UNIVERZITET U TRAVNIKU

FAKULTET ZA TEHNIČKE STUDIJE

SMJER/ODSJEK: GRAĐEVINA

KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE/TEHNIKE
SEMINARSKI RAD IZ KOMUNIKOLOGIJE

Kandidat: Mentor: doc.dr. Emina Terzić

Marko Kolić

Travnik, lipanj 2023.

1
Sadržaj:

1. UVOD .................................................................................................................. 3

2. KOMUNIKACIJA ............................................................................................. 4

2.1 Komunikacija i važnost komunikacijskih vještina ......................................................................... 4

2.2 Vrste komunikacije ....................................................................................................................... 4
2.3 Ključne vještine komuniciranja..................................................................................................... 6
3. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE.................................................................... 8

3.1 Aktivno slušanje............................................................................................................................ 8

3.2 Pregovaranje ................................................................................................................................ 9
3.3 Neverbalne komunikacijske vještine ............................................................................................ 9
3.4 Postavljanje pitanja .................................................................................................................... 10
3.5 Vještine pisanja .......................................................................................................................... 11
3.6 Osobne vještine .......................................................................................................................... 12
3.7 Prepoznavanje kulturnih razlika u komunikaciji ......................................................................... 13
4. ZAKLJUČAK ................................................................................................... 15

5. LITERATURA ................................................................................................. 16

2
 1. UVOD
U ovom radu čiji je naslov Komunikacisjke vještine/tehnike ću pojasniti osnovne pojmove
vezane uz komunikaciju, nabrojati i pojasniti komunikacijske vještine te njihovu primjenu i razvoj.

U prvom dijelu rada ću ukratko pojasniti pojam komunikacije i ukratko navesti vrste
komunikacije. Zatim ću pojasniti pojam komunikacijske vještine te ih nabrojati. U drugom dijelu
ću pojasniti pojedine komunikacijske vještine. U trećem dijelu ću navesti primjenu
komunikacijskih vještina te pojasniti kako ih razvijati.

3
 2. KOMUNIKACIJA
Komunikacija je ključna za uspjeh u privatnom i poslovnom svijetu. U ovom poglavlju
pojasnit ću pojam komunikacije, pojasniti važnost komunikacijskih vještina, pojasniti vsre
komunikacije te nabrojati kjučne vještine komuniciranja.

2.1 Komunikacija i važnost komunikacijskih vještina

„Iako izgleda jednostavno, još uvijek nema jednoznačnog odgovora što je komunikacija,
barem takvog koji bi bio prihvatljiv svima koji proučavaju komunikaciju i njene fenomene. Slično
kao i u mnogim srodnim znanostima, postoji više desetaka, pa čak i stotina različitih definicija
komunikacije i još uvijek nema jedne koju bi prihvatila većina znanstvenika koji se bave ovim
znanstvenim poljem.
Tko, kaže Što, kojim Kanalom, Kome i s kojim Efektom? (Lasswell)
Komunikacija je interakcija značenjem zajednički prepoznatih znakova (Hartley).
Riječ je o povezanom procesu stvaranja i interpretacije poruka koji izaziva odgovor
(Griffin).
Ona nije jednosmjerni ili dvosmjerni čin, već je to mnogoznačni proces koji može
napredovati, zaustaviti se ili potpuno prekinuti (Vreg).
Komunikacija je proces, stvaranje značenja i prijenos informacija ili poruka (Miller).“
(Čerepinko, 2011., str. 13)
Prema Beebs (2014.) komunikacijske vještine su ključne za uspješno ostvarivanje odnosa,
razumijevanje i postizanje ciljeva u osobnom i profesionalnom životu. Krou uspješnu
komunikaciju možemo izražavati svoje misli i osjećaje, razumijeti druge ljude i stvarati
emocijinalnu povezanost. Komunikacijske vještine su temelj za izgradnju povjerenja, rjepavanje
sukoba, postizanje zajedničkog razumijevanja i stvaranja produktivne suradnje. Uz navedeno,
imaju i snažan utjecaj na uspjeh u profesionalnom svijetu. Razvijene komunikacijske vještine
omogućuju pojedincima da se istaknu u poslovnom okruženju, ostvare uspješne prezentacije,
uspostave kvalitetne radne odnose i uspješno surađuju s kolegama.

