Ispitna pitanja iz gramatike ~ Bosanski jezik

1. Definicija jezika i govora

Jezik je apstraktan sistem znakova koji služe za komunikaciju.
Govor je realizacija jezika, odnosno njegova materijalizacija ili konkretizacija.

2. Osnovne odlike jezika (proizvoljnost, usvojivost, plodnost, strukturno dvojstvo,

strukturiranost)
Proizvoljnost je jezička osobina koja nam govori o tome da jezički znak upućuje na neki drugi
znak, i da je odnos između oznake i označenog proizvoljan ili nemotiviran. Jezički simbol se
sastoji od oznake/plana izraza/imena i označenog/plana sadržaja/pojma na koji mislimo
kada nešto imenujemo.
Usvojivost je osobina jezika da se neprekidno mijenja, doživljava promjenu, i stoga je
neophodno usvajati znanja o njemu.
Plodnost je jezička karakteristika koja upućuje na bogatstvo vokabulara. Jezik koji ima veliki
broj riječi i niz sinonimskih oblika je plodan. Jezik se obogaćuje kroz susrete sa drugim
jezicima te kroz razvoj nauke, tehnike i civilizacije uopće. Ova jezička osobina je u uskoj vezi
sa usvojivošću.
Strukturno dvojstvo je jezička osobina koja podrazumjeva postojanje dvije vrste jezičkih
jedinica – jezičkih jedinica bez značenja i jezičkih jedinica sa značenjem. U našem jeziku
trideset je jezičkih jedinica bez značenja. njihovim kombinovanjem po određenim zakonima,
dobijamo jezičke jedinice sa značenjem. Njih može biti beskonačno puno.
Strukturiranost je jezička osobina koja upućuje na to da svaka jezička jedinica ima svoje
mjesto u sistemu, i onda se prema određenim pravilima može spajati sa drugim jedinicama
iz sistema, ili njima zamjenjivati.

3. Verbalna i neverbalna komunikacija

Verbalna komunikacija počiva na jezičkim jedinicama (riječima, rečenicama isl.), a
neverbalna komunikacija zasniva se na nejezičkim sredstvima.

4. Jezička djelatnost
Prema Ferdinandu de Sosiru, jezička djelatnost se sastoji iz jezika i govora. De Sosir je to
napisao u svojem djelu „Kurs opće lingivstike“, i on se smatra osnivačem moderne lingvistike

5. Jezička norma (tipovi norme i zadaci)

Standardni jezik je kodificiran i uobličen standardnojezičkim normama. On je uokviren
pravilima da bi komunikacija bila efikasnija. Narječja, dijalekti, razgovorni jezik i žargon
nemaju norme. Norma je razrađena gramatikama, pravopisima i rječnicima. U našem jeziku
ima šest normi, a to su ortografska, ortoepska, morfolška, leksička, sintaksičko-semantička i
stilistička norma.

6. Ortografska norma
Ortografska norma propisuje pravila pisanja i pismo. Ona se odnosi na pravopis i
pismo/grafiju. U našem jeziku propisana su dva pisma – latinica i ćirilica.

7. Pismo - definicija, slovo/grafem, monogram, digram

Pismo je sistem pisanja jezika, odnosno vrsta simboličkog sistema koji se koristi za
predstavljanje elementa ili izraza u jeziku.
Slovo/grafem je pisana realizacija fonema.
Monogram je realizacija fonema u obliku samo jednog slova. Bosanski jezik, prema
latiničnom pismu ima 27 monograma, a prema ćiriličnom 30.
Digram je realizacija fonema u vidu dva slova. Bosanski jezik, prema latiničnom pismu ima 3
digrama, a to su dž, nj i lj.

8. Pravopis (fonetski i etimološki)

Fonetski pravopis podrazumjeva da riječi zapisujemo onako kako ih izgovaramo, odnosno da
čitamo onako kako pišemo. Pravopis našeg jezika je fonetski („Piši kao što govoriš, čitaj kako
je napisano“ – Vuk Karadžić)
Etimološki pravopis riječi blježi prema njihovom nastanku.

9. Ortoepska norma
Ortoepska norma propisuje pravila izgovora i naglasak.

10. Morfološka norma

Morfološka norma propisuje pravila tvorbe i oblika riječi.

11. Leksička norma

Leksička norma propisuje upotrebu riječi i zapisuje njihova značenja koja su sadržana u
rječniku.

12. Sintaksično-semantička norma

Sintaksičko-semantička norma propisuje pravila vezanja riječi u veće cjeline (sintakse i
rečenice).

13. Stilistička norma

Stilistička norma propisuje pravila za postojanje jasnoće i ljepote stila.

