JAVNI NASTUPI

SLUŠANJE GOVORA

Cjelokupnost se govora sastoji od dvije polovice: od govorenja i od slušanja.

Slušatelj nije tek pasivan primalac poruke, nego je sugovornik, a njegova aktivnost pa i kad
glasno ne odgovara, nije manja od govornikove.

GOVORNIK OBLIKUJE GOVOR DO POLOVICE

Ne pripada govornoj situaciji svatko tko se zateče blizu govornika, nego samo onaj koji
svojim reakcijama može i za koliko može dokazati svoju aktivnu prisutnost slušača.

RAZUMIJEVANJE GOVORA

Ljudi koji izvrsno čuju, a opet ne mogu razumjeti govor taj se defekt naziva senzorička
afazija ili afazija dekodiranja.

Metode za pažljivo slušanje govora ili postupci za slušanje govora:

1. Imaginativno je postupak predočavanja onoga što slušamo. Slušanje na ovakav način

postaje i kritičko, otvara pitanja, primjećuje propuste govornika.
2. Logičko ono što se govori mora biti nekako logički povezano i poredano. Prepoznat
ćemo dijelove izlaganja. Slušanje govora nam se rasterećuje.
3. Anticipacijsko pretpostavlja uključeno imaginativno i logičko slušanje. Tehnika je
slušanje unaprijed.

INTERPRETATIVNO ČITANJE

Kvalitetu glasnog čitanja možemo stupnjevati ovako:

1. Čitačko – čitač izgovara točno onu riječ koju upravo gleda. Pri čitačkom čitanju ni
riječi se ne izgovaraju dobro.
2. Spikersko – poštuje jezik ina razini glasova, i na razini riječi i na razini rečenica.
Osjeti se neutralnost interpretacije.
3. Minimalno interpretativno čitanje – unaprijed upoznati tekst, moramo doprijeti do
jasnoće svih pojmova, svih činjenica i svih odnosa. Ovako čitaju najčešće komentatori
na radiju i televiziji.
4. Dobro interpretativno čitanje – na slušača se želi impresivno djelovati. Mimika se
pojačava, intonacije dobivaju strmije lukove, pauze su raznolike i izražajnije

VRIJEME GOVORA

Kategorije vremena:
 1) Psihološka sadašnjost – govornik nastoji da ga razumiju veličinu rečenice odmjerava
prema slušačima; maloj djeci, umornima, opuštenima, nepažljivima govori kraće
rečenice.
2) Brzina – prespor govor u slušača stvara dosadu, a prebrz nervozu
3) Ritam – nizanje istih oblika u istim razmacima stvara podlogu ritma. Iz te podloge
nastaje ritam ako se očekuje.
4) Trajanje govora – govor prema vrsti, prigodi i sadržaju ima svoje omeđeno trajanje.
Norme govora:
 Predavanje 50-60 min
 Uvodno izlaganje na sastancima 2-10 min
 Obrazlaganje novog prijedloga ili stava 3-5 min
 Diskusija 1-3 min
 Primjedbe, pitanja i podrške do 1 min

Trajanje sastanaka:

 Radni dogovor 10-20 min

 Sastanak vijeća 90-120 min
 Godišnje skupštine 40-90 min

5) Društveno vrijeme govora – u društvenom razgovoru treba ravnomjerno sudjelovati.

PRIPREMA GOVORA

Pitanja upućena sebi: imam li što reći i o čemu govoriti? Što ja novo imam za reći?