2.2 Vrste komunikacije

Prema Brdar (2006.) razlikujemo nekoliko razina komunikacije. To su Intrapersonalna,

interpersonalna, komunikacija pojedinsca s grupom, grupe s pojedincem te komunikaciju između
dvije grupe.
„Interperosnalna komunikacija se odvija unutar čovjeka. Isti pojedinac prima i šalje
poruke, isti je pojedinac na oba kraja procesa komunikacije. Ovaj je oblik komunikacije vrlo složen

4
jer mozak cijelo vrijeme šalje poruke pojedinim djelovima tijela, a istovremeno poruke iz tih
dijelova tijela idu u mozak. Dok razmišljamo mi zapravo komuniciramo unutar sebe. Premda ne
govorimo glasno, niti izražavamo neverbalne poruke, komunikacija se ipak odvija.“ (Brdar, 2006.,
str.7). Prema Brdar (2006.) interpersonalna komunikacija je dijalog, komunikacija između dva
čovjeka. Oba pojedinca šalju i primaju poruke, odnosno u interakciji su. Jedan čovjek može pričati
dok drugi može neverbalno pokazivati ono što misli i osjeća. Jedan čovjek komunicira s grupom
ljudi. Primjer ovakve komunikacije je profesor koji drži predavanje studentima. Jedna osoba šalje
istovremno poruke skupini slušatelja. U komunikaciji grupe s pojedincem, skupina slušatelja
reagira na govor pojedinca koji im se obraća. U komunikaciji između dvije grupe jedna
organizacija se obraća dugoj organizaciji, komunikacija između država i slično.

Prema načinu komuniciranja razlikujemo verbalnu, neverbalnu, pisanu i slikovnu

komunikaciju. Prema Beebe (2014.) verbalna komunikacija se odnosi na korištenje riječi i jezika
kako bi se prenijela poruka. To uključuje govore, razgovore, dijaloge i razmjenu verbalnih
informacija. Riječi koje koristimo mogu imati različita značenja, intonacije, stilove i mogu
izražavati naše misli, ideje i osjećaje. Neverbalna komunikacija obuhvaća sve aspekte
komunikacije koji nisu povezani s riječima. To uključuje govor tijela, geste, izraze lica, kontakt
očima, ton glasa i druge neverbalne signale. Neverbalna komunikacija može prenositi emocionalne
stanje, stvarati dojam, naglasiti ili mijenjati značenje verbalnih poruka. Ona igra važnu ulogu u
stvaranju veza, razumijevanju konteksta i interpretaciji poruka. Pisana komunikacija koristi pisane
riječi, kao što su e-mailovi, pisma, izvještaji, tekstualne poruke i ostali pisani materijali, kako bi
se prenijele poruke. Pisana komunikacija omogućuje nam da pažljivo razmislimo o svojim
riječima, strukturiramo svoje misli i precizno prenesemo informacije. Ona pruža trajno zapisivanje
poruka i može se koristiti kao sredstvo komunikacije na daljinu. Slikovna komunikacija uključuje
korištenje vizualnih elemenata kao što su slike, grafike, dijagrami ili simboli kako bi se prenijela
poruka. Slikovna komunikacija može biti univerzalna, jer vizualni simboli mogu biti prepoznatljivi
na različitim jezicima i kulturama. Ona se često koristi u oglašavanju, dizajnu, prezentacijama i
drugim područjima gdje je vizualna prezentacija važna.