14. Jezički znak (definicija i struktura znaka)

Jezički znak je apstraktan simbol koji upućuje na neki drugi znak. Sastoji se od oznake/plana
izraza/imena i označenog/plana sadržaja/pojma na koji mislimo kada nešto imenujemo.

15. Nivoi jezičke strukture i njihove jedinice

1. Fonetsko-fonološki (glasovi, fonemi)
2. Morfološki (morfemi, riječi/leksemi)
3. Sintaksički (sintagme, rečenice, diskurs)i

16. Morfem
Morfem je najmanja jezička jedinica koja ima značenje i može i ne mora stajati samostalno.
Morfemi su izgrađeni od fonema.

17. Leksem
Riječ ili leksem je jezička jedinica koja uvijek stoji samostalno i od drugih dijelova rečenice
izdvojena je bjelinama. Riječi su izgrađene od morfema.
18. Sintagma
Sintagma je spoj najmanje dvije značenjski povezane riječi među kojima ne postoji veza
između subjekta i predikata.

19. Rečenica
Rečenica je jezička jedinica kojom se prenosi potpuna i zaokružena misao o nekome ili
nečemu. Njeno osnovno svojstvo je predikativnost (postojanje ličnog glagolskog oblika)

20. Vezani tekst / diskurs

Vezani tekst ili diskurs je spoj rečenica među kojima postoji smisaona i značenjska
povezanost.

21. Fonetika i fonologija (definicija i njihove jedinice)

Fonetika je lingvistička disciplina koja se bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih
obilježja fonema. Jedinica proučavanja fonetike je glas.
Fonologija je lingvistička disciplina koja proučava jezičku funkciju i ponašanje govornih
jedinica. Jedinica proučavanje fonologije je fonem.

22. Fonem
Fonem je najmanja jezička jedinica koja ima oznaku a nema označeno. Fonem je
distinktivna/razlikovna jedinica jer utječe na razlikovanje većih jezičkih jedinica.

23. Alofon
Alofon je jedan od više glasova koji pripadaju istom fonemu.

24. Glas
Glas je najmanja govorna jedinica i on je realizacija ili konkretizacija fonema.

25. Glasovni aparat (pomični i nepomični organi)

Pomični organi su grkljan, glasnice, nepce s resicom, jezik, donja čeljust, ždrijelne stjenke i
usne, a nepomični organi su tvrdo nepce, gornja čeljust i zubi.
Nastanak glasa:
Zračna struja prolazi iz pluća kroz dušnik i provlači se kroz grkljan s glasiljkama – tu dobiva
oblik glasa. Zatim dolazi u grlo nad kojim se nalazi ždrijelo. Ono vodi u usnu i nosnu šupljinu.
Te šupljine služe kao rezonatori (za pojačavanje glasa). U njima zračna struja dobiva konačni
oblik.

26. Podjela glasova (izgovor i tvorba)

Glasove možemo podjeliti na samoglasnike ili vokale – ovi glasovi nemaju prepreka pri
izgovoru; suglasnike ili konsonante – ovi glasovi nailaze na potpunu prepreku; glasnike ili
sonante – ovi glasovi nailaze na poluprepreku pri izgovoru

27.  Samoglasnici – vokali (karakteristike i podjela)

Samoglasnici (vokali)  su a, e, i, o, u. To su glasovi koji pri izgovoru nemaju prepreka.
Vokani trougao:
I U Visoki

E O Srednji

A Niski

Prednji Srednji Zadnji

28.  Suglasnici – konsonanti (karakteristike i podjela)

Suglasnici (konsonanti) su b, p, d,  t, g, k, z, s, ž, š,dž, č, đ, f, c, h. To su glasovi sa preprekom i
dijele se:
Prema zvučnosti:

ZVUČNI b d g z ž dž đ - - - zategnute glasiljke

BEZVUČNI p t k s š č ć f c h opuštene glasiljke
NEUTRALNI v, j, l,m, nj, n, r, lj zvonačnici
 
Prema mjestu tvorbe:
     Usneni – labijalni – b, p, f.
     Zubni – dentalni – d, t, c, z, s.
     Prednjonepčani – palatalni – dž, č, đ, ć, ž, š.
     Zadnjonepčani – velarni – k, g, h.
Prema načinu tvorbe:
   Eksplozivni – praskavi – b, p, d, t, g, k.
     Strujni – frikativni – f, h, s, š, z, ž.
     Sliveni – afrikativni – c, č, ć, đ, dž.