Govor nastaje ovim uzastopnim radnjama:

I. Pronalaženje – prikupljanje – najvažnije je izmišljanje teme, treba stražiti povijest

teme govora
II. Raspoređivanje – što će biti uvod, što izlaganje što zaključak
III. Sastavljanje – preobražuje misli u tekst. Dvije su tehnike sastavljanja pisanjem i
sastavljanjem u pameti.
IV. Zapamćivanje – dobri govornici uče svoj govor napamet, i to ne samo tekst nego i
cjelokupnu interpretaciju, kao što glumci čine.
V. Izricanje – govornik zaboravlja da je ikad išta pripremao i govorio kao da sad
stvara pa to slušači čuju kao sadašnju misao

ORGANIZACIJA GOVORNE PORUKE

- Moguće tipičan novinsko-radiotelevizijski

- Radiotelevizijska inačica
- Obavijest koja mora doprijeti do slušača i koju hoćemo zapamtiti
- Impresija koju se želi utisnuti

MODALNI IZRAZI – su kratki stereotipni komentari koje o svom govoru izriče sam
govornik tijekom svoga govora. Modalnim izrazom govornik izoštruje svoju misao (npr. to je
bila usuđujem se reći, najveća pogreška)

Uloge modalnih izraza:

  Označavanje stila – taj skup čine modalni izrazi koji ili najavljuju način govora ili
upozoravaju na nj, npr. jednostavno rečeno, ukratko, da ne duljim…
 Fatična uloga - tu ulogu imaju izrazi kojima se uspostavlja, provjerava i učvršćuje
komunikacija, npr slušaj te, obratite pozornost…
 Populistička uloga – tu idu izrazi kojima se laska, npr. vjerujem da vam je to poznato,
složit će te se
 Spojnice (konektori) – uloga je spojnica da upozoravaju na povezanost i sređenost
raznih dijelova diskursa, npr. kao što rekoh, već smo prije istaknuli…
 Razabiranje – pomaže sređivanju i razumijevanju, npr. za razliku, nasuprot…
 Uloga promišljanja – upozoravaju da se govori promišljeno npr. ako se dobro
razmisli, u krajnjoj liniji…
 Subjektivnost – govornik ističe da je ono što izriče njegovo subjektivno mišljenje,
npr. smatram, cijenim, osjećam…
 Ublažavanje – tvrdnje ublažava npr, recimo, može biti, možda…
 Pojačavanje – govornik ističe svoju uvjerenost u svoje tvrdnje, npr. štoviše, treba
naglasiti, svakako…
 Kvalifikacije – govornik izriče vrijednosni sud o onome što govori npr. nažalost,
srećom…
 Poštapalice – ne pripadaju skupu modalnih izraza, one su neka vrsta otpadaka npr pa,
dakle, kako da kažem, je li…

LOGIKA U GOVORU

Logika to su procesi ljudske svijesti. Logičko govorenje je samo ono koje se obrazlaže na
način da ga zdrav razum može prihvatiti. Logičkim govorom istražujemo, izričemo i
objašnjavamo objektivne istine.

Odlike logičkog govora:

1) Jasnoća – jasnoći doprinosi omeđenost i preglednost.

Omeđenost pojmova – ključni pojmovi u logičkom izrazu moraju biti strogo
određeni i za njih ugovoreni izrazi. Biramo riječi za koje smo sigurni da svim
sugovornicima znače nešto sasvim određeno ili definiramo pojmove.
Omeđenost teme govora – načelo je logičkog ponašanja. Dobri govornici najavljuju
svoju temu uvijek tako da naglašavaju i ono što neće govoriti, a u bliskom je dodiru s
temom
Preglednost: Predočljivost – čovjek mora moći „vidjeti“ ono što govori ili što sluša
Razdioba – složen predmet možemo razmisliti izložiti, naravno smao
postupno dio po dio
2) Logički izvodi – su dvostruki progresivni i regresivni
Progresivni onima kojima se iz poznatih sudova tvore novi zaključci
Regresivni onima kojima se tvrdnje dokazuju ili obrazlažu

Dva su temeljna tipa formalno-logičkih procesa:

1. Deduktivno zaključivanje iz jednog općeg i jednog posebnog suda može

točnim razmišljanjem stvoriti novi posebni sud. Najčešći oblik deduktivnog
zaključivanja je silogizam. To je niz od tri rečenice .
 2. Induktivno zaključivanje kreće od pojedinačnih primjera prema općem
zaključku.