Prema značenju koje ima razlikujemo formalnu i neformalnu komunikaciju. Prema Beebe
(2014.) formalna i neformalna komunikacija su dva ključna načina na koja se ljudi izražavaju i
razmjenjuju informacije u različitim kontekstima. Formalna komunikacija odvija se unutar
strukturiranih okvira i pravila, obično u profesionalnom ili organizacijskom kontekstu. To
uključuje komunikaciju putem službenih pisama, sastanaka, izvještaja ili drugih formalnih kanala
komunikacije. Formalna komunikacija često zahtijeva jasnu strukturu, preciznost i poštivanje
5
hijerarhijskih odnosa. Ona je usmjerena na razmjenu informacija, donošenje odluka i postizanje
ciljeva unutar organizacije.Neformalna komunikacija je opuštenija, spontanija i često se događa
izvan struktura formalne komunikacije. To može uključivati razgovore s kolegama na pauzi za
kavu, razmjenu informacija putem neformalnih elektroničkih kanala kao što su internetske poruke
ili razgovori s prijateljima i obitelji. Neformalna komunikacija često je obilježena manje
strukturom, većom slobodom izražavanja i koristi se za izgradnju odnosa, dijeljenje informacija,
društvenu interakciju i izražavanje emocija.

Prema prostoru u kojem se odvija razlikujemo posrednu i neposrednu komunikaciju.

Prema Beebe (2014.) posredna i neposredna komunikacija su dva ključna načina na koja se ljudi
izražavaju i razmjenjuju informacije. Posredna komunikacija uključuje korištenje simbola,
znakova, gesta ili pisane riječi kako bi se prenijela poruka. To može uključivati komunikaciju
putem e-pošte, tekstualnih poruka, pisama ili objava na društvenim mrežama. Posredna
komunikacija omogućuje nam da pažljivo razmislimo o svojim riječima i oblikujemo ih na način
koji smatramo prikladnim prije nego što ih prenesemo drugoj osobi. S druge strane, neposredna
komunikacija se odvija izravno između ljudi, uživo, omogućavajući nam da čujemo ton glasa,
promatramo govor tijela i dobijemo trenutne povratne informacije. Neposredna komunikacija
obuhvaća razgovore licem u lice, telefonske pozive, sastanke ili video pozive. Ova vrsta
komunikacije omogućuje nam da brzo reagiramo na poruku i interpretiramo druge elemente
komunikacije koji se ne mogu prenijeti putem simbola ili pisanih riječi. Neposredna komunikacija
olakšava izgradnju veza, razumijevanje neizrečenih signala i prilagodbu na različite kontekste i
situacije.

2.3 Ključne vještine komuniciranja

Prema Beebe (2014.) ključne vještine komunikacije su temeljne sposobnosti koje

omogućuju učinkovitu interakciju s drugim ljudima. Te vještine su neophodne za izgradnju
kvalitetnih odnosa, razumijevanje, rješavanje konflikata i postizanje zajedničkih ciljeva. Jedna od
ključnih vještina je aktivno slušanje, što uključuje potpuno usredotočenje na sugovornika, praćenje
verbalnih i neverbalnih signala te pokazivanje empatije. Druga ključna vještina je jasno
izražavanje misli i osjećaja te upravljanje emocijama tijekom komunikacije. Jasno izražavanje
emocija omogućuje izbjegavanje nesporazuma i nedoumica te potiče produktivnu komunikaciju.
Sposobnost postavljanja otvorenih pitanja također je važna vještina komunikacije. Ključna
vještina je i fleksibilnost u komunikaciji. To uključuje prilagođavanje na različite stilove
komunikacije, situacije i potrebe drugih ljudi. Osim navedenih

6
 Prema Komunikacijske vještine, za uspješno komuniciranje potrebne su verbalne i
neverbalne komunikacijske vještine, prezentacijskevještine te vještine pisanja i osobne vještine.
Ove ključne vještine komunikacije doprinose uspješnoj interakciji s drugima i ostvarivanju
pozitivnih odnosa. Razumijevanje i razvoj tih vještina ključni su za osobni i profesionalni uspjeh.

