1.

DEFINIRAJTE SAUSSUREOVSKI MODEL: JEZIK, GOVOR I JEZIČNA

DJELATNOST

Jezična djelatnost (ona je nehomogena), odnosno jezična praksa, jedan je od oblika

čovjekove komunikacijske prakse. Njom ljudi međusobno prenose obavijesti i spoznaje o
svim oblicima prakse, njihovim procesima i objektima, a pri tome upotrebljavaju jezik. Jezik i
govor aspekti su jezične prakse. Jezik je skup apstraktnih znakova koji ljudi upotrebljavaju u
jezičnoj praksi, dok je govor njegovo konkretno ostvarenje u nekoj materiji. Može se reći da
jezik strukturira govor, jezik upotrebom postaje materijalan, konkretan, on postaje govor.
Jezik posjeduje svojstvo dislokacije u vremenu i prostoru, govori se o nečemu što nije
prisutno.
F. de Saussure → govor = parole
jezik = langue (osn.predmet lingv. izučavanja)
jez. djelatnost = langage
Jezik je za de Saussurea sistem znakova, ali nije samo skup elemenata koji sačinjavaju neko
zatvorenu cjelinu, nego je to skup odnosa između tih elemenata. De Saussure kreće od
stukture; jezični znak dijeli na:
a) označitelj (signifiant) – akustička slika, psihički otisak izgovorenih glasova
b) označeno – također psihički determiniran koncept onoga što se tim znakom
komunicira

*Sapir – speech i langage ( upotrebljava ih sinonimno, govor i jezik ne odgovaraju

strukturalističkoj distinkciji parole i langue)
Gramatički element = gramatem
Korijenski element = leksem

2. DEFINIRAJTE JEZIČNI ZNAK, OD MINIMALNOG DO KOMPLEKSNOG

Znak je poseban produkt čovjekove prakse koji mora posjedovati dvostruku sposobnost;
a) Preslikavanje podataka iz univerzuma dobivenog različitim oblicima čovjekova
djelovanja
b) Biti prenijet drugim sudionicima komunikacijske prakse

Svaki znak se sastoji od 2 nerazdvojiva dijela koji se mogu analizirati zasebno

1. PLAN IZRAZA ili označitelj – prikladan da se ostvari u nekom obliku materije i da se
prenese u procesu međusobne komunikacije
2. PLAN SADRŽAJA ili označeno – u koji se preslikava neki izvanznakovni podatak koji
nije sam taj znak

Fonem → morfem → riječ → sintagma → rečenica → diskurs

Fonem je najmanja jezična jedinica s planom izraza, ali nema plan sadržaja (on nije jezični
znak).
MORFEM jest najmanji jezični znak koji ima i plan izraza ( morf* ) i plan sadržaja
(semantem*).
RIJEČ je kombinacija morfema koja sačinjava čvrstu cjelinu prikladnu za stvaranje jedinica
viših razina.
SINTAGMA se satoji od jedne ili više riječi/dio je rečenice koji ima određenu sintaktičku ili
semantičku samostalnost.
REČENICA se satoji od jedne ili više sintagmi, ima plan sadržaja, onaj je dio diskursa koji i
sam može biti diskurs, a da pri tome ostali dio bude diskurs.
DISKURS je jedinica najviše razine.
*morf – izraz morfema
*semantem – gramatemi i leksemi
Gramatemi su leksemi u koje se preslikava bar jedan element n preuzet iz samog jezika. U
lekseme se preslikavaju oni podskupovi univerzuma u kojima postoje elementi n izvan
jezika.Gramatemi su brojem ograničeni dok leksemi nisu, broj el. teoretski je beskonačan.