DOKAZI – regresivni izvodi, zaključivanje je u biti dokazivanje, dokazivanje mora imati

tvrdnju, a tvrdnju treba dokazati.

Skepsa – sumnja u istinitost bilo koje tvrdnje

OBJAŠNJENJE – ne služi da bi se dokazala neka tvrdnja, nego da bi se shvatilo po čemu je

nešto tako kako jest.

Najvažnija upozorenja o logici u govoru: jasna dikcija, izbor sintaktičkih oblika koji pojačano
izražavaju logičke odnose, uporaba riječi koje su nam jasne, a drugima razumljive,
pridržavanje teme, pregledna raspodjela izlaganja.

POETSKO I AFEKTIVNO U GOVORU

Afektivno se od poetskog razlikuje u srži: afektivno je doslovan izraz o ljudskoj zbilji, dok je
poetika stvaranje jedne nove zbilje.

Poetska informacija je informacija u kojoj je izvor poruka neke druge informacije.

Glas je ljudski krik, sve ono što iz zvuka govora preostane kad se isključe zvukovi koji su
znakovi teksta. Glas je sastoji od boje, jakosti, tona, brzine, pauza.

Postoje dvije vrste boje glasa : statična tzv. boja u užem smislu i dinamična, boja u širem
smislu. Statična boja proizlazi iz oblika i sastava spektra. Dinamična ovisi: o promjenama
zvuka u vremenu, o osebujnosti individualnog izgovora, o tome je li govor staccato ili legato,
tremolo ili vibrato, o odnosu govora prema ritmu, o jakosti između samoglasnika i suglasnika,
o odnosu između naglašenih i nenaglašenih dijelova. Sve što čini glas ne pripada jeziku. U
opoziciiji glas- čeoni glas (falset) krepost prsnog označava drskost i samosvijest, a ukočeni
falset označuje samopotcjenjivanje. Nazalni zvuk vezuje se uz tzv. niže osjete dodir,
miris,okus. Vibrato je izraz dubokih osjećaja. Tremolo (podrhtavanje) izražava strah.

Glas se formira kao rezultanta: urođenih osobina, stečenih oštećenja i bolesti govornih organa,
načina života, rezultat psihe i svijesti, te školovanje glasa. Glasnoća zvuka ima dvije funkcije,
znak i signal. Snaga je govora pretežno ekspresivan i impresivan izraz. Jakost govora
omogućuje svakom slušaču da bez naprezanja, razumije što mu govorimo a istodobno
iskazuje obazrivost prema njegovoj slobodi i dostojanstvu – to je pravo nađeni glas.
Vježbe za glas i izgovor su: protezanje i opuštanje,duboko disanje ošitom i trbušnim
mišićima, gromoglasno ''ha'' trzajem iz pleksusa, produženo foniranje aaaa, produženo
foniranje uz pojačano samo slušanje, impulsno gromoglasno izgovaranje riječi (brojeva),
produženo nisko foniranje uz masažu grla, spuštanje grkljana i uz osjet vibracija na prsnoj
kosti, vratolomno brzo izgovaranje u jakom šaptu, točka palatinalnoga vibrotaktilnoga osjeta,
produženo jako izgovaranje (s), govor sa zatvorenim nosom, sinteza svih vježbi, razgibavanje
govora.

Sram je osjećaj nelagode koji potječe od točne ili pogrešne procjene naših nedostataka, koji će
izazvati kritiku ili porugu okoline ako ih ne sakrijemo. Strah dolazi od predviđanja opasnosti.
Sram i strah itekako se osjećaju i fizički i psihički. Suše nam se usta, osjećamo ''knedlu'' u
grlu, grč trbušnih mišića, slabost u nogama, drhtanje svih mišića, snažno lupanje srca, plitko
ubrzano disanje, mučninu, znojenje dlanova, čela, ispod pazuha. U psihičkom smislu u sramu
nam je neugodno, strah može prijeći u paniku, imamo osjećaj praznine u glavi, jedva
osjećamo vlastiti govor.

