ŠTO JE JEZIK I ŠTO GA ČINI

Prema aristotelu čovjek je zoon logon echon= biće koje ima jezik. Čovjek je jedino
biće koje ima jezik , no ako kažemo da životinje imaju jezik nećemo biti u krivu.
Razlika je u tome što čovjek za razliku od životinja ima sposobnost apstrakcije i tkz
komunikacijsku namjeru. No jezik nije jedina specifičnost čovjeka, Aristotel tvrdi kako
je i razum njegova specifičnost. Herder je zaključio kako ne postoji um bez jezika niti
jezik bez uma to jest kako su um i jezik jedno. Jezik je važno sredstvo komunikacije a
komunikacije je primanje i davanje informacija. Pojma jezik može se shvatiti
dvoznačno : kao organ zadžen za sojet okusa i kao komunikacijski sustav sastavljen
od znakova i pravila kojim se koristimo za međusobnu komunikaciju . Da bismo mogli
komunicirati trebamo govoriti. Govor je sposobnost provođenja artikuliranih
zvukova;sposobnost neposredna izricanja vlastitih misli osjećaja i intencija jezičnim
oglašavanjem. Saussure jezik smatra skupom nužnih konvencija koje prihvaća neka
zajednica. razlikuje govor i jezik. Jezik je sustav znakov a govor je individualna
primjena tog sustava. Jezični znak definira kao vezu pojma ili onoga što je označeno
te njegove glasovne slike ili označitelja ( npr. “lopta” → slika lopte) . za cassiera
pogledajte odgovore na pitanja…
za razliku od prirodnih postoje i umjetni jezici poput jezika matematike, jezika logike i
dr. Kako bi obavjesna funkcija bila ostvariva riječi i rečenice moraju imati značenje..
ostalo se nalazi u odgovorima

filozofija jezika i gramatika

antički su filozofi dali veliki doprinos početcima gramatike
temeljna pitanja u raspravi o gramatici : što je gramatika nekog jezika, u čemu se
sastoji znanje nekog jezika i jeli znanje stečeno ili je barem dijelom urođeno.
Chomsky zaključuje kako je znanje jezika zapravo prešutno znanje gramatike tj
nesvjesno poznavanje pravila. Sposobnost da govornik razlikuje gramatički ispravne
od neispravnih rečenica te je sposoba a svaku rečenicu reći je li ona u jeziku
njegove govorne zajednice prihvatljiva ili ne naziva se jezična intuicija. i znanje koje
posjeduje takav govornik naziva se praktičnim znanjem. Govornik nekog jezika koji
ne poznaje gramatička pravila tog jezika u biti ih ne poznaje svjesni nego su ona dio
njegova spoznajnog aparata kojima on raspolaže nesvjesno