3. OBJASNITE SADRŽAJ, ZNAČENJE I SMISAO JEZIČNOG ZNAKA

SADRŽAJ znaka je onaj njegov dio na koji se preslikava pojam iz izvanjezičnog univerzuma.
ZNAČENJE znaka je njegov odnos prema fenomenima iz izvanjezičnog univerzuma, dok je
SMISAO ostvarivanja tog odnosa između znaka i izvanjez.univerzuma u konkretnoj
komunikacijskoj situaciji.
Značenje znaka može biti denotativno ili konotativno.
DENOTATIVNO ili eksplicitno značenje znaka je onaj sadržaj koji prihvaćaju općenito svi
govornici nekog jezika.
KONOTATIVNO ili implicitno značenje je značenje koje riječ dobiva u određenoj situaciji za
pojedinog govornika.

4. OBJASNITE SEMANTIČKI TROKUT

-biljka

-cvijet -crtež cvijeta

Prikazuje odnose između predmeta, pojma i riječi. Uveli su ga Ogden i Richards, a preuzeo
ga je Ullman. Stranica koja povezuje predmet i izraz označena je iscrtano da bi se naglasila
rbitrarnost tj.proizvoljnost te relacije. (jezični znak je arbitraran, nema ništa u njemu što
uvjetuje baš taj plan izraza)

5. OBJASNITE ODNOSE U REČENICI: Nisam mogla ni sanjati da će na toj

konferenciji sudjelovati najbolji svjetski lingvisti i filozofi.

6. OBJASNITE SINKRONIJU, DIJAKRONIJU I AKRONIJU

SINKRONIJA ili istovremenost – proučava i opisuje jezik u jednom vremenskom periodu,

objekt je jedan presjek jezičnog sustava. Sinkronijski presjek jezičnog sustava ostaje
statički rezultat prethodne dijakronijske dinamike.
DIJAKRONIJA ili raznovremenost – promatranje jezika i njegovog mnijenja tijekom bilo kojeg
razdoblja tj.promjene jedinica i cjelokupnog sistema u toku vremena. Dijakronijsko
kretanje prikazuje se kao niz sukcesivnih sinkronija.
AKRONIJA je bezvremensko proučavanje jezika.

7. FONOLOGIJA, MORFOLOGIJA, SEMANTIKA I SINTAKSA

Lingvistika se može podijeliti na veći broj disciplina, a osnovne su:

a) Fonologija – proučava hijerarhijski najniže razine jezičnog sistema na planu izraza, a
to su razine niže od jezičnog znaka. Izučava nivo distinktivnih obilježja, nivo fonema i nivo
sloga, a u spec.sitacijama nivo riječi i rečenice.
b) Morfologija – proučava jezične znakove nižih razina (morfeme i riječi) na planu
jez.izraza, a ponekad zalazi i na plan jez.sadržaja
c) Sintaksa – izučava jezične znakove na nivoima višim od nivoa riječi i to u prvom redu
na planu izraza, ali nužno zalazi i na plan sadržaja dijeli se na sintagmatikuu, sintaksu
rečenice i sintaksu diskursa.
d) Semantika – proučava plan sadržaja u jeziku i govoru. Bavi se čitavim jezičnim
sadržajem, osnovna jedinica je semantem.

8. RAZLIČITE DEFINICIJE FONEMA, distinktivna obilježja

Fonem je najmanja jezična jedinica koja ima plan izraza,ali nema plan sadržaja, ne može se
linearno analizirati na manje dijelove. Ako se fonem promijeni dolazi do promjene na planu
sadržaja, to je njegova distinktivna ili razlikovna funkcija (tj. sposobnost fonema da utječe na
plan sadržaja). Fonem je apstraktan, u mediju zvuka postaje fon, a u mediju pisma grafem.

Trubeck kaže da je fonem skup fonološki pertinentnih crta koje slika neka fonička slika
( akustička kod de Saussurea ).
*pertinentno-izmjenom nastaje izmjena u sadržaju jezične jedinice
-ispituje se uspoređivanjem riječi koje se razlikuju u najviše jednom elementu npr. kosa –
koza (komplementarna distirbucija, iako su srodne ne mogu stajati u istom fonološkom
kontekstu )

Sapir kaže da je fonem idealna, psihološki zasnovana koncepcija glasa, ugrađena u sistem
uzoraka, shema što je čovjek stvara u svojoj jezičnoj svijesti. Treba da se poveže s
civilizacijom u kojoj se upotrebljava.