7
 3. KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE
U ovom poglavlju će biti opisane temeljne komunikacijske vještine.

3.1 Aktivno slušanje

Prema Komunikacijske vještine (Erasmus) slušanje je sposobnost primanja i interpretiranja

poruke u komunikacijskom procesu. Ono je ključ za učinkovitu komunikaciju. Učinkovito slušanje
uključuje promatranje govora tijela i uočavanje nedosljednosti između verbalnih i neverbalnih
poruka.

Prema Beebe (2014., str.169-172) aktivno slušanje je ključna vještina koja omogućuje dublje
razumijevanje i uspješnu interakciju s drugima. To je proces pažljivog, svjesnog i namjernog
usmjeravanja na sugovornika i primanja poruka na razini sadržaja, emocija i neverbalnih signala.

Jedan od ključnih aspekata aktivnog slušanja je potpuno usredotočenje na sugovornika. To

znači da trebamo odvojiti vrijeme, fokusirati se na komunikacijski trenutak i smanjiti ometanja
kako bismo dali sugovorniku na znanje da smo zaista prisutni i zainteresirani za ono što imaju za
reći. Aktivno slušanje uključuje praćenje verbalnih i neverbalnih signala sugovornika. To
podrazumijeva praćenje riječi, intonacije glasa, gestikulacija, izraza lica, tona i drugih neverbalnih
znakova koji mogu otkriti dodatne informacije o poruci. Pažljivo osluškivanje ovih znakova
omogućuje nam bolje razumijevanje sugovornikovih potreba, osjećaja i namjera. Još jedan ključni
aspekt aktivnog slušanja je pokazivanje empatije. To uključuje sposobnost suosjećanja s drugom
osobom, razumijevanja njenih emocija i stajališta te odgovaranja na njih na način koji pokazuje
podršku i razumijevanje. Empatija pomaže u stvaranju povjerenja i jačanju veza s drugima. Kroz
aktivno slušanje, mi ne samo da primamo poruke, već i aktivno potvrđujemo da smo razumjeli i
čuli ono što je rečeno. To se može postići kroz postavljanje povratnih informacija, postavljanje
pitanja radi pojašnjenja ili sažimanje ključnih točaka kako bismo potvrdili naše razumijevanje.

Aktivno slušanje je ključna vještina koja pridonosi učinkovitoj komunikaciji, smanjuje

nesporazume i stvara prostor za dublje razumijevanje međuljudskih odnosa.

8
 3.2 Pregovaranje

Prema Vještine komunikacije (Erasmus, str.9-13) pregovaranje je proces u kojem je

postignut kompromis ili dogovor uz izbjegavanje argumenta i spora. Specifični oblici pregovaranja
se koriste u mnogim situacijama poput međunarodnim odnosima, u pravnom sustavu, vladi,
industrijskim sporovima. Pregovaranje je vještina koja se može naučiti.

Za postizanje željenog rezultata potrebno je slijediti određene faze pregovaranja. To su

priprema, rasprava, pojašnjavanje ciljeva, pregovaranje prema pozitivnom ishodu, sporazum i
provedba u tijeku akcije. U pregovaranju su bitni stavovi, znanje i interpersonalne vještine. Znanje
uključuje dobru pripremu za pregovaranje. Prije pregovaranja je potrebno prikupiti što je vipe
moguče informacija o temi pregovaranja.
Interpersonalne vještine bitne za vještinu pregovaranja su:
• učinkovita verbalna komunikacija
• slušanje
• smanjenje nesporazuma
• rješavanje problema
• odlučivanje
• asertivnost
• suočavanje s teškim situacijama.

Pregovaranje je kompleksna vještina koja zahtijeva praksu i učenje. Kroz razumijevanje i

primjenu komunikacijskih strategija, kao i fleksibilnost i spremnost na kompromis, pregovarači
mogu postići uspješne rezultate koji su obostrano prihvatljivi.