29.  Glasnici – sonanti – karakteristike i podjela

Glasnici (sonanti)  su j, lj, m, n, nj, r,v (Mnogi ljudi rado vole jesti lubenicu na njivi). To su
glasovi sa polupreprekom i dijele se:
Prema načinu tvorbe:
     Nosne – nazalne – m, n, nj.
     Lateralne – bočne – l, lj.
     Vibrantne – r.
     Aproksimativne – strujne – j, v.
Prema mjestu tvorbe:
     Usneno-zubni – labijo-dentalni – v.
     Nadzubni – alveolarni – l, r, n.
     Prednjonepčani – palatalni – j, lj, nj.
     Dvousneni – bilabijalni – m.  
31.  Jednačenje suglasnika po zvučnosti (pravila i izuzeci)
Kad se jedan do drugog u riječi nađu dva suglasnika različita po zvučnosti, događa se
jednačenje suglasnika po zvučnosti, pa se prvi suglasnik jednači prema drugome i prelazi u
svoj zvučni ili bezvučni parnjak. Suglasnici F, H, C nemaju svoj parnjak i nepodložni su
promjeni. Odstupanja od jednačenja suglasnika po zvučnosti:
1) Između prefiksa i sufiksa (postdiplomski)
2) Kad se -d nađe ispred -s, -š (gradski, predsjednik)
3) Kad se đ nađe ispred nastavka -stvo (vođstvo)
4) U orijentalizmima i stranim riječima (tekbir, hutba, dragstor, plebs)
5) Vlastita imena: Ethem, Midhat
4) Skraćenice: tbc, dkg...

32.  Jednačenje suglasnika po mjestu i načinu tvorbe (pravila i izuzeci)

Kad se jedan do drugog nađu dva suglasnika različita po mjestu i načinu tvorbe, dolazi do
glasovne promjene jednačenje suglasnika po mjestu i načinu tvorbe. Posljedica toga je:
s>š, z>ž, m>m, h>š.
1) Kad se suglasnici s i z nađu ispred palatala č, ć, dž, đ, š, ž prelaze u š i ž;
Izuzetak: kad se suglasnici s i z nađu na granici prefiksa nema promjene
2) Kad se suglasnici s i z nađu ispred lj i nj prelaze u š i ž
Izuzetak: kad su lj i nj rezultat jotovanja nema promjene
3) Kad se suglasnik n nađe ispred b i p prelazi u m
Izuzetak: kad se n nađe na granici prefiksa ispred b i p promjene nema
4) Kad se h nađe ispred afrikata č i ć prelazi u š

33.  Gubljenje – redukcija suglasnika (pravila i izuzeci)

Redukcija suglasnika je fonološki uslovljena alternacija koja se javlja u riječi u slučajevima
kad jedan do drugog stoje dva ista ili slična suglasnika.
1) Kad se u riječi nađu jedan do drugog dva ista suglasnika, jedan se reducira
Izuzetak: odstupanje se vrši u superlativu pridjeva i riječima stranog porijekla (geminati)
2) Kada se suglasnici d i t nađu ispred afrikata c, ć, č, dž, đ, gube se jer su sadržani u njima
Izuzeci: Gradca, otčepiti, natčovječanski, protestni
3) Gubljenje glasnika v u pridjevima s nastavkom -ov gubi se v
4) Suglasnik s se gubi iza sufiksa -ski kada se sufiks nađe iza suglasnika č, ć, ž, š
Izuzetak: Kada se sufiks –ski nađe iza ć, u imenicama na završetak –stvo (pokućstvo)

34.  Prva i druga palatalizacija (pravila i izuzeci)

Prva palatalizacija se događa kada se zadnjonepčani/velarni suglasnici k, g, h nađu ispred e i
i, prelazi u č, ž, š. k->č, g->ž, h->š. Javlja se:
1) U vokativu jednine imenica muškog roda (vojniče)
2) U množini imenica oko i uho (oči, uši)
3) U tvorbi nekih imenica (prašina)
4) U tvorbi pridjeva (mračan)
5) U prezentu nekih glagola čija se infinitivna osnova završava na –či
6) U aoristu nekih glagola u čija se infinitivna osnova završava na –či
7) U tvorbi nekih glagola (družiti, prašiti)
Odstupanja:
1) U kratkim riječima, obično dvosložnim riječima (snahe)
2)Palatalizacija se ne vrši u prisvojnim pridjevima izvedenim iz ličnih imena

Druga palatalizacija se događa kada se zadnjonepčani/velarni suglasnici k, g, h nađu ispred

samoglasnika e i i prelazi u  -c, -z, -s. k->c, g->z, h->s. Javlja se:
1) U dativu i lokativu jednine imenica ženskog roda na a (majci)
2) U nominativu, dativu, instrumentalu i lokativu množine imenica muškog roda (radnici)
3) U imperativu i imperfektu glagola na – ći (peci, pecjah)
Odstupanja:
1) Imenice ženskog roda koje završavaju na –ck, -sk, -zg, -čk, -ck (kocki)
2) Lična imena i hipokoristici (Šefiki, Kiki)
3) Imena stanovnica (Bosanki)
4) Imenice dobivene po nekoj osobini (plavki)
5) Geografski pojmovi (Kreki)

Treća palatalizacija se dogodila kada su se velarni suglasnici k, g, h našli ispred nepostojećeg

glasa u našem savremenom jeziku (poluglas), i prešli se u c, z, s.

