Optičke metode:

spektrofotometrija i
polarimetrija

vladimir.damjanovic@mef.hr
 Elektromagnetsko zračenje (EMZ)
• elektromagnetsko zračenje: vrsta energije koja ogromnom brzinom prolazi prostorom

• mnoga svojstva EMZ mogu se opisati pomoću klasičnog valnog modela; EMZ kao skup
transverzalnih valova

• valna svojstva EMZ:

• valna duljina (λ): udaljenost između dva maksimuma ili dva minimuma [m, cm, nm]

• frekvencija (ν): broj titraja vala u jednoj sekundi [Hz]

• valna duljina i frekvencija EM zračenja dovode se u vezu preko brzine svjetlosti (c); u
vakuumu iznosi 3·108 m/s

𝒄
𝝂=
𝝀
 Elektromagnetsko zračenje (EMZ)
• valni model EMZ ne može objasniti pojave vezane uz apsorpciju i emisiju EMZ, procese koji
se događaju prilikom djelovanja elektromagnetskog zračenja na materiju

• objašnjenje tih pojava može se pronaći u čestičnom modelu EMZ

• čestična svojstva EMZ:

• elektromagnestko zračenje kao struja pojedinačnih (diskretnih) čestica energije zvanih

fotonima

• foton: elementarna čestica (kvant energije) koja se u vakuumu giba brzinom svjetlosti

• EMZ: dualne, tj. valno-čestične prirode (dvojno objašnjenje zračenja međusobno se ne

isključuje, naprotiv komplementarno je)

• energija (E) EMZ, tj. energija fotona (h je Planckova konstanta i iznosi 6,63·10–34 J s)

𝒄
𝑬 = 𝒉𝝂 = 𝒉
𝝀
Elektromagnetski spektar
• EM spektar: pregled
odnosa vrijednosti valnih
duljina i frekvencije
zračenja

• energija EM zračenja
povećava se s porastom
frekvencije, a smanjuje
s porastom valne duljine

• EM spektar podijeljen je
u područja prema
primjeni EMZ u
spektroskopiji
 Elektromagnetski spektar

• spektroskopija: studij interakcija EMZ s materijom kao što su procesi apsorpcije, emisije
ili raspršenja zračenja (uspoređivanjem zračenja prije i poslije interakcije s materijom
dolazi se do vrijednih informacija o njenoj strukturi)

vidljivi (Vis) dio spektra:

380 – 750 nm
ultraljubičasti (UV) dio spektra:
200 – 380 nm
 Međudjelovanje tvari i svjetlosti
• vidljivi dio elektromagnetskog spektra (polikromatska bijela svjetlost): područje valnih
duljina 380 – 750 nm

• neprozirni predmeti ili tvari

• osvjetljavanje bijelom svjetlošću dovodi do apsorpcije i refleksije svjetlosti

• ako površina takvog predmeta apsorbira svjetlost određenih valnih duljina, a ostale
reflektira, predmet je obojen

• bijeli predmet: površina u jednakoj mjeri reflektira sve valne duljine bijele svjetlosti

• crni predmet: površina apsorbira sve valne duljine bijele svjetlosti

• sivi predmet: površina u jednakoj mjeri reflektira, ali i djelomično apsorbira sve valne
duljine bijele svjetlosti
 Međudjelovanje tvari i svjetlosti
• prozirni predmeti ili otopine tvari

• obasjavanjem bijelom svjetlošću dovodi do apsorpcije i propuštanja (transmitiranja)

svjetlosti

• ako površinu takvog predmeta ili otopinu osvjetljavamo bijelim svjetlom, površina ili
otopljena tvar će selektivno apsorbirati određene valne duljine, a ostale će propustiti

• skup propuštenih valnih duljina ljudsko oko registrira kao boju prozirnog predmeta ili
otopine tvari

• tvar je obojena ukoliko apsorbira EMZ valnih duljina Vis područja

• boja neke tvari, tj. boja koju vidi promatrač komplementarna je boji apsorbiranog zračenja

apsorbirana boja propuštenih

svjetlost valnih duljina je
komplementarna
boji apsorbiranih
valnih duljina

boja
supstancije
 Energijska stanja atoma i molekula

• neki ispitivani atom ili molekula ima dva moguća stanja: stanje energije E1 i stanje energije
E2 s time da vrijedi da je E1 < E2

• molekula ili atom koji se nalazi u osnovnom (stacionarnom) stanju E1 može pod djelovanjem
EMZ prijeći u energetski više pobuđeno stanje E2; proces pri kojem atom ili molekula
upijaju kvant energije, tj. foton i prelaze u više energetsko stanje zovemo apsorpcijom

E2 E2

ΔE

E1 E1

• pri apsorpciji ili emisiji iz jednog u drugo energetsko stanje mora biti zadovoljen Bohrov
frekvencijski uvjet (ν je frekvencija apsorbiranog ili emitiranog zračenja)