3.3 Neverbalne komunikacijske vještine

Prema Komunikacijske vještine (Erasmus, str. 4-6) neverbalne vještine uključuju izraze
lica, ton i visinu glasa, geste, govor tijela i fizičku udaljenost između sudionika komunikacije.
Prema Beebe (2014., str. 224-227) neverbalna komunikacija igra važnu ulogu u našoj
svakodnevnoj interakciji s drugim ljudima. Dok verbalna komunikacija uključuje riječi i jezik,
neverbalna komunikacija se odvija kroz geste, izraze lica, tjelesnu pozu, intonaciju glasa i druge
neverbalne znakove. Ovi elementi mogu izražavati emocije, stavove, namjere i dopunjavati ili čak
nadmašiti verbalnu poruku.

9
 Jedan od ključnih aspekata neverbalne komunikacije je tjelesna govor. To uključuje način
na koji koristimo naše tijelo, geste i pokrete kako bismo izrazili sebe. Na primjer, otvorena i
uspravna poza može ukazivati na samopouzdanje i otvorenost, dok sklonjena poza može ukazivati
na nesigurnost ili neprijateljstvo. Naše geste, poput mahanja rukom, pokazivanja ili grljenja
također mogu prenositi različite poruke i komunicirati na emocionalnoj razini. Izrazi lica su
također važan dio neverbalne komunikacije. Naša facijalna mimika, poput osmijeha, namrštenosti
ili iznenađenja, može izraziti naše emocije i pomoći drugima da ih interpretiraju. Na primjer,
osmijeh može signalizirati sreću, simpatiju ili prijateljstvo, dok namrštena obrva može ukazivati
na zabrinutost ili neslaganje. Intonacija glasa, način na koji koristimo ton, ritam i naglasak u
govoru, također je važan aspekt neverbalne komunikacije. Način na koji izgovaramo riječi i ton
koji koristimo mogu otkriti naše raspoloženje, stavove i naglasiti određene dijelove poruke. Na
primjer, visoki ton može ukazivati na uzbuđenje ili strast, dok niski ton može ukazivati na
ozbiljnost ili autoritet. Prostor ili udaljenost koju održavamo tijekom interakcije s drugima također
može biti važan signal neverbalne komunikacije. Bliskost ili udaljenost od sugovornika može
izražavati našu povezanost, poštovanje ili može utjecati na osjećaj privatnosti i udobnosti.

Kroz svjesno prepoznavanje i tumačenje neverbalnih znakova, možemo poboljšati našu

sposobnost razumijevanja i prilagodbe u komunikaciji s drugim ljudima. Neverbalna komunikacija
može nam pomoći da prepoznamo emocije, interpretiramo skrivene poruke i stvorimo dublje veze
s drugima.

3.4 Postavljanje pitanja

Prema Komunikacisjke vještine (Erasmus, str.14) bitna vještina je postavljanje pitanja.

Pitanja postavljamo za:
• dobivanje informacija
• započeti razgovor
• test razumijevanja
• pokazivanje zanimanja za osobu
• traženje podrške ili dogovor
Prema Beebe (2014., str.172-174) postavljanje pitanja je ključna komunikacijska vještina
koja nam omogućuje da dublje razumijemo druge ljude, dobijemo dodatne informacije i
uspostavimo bolju interakciju s njima. Kroz postavljanje pitanja aktivno pokazujemo interes za
sugovornika, potičemo razmjenu ideja i stvaramo prostor za produbljivanje komunikacije.
Kvalitetno postavljena pitanja su otvorena, jasna i konkretna. Otvaraju prostor za razgovor i
10
omogućuju sugovorniku da iznese svoje misli, osjećaje i stavove. Otvorena pitanja počinju s "što",
"kako" ili "zašto" te omogućuju sugovorniku da iznese detaljnije odgovore, dok su zatvorena
pitanja koja se mogu odgovoriti s "da" ili "ne" korisna za dobivanje konkretnih informacija. Kroz
postavljanje pitanja također pokazujemo sugovorniku da smo zaista prisutni i zainteresirani za ono
što ima reći. To potiče osjećaj važnosti i pažnje te stvara povoljno okruženje za iskrenu i otvorenu
komunikaciju.Postavljanje pitanja treba biti usmjereno na sugovornika i njegove potrebe. Pitanja
trebaju biti promišljena, nepristrana i poštovati privatnost i granice drugih ljudi. Također, važno
je aktivno slušati i pažljivo pratiti odgovore na postavljena pitanja kako bismo pokazali interes i
pokrenuli daljnju razmjenu informacija.

