SKRIPTA IZ JEZIKA NA DRAVNOJ MATURI

1. prepoznati artikulacijska i akustika svojstva glasova hrvatskog jezika

- Artikulacijska svojstva glasova odnosi se na ono kako se glasovi oblikuju, a akustika svojstva
na ono kako glasovi zvue.
- Glas stvara zrana struja koja nastaje skupljanjem, odnosno irenjem plua. Ta zrana struja
potom prolazi kroz dunik na ijem kraju se nalazi grkljan. Na samom izlazu iz grkljana smjetene
su glasiljke, a otvor meu njima naziva se glasnica. Provukavi se kroz nju, zrana struja dolazi u
grlo, zatim u drijelo, a konaan oblik dobija izlazei van kroz usnu ili nosnu upljinu. U tom
procesu sudjeluju jo i jezik, meko (stranje) i tvrdo (prednje) nepce, gornja (nepomina) i donja
(pomina) eljust, desni, zubi i usne.
- Tri osnovna poloaja glasnice:
glasnica je otvorena, a glasiljke olabavljene disanje
glasnica je zatvorena, a glasiljke napregnute govor
glasiljke su izmeu prvog i drugog poloaja apat
2. podjela na slogove
-

Slog je najmanja i temeljna jedinica izgovora.

U slogu je jedan glas nositelj sloga to je uglavnom samoglasnik u slogu. Suglasnici su
neslogotvorni glasovi, osim slogotvornih suglasnika r, l i n, a vrlo rijetko i m.
Treba paziti na slog ije koji se nikad ne rastavlja! Dakle, nije bi-je-lo, nego bije-lo.
U rijei je toliko slogova koliko je slogotvornih glasova (npr. o, on, o-tac, on-da, o-lov-ka, veli-i-na, li-te-ra-tu-ra, rt, r-za-ti, se-o-ce...).
Otvoreni slogovi zavravaju samoglasnikom, a zatvoreni slogovi zavravaju suglasnikom.

3. naglasci
-

Naglasak ili akcent je isticanje sloga u rijei.

Jezina disciplina koja prouava naglasni sustav zove se prozodija.
Naglasne jedinice su jaina (veina hrvatskih rijei ima samo jedan istaknut slog), duina
(slogovi mogu biti dugi i kratki) i visina (slogovi mogu biti uzlazni i silazni).
Naglasni sustav hrvatskog standardnog jezika ine etiri naglaska: kratkosilazni, dugosilazni,
kratkouzlazni i dugouzlazni. Osim naglasaka u naglasni sustav spada i zanaglasna duina.
Da bi se odredio naglasak najbolje je promatrati slog koji dolazi iza naglaenog sloga. Naime,
slog koji dolazi iza silazno naglaenog sloga artikulira se ispod tog sloga, a slog koji dolazi iza
uzlazno naglaenog sloga artikulira se na istoj tonskoj visini kao naglaeni slog.
Osnovna pravila za naglaavanje u hrvatskom standardnom jeziku glase:
1. Jednoslone rijei mogu imati samo silazne naglaske.
2. Vieslone rijei na prvom slogu mogu imati sva etiri naglaska.
3. Vieslone rijei na unutarnjim slogovima (svima osim prvog i zadnjeg) mogu imati
samo uzlazne naglaske.
4. Na zadnjem slogu ne moe stajati ni jedan naglasak, osim u nekim rijeima
preuzetima iz drugih jezika (npr. biro, bistro, kafe i slino).
Rijei se u hrvatskom jeziku dijele na naglaene (tonike) i nenaglaene (atonike). Naglaene
rijei su one koje imaju svoj vlastiti naglasak, a nenaglaene one koje ga nemaju pa se vezuju uz
naglaene rijei u istu naglasnu cjelinu. Nenaglaene rijei mogu biti:

1. prednaglasnice ili proklitike su nenaglaene rijei koje se u naglasnoj cjelini nalaze

ispred naglaenih rijei, a to mogu biti neki prijedlozi, neki veznici i estica ne
2. zanaglasnice ili enklitike su nenaglaene rijei koje se u naglasnoj cjelini nalaze iza
naglaenih rijei, a to mogu biti nenaglaeni oblici nekih glagola (sam, si, je, smo,
ste, su, u, e, e, emo, ete, e, bih, bi, bi, bismo, biste, bi), nenaglaeni oblici
nekih zamjenica (me, mi, mu, joj, ga, ih...) i upitna estica li
Nenaglasnice izgovorene zajedno s naglasnicama ine naglasne cjeline pa tako reenica moe
imati deset rijei, ali samo pet naglasnih cjelina.
Silazni naglasak s prvog sloga naglaene rijei prelazi na proklitiku kao kratkouzlazni (u mre
more).
Samo polusloenice mogu imati dva naglaska (spomen-ploa, radio-stanica), sve ostale
hrvatske rijei imaju samo jedan naglasak.
Dvoglasnik ije uvijek je dug i uvijek se promatra kao jedan slog!
Zanaglasna duina uvijek dolazi iza naglaenog sloga i ponekad ima razlikovnu ulogu (Nije
bilo vojnika. Nije bilo vojnik.) Redovita je, npr., u genitivu mnoine i u prezentskim
nastavcima.

4. razlikovati fon, fonem, alofon, grafem, morf, morfem i alomorf i znati ih prepoznati na
primjerima
-

Glas je najmanji element govora, a zove se jo i fon.

Fonem je najmanja jezina jedinica koja nema vlastitog znaenja, ali razlikuje znaenje. Tako,
na primjer, fonemi b i p nemaju svog znaenja, ali pridodamo li ih nizu ...iti, oni mijenjaju
znaenje tog niza (biti, piti). Takvu opreku nazivamo fonolokom oprekom.
Alofoni su fonemske varijante uzrokovane poloajem fonema u rijei. Tako, npr., fonem m u
rijei mati izgovaramo dvousneno, a isti fonem u rijei tramvaj zubnousneno. Alofoni su, npr., u
rijeima Ana i Anka, uma i ue, otac i otac bi ga, strah i strah bi mu...
Pismo je grafiko ili vizualno ostvarenje jezika. Najmanja jedinica pisma zove se grafem.
Morfem je najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje.
Vrste morfema s obzirom na tvorbu rijei:
1. korijenski (osnova rijei)
2. prefiksalni (ono to je dodano ispred osnove)
3. sufiksalni (ono to je dodano iza osnove)
pred / kol / sk / i
2.
1. 3. 3.
Svaki morfem nosi neku informaciju. Tako u navedenom primjeru korijenski morfem kol nosi
temeljnu informaciju o znaenju rijei, prefiksalni morfem pred oznaava da je neto ispred
onoga to pokazuje znaenje korijenskog morfema, sufiksalni morfem sk pokazuje nam da je
rije o posvojnom pridjevu, a sufiksalni morfem i da se radi o nominativu mukog roda jednine.
Morfemi se jo dijele na gramatike ili oblikotvorne (koji nose gramatiko znaenje rijei) i
leksike ili rjeotvorne (koji nose leksiko znaenje rijei).
Primjer razdvajanja rijei na leksiki i gramatiki morfem:
N
dom (tzv. nulti morfem)
V
dom e
G
dom a
L
dom u
D
dom u
I
dom om
A
dom
Varijante morfema uvjetovane njihovom okolinom nazivamo alomorfi, a procesi u kojima se
stvaraju alomorfi poznatiji su kao glasovne promjene.