𝑬𝟐 − 𝑬𝟏 = 𝒉𝝂
 Energijska stanja molekula
• pri sobnoj temperaturi gotovo sve molekule nalaze se u osnovnom elektronskom stanju
(okarakterizirano određenom el. konfiguracijom)

• energija UV/Vis zračenja dovoljna je da pobudi e– u molekulama u neko od pobuđenih

elektronskih stanja

• molekulske orbitale i elektrone u njima možemo grubo podijeliti u tri skupine:

I. najnižu energiju imaju unutrašnji, tj. sržni e– u orbitalama čiji je glavni kvantni broj n manji od onog u
valentnoj ljusci atoma; te su orbitale vrlo slične atomskim orbitalama na samom atomu i ne sudjeluju
bitno u kemijskoj vezi

II. kombinacijom atomskih orbitala valentne ljuske nastaju molekulske orbitale (najzanimljivije za
shvaćanje prirode kemijske veze i elektronske strukture molekula); mogu se podijeliti u pet skupina: σ
(sigma) i π (pi) vezne orbitale pridonose stabilnosti molekule, protuvezne σ* i π* destabiliziraju
molekulu, a orbitale koje ne utječu na stabilnost molekule, tj. ne sudjeluju u vezi ili su podjednako
vezne i protuvezne zovemo neveznim n

III. najvišu energiju imaju Rydbergove orbitale; nastaju iz atomskih orbitala s visokim glavnim kvantnim
brojem (većim nego što ga imaju orbitale valentne ljuske) te se one kao i unutrašnje orbitale malo
razlikuju od samih atomskih orbitala.
 Energijska stanja molekula
• elektronske prijelaze možemo klasificirati prema tipu orbitala čija se napučenost mijenja
prilikom apsorpcije ili emisije zračenja (opisuju se imenovanjem polazne i konačne orbitale)

• fotoni UV/Vis svjetlosti imaju energiju dovoljnu za ekscitaciju π-elektrona (e– uključenih u
dvostruke i trostruke veze) i/ili n-elektrona (nevezni, tj. slobodni elektronski parovi);
nedovoljna energija za ekscitaciju σ-elektrona (e– jednostrukih veza koje čine „kostur”
molekule)

Rydbergove
E orbitale

σ*
orbitale π*
valentne n
ljuske π
σ
sržne
orbitale
 Energijska stanja molekula
• molekule, za razliku od atoma, pored elektronskih energijskih stanja posjeduju dodatne
stupnjeve slobode, a to su molekulske vibracije i rotacije unutar jednog elektronskog
energijskog stanja

• atomi unutar molekule su povezani kemijskim vezama koje nisu krute već se mogu smatrati
oprugama koje omogućavaju da atomi izvode oscilacije oko ravnotežnog položaja (molekulske
vibracije) – vibracijska energijska stanja

• molekula može rotirati u prostoru - rotacijska energijska stanja

 Elektronska, vibracijska i rotacijska stanja molekule
• svako elektronsko stanje sadrži više vibracijskih stanja; svako
E vibracijsko stanje sadrži više rotacijskih stanja; skup svih
vibracijskih i rotacijskih stanja jednog elektronskog stanja
naziva se elektronski sustav

pobuđeno elektronsko stanje

rotacijsko energijsko stanje

vibracijsko energijsko stanje

pobuđeno elektronsko stanje

rotacijsko energijsko stanje

vibracijsko energijsko stanje

osnovno elektronsko stanje

 Elektronska, vibracijska i rotacijska stanja molekule
• apsorpcijom fotona UV ili Vis zračenja dolazi do prijelaza elektrona iz određenog
vibracijskog stanja osnovnog elektronskog stanja u određeno vibracijsko stanje pobuđenog
elektronskog stanja

pobuđeno elektronsko stanje

osnovno elektronsko stanje

apsorpcija apsorpcija
 Elektronski spektar tvari
• svaka otopljena tvar čija je otopina obojena će ovisno o svojoj elektronskoj strukturi
apsorbirati točno određene valne duljine vidljivog zračenja, a ostale će propuštati

• valne duljine apsorbiranog zračenja se ne mogu vidjeti kao boja niti detektirati, već se
opažaju valne duljine, tj. boja propuštenog (transmitiranog) zračenja

λmax
 Interakcija svjetlosti i materije
Apsorpcija svjetlosti u otopini

• otopina je smještena u kiveti koja je napravljena od optički čistog stakla ili plastike (ne
apsorbira vidljivo zračenje) ili od kvarcnog stakla (ne apsorbira UV i vidljivo zračenje)

• prolaskom monokromatskog zračenja (zračenje jedne odabrane valne duljine UV ili vidljivog
zračenja) kroz otopinu uzorka, dio upadnog intenziteta (I0) određene valne duljine se
apsorbira (IA), dio se transmitira (IP), a vrlo mali dio se reflektira (IR)

