IYVJESTAJ O TOKU EDUKACIJE

koriscenje podloga ya govorenjeTalking mats u Yagrebu

Dana 04. 03. 2011.g. u Centru za vaspitanje i obrazovanje “Slava Raskaj” u Zagrebu se
odrzala edukacija potpomognute-alternativne komunikacije u organizaciji Akademije za
razvojnu rehabilitaciju.
Edukaciju su sproveli strucnjaci iz Skotske iz oblasti alternativnih rjesenja brojnih
problema koji se javljaju u toku komunikacije.
Usavrsavanje je bilo namijenjeno strucnjacima koji rade s djecom s teskocama u razvoju,
posebno govornim terapeutima, psiholozima, soicijalnim radnicima i uciteljima.
Jedno od alternativnih rjesenja u prevazilazenju postojeceg problema u komunikaciji kod
osoba – djece koja se nalaze u razvojnim disharmonijama ( tjelesna ostecenost, slusna
insuficijencija, govorna patologija, afazija, odredjena dementnost i td.) su govorne mape.
Tokom edukacije smo upoznali nacin koristenja podloga za govorenje i njihovu primjenu
u svom radnom okruzenju ( ja konkretno u logopedskoj praksi).
Moze se reci da smo u velikoj mjeri unaprijedili i svoju licnu komunikaciju. Naucili smo
koliko je tesko jednostavno se izraziti, formulisati sopstveni stav, osjecanja i postaviti
jednostavno pitanje.
Uvjerili smo se u tezinu jednostavnosti.
Govorne mape su, moze se reci, jedno od sredstava u radu terapeuta, koje pruzaju
mogucnost prirodnog i nenametljivog razgovora.
Pomocu nih dijete razvija licnu sposobnost za interakciju, iznosi sopstveni stav na
ponudjenu temu, govori o svojim osjecanjima ili ih definise, uci da misli dok se
razgovara, uci kroz govor, uocava vaznost slusanja, misljenja, gledanja, da bi se uopste
razgovaralo sa nekim i sve to kod osobe- djeteta, izaziva jedno pozitivno osjecanje.
Tokom vodjenja ragovora putem govornih ploca terapeut-ucitelj uzima u obzir i posmatra
sve neverbalne poruke koje dijete iznosi iz sebe.
Na kraju se vodi razgovor o tome kako se pacijen osjeca u vezi ponudjene teme i
simbola, pita se da li bi nesto promijenio od vec postavljenih simbola ispod zadatih formi
i da li postoji nesto sto bi dodao a nema ponudjene simbole.
Govorne ploce od djeteta traze da promijeni svoj komunikacijski stil da bi mi imali dobru
predestavu o njemu njegovim osjecanjima.
Vodeci razgovor putem govornih ploca saljemo djeci poruku da nam je vazno ono sto oni
o necemu misle i da uvazavamo njihovo misljenje a za djecu je to jedan nenametljiv put i
manje stresan nacin vodjenja razgovora jer pritom oni imaju osjecanje da ne daju niti
dobre niti lose odgovore. Njihove odgovore niko ne vrednuje ( boduje, ocjenjuje) i oni su
tokom vodjenja ragovora relaksirani.Vodjenjem takvog raygovora imamo sliku tog
trenutka u kojem se obavlja raygovor na iyabranu temu kao I prestavu otome sto je u tom
trenutku prisutno u pacijentovom' ucenikovom misljenju I emocijama.
Prije pocetka razgovora, pripremamo dijete i uvodimo u temu za razgovor i davajuci mu
odredjene simbole, postavljamo otvorena pitanja.
Ne navodimo dijete da odgovara ono sto nama treba vec samo ono sto ono zeli. Tokom
vodjenja raxgovora vodimo racuna o licnoj jezickoj razini i moramo prilagoditi nas jezik
djetetovim mogucnostima razumijevanja.
Jezik nam mora biti jasan, jednostavan i u tome moramo biti dosljedni.
Djetetu moramo dati dovljno vremena da razmisli i odluci o mogucnostima
odgovora.dijete ili osoba mora biti sposobna da vidi simbol jer on ustvari pretstavlja
njegov odgovor na podstavljeno pitanje ,isto tako mora biti sposobna da dryi simbol u
ruci ili bar da pokaye smjer gdje ce sagovornik postaviti simbol.Mora imati I odredjeni
nivo kognitivnix funkcija, mora rayumjeti sto taj simbol ynaci.Ljudi koji rayumiju 3do4
rijeci u recenici mogu koristiti podloge ,ostalima mogu biti od koristi samim tim sto ulaye
u proces interakcije I rayvijaju svoj nivo komunikacije medjutim ne moyemo tvrditi da je
to njihovo misljenje.Kako komunikacija nije staticna ikako na nju utucu rayliciti faktori
govorne ploce se u toku godine posebno kad se radi sa skolskom dijecom obavljaju vise
puta da bi se imala kompletnija slika emocije, doyivljaja, misljenja dijeteta na ponudjenu
temu ya raygovor.Ima se jasna slika o tome koliko dijete ili odrasla osoba dopusta da
bude u interakciji sa sagovornikom. Seanse se cesto snimaju da bi se kasnije mogli
analiziurati neki elementi koji se tokom razgovora nijesu zapazili.
Kada zavrsimo podlogu za govorenje mi je slikamo i to je jedna vrsta dokumenta.

Cesto se na govornoj podlozi nalazi neka inofrmacija koju mozemo iskoristiti za sledeci
razgovor, mi je uziomamo u obzir i to postaje tema oko koje se vezu drugi nizovi simbola
za sledeci razgovor.
To je terapijski nacin koriscenja podloga za razgovor.
Detaljnije informacije o ovom seminaru mozemo iznijeti na strucnom aktivu, gdje bi se
zainteresovani poblize i slikovitije uputili u nacin i vrstu ovakvog rada. Ovo sve iy
rayloga s to govoriti o govornim mapama odnosno podlogama na ovakav nacin bey
prakticne primjene I aktivnog ucenja ya slusaoca moye djelovati I suvise apstraktno.

U kotoru 14. 04 2011.god. Dipl,def logopd

Perovanovic Radmila