5. glasovne promjene (sibilarizacija, palatalizacija, jotacija, nepostojano a, jednaenje po

zvunosti, jednaenje po mjestu tvorbe, vokalizacija, gubljenje glasova, alternacije
ije/je/e/i)
-

Glasovne promjene su:

1. nepostojano a promjena u kojoj se a pojavljuje samo u nekim oblicima rijei (kosac
kosca)
2. sibilarizacija promjena u kojoj k,g,h ispred i prelaze u c,z,s (ruka ruci, noga
nozi, snaha - snasi)
3. palatalizacija promjena u kojoj k,g,h ispred i prelaze u ,, (momak mome, bog
boe, duh - due)
4. jotacija promjena u kojoj se nepalatal stapa s glasom j u palatal (micati miem,
cvijet cvijee...); c+j=, k+j=, t+j=, d+j=,
5. jednaenje po zvunosti promjena u kojoj se, ukoliko se jedan do drugoga nau
zvuni i bezvuni glas, prvi prilagoava drugom na nain da prelazi u svoj par po
zvunosti (iz+pasti=ispasti, glas+ba=glazba...)
6. jednaenje po mjestu tvorbe promjena u kojoj se, ukoliko se jedan do drugoga nau
suglasnici razliiti po mjestu tvorbe, prvi prilagoava drugom tako da prelazi u svog
najblieg srodnika meu tim glasovima (orah orai...)
7. gubljenje suglasnika promjena u kojima u odreenim kombinacijama glasova jedan
od njih ispada, osobito ako se uslijed glasovne promjene nau jedan pokraj drugog dva
ista glasa (pet+deset=peddeset=pedeset...)
8. vokalizacija promjena u kojoj se na kraju rijei ili sloga l zamjenjuje sa o (misao)
Uz nepostojano a u kajkavskom narjeju postoji i nepostojano e (Vrbovec - Vrbovca).
Uz jotaciju se vezuje i promjena koja se naziva epentetsko l izmeu glasova p, b, m, f i v i
palatala j umee se glas l koji se onda stapa s j (kap kapljem, grob groblje, grm grmlje, krv
- krvlju).
Jednaenja se uvijek dogaaju na granicama morfema.
Zvuni suglasnik dobiven od bezvunoga ostaje zvuan u itavoj sklonidbi (primjedba,
primjedbi, primjedaba...), ali bezvuni dobiven od zvunoga ne, on se vraa u zvuni kada se
promijeni zvuna okolina (vrapci, vrabaca, vrapcima...).
U imenima ljudi i mjesta ne mora doi do jednaenja po zvunosti (tako postoji prezime Zubi,
ali i Zupi, a mjesto se zove Podhumlje).
Iznimke od gubljenja suglasnika:
1. superlativ (najjai)
2. neke sloenice (izvannastavni, tridesettreina)
Opa pravila vezana uz jednaenje po mjestu tvorbe:
1. h + , = (siromah+i= siromai)
2. n + b,p = m (prehrambeni, stambeni, zelemba)
Iznimke od jednaenja po zvunosti:
1. d ispred c, , , s, u sloenicama (podcijeniti, nadovjek, odurlikati, predsjednik,
predkolski)
2. prefiksi ispod i iznad u sloenicama koje poinju bezvunim suglasnikom
(ispodprosjean, iznadprosjean)
3. kod veine prefikasa stranog podrijetla (postdiplomski)
U staroslavenskom jeziku postojao je glas jat koji se danas biljei kao dvoglasnik ije. Nije
svaki niz i-j-e dvoglasnik ije. U rijeima nije ili Marije glasovi i, j, e sluajno su se nali u istoj
okolini i oni nisu dvoglasnik ije! Postoje mnoga pravila o alternacijama ije/je/e/i.
Korijenski slog ije krati se u je:
1. u mnoini jednoslonih imenica mukog roda (svijet-svjetovi, cvijet-cvjetovi; ali
postoje i iznimke, kao lijek-lijekovi)
2. u imenica s nejednakim brojem slogova (dijete-djeteta)

3. u oblicima s tri duga uzastopna sloga (npr. kada od glagolskog priloga slijedei
napravimo pridjev, on dobija jo jedan dugi slog jer odreeni pridjevi imaju svoju
duinu pa mora biti sljedei)
4. u komparativu i superlativu (lijep-ljepi-najljepi)
5. u imenica i pridjeva izvedenih iz glagola (promijeniti-promjena, lijepiti-ljepljiv)
6. u zbirnih imenica na -ad (zvijer-zvjerad)
7. u izvedenica na ar i ak (cvijee-cvjear, lijevi-ljevak)
8. u umanjenica na i, -i, -ica, -ica (mijeh-mjei, korijen-korjeni, zvijezdazvjezdica, cijev-cjevica)
9. u uveanica (svijet-svjetina)
10. u pridjeva na ast, -cat, -it (bijel-bjelkast, cijel-cjelcat, rije-rjeit)
11. u sloenih pridjeva tipa crnook (skupe cijene-skupocjen)
Korijenski slog ije ne krati se u je:
1. u glagola izvedenih iz imenica i pridjeva (lijek-lijeiti, bijel-bijeliti)
2. u zbirnih imenica na je (cvijet-cvijee)
3. u imenica na ost izvedenih iz pridjeva (lijen-lijenost)
4. u umanjenica na ce, -ak i ka (odijelo-odjelce, cvijet-cvijetak, cijev-cjevka)
5. u posvojnih pridjeva na ov/-ev i in (pijetao-pijetlov, slijepac-slijepev, zvijezdazvijezdin)
Korijensko je dulji se u ije:
1. pri prijelazu svrenih glagola u nesvrene (nasjei-nasijecati)
2. pri prijelazu svrenih glagola u nesvrene korijenski slogovi let-, -li- i zre- pretvaraju
se u lijet-, -lije- i zrije- (zaletjeti se-zalijetati se, zaliti-zalijevati, sazreti-sazrijevati)
3. u imenica izvedenih iz glagola prefiks pre- postaje prije- (prelaziti-prijelaz)
Glagoli koji u infinitivu imaju ije ili je, zadrat e ga u svim ostalim oblicima (primijeniti
primijenjen, primijenih...; primjenjivati primjenjivan, primjenjivao...). Iznimka su glagoli
sjei, drijeti i mrijeti.
U glasovnom slijedu koji ine suglasnik+r+ije pri prijelazu ije u je moe se izgubiti i j (brijegbrjegovi, ali i bregovi; drijebe-drjebad, ali i drebad...)

6. razlikovati obiljeja knjievnog i neknjievnog jezika

-

Standardni jezik ovjek ne stjee u sredini u kojoj je odrastao, nego ga ui, odnosno on se ne
usvaja prirodno, nego uenjem. On nikome (ni tokavcima) nije materinski govor!
Hrvatski standardni jezik tradicionalno se naziva i hrvatskim knjievnim jezikom, a stvoren je u
19. stoljeu, u doba Hrvatskog narodnog preporoda.
Standardni jezik definiran je nekim normama. Norme su skup osobina standardnog jezika
smatran uzorom kojem se treba prilagoditi. Norme su:
1. pravopisne (bave se pisanjem)
2. pravogovorne (bave se govorom)
3. gramatike (bave se morfologijom i sintaksom)
4. leksike (bave se rijeima)
Za osnovicu hrvatskog standardnog jezika uzeto je tokavsko narjeje, ali se te dvije stvari
nipoto ne smije izjednaavati.
U neknjievni jezik spadaju narjeja (akavsko, kajkavsko i tokavsko), argon ili sleng
(govor odreene drutvene skupine) i slino.

7. osnovna obiljeja narjeja, njihova uloga u hrvatskoj kulturi, odnos prema standardu i
poloaj etnografskih dijalektizama u hrvatskom jeziku

Jezik se dijeli na narjeja, narjeja na dijalekte, a dijalekti na govore (organske idiome).

Dijalektolozi ine vrlo detaljnu podjelu, a ovdje je navedena osnovna.
Hrvatski govori (s obzirom na refleksiju jata):
1. ikavski
2. ekavski
3. jekavski
4. ijekavski
Hrvatska narjeja (s obzirom na izgovor upitno-odnosne zamjenice to):
1. akavsko dio jadranske obale i otoka, Istra, Hrvatsko primorje do Kupe i Korane;
postoje ekavski, ikavski, ekavsko-ikavski i jekavski govori; postoji i cakavska
varijanta (na Brau, na Visu, u Trogiru i u Bakru); dijalekti:
a) buzetski
b) jugozapadni istarski
c) sjevernoakavski
d) junoakavski
e) lastovski
2. kajkavsko od Kupe do Mure i Drave, na istoku do Virovitice, na zapadu do Siska
i Karlovca, na jugu do Bjelovara; uglavnom ekavski govor; dijalekti:
a) zagorsko-meimurski
b) turopoljsko-posavski
c) krievako-podravski
d) prigorski
e) donjosutlanski
f) goranski
3. tokavsko Slavonija, Baranja, Banovina, dio Dalmacije, Lika; ijekavski, jekavski,
ikavski i ekavski govori; dijalekti:
a) slavonski
b) zapadni
c) istonohercegovaki
Oko Ozlja, Duge Rese i Ogulina postoje i akavsko-kajkavski govori.
Vano je osvijestiti da su dananja narjeja nekad bila jezici i to sve do Hrvatskog narodnog
preporoda u 19. stoljeu. Tako je Maruli pisao akavskim jezikom, Brezovaki kajkavskim
jezikom, a Gunduli tokavskim jezikom.
Etnografski dijalektizmi su oni leksemi kojima se imenuju pojave i predmeti karakteristini za
odreeno podruje (bevanda, gemit, njoki, kulen, trukle, paticada, picigin, treeta,
zvizdan...). Zbog toga oni nemaju kontaktnih sinonima (sinonimi kojima je jedna rije iz
dijalekta, a druga iz standarda).