Jakobson dolazi do distinktivnih obilježja. Za njega je fonem skup distinktivnih obilježja.

Fonemi se ostvaruju nužno sukcesivno u vremenu i prostoru jedan iza drugog.

Distinktivno obilježje je nelinearno, simultano, superponirano. Distinktivna obilježja su

jedinice na razini nižoj od fonemske, ali nisu linearnog karaktera (superponirani jedno
drugome). Označava minimalno obilježje prisutnosti ili odsutnosti nekog artikulacijsko-
akustičkog svojstva s pomoću kojeg se jedan fonem razlikuje od drugog.

*zvučnost i bezvučnost - neki fonemi posjeduju zajednička obilježja po kojima stoje u

opoziciji prema drugim fonemima istog sustava, neki fonem je u isto vrijeme i zvučni i palatal
(Jakobson nasuprot de Saussureu)
Prema Jakobsonu, 12 pari d.o. definira uglavnom svojim akustičkim karakteristikama, ali se
mogu izraziti i artikulacijski. U kanonskom obliku to su:
1. Vokalnost/nevokalnost a/p
2. Konsonantnost/nekonsonantnost p/a
3. Kompaktnost/difuznost k/p
- razlikovanje glasova kojima je mjesto artikulacije u stranjem dijelu usne šupljine i onih
u prednjem
4. Napetost/opuštenost p/b
- veći ili manji utrošak energije pri artikuaciji
5. Zvučnost/bezvučnost b/p
6. Nazalnost/oralnost m/b
7. Prekidnost/neprekidnost p/f
- da li postoji u nekom trenutku artikulacije potpuna pregrada ili ne postoji
8. Stridentnost/blagost c/t
- prema prisutnosti većeg ili manjeg šuma u izgovoru
9. Glotaliziranost/neglotaliziranost
- ovisno o stusnutosti ili nestisnutosti glasnika-kavkaski jezici
10. Niska/visoka tonalnost
- veća ili manja rezonacija u usnoj šupljini
11. Labijaliziranost/nelabijaliziranost
- prisutnost ili odsutnost zaobljavanja usana
12. Palataliziranost/nepalataliziranost
- ovisno o podizanju ili spuštanju jezika u artikulaciji
9. KOLIKO JE SLOVA A KOLIKO GRAFEMA U RIJEČIMA; uljuljkati, kiss,
sicurezza, kitsch

Uljuljkati - 10 slova, 8 grafema

Kiss - 4 slova, 3 grafema
Sicurezza - 9 slova, 8 grafema
Kitsch - 6 slova, 3 grafema

Grafem je grafička jedinica kojoj odgovara neki fonem, odnosno glas u jeziku, zapisuje se
ono što izgovaramo. Slovo je najmanji znak koji se piše samostalno i odvojeno u nizu.
Digrami - ljubav lj
Trigrami - Schlange sch
Tetragrami - Deutschland tsch

10. DEFINIRAJTE KORIJEN I OSNOVU RIJEČI, DERIVACIJU I KOMPOZICIJU.

KORIJEN - temeljni leksički morfem koji je nosilac osnovnog sadržaja i na koji se pridodaju
svi drugi morfemi u formiranju riječi. Riječ se ponekad sastoji samo od korijena. Različiti
morfemi koji se pridodaju korijenu nazivaju se afiksima.
OSNOVA - ili baza, dio koji je sastavljen od korijena i afikasa (ako ga ima), u tim oblicima
nepromjenjivi dio je osnova, a promjenjivi sufiksi su nastavci
DERIVACIJA - leksemima se pridodaju različiti gramatemi i tako se dobivaju nove riječi
KOMPOZICIJA - najprije se slažu dva ili više leksema, a zatim im se pridodaju gramatemi da
bi se stvorila nova riječ