Postavljanje pitanja je vještina koja se može razvijati i usavršavati. Kroz praksu i svjesnost
o načinu postavljanja pitanja, možemo postići dublje razumijevanje, izgraditi bolje odnose i razviti
kvalitetnu komunikaciju s drugim ljudima.

3.5 Vještine pisanja

Prema Beebe (2014., str.352-355) komunikacijska vještina pisanja igra ključnu ulogu u
našem suvremenom svijetu gdje se velik dio komunikacije odvija putem pisanih medija. Pisanje
nam omogućuje izražavanje ideja, prijenos informacija i izgradnju trajnih poruka. Kroz vješto
pisanje, možemo doseći ciljano obuhvaćanje publike, jasnoću izražavanja i utjecajnost poruke.
Jedan od ključnih aspekata komunikacijske vještine pisanja je sposobnost strukturiranja
misli i organiziranja sadržaja na način koji je koherentan i logičan. Dobro strukturiran tekst ima
uvod koji privlači pažnju čitatelja, tijelo teksta koje razvija temu ili argumente, te zaključak koji
sažima glavne poruke. Jasnoća i dosljednost u organizaciji teksta omogućuju čitatelju da prati i
razumije informacije koje su mu prezentirane. Još jedan važan aspekt komunikacijske vještine
pisanja je sposobnost prilagodbe stila pisanja ciljanoj publici. Ovisno o vrsti teksta, kontekstu i
ciljnoj publici, stil pisanja može varirati od formalnog i akademskog do neformalnog i
pristupačnog. Kvalitetno pisanje također uključuje pažljivo odabir riječi, pravilnu gramatiku i
pravopis te sposobnost prenošenja informacija na jasan i precizan način. Svaka riječ ima svoju
snagu i moć, stoga je važno koristiti riječi koje najbolje izražavaju naše misli i namjere. Ispravna
gramatika i pravopis osiguravaju da naša poruka bude jasna i profesionalna. U suvremenom
digitalnom dobu, komunikacijska vještina pisanja također uključuje prilagodbu pisanja različitim
platformama i medijima. Pisanje na društvenim mrežama, blogovima, e-pošti ili drugim digitalnim
kanalima zahtijeva razumijevanje njihovih specifičnosti i prilagođavanje sadržaja i stila za
optimalnu komunikaciju.

11
 Kroz praksu, samorefleksiju i kontinuirano usavršavanje, možemo unaprijediti svoju
komunikacijsku vještinu pisanja. Vještije pisanje omogućuje nam da prenesemo svoje misli i
poruke na jasan, uvjerljiv i utjecajan način, što je ključno u svim područjima života, bilo da se radi
o poslovnoj komunikaciji, akademskom pisanju ili svakodnevnim situacijama.

3.6 Osobne vještine

Prema Komunikacijske vještine (Erasmus, str. 26-28) osobne vještine koje koristimo za
održavanje zdravog tijela i uma mogu poboljšati komunikaciju. Osobni izgled, osobna prezentacija
i ponašanje može utjecati na percepciju drugih ljudi o vama, što utječe na komunikaciju.
Prema Beebe (2014., str.396-399) osobne vještine odnosi se na sposobnost učinkovite
interakcije s drugim ljudima na individualnoj razini. Ova vještina obuhvaća način na koji
izražavamo sebe, slušamo druge, izražavamo empatiju i gradimo međuljudske odnose.
Jedan od ključnih aspekata vještine komunikacije osobne vještine je sposobnost
izražavanja sebe na autentičan način. To podrazumijeva da smo svjesni svojih osjećaja, mišljenja,
vrijednosti i ciljeva te da smo u stanju jasno i iskreno prenijeti te informacije drugima. Izražavanje
sebe na autentičan način omogućuje nam da izgradimo povjerenje i otvorenost s drugima te da
izgradimo autentične i dublje veze.

