I

1. konativna funkcija jezika

Promatra djelovanje informacije na primatelja ili sugovornika

2. arbitrarnost / motiviranost

Arbitrarnost znači da za jezičnu svijest nema jasna opravdanja za povezivanje nekog sadržaja s
određenim slijedom glasova (ništa u prirodi prozora ne zahtijeva da se naziva prozorom)

Motiviranost je suprotna; povezivanje sadržaja s određenim nizom glasova, npr onomatopeje;

moguća je djelomična motiviranost (npr riječi pet i deset nisu motivirani, ali riječ pedeset je
motivirana)

3. pučka etimologija je pokušaj motivacije inače arbitrarnih riječi unatoč njihovim etimološkim
značenjima; npr huligan -> huljigan, ventilator -> vrtilator, itd…

4. podjela mofrema

Morfem je najmanji značenjski segment riječi

1. Leksički (nosi leksičko značenje)

2. Gramatički (gramatičko značenje)
3. Tvorbeni (između)
a. Portatore -> port gram; ator tvorbeni; e gramatički

5. morfemski inventar

Skup svih leksičkih, tvorbenih i gramatičkih morfema zajedno;

Broj leksičkih se može povećavati tvorbom novih ili preuzimanjem stranih riječi (otvoren)

Broj gramatičkih morfema zatvoren je jer se ne povećava

Broj tvorbenih je ~in the middle

6. sintaktička kategorija, gramatem, gramem

Gramatem = sadržaj, značenje gramatičkog morfema

Gramem = sastavni dijelovi gramatema (pl, m.r., ….)

Sintaktičke kategorije = skup mogućnosti gramema (padež, rod, broj)

7. alomorfi

Različite realizacije morfema; mogu biti slobodni ili komplementarni i leksički ili gramatički

II

1. idealistička lingvistika

Giambattista Vico; identificira jezičnu s pjesničkom aktivnošću, i pjesništvo s povješću, a u povijesti

vidi rezultat ljudske aktivnosti; jezik potječe iz individualne umjetničke kreacije, a umjetnost je plod
mašte, mašta je odgovor čovjeka na stvarnost koju ne razumije

2. idealistički vs sociološki pogled

Idealisti se fokusiraju na jezik kao nešto što je individualna i neponovljiva pojava, te zanemaruju
sistemski i društveni aspekt jezika; dok je sociološko shvaćanje usmjereno na jezik kao društvenu
pojavu koja omogućuje komunikaciju

3. izoglose

Crte koje spajaju točke na nekom terenu do kojih dopire neka jezična pojava

4. morfofonemi

Morfofonemi su fonemi koji u sustavu funkcioniraju kao fonemi, no u određenim paradigmama

dospijevaju u komplementarnu distribuciju; npr

Vinco vinci (alternira samo jedan glas); čovjek ljudi (komplementarna distribucija)

5. lateralne areje

Norma lateralnih area spoj je prvih dviju arealnih normi Bartolija i jedina je koja se zadržala do danas;
kaže kako lateralna područja čuvaju starije stanje jezika jer do njih ne dopiru inovacije iz centra. Npr -
> magis / plus

6. romanija

Govorno područje romanskih jezika; talijanski, španjolski, francuski, moldavski, rumunjski, portugalski

7. dalmatoromanski

Jezik kojim je govorilo romansko stanovništvo koje se doselilo na hrvatsku obalu za vrijeme vladavine
RC, koje su Slaveni zatekli tijekom doseljavanja u 7. i 8. st. Posljednja poznata verzija ovog jezika je
Veljotska (po otoku Krku, Veglia). Postojali su još zadarskoromanski, dubrovačkoromanski i
barskoromanski. Antonio Udina 1898