11. NA KOJOJ SU RAZINI LOGOTAKSIJA, REKCIJA I KONGRUENCIJA

Na sintaktičkoj razini.
Sintaksu zanima:
a) Red riječi u rečenici - LOGOTAKSIJA
b) Pravila o morfološkom slaganju sintaktički povezanih riječi - KONGRUENCIJA (lice,
broj, padež)
c) Pravila o morfološkom odnosu glagola i imenica koja su im objekti - REKCIJA +
zanima je i intonacija rečenice

12. OBJASNITE KOMPONENCIJALNU ANALIZU (primjer) i SEMANTIČKO POLJE

Svi semantemi koji u svom sadržaju imaju bar jedan zajednički element n, udružuju se u
semantičko polje, zatim se promatraju njihovi međusobni odnosi.
KOMPONENCIJALNOJ analizi korijeni sežu u antičku filozofiju i logiku.
 - analogno martinetovskoj terminologiji = treća artikulacija
U svakom se semantemu otkrivaju u ograničenu broju njegovi konstitutivni elementi koji
nemaju ekvivalenta na planu izraza, ali njihova izmjena utječe na promjenu tog plana.
Krava = govedo + žensko
Kobila = konj + žensko
*kontekstualna analiza tvrdi da semantemi svoj oravi sadržaj pronalaze unutar šireg
lingvističkog konteksta.

13. SINONIMIJA, POLISEMIJA, ANTONIMIJA, HOMONIMIJA

SINONIMIJA - dvije ili više riječi koje imaju isto ili približno isto značenje tj. sadržaj, a različit
izraz
Ljekarna - apoteka
Lingvistika - jezikoslovlje
POLISEMIJA - mogućnost jedne riječi da zadobije različite sadržaje
List (noga i stablo)
ANTONIMIJA - riječi čiji su sadržaji komplementarno suprotni
Živ - mrtav
HOMONIMIJA - dvije ili više riječi koje imaju isti izraz, a različit sadržaj
Luk i luk

14. KAKVA JE TO VERTIKALNA STRATIFIKACIJA, ŠTO SU VERTIKALNI STRATUMI

VERTIKALNA STRATIFIKACIJA ili raznolikost je diferenciranje jezičnog sistema u istom

vremenu i prostoru između različitih grupa govornika. Najznačajnije su sociološke
determinante.
VERTIKALNI STRATUM je praktični sociolekt, jezik neke društvene grupe koji se razlikuje od
ostalih, ima izvjesne lingv. karakteristike i u jeziku i u govoru po kojima se odvaja od drugih
grupa i koje služe za međusobnu identifikaciju njezinih pripadnika.
- oblik jezika kojim se služi neka društvena skupina

15. DIJALEKT, VERNAKULAR, PATOIS, ARGOT ( definicija i kojem skupu jez.

raznolikosti pripadaju)
DIJALEKT - narječje, podsistem jezika s izrazitim fonološkim, morfološkim, sintaktičkim i
semantičkim odstupanjima koji se proteže na određenom prostoru
VERNAKULAR - običan, svakodnevni govor određene zajednice
ARGOT - specijalni jezik treće vrste, nerazumljiv za druge sudionike društva, npr. umjetnički
argot
PATOIS - lokalni ili mjesni govor/jezični sistem
Dijalekt - horizontalna raznolikost
Vernakular, argot, patois - vertikalna raznolikost

16. IMA LI PODUDARNOSTI NA PLANU SADRŽAJA IDIOLEKTA I IDIOMA

IDIOM je zajednički termin za svaki pojedini idiolekt, to je u jezičnoj raznolikosti način na koji
pojedinac upotrebljava neki jezik, dok je on u semantici fraza ili frazeologem.
IDIOLEKT - jezični sustav pojedinog govornika
 17. ŠTO JE NORMA U JEZIKU, DEFINIRAJTE STANDARDNI JEZIK KAO PRODUKT
STANDARDIZACIJE (etape)