I 0  IA  IP  IR
I 0  IA  IP

transmitancija
IP IP
predstavlja dio intenziteta T T (%)  100
upadne svjetlosti koji je I0 I0
otopina propustila
 Interakcija svjetlosti i materije
Apsorpcija svjetlosti u otopini: Lambert-Beerov zakon

• apsorpcija svjetlosti u otopini kvantitativno se opisuje Lambert-Beerovim zakonom

IP  cl
T   10
I0
T: transmitancija
c: količinska (množinska) koncentracija (mol dm-3)
l: duljina optičkog puta (debljina sloja otopine; duljina unutarnjeg brida kivete) (cm)
ε: molarni koeficijent apsorpcije (dm3 mol-1 cm-1)

• molarni apsorpcijski koeficijent (ε): vrijednost je konstantna za specifičnu otopljenu tvar u

točno određenom otapalu pri određenoj valnoj duljini upadnog zračenja i temperaturi
 Interakcija svjetlosti i materije
Apsorpcija svjetlosti u otopini: Lambert-Beerov zakon

• pri određenom intenzitetu upadne svjetlosti, intenzitet propuštene svjetlosti bit će to veći
što je manja koncentracija otopine i manja duljina puta

%T %T
konstantna koncentracija konstantna duljina
otopljene tvari i konstantna puta i temperatura
temperatura

duljina puta /cm koncentracija/M

• za primjenu Lambert-Beerovog zakona u kvantitativnoj analizi pogodnije je Lambert-Beerov

zakon iskazati u linearnom obliku
 Interakcija svjetlosti i materije
Apsorpcija svjetlosti u otopini:
linearni oblik Lambert-Beerov zakon

T  10  cl / log log T  log 10  cl log T    c  l

 log T    c  l

apsorbancija A   log T
1
A  log
T

A   c l
• molarni apsorpcijski koeficijent (ε): numerički jednak apsorbanciji koju pokazuje otopina
ispitivane tvari koncentracije 1,0 mol/dm3 u kiveti duljine 1 cm pri valnoj duljini
apsorpcijskog maksimuma i određenoj temperaturi
 Interakcija svjetlosti i materije
Apsorpcija svjetlosti u otopini:
linearni oblik Lambert-Beerov zakon
• pri određenoj valnoj duljini, temperaturi i duljini puta zračenja, apsorbancija je linearno
ovisna o koncentraciji otopljene tvari

• linearni odnos apsorbancije o koncentraciji otopljene tvari vrijedi za određeno

koncentracijsko područje razrijeđenih otopina
 Optičke metode
• optičke metode: instrumentne metode analize temeljene na interakciji EMZ i ispitivane
tvari

• uvjet koji mora biti zadovoljen da bi se neka optička metoda koristila u svrhe kvalitativne
ili kvantitativne kemijske analize jest upravo taj da tvar od interesa prisutna u uzorku na
neki način interagira s EMZ

a) spektrofotometrija

b) polarimetrija
 Spektrofotometrija

• spektrofotometrija: optička metoda temeljena na apsorpciji UV (ultraljubičastog) ili Vis

(vidljivog) zračenja

• svaka tvar koja apsorbira u vidljivom dijelu EMZ, obojena je

• ukoliko tvar od interesa vrlo slabo ili ne apsorbira UV/Vis zračenje, moguće je prirediti
derivat te tvari koji će onda apsorbirati u UV/Vis dijelu (npr. metalni ioni u reakciji s
ligandima stvaraju intenzivno obojene kompleksne spojeve)

• UV/Vis spektroskopija se pravilu koristi za analizu tekućina ili tvari prisutnih u otopinama
 Spektrofotometar
• spektrofotometrijskim mjerenjem apsorbancije može se odrediti koncentracija ispitivane
tvari: Lambert-Beerov zakon

A   l c
kiveta
 Spektrofotometrijsko određivanje nepoznate koncentracije
• promjena apsorbancije uzrokovana promjenom koncentracije najveća je pri valnoj duljini
apsorpcijskog maksimuma; kvantitativna analiza se u pravilu izvodi pri λmax

• pri λmax: maksimalna apsorpcija spoja, minimalna apsorpcija drugih tvari u otopini te
najtočnije kvantitativno određivanje

1) najbrži, ali najmanje točan način

• koncentracija spoja u otopini može se izračunati prema Lambert-Beerovom zakonu iz izmjerene

apsorbancije otopine smještene u kiveti poznate debljine i poznatog molarnog koeficijenta apsorpcije

A   l c
• literaturne vrijednosti ε nisu uvijek pouzdane jer isti ovisi o značajkama instrumenta na kojem je
provedena analiza te temperaturi
 Spektrofotometrijsko određivanje nepoznate koncentracije