35. Nepostojano a (pravila i izuzeci)

Nepostojano a vodi porijeklo od poluglasa u slaboj poziciji, onog koji se gubio. Postojano a
vodi porijeklo od poluglasa u jakoj poziciji, onog koji se vokalizirao. Javlja se u:
1) Nominativu množine nekih imenica muškog roda (borac – borci)
2) Genitivu jednine nekih imenica muškog roda (momak – momaka)
3) Genitivu množine nekih imenica ženskog roda (daska – dasaka)
4) Nominativu muškog roda nekih zamjenica (nikakav)
5) Dativu i instrumentalu množine nekih imenica muškog roda (vijak – vijče)
6) Instrumentalu nekih imenica muškog roda (doručak – doručkom)
Izuzetak:
Nepostojano a se ne javlja u riječima stranog porijekla koje su prihvaćene u bosanskom
jeziku.

36. Latinica, ćirilica, bosančica, glagoljica, arebica, begovica

Latinica, također poznato kao "rimska abeceda", je najpopularnije pismo u svijetu, službeno
pismo bosanskog jezika i većine jezika Zapadne i Srednje Evrope, kao i područja Svijeta gdje
su vladale evropske zemlje u 19. vijeku. Latinica je jedna od tekovina koje je moderni svijet
naslijedio od Rimljana. Latinski se alfabet razvio iz grčkoga, a grčki iz feničkog.

37. Prozodijski sistem bosanskog jezika (tipovi akcenta)

Bosanski jezik spada u južnoslavenske jezike koji pripadaju užoj porodici slavenskih jezika, a
oni opet pripadaju velikoj skupini indoevropske jezičke zajednice.
Nakon seobe slavenskih naroda (oko 3. stoljeća naše ere) nastaju tri veće skupine slavenskih
dijalekata:
1) zapadnoslavenski
2) istočnoslavenski
3) južnoslavenski
Južnoslavenski prajezik se dijeli na istočni i zapadni južnoslavenski prajezik.
Zapadni prajezik se dijeli na 4 skupine:
1) alpska
2) panonska
3) primorska
4) dinarska

U bosanskom jeziku postoji 5 dijalekata:

1. istočnobosanski
2. zapadnobosanski
3. istočnohercegovački
4. zapadnohercegovački
5. sandžački

38. Pravopis
Pisanje sastavljeno i rastavljeno
IMENICE
Sastavljeno se pišu :
1) složenice sa morfemom O kao spojnim morfemom: padobran, nogomet, kišobran
2) složenice bez spojnog morfema: blagdan
3) sraslice: kućepazitelj, dušebrižnik
4) složenice u kojih je prvi dio nepromjenjiv i nesamostalni morfem: žiroračun, motosavez
5) složenice kod kojih je drugi dio nesamostalan: motocikl, fototeka
6) složenice sa članovima auto, foto i radio: autoput, radiospiker, fotoaparat
7) imenice složene sa rječicom ne u prefiksu koji negira značenje imenice: nerad, nečovjek

Rastavljeno se pišu:
1) osamostaljeni dijelovi: mini pauza
2) odredbe u nabrajanju: žiro i tekući račun (ali: tekući žiroračun)
3) samostalne imeničke veze: kamen temeljac
4) dvočlane pojmovne cjeline: solo pjevanje

Sa crticom se pišu polusloženice:

1) imeničke polusloženice u kojih je prvi član odredbeni i nepromjenjivi: rok-muzika
2) složenice čiji je prvi član promjenjiv ali se ne mijenja: Bajram-namaz
3) titule: Adil-beg*
4) udvojena prezimena ženskih osoba: Nasiha Kapidžić-Hadžić
5) dvočlana arapska imena: Abdul-Kerim

*nepromjenjive titule i zvanje ispred imena se pisu rastavljeno ispred imena (malim slovima)
npr. fra Petar.
PRIDJEVI
Sastavljeno se pišu:
1) pridjevi prefiksalne tvorbe: polupismen
2) složenice sa rječcom ne: nesretan
3) superlativ pridjeva: najpametniji
4) pridjevi izvedeni od geografskih imena: banjalučki
5) složenice nastale slaganjem: dobroćudan

Polusloženice se pišu sa crticom kad iskazuju različitost ili suprotnost pojmova: crno-bijeli,
rusko-japanski...