Slušanje je također ključni aspekt osobne komunikacijske vještine. Aktivno slušanje

podrazumijeva posvećenu pažnju sugovorniku, razumijevanje njegovih riječi, emocija i potreba.
Kroz aktivno slušanje, pokazujemo interes za druge, cijenimo njihove perspektive i stvaramo
prostor za otvorenu komunikaciju. Ova vještina uključuje pravilno postavljanje pitanja,
ponavljanje ključnih informacija i davanje povratnih informacija kako bismo pokazali da smo
uključeni u razgovor. Izražavanje empatije je još jedan važan aspekt osobne komunikacijske
vještine. Empatija je sposobnost postavljanja u perspektivu drugih ljudi, razumijevanja njihovih
emocija i pokazivanja suosjećanja. Kroz empatiju, možemo pružiti podršku, razumijevanje i
osjećaj povezanosti s drugima. To uključuje aktivno slušanje, prepoznavanje emocija sugovornika,
postavljanje pitanja kako bismo razumjeli njihove perspektive i pružanje podrške u teškim
trenucima. Gradnja međuljudskih odnosa također spada u vještinu komunikacije osobne vještine.
To uključuje razvijanje povjerenja, poštovanja i razumijevanja s drugima. Kroz iskrenost,
otvorenost, pažnju i susretljivost možemo izgraditi zdrave i pozitivne odnose. Ova vještina

12
uključuje pravilno upravljanje konfliktima, rješavanje nesuglasica i sposobnost izražavanja
potreba i granica na način koji održava integritet odnosa.
Kroz razvoj vještine komunikacije osobne vještine, možemo unaprijediti kvalitetu naših
odnosa, izgraditi povjerenje i uspostaviti autentičnu povezanost s drugim ljudima.

3.7 Prepoznavanje kulturnih razlika u komunikaciji

Prema Samovar (2009., str. 56-61) prepoznavanje kulturnih razlika u komunikaciji

podrazumijeva razumijevanje da ljudi iz različitih kultura imaju različite obrasce komunikacije,
vrijednosti, uvjerenja i norme. To uključuje svjesnost o različitim stilovima verbalne i neverbalne
komunikacije, različitim konceptima vremena, prostora, hijerarhije i drugim aspektima koji utječu
na komunikaciju.
Kulturne razlike mogu utjecati na način na koji shvaćamo poruke, tumačimo geste,
razumijemo humor, izražavamo poštovanje i izgrađujemo povjerenje. Kroz prepoznavanje
kulturnih razlika, možemo prilagoditi našu komunikaciju kako bismo bili učinkoviti i poštovani u
interakciji s ljudima iz drugih kultura.

Prema Samovar (2009.) navodim nekoliko primjera razlika u kulturi koje su bitne za
komunikaciju:

• Visokokontekstualne i niskokontekstualne kulture: U visokokontekstualnim kulturama,