Normativna lingvistika-izučava jezične pojave s tendencijom da propiše pravila o upotrebi

jezičnog sustava u govoru. Cilj joj je stvaranje jezičnog standarda.
Norma-pravila o upotrebi jezika. Na njoj se zasniva mogućnost komunikacije.Implicitna
norma je izrasla iz same jezične djelatnosti bez dogovora sudionika komunikacijske prakse
Standardni jezik; nastaje kada implicitna forma na širem području ne može zadovoljiti
komunikacijske potrebe te se na osnovi implicitne norme stvara eksplictina. Formira se
izričitim dogovorom, anjegova se forma kodificira u gramatikama, rječnicima i pravopisima.

1. selekcija
2. deskripcija
3. kodifikacija
4. elaboracija
5. akceptuacija
6. implementacija
7. ekspanzija
8. kultivacija norme
9. evaluacija
10. rekonstrukcija

18. KONTAKTNA LINGVISTIKA (aloglotski utjecaj); ADSTRAT, SUPERSTRAT,

SUPSTRAT
proučavanje jezika u kontaktu; dodir dva ili više jezičnih sustava
ADSTRAT - susjedni jezik koji utječe na sustav s kojim je u neposrednom dodiru Npr.
hrvatsko-srpski i talijanski u Istri
SUPERSTRAT - jezik koji je istisnuo drugi jezik, ali su u njemu ostali tragovi prethodnog
sustava Npr. ilirski je supstrat slavenskom
SUPSTRAT - jezik koji se na određenom području govorio, ali ga je istisnuo drugi jezični
sistem *supsupstrat-supstrat supstrata

19. OBJASNITE SVE POSUĐENICE, POSEBNO KALKOVEPosuđenice su jedinice

preuzete izjednog jezičnog sistema u drugi.
FONOLOŠKE - nikad nisu uklopljene u nov sistem i predstavljaju upotrebu fonema iz nekog
drugog jezika
MORFOLOŠKE - relativno rijetke
LEKSIČKE - najčešće, svaka riječ preuzeta iz drzgog jezika u osnovi je takva posuđenica.
Neke govornici tako i shvaćaju (computer), neke su se inkorpornirale (bar), neke se čak i
fonetski prilagođavaju (dokument)
SINTAKTIČKE - vjerno se prenosi sintaktička struktura jednog sistema u drugi
Kalkovi - potpuna transpozicija svih elemenata plana sadržaja iz jendog jezika u drugi
Eng. Skyscraper - neboder

20. DEFINIRAJTE DVOJEZIČNOST; BILINGVIZAM (individualni i socijalni) i

DIGLOSIJA
BILINGVIZAM - situacija u kojoj govornik ili grupa upotrebljava naizmjenično i bez ikakve
razike s obzirom na komunikacijski kontekst dva ili više sustava
Rani bilingvizam - oba jezika usvojena prije 4. godine života
Kasni - jezik se javlja nakon 4. godine života, npr. u školi
Simetričan - oba jezika govorniku jednako poznata
Asimetričan - ako je jedan slabije poznat→
a) Pasivni - govornik jezik razumije, ali ga ne upotrebljava aktivno
b) Nereceptivni - govori, ali ga slabo razumije
c) Pismeni - razumijevanje teksta bez oralne upotrebe
Sa sociolingvističkog stajališta:
a) Socijalni ili društveni - koji obuhvaća cijelu društvenu grupu na nekom području
b) Individualni - pojedinačne i izolirane pojave bilingvizma

DIGLOSIJA - situacija u kojoj govornik ili grupa upotrebljava 2 jezična sustava naizmjenice,
ali u funkciji izvjesnog komunikacijskog sociološkog determiniranog konteksta
Npr. određene društvene situacije zahtijevale su upotrebu i hrvatskog i latinskog do 1848.