Govorna izvedba: zrak za govor potiskuj odozdo, izbjegavaj visoko plitko disanje, ne glasaj se
iz grla nego iz usta, nastoj osjetiti na prsnoj kosti, govori glasnije nego uobičajeno (više
otvaraj usta), izgovaraj energičnije nego uobičajeno, izbjegavaj nosni glas, ne ''mekeći'
(govori hotimično dubljim i voluminoznijim glasom, slušaj svoj glas ''izvana'', ne boj se što te
svi vide i čuju, uvježbaj govor prevelikom gestom i pretjeranim mijenama glasa a u nastupu
to svedi na pravu mjeru, izbjegavaj prečesta oklijevanja i poštapalice, ne žuri, misli stalno na
vrijeme, neposredno pred nastup diši na nos duboko samo trbuhom.

Izgovor se odnosi na odsječak govora koji govornim materijalom signalizira jezični oblik
riječi, dvije su vrste:glasovi za foneme i suprasegmenti za prozodeme.

Standardni izgovor ili ortoepija- izgovor koji udovoljava idiomu standardnog jednog jezika.

U izgovoru se ne tolerira: gutanje zanaglasnih samoglasnika(dob'la), dvoglasni

izgovor(uovdje), preotvoreno ili prezatvoreno izgovaranje /e/ i /o/, preopušteno izgovaranje /i/
i /u/, pretamno tj.stražnje izgovaranje /a/ ili njegovo izgovaranje poput neutralnog
samoglasnika.

Defekt izgovora ili dislalija nastaje ako izgovor obezvrjeđuje govornika, ako u njemu
ostjetimo neku njegovu nemogućnost ili kao da ima nešto ''prljavo'' u ustima. Najčešći razlozi
su: zečja usna, rascijep nepca, gotsko nepce, kratak jezik, vezan jezik, krivi zubi, krivi zagriz
zubi itd.

Najčešći su dislalični poremećaji: sigmatizmi (nečist izgovor glasova s,z i c), rotacizmi
(deformirano izgovaranje glasa r), lambdacizam (pogrešan izgovor l i lj).
Neverbalni znaci su svi znaci koji sudjeluju u govornom činu, a sami nisu govor.Neverbalni
znaci podupiru ono što govorimo, dopunjuju govor ili se suprostavljaju onime što govor
izriče.

Uloge i značenja neverbalnih znakova su: izrazi osjećaja, ilustratori, regulatori, amblemi,
adaptori.

Ilustratori su raznolika skupina slikovitih neverbalnih znakova:

1. gestovni su piktografi kad se rukom ''crta'' po zraku neku stvar

2. onomatopijski su kad se zvukom oponaša neka zvučna pojava

3. ideografi gestom raščlanjuju pojmove, obuhvaćaju ih i omeđuju te pokazuju na tijek misli

4. prostorni ilustratori pokazuju gestom veličinu predmeta i osoba te njihov raspored u

prostoru

5. kinetografi slikovito gestom o pokretom tijela opisuju neku akciju

6. dirigenti gestom podupiru izražajna govorna sredstva tako što govornik sebi ''dirigira''
tempo i intonaciju

Regulatori – znakovi za uspostavljanje, sređivanje, održavanje i prekidanje govorne

komunikacije(kimanje, mrštenje, gledanjem, znakovima dosade).

Amblemi – konvencionalni, naučeni znakovi (okomito kimanje za ''da'', vodoravno za ''ne'').

Adaptori – znakovi nastali od aktivnosti koja priprema tijelo za govor kao što su
nakašljavanje, pročišćavanje grla, gutanje sline, ispijanje vode, trljanje očiju.