komunikacija se temelji na implicitnim informacijama, pretpostavkama i kontekstu, dok su
u niskokontekstualnim kulturama poruke izravnije i eksplicitnije. Razumijevanje ovih
razlika pomaže u tumačenju poruka i izbjegavanju nesporazuma.
• Individualističke i kolektivističke kulture: U individualističkim kulturama, naglasak je na
individualnim ciljevima i autonomiji, dok su u kolektivističkim kulturama važniji grupni
identitet, zajedništvo i obitelj. Ove razlike mogu utjecati na prioritete i vrijednosti u
komunikaciji.
• Koncept vremena: U nekim kulturama vrijeme se shvaća kao linearno i ograničeno, dok se
u drugim kulturama može doživljavati kao fleksibilno i ciklično. Ova razlika može utjecati
na točnost, brzinu i fleksibilnost u komunikaciji.
• Hijerarhija i moć: U nekim kulturama postoji jasna hijerarhija i poštivanje autoriteta, dok
su u drugim kulturama vrijednosti ravnopravnosti i slobode izražavanja mišljenja. Ove
razlike mogu utjecati na način na koji se ljudi obraćaju i komuniciraju unutar hijerarhijskih
struktura.

13
 • Komunikacijski stilovi: Svaka kultura može imati svoje specifičnosti u komunikacijskim
stilovima, uključujući upotrebu gestikulacije, intonacije, tišine, izražavanja emocija i sl.
Razumijevanje i prilagođavanje ovim stilovima pomaže u uspostavi efektivne
komunikacije.

Važno je razumjeti da ne postoji univerzalni pristup komunikaciji koji je primjenjiv na sve kulture.
Stoga je ključno educirati se o različitim kulturama, biti otvoren za različite načine izražavanja i
biti spremni prilagoditi svoj stil komunikacije kako bismo izgradili uspješne međukulturalne
odnose.

14
 4. ZAKLJUČAK
U ovom seminaru prikazane su komunikacijske vještine i tehnike. Komunikacija je ključna
za uspjeh u privatnom i poslovnom svijetu, a komunikacijske vještine igraju važnu ulogu u
izgradnji odnosa, razumijevanju, rješavanju konflikata i postizanju ciljeva. Seminar je obuhvatio
pojašnjenje pojmova komunikacije i komunikacijskih vještina, vrste komunikacije te opis
ključneih vještina komuniciranja.

Komunikacija se odvija na različitim razinama, uključujući intrapersonalnu,

interpersonalnu, grupnu i međugrupnu komunikaciju. Također, komunikacija može biti verbalna,
neverbalna, pisana i slikovna, ovisno o načinu izražavanja poruke. Važno je razumjeti različite
vrste komunikacije i prilagoditi se situaciji.

Ključne vještine komuniciranja uključuju aktivno slušanje, jasno izražavanje misli i

osjećaja, upravljanje emocijama i postavljanje otvorenih pitanja. Također, fleksibilnost u
komunikaciji je važna kako bi se prilagodili različitim stilovima i situacijama.

Razumijevanje i primjena komunikacijskih vještina mogu poboljšati odnose, olakšati

suradnju i doprinijeti uspjehu u profesionalnom svijetu. Kontinuirani razvoj ovih vještina može
donijeti velike koristi u svim područjima života.

15
 5. LITERATURA
1. Darijo Čerepinko (2011.), Komunikologija – kratki pregled najvažnijih teorija, pojmova i
principa, Zagreb, Tehnička knjiga
2. Natalija Panić Cerovski (1974.), Verbalna i neverbalna komunikacija, Beograd, Filološki
fakultet, Univerzitet u Beogradu
3. Ingrid Brdar, (2006.), Psihologija komuniciranja, Rijeka, Filozofski fakultet u Rijeci
4. M.Kunczik, A.Zipfel (2006.), Uvod u znanost o medijima i komunikologiju, Zagreb, Zaklada
Friedrich Ebert
5. S.A. Beebe, S.J. Beebe, M.V.Redmond, (2014.), Interpersonal Communication: Relating to
Others, Pearson
6. L.A. Samovar, R.E. Porter, E.R. McDaniel, (2009.), Communication Between Cultures,
Boston, Wadsworth
7. Komunikacijske vještine, https://ec.europa.eu/programmes/erasmus-plus/project-result-
content/415eee41-a094-4737-914e-
4c2f6bcaf507/KOMUNIKACIJSKE%20VJE%C5%A0TINE%20final.pdf, 10.06.2023.

16