8. obiljeja i razvoj hrvatskog jezika i pisma od Baanske ploe do danas

-

indoeuropski jezici baltoslavenska jezina zajednica praslavenski jezik slavenski jezici

Slavenski jezici su:
1. junoslavenski hrvatski, slovenski, srpski, makedonski, bugarski
2. istonoslavenski ruski, bjeloruski, ukrajinski
3. zapadnoslavenski eki, poljski, slovaki, gornjoluiki, donjoluiki
Nakon to su u 7. stoljeu doli u dananju postojbinu, Hrvati su preuzeli kranstvo i tim se
putem susreli s latinskim jezikom i latinicom. Od 15. stoljea latinicu rabe kao svoje
nacionalno pismo.
Krajem 9. stoljea iril i Metod, protjerani iz Moravske, doli su u Hrvatsku i donijeli
staroslavenski jezik i glagoljicu koji su se u krajevima u kojima se dralo slavensko
bogosluje zadrali do 19. stoljea. S vremenom su staroslavenski jezik prilagodili svom jeziku
pa je nastao staroslavenski jeik hrvatske redakcije.

U dvanaestom stoljeu je jedan dio Hrvata (jug Hrvatske te BiH) poeo rabiti poseban tip
irilice koji se naziva bosanicom.
Dakle, Hrvati su do 19. stoljea bili trojezini (latinski, staroslavenski, hrvatski) i tropismeni
(latinica, glagoljica, irilica).
Neki vaniji tekstovi tog vremena:
Trpimirov natpis izmeu 845. i 864.; najstariji natpis na latinskom jeziku
Valunska ploa 11. stoljee; glagoljica i latinica; hrvatski i latinski
Baanska ploa oko 1100.; prijelazni tip glagoljice (s oble na uglatu);
staroslavenski jezik hrvatske redakcije; akavsko narjeje
Vinodolski zakonik 1288.; glagoljica; akavsko narjeje ikavskog tipa
Povaljska listina 1184.; irilica
Poljiki statut 1444.; irilica (slubeno pismo Poljike republike do 19. stoljea);
akavsko narjeje ikavskog tipa
Ljetopis popa Dukljanina 14. stoljee; latinica; napisan latinskim jezikom,
preveden na hrvatski s akavskim elementima
Guttenberg je tiskao Bibliju godine 1455. Hrvatska je vrlo brzo razvila tiskarstvo. Danas znamo
da su postojale tiskare u Senju, Kosinju i Rijeci. Knjige tiskane prije 1500. godine zovemo
inkunabule. Prva hrvatska tiskana knjiga je Misal po zakonu rimskoga dvora koji je tiskan 22.
veljae 1483. To je ujedno i prva europska tiskana knjiga koja nije tiskana na latinskom jeziku
ni latinicom.
esnaesto stoljee doba je velikih migracija puanstva zbog turskih osvajanja pa je jezini
razvoj mirniji nego prijanjih stoljea. Turska osvajanja su gotovo prepolovila hrvatski jezini
prostor pa je jedan (kajkavski) na sjeverozapadu, a drugi (akavski) na jugoistoku. Posebno je
bogata bila knjievnost na jugu, osobito u Splitu, Zadru, Hvaru i Dubrovniku. Tu se pie
akavskim i tokavskim narjejem, a esta su i mijeanja elemenata razliitih narjeja. Na
sjeverozapadu se po prvi put stilizira kajkavska knjievnost, ali i u kajkavski prodiru elementi
drugih narjeja. Dosadanja tropismenost (latinica, glagoljica, irilica) pomalo se zamjenjuje
samo latinicom, a glagoljica ostaje jo neko vrijeme vezana uz crkvene knjige. Ali je dominacija
latinice donijele i neke grafijske probleme, a osobite probleme stvara pisanje palatala (, , d,
, lj, nj, , ). U esnaestom stoljeu objavljen je i prvi na rjenik Dictionarium quinquae
nobilissimarum Europae linguarum: Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae
Rjenik pet najplemenitijih europskih jezika: latinskog, talijanskog, njemakog,
dalmatinskog i maarskog Fausta Vrania iz 1595. godine. U njemu ima najvie akavskih
rijei, ali ima i rijei iz drugih narjeja.
Sedamnaesto stoljee poinje tiskanjem prve hrvatske gramatike Institutionem linguae
Illyricae libri duo Bartola Kaia koja je tiskana u Rimu 1604. godine. Osnova joj je
akavska (Kai je bio s Paga), ali ima i tokavskih elemenata. U ovom stoljeu znaajno je i
djelovanje knjievnika tzv. ozaljskog knjievnog kruga koji su koristili specifian jezik koji je
bio mjeavina svih triju naih narjeja. Najznaajniji predstavnici tog kruga su Fran Krsto
Frankopan, Petar Zrinski, Ana Katarina Zrinska i Ivan Belostenec.Godine 1740. posthumno je
tiskan Gazophylacium (riznica) Ivana Belostenca, latinsko-hrvatski i hrvatsko-latinski
rjenik. Rjeavanjem grafijskih problema u 17. stoljeu bavio se i Senjanin Pavao Ritter
Vitezovi koji je u djelu Kronika iz 1696. predlagao da se za svaki glas koristi jedno slovo i
time je bio pretea Ljudevita Gaja i iliraca, samo to su oni svoju reformu uspjeli ostvariti.
Kako je u ovom stoljeu najjaa bila dubrovaka knjievnost, tako je sve vie zamiralo
akavsko narjeje kao jezik knjievnosti, a jaalo tokavsko. Godine 1649. Jakov Mikalja
objavio je hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik Blago jezika slovinskoga i talijansku
gramatiku pisanu hrvatskim jezikom, a 1670. Juraj Habdeli hrvatsko-latinski rjenik
Dikcionar ili rei slovenske u kojem se za zajedniko narjeje svih Hrvata opredjeljuje za
svoju rodnu kajkavtinu.
U osamnaestom stoljeu, 1728. godine, Ardelio Della Bella objavljuje Dizionario italiano,
latino, illirico (Talijansko, latinsko, hrvatski rjenik) s kratkom gramatikom hrvatskog jezika.
Vrlo opsean latinsko-talijansko-ilirski (hrvatski) rjenik objavio je Joakim Stulli poetkom