Neverbalna signalizacija je raznolika, signali dolaze iz: raznih položaja i pokreta tijela,
mimike i očiju, zvukovi koje čovjek proizvodi a nisu govor, dodiri, proksemički znaci,
rekviziti, oblikovanje tijela, mirisi, pomoćni mediji, vremenski znaci.

1.Položaj i pokret tijela(kinezika)- znakovi su hotimični i nehotimični. Endomorfan tip

(okrugao,debeo, mekan, simpatična i ugodna osoba), ektomorfan tip – tanak, visok, nježan,
pesimist, napet, nervozan.

Prekrižene ruke ili noge u stranu označavaju nesigurnost te odbijanje govornika, nepovjerenje
prema njemu i obranu. Prekrižene noge prema govorniku označavaju povjerenje,
prihvaćanje,sigurnost. Raširene ruke prema sugovorniku znače iskrenost,odanost i poslušnost.
Vidljivo namjerno skrivanje dlanova iskazuje nervozu, nesigurnost pa i neiskrenost.
Dodirivanje nosa, uha , lica blizu usta su znakovi da govornik nešto skriva i laže. Osoba koja
stoji moćnija je od osobe koja sjedi, jednom rukom u džepu ili objema u džepovima na
opušten način pokazuje opuštenost, sigurnost i djeluje elegantno. Dlanovi okrenuti na dolje
označavaju autoritarnost, zapovijed, dlanovi okrenuti prema gore znače molbu. Mahanje
kažiprstom je nepristojna, osorna prijeteća gesta, prekriženi prsti izražavaju frustraciju pa i
neprijateljstvo.
2. Mimika – oči

Oči se izražavaju širenjem zjenica (šire se u jačem emotivnom stanju i pri intelektualnoj
zaokupljenosti). Gledanjem u oči (zapravo u točku između dva oka) govornik i slušač
izražavaju želju za komuniciranjem.

3. Zvukovi

Izrazi su raznih osjećaja mnogi neartikulirani usklici, uzdasi, plač, smijeh, pjevanje, režanje,
predenje. Amblemi kao zvučni znakovi su također mogući. Najčešći su primjeri za čuđenje,
zgražanje, za poljubac.

4. Dodiri

Hotimično dodirivanje ljudi često su znakovi, naravnih ili konvencionalnih značenja. Naravni
su znakovi ako se spontano nekome opali pljuska ili od radosti zagrli, pomiluje.

5.Proksemički znaci

Znaci koji dolaze od udaljenosti i rasporeda sugovornika u prostoru. Edward Hall je

sugovorničke udaljenosti podijelio u 4 kategorije: intimnim prostorom je nazvao udaljenost
između 15 i 45 cm(supružnici,djeca,intimni prijatelji), osobni prostor od 45 do 120 cm
(prijatelji), socijalni prostor od 1,2 do 3,5 m (prodavači,nepoznati ljudi), udaljenost veća od
3,5 m predstavlja javni prostor tzv.suditorij ili javni skup.

6. Vremenski znaci

Kada nešto reći i koliko dugo govoriti su isto neverbalni znaci. Tri su kriterija: neformalno
vrijeme, formalno, tehničko. Neformalno se označava riječima uskoro, ovih dana, o ručku i sl.
Formalno vrijeme ima manju toleranciju odstupanja i ugovara se točnije, obično mu je
jedinična vrijednost četvrt sata. Tehničko vrijeme dijeli dan na 24 sata.

Opća govornička pravila: retorički govor je usmjeren prema publici, ne govoriti lijepo nego
svrhovito, prije govora upoznati publiku, za vrijeme govora gledati slušače primjereno, ne
skrivati se, to što što želiš reći reci tri puta:reci o čemu ćeš govoriti, govori i reci na kraju o
čemu si govorio, javni govor troši društveno vrijeme koje nije samo tvoje, ne brzaj nego krati,
krateći nikad ne izostavljaj primjer, tri su redovna ''začina'' govora a to su humor,primjer i
efektni završetak, ne čitaj nego govoro, govori kao da taj čas smišljaš.