ZAMJENICE
Sastavljeno se pišu:
1) složene zamjeice: neko, niko, štošta
2) zamjenice složene sa prefiksima i-, ni-, razdvajaju se kad se upotrijebe sa prijedlozima: ni
očemu, ni skim
3) od prijedloga se odvajaju zamjeničke enklitike: sa mnom

Rastavljeno se pišu zamjenice od rječica ma, bilo, put: koji bilo, koji put

Rječice pa i god mogu se pisati i sastavljeno i rastavljeno

BROJEVI
Sastavljeno se pišu:
1) glavni brojevi: dvadeset
2) redni brojevi: jedanaesti
3) brojne imenice: jedanaesterica

Rastavljeno se pišu:
1) dvočlani i višečlani redni i glavni brojevi: dvadeset prvi
2) riječ put u rednim brojevima: prvi put
3) oblik puta: sto puta

Sa crticom se pišu kada kazujemo približnu vrijednost: peterica-šesterica, šesti-sedmi...

GLAGOLI
Sastavljeno se pišu:
1) svi glagoli sastavljeni od raznih prefiksa: mimoići, procvasti
2) složeni glagoli kod kojih je odrična riječ srasla sa osnovnim glagolom, dajući mu novo
značenje: nestajati
3) negacija ne sa enklitičkim oblicima prezenta oba pomoćna glagola: neću, nećeš, nisam,
nije...
4) glagol imati u većini odričnih oblika: nemam
Rastavljeno se pišu:
1) svi drugi oblici sa negacijom osim onih koje smo naveli: ne mogu, ne gledaj...
2) svi složeni glagolski oblici: došao sam

Sa crticom se pišu dvočlani izrazi: hoću-neću

PRILOZI
Sastavljeno se pišu složeni prilozi: nedavno, napolje, ukrupno...

Rastavljeno se pišu spojevi dvije riječi (prijedlog + imenica) koje su zadržale svoje značenje:
na pamet

Sa crticom se pišu prilozi sa jednim značenjem: non-stop

PRIJEDLOZI
Sastavljeno se pišu prijedlozi od dvije riječi: nasred, uoči, nasuprot

Rastavljeno se pišu udvojeni prijedlozi: čekali smo te do pred mrak

VEZNICI I RJEČICE
Sastavljeno se pišu složeni veznici: iako, ipak, premda

Rastavljeno se pišu veznički skupovi: ako, i, kao da

Rječica li piše se sastavljeno u tvorbi složenica, veznika: kamoli, negoli

Piše se rastavljeno:
1) u upitnim rečenicama
2) u pogodbenim rečenicama: učiniš li grešku ubit ću te
3) u namjernim rečenicama: odoh, ne bi li te zaboravila

VELIKO I MALO SLOVO

Malim slovom pišu se opće imenice.
Velikim početnim slovom pišu se vlastita imena:
1) imena ljudi (međutim Ferdinand de Sosir, ali kada se de, el, al nađu na prvom mjestu pišu
se velikim slovom npr. De Sosir)
2) imena životinja: Cicko)
3) imena stanovnika izvedena prema geografskim nazivima: Bosanac
4) u imenima kontinenata, država, naseljenih mjesta početna slova riječi pišu se velikim
slovom osim prijedloga i veznika: Bosanski Petrovac, Brod na Kupi
5) u geografskim nazivima prva riječ velikim a druga malim: Atlantski okean, Južno kinesko
more
6) imena ulica i trgova: Trg heroja, Vilsonovo šetaliste, Zvornička ulica
7) imena povijesnih događaja, praznika, manifestacija. Ako su višečlani, samo se prva riječ
piše velikim slovom: Nova Godina, Bitka na Bedru
8) imena udruženja i ustanova npr. Socijaldemokratska partija, Osnovna škola „Mula
Mustafa Bašeskija“
9) imena novina, listova, časopisa, naslovi djela pišu se velikim slovima (samo prva riječ) npr.
Večernji list
10) odlikovanja, nagrade velikom slovom: Šestoaprilska nagrada, Orden rada...
11) prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena na –ov, -ev, -in npr. Tantalove muke

Malim slovima se pišu titule, historijska razdoblja (srednji vijek), razni pravci (feminizam,
klasicizam), profesije, mjeseci u godini...