19. stoljea, ali je na njemu poeo raditi ve u 18. stoljeu. Sastojao se od tri dijela, tako da je u
svakom dijelu jedan od tri jezika bio polazni. U tom se stoljeu Slavonija oslobaa od Turaka
pa se slavonski pisci, osobito Antun Matija Reljkovi, bore za uklanjanje turcizama iz naeg
jezika. Reljkovi je napisao i djelo Nova slavonska i nimaka gramatika. Matija Petar
Katani stvara prvi potpuni prijevod Biblije na hrvatski jezik (jer je Kaiev prijevod ostao u
rukopisu) i to na tokavsku ikavicu, govor njegove rodne Slavonije. Kraj 18. stoljea hrvatski je
jezik doekao s neujednaenom grafijom, ali s ve razvijenom svijeu o tom problemu.
Hrvatska je u 19. stoljeu bila optereena vrlo sloenim politikim, knjievnim, kulturnim i
jezinim problemima. Ve stoljeima nerijeenom problemu standardizacije hrvatskog jezika
pridruuje se novi politiki problem: snana maarizacija i uvoenje maarskog jezika kao
obaveznog nastavnog predmeta u kole. Upravo se zbog toga javlja Hrvatski narodni
preporod ili ilirizam, kojem je jedan od primarnih ciljeva stvaranje zajednikog hrvatskog
standardnog jezika i jedinstvenog pravopisa.
ime Starevi je 1812. izdao djelo Nova rioslovica ilirika u kojem prethodi Gajevim
idejama jer se zalae za uvoenje tokavskog narjeja kao osnove zajednikog jezika svih
Hrvata. Tu je prvi put opisan novotokavski etveronaglasni sustav.
Antun Mihanovi 1815. izdaje knjiicu Re domovini o hasnovitosti pisanja vu
domorodnom jeziku u kojoj istie vanost govorenja i pisanja na vlastitom jeziku.
Ljudevit Gaj 1830. izdaje Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja u kojoj
nastoji reformirati pravopisnu normu i predlae nove znakove za neka slova. Osobito su
problematini bili palatali (, , d, , lj, nj, , ) za koje predlae da se biljee jednim slovom.
Po uzoru na Pavla Rittera Vitezovia, on predlae tildu umjesto kvaice. Kasnije mijenja
miljenje pa u Danici 1835. objavljuje lanak Pravopisz u kojem prihvaa poljsko , kod ,
i tildu mijenja u kvaicu, predlae dj, gj, lj i nj, a umjesto jata tzv. rogato . U poetku je
predlagao kajkavsko narjeje za osnovu jedinstvenog jezika, ali kasnije predlae tokavicu.
Ilirci Vjekoslav Babuki i Antun Maurani izdali su i gramatike u kojima su dosljedno
primijenili novi latinini slovopisni sustav prema Gajevoj reformi (Babuki- Osnova slovnice
slavjanske narjeja ilirskoga i Ilirska slovnica, Maurani Temelji ilirskoga i
latinskoga jezika za poetnike i Slovnica hervatska).
Najvea do sada priznata uloga iliraca je ta to su ujedinili sve Hrvate u jednom knjievnom
jeziku na tokavskom narjeju te reformiranoj i pojednostavljenoj latininoj grafiji.
Znaajan je i datum 2. svibnja 1843. kada je Ivan Kukuljevi Sakcinski odrao prvi govor na
hrvatskom jeziku u naem Saboru zahtijevajui da se hrvatski jezik uvede kao slubeni u
kole i urede.
Godine 1850. uvoenjem Bachovog apsolutizma maarizaciju je zamijenila germanizacija te se
u kole i urede kao slubeni uvodi njemaki jezik.
U drugoj polovici 19. stoljea djeluju 3 filoloke kole:
1. zagrebaka glavni predstavnici bili su Adolfo Veber Tkalevi, Bogoslav ulek,
Antun Maurani i Vatroslav Jagi; nastavljali su se na tradiciju ilirizma i zalagali za
starije, arhainije oblike (npr. genitiv mnoine na ah kao jelenah, rogato i sl.)
2. zadarska glavni predstavnik bio je Ante Kuzmani, a bili su okupljeni oko
asopisa Zora dalmatinska; bili su estoki protivnici zagrebake kole, osobito
ijekavice i Gajeve reforme grafijskog sustava; predlagali su tokavsku ikavicu i
tradicionalni dalmatinski slovni sustav; kasnije su prihvatili Gajevu grafiju,ali se nisu
odrekli ikavice
3. rijeka glavni predstavnik je Fran Kurelac; zaneseni idejom slavenstva, nastojali
su u osnovu hrvatskog jezika ugraditi sve ono to je zajedniko svim slavenskim
jezicima; meutim, takav zastarjeli plan nije mogao imati uspjeha
Hrvatski vukovci bili su okupljeni oko Vuka Stefanovia Karadia, koji je, budui da je sve
Hrvate koji su govorili tokavski smatrao Srbima, nastojao da i oni prihvate govor njegovog
rodnog kraja (istone Hercegovine). Najznaajniji hrvatski vukovci bili su Tomo Mareti, Pero
Budmani, Ivan Broz i Franjo Ivekovi, a zalagali su se za fonetski pravopis, nasuprot onom
korijenskom zagrebake filoloke kole. Utjecali su na standardizaciju hrvatskog jezika, ali su

poremetili njegov prirodni razvoj jer su zanemarili dotadanju hrvatsku umjetniku knjievnost
i jezik kojim je ona pisana.
Prvo razdoblje dvadesetog stoljea traje od 1901. do 1918. godine. Glavna znaajka tog
razdoblja je uvrenje utjecaja hrvatskih vukovaca. Postupno prevladavaju naela fonolokog
pravopisa kako je u Hrvatskom pravopisu izloio Ivan Broz. U kolstvu se koriste samo
gramatike vukovaca ili onih koji su prihvatili njihova naela. Objavljen je i Rjenik hrvatskog
jezika Ivana Broza i Franje Ivekovia (prvi dovreni jednojezini rjenik hrvatskog jezika).
Javljaju se i neka puristika nastojanja (Nikola Andri Brani jezika hrvatskoga), a u
knjievnom razdoblju hrvatske moderne vraa se dijalektalna knjievnost.
Drugo razdoblje traje od 1918. do 1941. godine. Poetak se podudara sa zavretkom Prvog
svjetskog rata. Tada Hrvatska ulazi u novi savez, Kraljevinu SHS, u kojoj je njezin poloaj sve
nepovoljniji jer je sve centralizirano u Beograd. U toj je dravi slubeni jezik bio
srpskohrvatskoslovenaki, to je drugim rijeima znailo da je srpski jezik bio slubeni.
Zadrao se fonoloki pravopis. Tomo Mareti bio je najgorljiviji zagovornik jedinstva hrvatskog
i srpskog jezika. Tome su kratko vrijeme pomogli i neki hrvatski knjievnici piui ekavicom
(Krlea, Ujevi, imi). Puristi (Nikola Andri, Vatroslav Roi) pozivaju na obranu hrvatskog
jezika. Sastavljen je i zajedniki pravopis u koji su uglavnom uvrtena srpska pravopisna
rjeenja. Hrvatska kulturna i politika javnost odbila je taj zajedniki pravopis. Tomo Mati i
Stjepan Ivi poeli su izdavati asopis Hrvatski jezik kroz koji su se borili za poboljanje
statusa hrvatskog jezika i ouvanje njegove pravilnosti i istoe. Nakon sporazuma CvetkoviMaek i osnivanja Banovine Hrvatske situacija se malo poboljala, ak je objavljen i prvi
razlikovni rjenik hrvatskog i srpskog jezika Petra Guberine i Kruna Krstia. Ipak, u nekim je
podrujima javnog ivota srpski jezik zadrao povlaten poloaj, npr. u vojsci.
Tree razdoblje trajalo je najkrae od 1941. do 1945. godine, a to je bilo razdoblje
Nezavisne Drave Hrvatske. Osnovan je Hrvatski dravni ured za jezik koji je trebao brinuti za
istou i pravilnost hrvatskog jezika, a posebno ga se nastojalo oistiti od utjecaja srpskog
jezika i raznih tuica. Zamjene za posuenice uzimane su uglavnom iz hrvatske leksike
batine, a manji dio bile su novotvorenice (kao krugoval, munjovoz ili hrvatka). Ponovo je
uveden morfoloki pravopis.
etvrto razdoblje trajalo je od 1945. do 1990. godine. U tom je razdoblju Hrvatska bila u
sastavu SFRJ. Godine 1954. doneseni su tzv. novosadski zakljuci prema kojima su narodni
jezici Srba, Hrvata i Crnogoraca jedan jezik s dva izgovora (ekavskim i ijekavskim) te da su oba
izgovora, kao i oba pisma (latinica i irilica) ravnopravni i ravnopravno ih se mora uiti u
kolama. Tu je hrvatskom jeziku bila zakonom zajamena ravnopravnost, ali je ona esto bila
samo na papiru, a u kolama se neko vrijeme uio srpskohrvatski jezik, a kasnije hrvatski ili
srpski jezik. Razlike izmeu ta dva jezika bile su zanemarivane, a upravo na naelu
zanemarivanja tih razlika sastavljen je Rjenik hrvatskosrpskog knjievnog jezika. Znaajna je
godina 1967. kada je objavljena Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika
kojom je zapoet nov nain razgovora o hrvatskom jeziku ime je pokrenuto razdoblje poznatije
kao hrvatsko proljee. Babi, Finka i Mogu na fonolokim naelima izradili su novi Hrvatski
pravopis, a hrvatski jezik konano poinje stajati samostalno u nazivima. Meutim, potkraj
1971. zapoinje otar obraun s hrvatskim nacionalizmom, taj pravopis nije objavljen, a jezik se
naziva hrvatski ili srpski. Ipak, u ovom se razdoblju objavljuju brojna vrijedna leksikografska i
gramatika djela koja su hrvatskom jeziku uspjela ouvati svoju posebnost.
Peto razdoblje poinje 1990. godine kada se Hrvatska konano osamostaljuje i hrvatski je
jezik napokon nezavisan

.
9. objasniti razloge jezine razjedinjenosti u hrvatskoj knjievnosti i pokuaje grafijskog
ujednaavanja (ve je objanjeno u prethodnom odgovoru, ali da ponovimo...)