2) sporiji, ali točniji način

• pouzdanije je nepoznatu koncentraciju tvari odrediti prema otopini te tvari točno poznate koncentracije
(mora biti dostupan čisti spoj za usporedbu), standardna otopina

Asample solution  l    csample solution Astandardsolution  l    cstandardsolution

• budući da se radi o istoj tvari te se mjerenje izvodi pri identičnim uvjetima, ε i l su jednaki u oba slučaja

Astandardsolution Asample solution Astandardsolution Asample solution

 l  , l   
cstandardsolution csample solution cstandardsolution csample solution
 Spektrofotometrijsko određivanje nepoznate koncentracije

3) najsporiji, ali najtočniji način

• najtočnije je nepoznatu koncentraciju (ili masu) tvari odrediti mjerenjem apsorbancije niza standardnih
otopina te tvari različitih koncentracija pri valnoj duljini maksimuma apsorpcije

• grafički se prikaže ovisnost izmjerenih apsorbancija standardnih otopina o različitim koncentracijama te

tvari; konstruira se baždarni pravac

Aλmax

0,5
Auzorak
0,4

0,3

0,2

c(B)uzorak
0,1

0
0 0,01 0,02 0,03 0,04 0,05

c(B)/mol L-1
 Optička aktivnost molekula
• Jean-Baptiste Biot (1774. – 1862.) je 1815. godine prvi izveo eksperimente s polariziranom
svjetlosti (svjetlost koja titra u jednoj ravnini okomito na smjer širenja)

• propuštao je polariziranu svjetlost kroz različite otopine i primjetio da će neke tvari

zakretati njezinu ravninu te da stupanj zakretanja ovisi o količini te tvari

• od tada se takve tvari nazivaju optički aktivnim tvarima

• Louis Pasteur (1822. – 1895.) je 1848. godine prvi pokazao da vinska kiselina ima dvije,
optički aktivne komponente koje imaju istu gustoću, talište i topljivost

• razlikuju se samo po smjeru zakretanja ravnine polariziranog zračenja; jedna zakreće u

smjeru kazaljke na satu (desnoskretna, d ili +), a druga zakreće u smjeru suprotnom
kazaljci na satu (lijevoskretna, l ili -)

• pretpostavio je da se te molekule odnose kao predmet i njegova zrcalna slika

L-vinska kiselina D-vinska kiselina

dekstrorotatorna (+) levorotatorna (–)
 Kiralnost
• optički aktivne molekule imaju barem jedan ugljikov atom s vezane 4 različite skupine

• takav ugljikov atom naziva se asimetričnim ugljikovim atomom, tj. kiralni ugljikov atom
(kiralni centar)

• enantiomeri: parovi molekula (stereoizomerni oblici) koji se odnose kao predmet i njegova
zrcalna slika te se ne mogu se preklopiti
 Polarimetrija
• polarimetrija: osjetljiva nedestruktivna optička metoda temeljena na interakciji linerano
polarizirane svjetlosti i optički aktivne tvari

• obična (vidljiva) svjetlost sastoji se od EM valova čiji međusobno okomiti vektori

električnog i magnetskog polja titraju u svim smjerovima u ravninama okomitima na smjer
gibanja zrake svjetlosti

• propuštanjem obične svjetlosti kroz anizotropan kristal (polarizator), radi loma i refleksije
ona postaje linearno polarizirana

• linearno polarizirana svjetlost: električni vektor oscilira u jednoj ravnini okomitoj na

smjer širenja vala

• optički aktivne tvari zakreću ravninu linearno polarizirane svjetlosti

• optička aktivnost posljedica je asimetrične građe organskih molekula, odnosno niskog

stupnja simetrije pojedinih anorganskih kristala

• polarimetrija se pravilu koristi za analizu optički aktivnih tekućina ili tvari prisutnih u
otopinama
 Polarimetar
• koncentracija ispitivane optički aktivne tvari može se polarimetrijski odrediti mjerenjem
kuta zakretanja linearno polarizirane svjetlosti (α): Biotov zakon

Polarimetarska tuba
(polarimetrijska kiveta)
Polarimetar
 Biotov zakon

  m    l

α: optički kut zakretanja (°)

l: duljina puta svjetlosti (duljina polarimetrijske kivete) (dm)
γ : masena koncentracija (g/cm3)
αm – specifična moć optičke zakretanja (° cm3 g1 dm1)

• specifična moć optičke zakretanja (αm): karakteristična vrijednost za svaku pojedinu

optički aktivnu tvar (ovisna o temperaturi i valnoj duljini upadne svjetlosti) čija je
numerička vrijednost jednaka kutu za kojeg zakreće otopina te tvari koncentracije 1,0
g/cm3 u kiveti duljine 1 dm

DRM Software Reviews