21. VRSTE JEZIČNE SRODNOSTI I NJEZINI PRODUKTI

KONTAKTNA - potječe iz međusobnih dodoira govornika različitih jezika i preuzimanja
jezičnih jedinica iz jendog sistema
Produkt - jezične lige ili savezi
Jezična liga - više različitih jezika na širem geo. Području
Npr. balkanski jezični savez- bugarski, makedonski, srpski (neke značajke crnogorskog,
bošnjačkog, hrvatskog), albanski, grčki i rumunjski
TIPOLOŠKA - ako jezici imaju zajendičkih crta u strukturi
Produkt - jezične univerzalije
GENETSKA
Produkt - jezične porodice
22. POSREDNIČKI JEZICI
SABIRI - upotreba u komunikacijskim procesima ograničena na sasvim specifične situacije
PIDGINI - jezici koji teže imitaciji nekog u tom prstoru prisutnog soc.uglednijeg jezika
KREOLSKI JEZIK - materinji jezik koji takvim postaje ako pidgin postane u određenoj grupi
jedini jezik
Haiti - francusko-kreolski jezik
KOINE - označava (ponekad) jezik izrastao na bazi nekoliko dijalekata, ako se na nekom
većem području proširi jedan jezični sustav ne mijenjajući bitno svoje lingv. karakteristike
LINGUA FRANCA - nekad pomoćni jezik mediteranskih luka, mješavina talijanskog,
francuskog, španjolskog, grčkog i arapskog
Danas naziv za sve pomoćne jezike svijeta
C.Hagege - lingua f. - povijesni oblik žargona, sredstvo komunikacije muslimana i
europljanina od križarskih ratova

23. AGLUTINATIVNI I FLEKTIVNI TIP STRUKTURE (srodnost)

AGLUTINATIVNI ili AFIKSATIVNI jezici - leksemi i gramatemi zajedno čine jednu riječ, ali
unutar nje su jasno odijeljeni
- gramatemi koji se dodaju leksemu u obliku prefiksa, sufiksa ili infiksa imaju pridružen samo
jedan gramatički sadržaj
- jednom leksičkom korijenu može pristupiti veći broj gramatema
- turski, mađarski, bantu jezici
FLEKTIVNI jezici - gramatemi se pridodaju leksemu, ali se ne mogu od njega jasno odijeliti
- izrazu pojedinog gramatema pridružuje se više gramatičkih sadržaja
- indoeuropski
Riječ je o tipološkoj srodnosti, odnosno uspoređivanju dvaju ili više jezika i o utvrđivanju
stupnja podudaranja popisa njihovih jedinica.
 24. IZOLATIVNI I INKORPORATIVNI JEZICI +primjer

IZOLATIVNI ili AMORFNI (izolirajući) - jezici u kojima su sve riječi nepromjenive i ne mogu se
nalizirati na morfeme
- riječ se uvijek podudara s morfemom i svaka je za sebe vlastiti korijen
- odnosi riječi u rečenici izražavaju se samo njihovim međusobnim položajem i relacijama
između nezavisnih gramatema i leksema
- kineski i vijetnamski
INKORPORATIVNI ili AGLOMERACIJSKI - ne razlikuju jasno riječ od rečenice
- veći broj morfema zajedno s gramatemima sačinjava sintaktičku složenicu kojoj se
pridružuje kompleksan sadržaj
- eskimski, indijski

25. KOJE SU ZNAČAJKE ANALITIČKIH I SINTETIČKIH JEZIKA

ANALITIČKI - odnosi među riječima u rečenici izražavaju se zasebnim gramatičkim

morfemima kao što su različite čestice i prijedlozi
Kod SINTETIČKIH jezika te bi se relacije iskazivale s pomoću morfema sjedinjenih u jednu
riječ zajedno sa svojim leksemom.
- strogo uzevši u obzir samo bi izolativni jezici bili analitički, a svi ostali sintetički no analitički
procesi su pristuni i u drugim tipovima
a) aglut. Sintetički - turski i bantu
b) agl. Analitički - tibetski
c) flek. Sintetički - latinski, slavenski
d) flekt. Analitički - engleski, francuski