Hrvatski jezini prostor je stoljeima bio razjedinjen pod razliitim osvajaima. Svaki je dio
govorio svojim jezikom, bio pod utjecajem odreenog stranog jezika i njegovog naina pisanja,
odnosno, grafije.
U esnaestom stoljeu je dominacija latinice donijele i neke grafijske probleme, a osobite
probleme stvara pisanje palatala (, , d, , lj, nj, , ).
Rjeavanjem grafijskih problema u 17. stoljeu bavio se i Senjanin Pavao Ritter Vitezovi koji
je u djelu Kronika iz 1696. predlagao da se za svaki glas koristi jedno slovo i time je bio
pretea Ljudevita Gaja i iliraca, samo to su oni svoju reformu uspjeli ostvariti.
Ljudevit Gaj 1830. izdaje Kratku osnovu horvatsko-slavenskog pravopisanja u kojoj
nastoji reformirati pravopisnu normu i predlae nove znakove za neka slova. Osobito su
problematini bili palatali (, , d, , lj, nj, , ) za koje predlae da se biljee jednim slovom.
Po uzoru na Pavla Rittera Vitezovia, on predlae tildu umjesto kvaice. Kasnije mijenja
miljenje pa u Danici 1835. objavljuje lanak Pravopisz u kojem prihvaa poljsko , kod ,
i tildu mijenja u kvaicu, predlae dj, gj, lj i nj, a umjesto jata tzv. rogato . U poetku je
predlagao kajkavsko narjeje za osnovu jedinstvenog jezika, ali kasnije predlae tokavicu.
Tada je ustaljena grafija hrvatskog jezika i stvoren hrvatski standardni jezik.

10. razlikovati gramatike kategorije promjenjivih rijei (rod, broj, pade, lice, vrijeme, vid,
nain, stupanj i odreenost)
-

Imenske rijei se mijenjaju prema rodu, broju i padeu:

1. rod je gramatika kategorija koja dijeli imenice na muki, enski i srednji
2. broj je gramatika kategorija koja dijeli imenice na one u jednini i one u mnoini
3. pade je gramatika kategorija koja oznaava provoenje tzv. deklinacije ili sklonidbe;
padei hrvatskog jezika su:
a) nominativ (tko? to?) od nomen (ime)
b) genitiv (koga? ega?) od genus (rod)
c) dativ (komu? emu?) od dare (davati)
d) akuzativ (koga? to?) od accusare (tuiti)
e) vokativ (oj! ej!) od vocare (dozivati)
f) lokativ (na komu? na emu?) od locus (mjesto)
g) instrumental (s kim? im) od instrumentum (orue)
S obzirom na odreenost pridjeve dijelimo na:
1. odreene oni koji odgovaraju na pitanje koji?, a koristimo ih kad je neto ve
poznato, odreeno ili kad oznaava neko stalno svojstvo (npr. crveni, dobri)
2. neodreene oni koji odgovaraju na pitanje kakav?, a koristimo ih kad je neto novo,
nepoznato, neodreeno (npr. crven, dobar)
Odreeni i neodreeni pridjevi razlikuju se i po naglasku (More je plavo. To plavo more je
divno.).
Pridjevi provode stupnjevanje ili komparaciju, a to je usporeivanje odreenih osobina. Nju
provode samo opisni pridjevi. Pri komparaciji postoje tri stupnja:
1. pozitiv oblik pridjeva koji oznaava svojstvo neega bez usporedbe (teak)
2. komparativ oblik pridjeva koji oznaava da netko ili neto ima to svojstvo u veoj
mjeri od drugoga (tei); tvori se sufiksima i (lak, mek, lijep), - ji, -iji
3. superlativ oznaava da netko ili neto ima to svojstvo u najveoj mjeri (najtei);
tvori se prefiksom najStupnjuju se samo opisni pridjevi.
etiri pridjeva imaju nepravilnu komparaciju: dobar-bolji-najbolji, zao-gori-najgori, malenmanji-najmanji, velik-vei-najvei.
Glagoli su promjenjive rijei kojima oznaavamo radnju, stanje i zbivanje. Glagoli imaju pet
gramatikih kategorija: lice, broj, nain, vid i vrijeme.

Lice je gramatika kategorija koja oznaava osobu koja izvrava radnju ili trpi stanje i zbivanje.
To su 1. lice jednine (ja), 2. lice jednine (ti), 3. lice jednine (on, ona, ono), 1. lice mnoine (mi),
2. lice mnoine (vi), 3. lice mnoine (oni, one, ona). Promjena glagola po licima zove se
sprezanje ili konjugacija.
Broj je gramatika kategorija koja oznaava koliinu neega, a moe biti jednina i mnoina.
Vid je gramatika kategorija koja oznaava svrenost i nesvrenost glagola. Glagoli, prema
tome, mogu biti:
1. svreni (ako je radnja koju opisuju ve zavrila, npr. uraditi)
2. nesvreni (ako opisuju radnju koja jo nije zavrila, npr. raditi)
3. dvovidni (glagoli koji oznaavaju radnju vezanu uz prehranu, npr. dorukovati, ruati,
veerati, ili neki glagoli preuzeti iz stranih jezika, npr. telefonirati, organizirati).
Vrijeme je gramatika kategorija koja oznaava vrijeme radnje, stanja i zbivanja. Moe biti:
1. infinitiv neodreeni glagolski oblik koji zavrava na ti ili i (raditi, ii)
2. prezent sadanje glagolsko vrijeme koje se tvori pomou nastavaka -em, -jem, -im,
-am (radim, radi, radi, radimo, radite, rade)
a) svevremenski, poslovini ili gnomski prezent odnosi se na bilo koje
vrijeme (Londonom tee Temza.)
b) pripovjedaki, historijski ili povijesni prezent kad se toliko unesemo u
prolost da nam se ini da se dogaa u sadanjosti (Sjedim ja juer u
parku...)
c) futurski prezent radnja je u budunosti (Sutra idem u Split.)
3. perfekt sloeno prolo vrijeme; tvori se od nenaglaenog prezenta pomonog glagola
biti i glagolskog pridjeva radnog (radio sam, radio si, radio je, radili smo, radili ste,
radili su)
a) futurski perfekt izraava budunost (Ako ne doe, propali smo.)
b) imperativni perfekt izraav zapovijed (Da si dola do ponoi.)
c) svevremenski, gnomski ili poslovini perfekt odnosi se na sva
vremena (Doli divlji pa istjerali pitome.)
4. aorist jednostavno prolo svreno vrijeme; tvori se nastavcimaoh, -e, -e, -osmo,
-oste, -oe ili h, -, -, -smo, -ste, -e (uradih, uradi, uradi, uradismo, uradiste,
uradie) i to iskljuivo od svrenih glagola
5. imperfekt jednostavno prolo nesvreno vrijeme; tvori se nastavcima ah, -ae,
-ae, -asmo, -aste, -ahu; -jah, -jae, -jae, -jasmo, -jaste, -jahu; -ijah, -ijae, -ijae,
-ijasmo, -ijaste, -ijahu (radijah, radijae, radijae, radijasmo, radijaste, radijahu) i to
samo od nesvrenih glagola
6. pluskvamperfekt pretprolo vrijeme; tvori se od perfekta ili imperfekta pomonog
glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (bio sam radio, bio si radio, bio je radio, bili
smo radili, bili ste radili, bili su radili)
7. futur prvi budue vrijeme; tvori se od prezenta pomonog glagola htjeti i infinitiva
(radit u, radit e, radit e, radit emo, radit ete, radit e)
a) sveremenski, poslovini ili gnomski futur odnosi se na sva vremena
(Podmuklo e pseto najprije ugristi.)
b) pripovjedaki, historijski ili povijesni futur koristi se u pripovijedanju
prolih dogaaja (Na to e rei Ivan...)
8. futur drugi budue vrijeme koje oznaava neku radnju koja prethodi nekoj drugoj
buduoj radnji; tvori se od glagolskog pridjeva radnog i prezenta pomonog glagola biti
(budem radio, bude radio, bude radio, budemo radili, budete radili, budu radili)
Nain je gramatika kategorija koja oznaava nain vrenja glagolske radnje. To moe biti:
1. imperativ zapovjedni nain; tvori se od infinitivne osnove glagola tako da joj
dodajemo imperativne nastavke (/, radi, neka radi, radimo, radite, neka rade)
2. kondicional prvi ili sadanji nain koji izrie elju ili mogunost; tvori se od aorista
pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog odgovarajueg glagola (radio
bih,radio bi, radio bi, radili bismo, radili biste, radili bi)

3. kondicional drugi ili proli nain koji izrie neku prolu elju ili mogunost; tvori
se od kondiocionala prvog pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog (bio bih
radio, bio bi radio, bio bi radio, bili bismo radili, bili biste radili, bili bi radili)
11. prepoznati gramatiku sinonimiju i homonimiju
-

Termin gramatika sinonimija odnosi se na varijante morfema koje, kao i obini sinonimi,
razliito zvue, a isto znae (ili imaju razliit izraz, a isti sadraj), npr. nastavci i ili ju u
instrumentalu jednine enskog roda (kosti i kou) ili nastavci a, -i ili iju u genitivu mnoine
mukog roda (nokta, nokti i noktiju). Gramatika sinonimija jo se naziva i suspenzija.
Termin gramatika homonimija odnosi se na varijante fonema koje, kao i obini homonimi,
isto zvue, a razliito znae (ili imaju isti izraz, a razliit sadraj), npr. rije radosti koja
jednako zvui i u genitivu, i u dativu, i u vokativu, i lokativu, i u instrumentalu, a znai sasvim
razliite padee. Gramatika homonimija jo se naziva i sinkretizam.

