Podjele idioma

Kao opći, kvalitativno i hijerarhijski neutralan i nespecificiran termin upotrebljava se

idiom. Idiomi se mogu klasificirati prema tri kriterija: organičnost/neorganičnost,
konkretnost/nekonkretnost, viši/niži hijerarhijski stepen.

Organski su idiomi koji su se razvili u okvirima konkretne etničke zajednice, koji

zadovoljavaju samo njene vlastite komunikacione i ekspresione potrebe. Oni i postoje
isključivo kako bi zadovoljavali te potrebe. Stoga bismo organskim idiomom mogli smatrati
samo govor jedne socijalno čvrste, etnički homogene (bez obzira na genezu), zatvorene i
definirane zajednice, s određenom civilizacionom fizionomijom, dakle, govor konkretnog sela
ili grupe uže povezanih sela odnosno zaselaka i slično, ali uvijek samo na najnižim razvojnim
stupnjevima društva.

Na višim razvojnim stupnjevima pojavljuju se autonomne civilizacione nadgradnje,

koje više nemaju nužno definiran etnički karakter, pa se pojavljuje i potreba za idiomima koji
će biti jezički instrumenti tih nadgradnji. Organski idiomi daju materijal za izgrađivanje tih
novih, neorganskih jezičkih instrumenata, ali organski idiomi nastavljaju i dalje živjeti
paralelno s njima. Oni žive u koegzistenciji s nadređenim neorganskima.

Neorganski idiom u najkarakterističnijem vidu jest bilo koji standardni jezik. Osim
standardnih jezika neorganskim idiomima moramo smatrati i hijerarhijski niže fenomene iste
kategorije, npr. razgovorni jezik, žargon, interdijalekt i sl. Termin razgovorni jezik treba
shvatati kao oznaku za različite supstandardne idiome.

Konkretnim idiomima mogu se smatrati samo mjesni govor i standardni jezik. Samo
takvi idiomi imaju jasno definiran inventar svoje supstancije i jasno definiranu strukturu, tako
da se u načelu može dati određen odgovor za bilo koji element supstancije i strukture ako se
postavi pitanje da li ulazi u normu ili ostaje izvan nje, a norma ne podrazumijeva samo
preskriptivnu normu nego i normu jezičkog osjećaja u kolektivu koji se služi danim idiomom.

Sve su ostale kategorije idioma nekonkretne u opisanom smislu.

Hijerarhijska ljestvica postoji u oba kategorijalna niza idioma, u organskom i

neorganskome. Što se tiče neorganskih idioma, tu ima standardni jezik najviši rang i s
lingvističkog su stajališta svi standardni jezici ravnopravni.

U hijerarhijskoj ljestvici neorganskih idioma najviši rang ima standardni jezik,

koji je konkretan idiom, niži je rang razgovornog jezika i evntualnog općenacionalnog
supstandardnog jezika, koji nisu konkretni, a najniži je rang interdijalekta, koji je još
nekonkretniji. Na ljestvici organskih idioma mjesni je govor, koji je organski idiom
najnižeg ranga, jedini konkretan. Svaki je organski idiom višeg ranga apstraktan i što je
rang viši, apstraktnost je veća. To znači da su svi organski idiomi rezultat apstrahiranja
zajedničkih osobina većeg ili manjeg broja mjesnih govora, koji, kao konkretni idiomi,
jedini mogu dati materijal za apstarkciju. Otud proizlazi da je rang organskog idioma to viši
što je veći broj konkretnih govora kojih je on apstarkcija.

Glavne su pozicije na hijerarhijskoj ljestvici organskih idioma mjesni govor kao

konkretni idiom i dijalekt kao apstraktni idiom.

Četiri osnovna ranga: mjesni govor, skupine govora, dijalekt, skupina dijalekata.
Njima je nadređen organski idiom najvišeg ranga, za koji nema pogodnijeg naziva od termina
jezik. No, to nije isto što i standardni jezik. Organski idiomi ranga nižega od jezika nalaze se u
kompetenciji dijalektologije. Organski idiomi s rangom jezika nalaze se u kompetenciji
poredbene gramatike.

Kako je mjesni govor konkretan organski idiom, jasno je da je on u lingvističkom

smislu sistem. Organski su idiomi višeg ranga apstraktni, pa prema tome moraju biti
dijasistemi. Organski idiom s rangom jezika također je dijasistem. To znači da dijasistemima
možemo smatrati ili pojedinačne organske idiome višega ili nižeg ranga ili čak skupine
od dva odnosno više idioma s rangom jezika.

Standardni je jezik kao konkretan idiom također sistem, ali neorganske idiome s
rangom nižim od standardnog jezika ne možemo smatrati ni sistemima ni dijasistemima jer su
nekonkretni a nisu rezultat apstrakcije. Zato je ta problematika suvišna kod organskih idioma
u cjelini.