12. razlikovati tipove odnosa unutar sintagme (sronost, pridruivanje, upravljanje) i

prepoznati ih na primjerima
-

Sintagma je sintaktika jedinica sastavljena od najmanje dvije punoznane rijei koje su

meusobno povezane.
Punoznane rijei su rijei koje imaju i gramatiko i leksiko znaenje (imenice, zamjenice,
pridjevi, brojevi, glagoli i prilozi), za razliku od nepunoznanih koje imaju samo gramatiko
znaenje (prijedlozi, veznici, usklici, estice).
Tipovi veza unutar sintagme:
1. sronost ili kongruencija veza uspostavljena podudarnou roda, broja i padea
(npr. u sintagmi lijepa djevojka glavna sastavnica djevojka odreuje oblik zavisne
sastavnice dobra)
2. upravljanje ili rekcija glavni dio upravlja svojstvima zavisnog; najee je glavni
dio glagol (itati knjigu), ali moe biti i imenica (izlet u prirodu), pridjev (sklon svai)
ili prilog (malo kruha)
3. pridruivanje spojevi rijei u kojima je zavisni dio nepromjenjiv, npr. prilog (itati
glasno), glagolski prilog (itati sjedei) ili infinitiv (poeti itati)

13. sluba u reenici (predikat, subjekt, objekt, prilone znake, atribut, apozicija)
-

Predikat je lan reeninog ustrojstva kojim se izrie radnja, stanje i zbivanje, odnosno, ono
to subjekt radi.
Predikat je jedini samostalni reenini lan jer sam sebi otvara mjesto. Ba zbog toga pri
gramatikom lanjenju reenice prvo odreujemo predikat, a onda ostale reenine dijelove.
Predikat moe biti:
1. glagolski izreen glagolom (Ana ita.)
2. imenski izreen imenicom (Ana je djevojica.), zamjenicom (Ana je moja.),
pridjevom (Ana je lijepa.), brojem (Ana je prva.) ili prilogom (Jo je rano.) te sponom
ili kopulom (u ovom sluaju je)
Predikat sa svojim dopunama ini predikatni skup (Ana zaneseno ita knjigu.).
Postoje reenice u kojima predikat nije izreen, ali se podrazumijeva iz konteksta (Njemu o
tome ni rijei).
Postoje i reenice s vie predikata (Ana ita i uiva).
Stariji naziv za predikat je prirok.

Subjekt je lan reeninog ustrojstva koji oznaava vritelja radnje (za ivo) ili predmet (za
neivo).
Subjekt je najee imenica u nominativu (Gost se vratio.), ali moe biti i zamjenica (On se
vratio.), poimenieni pridjev (Stari se vratio.), broj (Prvi se vratio.) ili glagol u infinitivu (Uiti
je teko.).
Subjekt sa svojim dopunama (atribut i apozicija) ini subjektni skup (Moj dobar prijatelj Ivan
kupio je kuu.).
Postoje reenice bez subjekta (Kii.) koje treba razlikovati od reenica u kojima subjekt nije
izreen ili je skriven, a koje su vrlo este (Odlazim kui.).
Postoje i reenice s vie subjekata (Ana i Ivan itaju.), a upravo one izazivaju najvie dvojbi
glede sronosti:
sa subjektima mukog roda u jednini ide predikat mukog roda u mnoini (Petar i Ivan
su stigli.)
sa subjektima enskog roda u jednini ide predikat enskog roda u mnoini (Ana i Ivana
su stigle.)
sa subjektima srednjeg roda u jednini ide predikat mukog roda u mnoini (Sunce i
ljeto su stigli.)
sa subjektima razliitog roda u jednini ide predikat mukog roda u mnoini (Ana i
Petar su stigli.)
sa subjektima istog roda u mnoini ide predikat tog istog roda u mnoini (Susjedi i
prijatelji su stigli. Susjede i prijateljice su stigle. Plovila i vozila su stigla.)
sa subjektima razliitog roda u mnoini ide predikat u mnoini onog roda kojeg je
najblii mu subjekt (Stigli su djeaci i djevojice. Stigle su djevojice i djeaci.)
Stariji naziv za subjekt je podmet.
Objekt je lan reeninog ustrojstva na koji prelazi radnja izreena glagolom. Mjesto u reenici
otvara mu predikat pa je on ovisan o gramatikim svojstvima glagola.
Objekt moe biti:
1. izravni, blii ili direktni nalazi se uz prijelazne glagole i odgovara na pitanja za
akuzativ (Ana ita knjigu.); ponekad moe biti i u genitivu, ali samo u partitivnom
genitivu, odnosno onom kojim se izrie dio neega i koji se moe zamijeniti
akuzativom, a da se ne promijeni smisao (kad umjesto Daj mi kruh kaemo Daj mi
kruha.)
2. neizravni, dalji ili indirektni odgovara na pitanja za ostale padee (Sjeam se
praznika. Radujem se praznicima. Sanjam o praznicima. Dobro vladam jezikom.)
Po obliku objekt moe biti:
1. besprijedloni Rijeite se slabijih.
2. prijedloni Poraeni ste od slabijih
Reenica moe imati vie objekata, a ti objekti mogu biti u razliitim padeima (Daj mi
knjigu.)
Stariji naziv za objekt je predmet.
Prilone oznake su lanovi reeninog ustrojstva koji oznaavaju okolnosti vrenja glagolske
radnje. I one su povezane s predikatom, ali mnogo manje nego objekt.
Postoje prilone oznake:
mjesta Sjedimo u uionici.
vremena Doli smo ujutro.
naina Paljivo sluamo.
uzroka Tresemo se od straha.
namjere Doli smo radi znanja.
koliine Upozorila nas je vie puta.
drutva Ne slaemo se s kolegama.
Treba paziti da se ne pomijea objekt s prilonim oznakama. Objekt se ne moe prepriati, a
prilone oznake mogu. Tako je u reenici Potroio sam itav dan sintagma itav dan objekt, a u

reenici Kiilo je itav dan (kroz itav dan, tijekom itavog dana...)ona je prilona oznaka
vremena.
Stariji naziv za prilonu oznaku je adverbijal.
Atribut je rije koja se dodaje nekoj drugoj rijei da je poblie oznai.
Atribut po vrsti rijei moe biti pridjev (lijepa djevojka), zamjenica (moja djevojka), broj (prva
djevojka) ili imenica u nekom padeu osim nominativa (aa vode).
Atribut u reenici moe biti dio subjekta (Lijepa djevojka spava.), dio imenskog predikata (Ana
je lijepa djevojka.), dio objekta (Promatram lijepu djevojku.) ili dio prilone oznake (etam s
lijepom djevojkom.).
Po sronosti atributi mogu biti:
1. sroni slau se s imenskim rijeima kojima se pridjevaju u rodu, broju i padeu;
to su pridjevski, zamjeniki i brojevni atributi
2. nesroni ne slau s imenskim rijeima kojima se pridjevaju u rodu, broju i
padeu; to su imeniki atributi
Reenice mogu imati vie atributa.
Stariji naziv za atribut je pridjevak.
Apozicija je imenica koja poblie odreuje neku drugu imenicu, a s njom se slae u padeu.
Apozicija u reenici moe biti dio subjekta (Grad Split je lijep.), dio imenskog predikata (To je
grad Split.), dio objekta (Sjeam se grada Splita.) i dio prilone oznake (ivim u gradu Splitu.).

14. odrediti i primijeniti leksike pojmove: metafora, metonimija, sinonimi, antonimi,

homonimi, arhaizmi, historizmi, antroponimi, toponimi
-

Metafora je prijenos dijela znaenja s jedne rijei na drugu prema slinosti (U tom tekom
trenutku on je postao zec.); postoji i tzv. okamenjena ili leksikalizirana metafora, a to je ona
koja se toliko udomaila da vie ne osjeamo njenu metaforinost (glavica kupusa, kljuna
kost, jagodica prsta, umoran ovjek).
Metonimija je prijenos dijela znaenja s jedne rijei na drugu prema asocijativnosti (Naa kua
je vrlo slona.).
Sinonimi su rijei koje imaju razliit izraz, a isti sadraj. Dva takva leksema ine sinonimski
par, a vie njih sinonimski niz.
Sinonimi mogu biti:
o potpuni sinonimi ili istoznanice oni koji se poklapaju u ukupnosti znaenja
(narataj, generacija i pokoljenje; ljekarna-apoteka, povijest-historija, sustav-sistem,
tisak-tampa, tisua-hiljada)
o djelomini sinonimi ili bliskoznanice oni kojima se poklapa samo jedno od
znaenja (glazba i muzika); ee su od istoznanica (poetak-start, mu-suprug)
Kontaktni sinonimi su oni kojima je jedan leksem iz standardnog jezika, a drugi iz dijalekta
(rajica, paradajz i pomidora; jastuk, kuin i vanjku).
Antonimi su rijei koje imaju suprotan sadraj. Dva takva leksema ine antonimski par.
Antonimi prema podrijetlu mogu biti:
o raznokorijenski (primarni ili pravi) meu njima nema etimoloke veze (istina-la,
lijep-ruan, dan-no, kupiti-prodati, dobro-loe)
o istokorijenski (tvorbeni) meu njima postoji etimoloka veza (istina-neistina,
smislen-besmislen, oenjen-neoenjen, zakonit-protuzakonit, uvjeriti-razuvjeriti)
Antonimi prema naravi znaenjske opreke mogu biti:
o binarni znaenje jednog parnjaka u potpunosti iskljuuje znaenje drugog (ivmrtav; djevojica-djeak; pogoditi-promaiti; istina-la)
o stupnjeviti izmeu dva parnjaka postoji jo najmanje jedna toka (visok-nizak;
mlad-star, rano-kasno, ljubav-mrnja)
Antonimija moe biti i:

o djelomina leksemi nisu suprotni jedan drugom u svim znaenjskim sastojnicama

(dan-no)
o viestruka vieznanica je jednim svojim znaenjem suprotna jednom, a drugim
drugom leksemu (star-mlad, star-nov, star-moderan)
Stilska figura koja se temelji na antonimiji je oksimoron spajanje dvaju proturjenih pojmova
(mali div).
Homonimi su rijei koje imaju isti izraz, a razliit sadraj. Dva takva leksema ine
homonimski par.
Homonimi s obzirom na podudarnost mogu biti:
o leksiki izrazi se podudaraju u kanonskom obliku (rak-rak)
o oblini izrazi se podudaraju u drugim oblicima (unuka-unuka, sobom-sobom)
Homonimi s obzirom na pisanje i izgovor mogu biti:
o homografi ili istopisnice isto se piu, a razliito izgovaraju (grad-grad, pas-pas, lukluk, duga-duga, kupiti-kupiti, gore gore gore gore )
o homofoni ili istozvunice isto se izgovaraju, a razliito piu (Vinja-vinja)
Naini nastanka leksikih homonima:
o posuivanje paa-paa
o tvorba rijei istupiti-istupiti
o glasovne promjene u prolosti biti-biti
o udaljavanje jednog od znaenja list-list
Historizmi su rijei koje su u pasivni leksik prele iz izvanjezinih razloga. To su sve one rijei
koje se danas ne koriste jer se promijenila drutvena zbilja i one u aktivnom leksiku nemaju
svoje sinonime (barun, grof, kmet, banovina, centurija, kuda...).
Arhaizmi su rijei koje su u pasivni leksik prele iz unutarjezinih razloga i oni u aktivnom
leksiku imaju svoje sinonime. Arhaizmi mogu biti:
o izrazni izraz je zastario, a sadraj se izrie drugim izrazom (korugva-zastava, travioarava)
o sadrajni ili znaenjski izrazu je danas pridruen drugi sadraj (luka je nekad
znailo livada; stanovit je nekad znailo vjean)
o tvorbeni zastario je samo tvorbeni oblik nekog leksema (ljepost-ljepota)
o fonoloki zastarjelo je fonoloko ustrojstvo leksema (sarce-srce)
o grafijski ili pravopisni zastarjelo je grafijsko rjeenje (noua-nova)
Imena mogu biti:
o antroponimi imena ljudi
osobna imena najstariji sloj hrvatske antroponimije jer su ljudi nekad
imali samo osobno ime; prema podrijetlu mogu pripadati slavenskom
sloju (Davor, Vlasta, Vesna, Lada...), kranskom sloju (Adam, Ana,
Josip, Marija...), islamskom sloju (Izet, Fatima, Muhamed...), sloj
hrvatskih narodnih imena (Borna, Domagoj, Hrvoje, Vjera...), sloj
posuenih imena (Karlo, Ksenija, Nataa, Olga...), sloj pomodnih imena
(Lenjin, Sovjetka, Jugoslava, Elvis...)
nadimci u prvo vrijeme su nastajali da bi se mogli razlikovati
imenjaci; prethodnici prezimena
prezimena najmlai dio antroponimije; potjeu iz raznih izvora, od
kojih su najea osobna imena (Ani, Juri...; esti su patronimi i
matronimi), nadimci (utura, Debeljak...), zanimanja (Kova,
Klobuar...), imena mjesta (Posavac, Horvat...)
etnonimi imena naroda i etnikih skupina (panjolci, Baski,
Aborigini...)
o toponimi imena mjesta

ekonimi imena naseljenih mjesta; posvojni pridjev izveden iz imena

mjesta zove se ktetik (viki, komiki); ime stanovnika naseljenog mjesta
je etnik (Vianin, Komianin); u ekonime spadaju i tzv. egzonimi
hrvatska imena mjesta koja se nalaze izvan hrvatskog govornog podruja
(Be, Rim...)
oronimi imena gora
hidronimi imena voda

15. objasniti znaenje estih frazema u hrvatskom jeziku i odrediti njihov odnos prema
frazemima u drugim jezicima (Ne mogu vam sad nabrajati i objanjavati este frazeme u
hrvatskom jeziku, ve ete se tu morati osloniti na svoju opu kulturu.)
-

Frazem je vielana jezina jedinica koja se sastoji od najmanje dvije punoznane rijei izmeu
kojih postoji vrsta veza. Prouava ih frazeologija.
Frazeme prema podrijetlu dijelimo na:
1. nacionalne frazeme (mirna Bosna, ispravljati krive Drine, mnogo e vode protei
Savom...)
2. prevedene frazeme
a) frazemi biblijskog podrijetla (ekati manu s neba, prodjenuti devu kroz
uice igle, Sodoma i Gomora, od Adama i Eve, Judin poljubac...)
b) kulturno-povijesni frazemi (Gordijev vor, Kolumbovo jaje, kocka je
baena, prijei Rubikon)
c) ostali strani frazemi
Poseban je problem prevoenje frazema jer ih se ne moe doslovno prevesti, nego je potrebno
pronai odgovarajui frazem u hrvatskom jeziku (You get what you pay for. Koliko para toliko
muzike.).

16. objasniti razloge jezinog posuivanja, razlikovati vrste posuenica i pravilno pisati
posuenice
-

Jezino posuivanje je svako preuzimanje neke jezine jedinice iz jednog jezika u drugi.
Takvim posuivanjem nastaju rijei koje nazivamo posuenice.
Posuenice:
latinizmi iz latinskog
galicizmi iz francuskog
grecizmi iz grkog
talijanizmi iz talijanskog
germanizmi iz njemakog
hispanizmi iz panjolskog
anglizmi iz engleskog
luzitanizmi iz portugalskog
hungarizmi iz maarskog
polonizmi iz poljskog
bohemizmi iz ekog
srbizmi iz srpskog
rusizmi iz ruskog
turcizmi iz turskog
Razlozi leksikog posuivanja:
1. unutarjezini zbog toga to se u drugim jezicima nalaze gotova rjeenja kojima se
moe popuniti praznine u vlastitom leksikom sustavu (moda, politika, kola...)
2. izvanjezini zbog razliitih pitanja iz drutvene zbilje, kao to su politike,
gospodarske, kulturne i znanstveno-tehnike veze meu dvama jezicima ili izravan
geografski dodir dvaju jezinih podruja (u prolosti njemaki, maarski, talijanski i
turski, danas uglavnom engleski jezik); tokavsko narjeje je posuivalo iz latinskog,
njemakog, maarskog, turskog i talijanskog, kajkavsko iz latinskog, njemakog i
maarskog, a akavsko iz latinskog i talijanskog
Posuivanje moe biti:

1. izravno kada iz jezika davatelja rije izravno dolazi do jezika primatelja (lat. vena
vena, tal. spugna spuva, fr. charme arm, engl. stewardess stjuardesa, njem.
Schund und, e. asopis asopis...)
2. posredno kada je neki jezik posrednik izmeu jezika davatelja i jezika primatelja
(engl. strike njem. Streik - trajk); esto je tu sloena situacija pa je tako turska rije
ksk u hrvatski ula izravno i postala oak, a posredno preko francuskog kiosque pa
njemakog Kiosk postala kiosk)
3. kruno kada jezik primatelj iz jezika davatelja preuzme neki leksem pa mu ga nakon
nekog vremena vrati (leksem kravata mogao bi se promatrati kao povratna posuenica
jer se francuski leksem cravatte razvio iz rijei Hrvat)
Posuenice:
1. internacionalizmi rijei koje u vie jezika imaju isto znaenje i u osnovi isti izraz
(politika-politics-Politik-politique-politica, balet-ballett-Ballet-balletto-ballet...).
2. egzotizmi rijei kojima se oznaava neto to je sprecifino odreenom podruju i
tom jeziku (giros, paelja, ravioli, votka, kilt, pono, balalajka, bendo, flamenko, iglu,
jurta, ananas, gnu, jen, dolar, apartheid, dihad, kauboj, erif... ).
3. eponimi rijei nastale od osobnog imena (nikotin prema Jeanu Nicotu koji je 1560.
donio duhan u Francusku, sendvi prema lordu Sandwichu koji ga je izmislio, ilet
prema izumitelju Gillletteu, petrarkizam prema pjesniku Petrarci, makadam prema
kotskom ininjeru McAdamu, baraba prema biblijskom liku Barabi, lin prema
amerikom farmeru Johnu Lynchu kojem su sugraani u 18.st. dali pravo da najstroe
kanjava prijestupnike, osobito robove i crnce...).
4. prevedenice ili kalkovi rijei koje su prenesene u jezik i izrazom i sadrajem
(neboder-skyscreper-grataciello).
5. znaenjske ili semantike posuenice rijei kojima je sadraj preuzet iz stranog
jezika, ali je pridruen postojeem domaem izrazu (mi za raunalo, kum za vou
mafijake porodice...).
Posuenice moraju proi proces koji se naziva prilagodba posuenica:
1. grafijska transkripcija (prenoenje iz drugih latinica u hrvatsku latinicu) i
transliteracija (prenoenje iz drugih pisama u latinicu)
2. pravopisna prilagodba pravopisnim pravilima (njem. Farbe - farba)
3. fonoloka svakom stranom fonemu koji ne poznaje na fonoloki sustav mora se nai
zamjena koja odgovarajue zvui (engl. punch - pun)
4. morfoloka posuenice se moraju prilagoditi hrvatskom morfolokom sustavu (to
step - stepati)
5. znaenjska znaenje moe biti isto kao i u jeziku davatelju (tal. ballerina: plesaica
balerina: plesaica), moe biti ue nego u jeziku davatelju (jap. kamikaze: boji vjetar
i pilot samoubojica kamikaze: pilot samoubojica) ili ire nego u jeziku davatelju (engl.
nylon: vrsta umjetnog materijala najlon: vrsta umjetnog materijala i plastina vreica)
S obzirom na stupanj prilagodbe posuenice mogu biti:
1. usvojenice one koje su u visokom stupnju uklopljene u hrvatski jezik (gazda iz
maarskog, unka iz njemakog, park iz engleskog...)
2. tuice one koje se ni nakon prilagodbe bar jednom svojom znaajkom ne uklapaju u
hrvatski jezik (bicikl, smoking, biro, kafe...)

17. objasniti tvorbene uzorke u hrvatskom jeziku

-

Tvorba rijei prouava naine i sredstva oblikovanja novih rijei.

Leksem koji u tvorbenom procesu slui kao polazite zove se osnovni leksem, a leksem koji
nastaje zove se tvorenica. Osnovni leksem i tvorenica stoje u tvorbenoj vezi koja mora biti i
izrazna i sadrajna (tako su rijei Hrvat i hrvatski u tvorbenoj vezi, ali rijei Hrvat i hrvati se
nisu).

Tvorbena veza moe biti:

1. izravna ili blia tvorenica je tvorena izravno od osnovnog leksema (uiti-uitelj)
2. posredna ili dalja tvorenica je tvorena od druge tvorenice (uiti-uitelj-uiteljica)
Tvorbeni uzorak ine osnovna rije i tvorenica ako meu njima postoji izrazna i sadrajna
veza.
Tvorbena ralamba ili analiza je ralanjivanje tvorenice na tvorbene sastavnice (hrvat/ski,
zrak/o/plov). Granica meu njima zove se tvorbeni av.
Naini tvorbe:
1. sufiksalna osnova + sufiks (hrvatski); najea
2. prefiksalna prefiks + osnova (doasnik)
3. prefiksalno-sufiksalna prefiks + osnova + sufiks (beskrajan); pri odreivanju
moramo paziti koja je rije sluila kao polazina (rije pismen nastala je od rijei pisati,
ali rije nepismen nije nastala od rijei pisati nego od rijei pismen)
4. slaganje osnova + spojnik ili interfiks o + osnova (zrakoplov); tvorenica nastala
slaganjem ima jedan naglasak, dva naglaska ima samo tzv. polusloenica (spomenploa); interfiks je kod nekih nulti (zimzelen)
5. sloeno-sufiksalna osnova + spojnik o + osnova + sufiks (srednjokolac)
6. srastanje osnova + osnova (blagdan); tako nastaju tzv. sraslice
preobrazba ili konverzija pomoni tvorbeni nain; prijelaz rijei iz jedne vrste u drugu
(pridjev mlada imenica mlada)

18. primjenjivati funkcionalne stilove u hrvatskom jeziku

-

Stil je izbor izmeu razliitih mogunosti koje za izricanje istog sadraja postoje u jeziku.
Funkcionalnu stranu uporabe jezinih jedinica prouava stilistika koja se dijeli na
fonostilistiku, morfostilistiku, sintaktostilistiku, leksikostilistiku i semantostilistiku.
Funkcionalni stilovi su:
1. knjievno-umjetniki stil najslobodniji u izboru leksema i nainima oblikovanja
teme
2. publicistiki stil nekad se naziva i novinarskim ili urnalistikim; u njemu se
prepliu znaajke znanstvenog i knjievno-umjetnikog stila
3. znanstveni stil strog, objektivan, s brojnim strunim terminima
4. administrativni stil stil slubenih spisa i poslovnih dopisa; objektivan, saet i
ogranien ustaljenim formama izraavanja
5. razgovorni stil stil svakodnevne uporabe; naziva se jo i kolokvijalnim, a njegovi
leksemi kolokvijalizmima; tu spadaju i argonizmi (rijei odreenih drutvenih
skupina) i vulgarizmi (nepristojne rijei )

19. objasniti strukturu rjenika i leksikografske jedinice i znati primjenjivati rjenik

-

Rjenik je samostalni popis leksema u obliku knjige koji sadri lekseme nekog jezika s
objanjenjima njihovog znaenja ili s prijevodom tih leksema na neki drugi jezik.
Vrste rjenika:
1. enciklopedijski obrauju nejezine pojmove
a) enciklopedije vee opsegom, daju sustavan pregled opeg znanja
(ope enciklopedije) ili znanja s nekog podruja (medicinske, vojne,
tehnike, glazbene...)
b) leksikoni manji opsegom, daju saete informacije o pojmovima opeg
znanja (opi leksikoni) ili znanja s nekog podruja (pomorski, filmski,
sportski, knjievni...)
2. jezini obrauju jezine pojmove

a) opejezini obrauju lekseme koji pripadaju opem leksiku (Rjenik

hrvatskog jezika)
b) posebni obrauju lekseme odreenog leksikog sloja (Rjenik
stranih rijei, Rjenik pomorskog nazivlja i slino)
Po broju jezika jezini rjenici mogu biti:
1. jednojezini (Rjenik hrvatskog jezika)
2. dvojezini (Englesko-hrvatski rjenik)
3. viejezini (Hrvatsko-latinsko-talijanski rjenik)
Leksikografska jedinica sastoji se od:
1. natuknice leksem koji se objanjava u rjenik; natuknica mora biti kanonski oblik
leksema (kod imenskih rijei nominativ jednine mukog roda, kod glagola infinitiv, kod
nepromjenjivih rijei jedini oblik)
2. etimoloke odrednice o podrijetlu leksema
3. gramatike odrednice gramatiki podaci
4. stilistike odrednice o pripadanju nekom funkcionalnom stilu
5. normativne odrednice pripada li standardnom jeziku, dijalektu, aktivnom ili
pasivnom leksiku i slino
6. definicije objanjenje leksema; mora biti razgovijetno i razumljivo
Primjer feta im. .r. [tal.] reg. 1. sveanost na dan sveca, 2. razg. arg. sveana priredba,
sveanost, veselje