Organski i neorganski idiomi

Po Romanu Jakobsonu, funkcije jezika su:

- referencijalna: prenosi poruke od govornika ka slušaocu,
- emotivna: prenosi stav,
- apelativna: želi izazvati reakcije kod primaoca, u lingvistici se naziva još i
zapovjednom funkcijom,
- poetska: djeluje ljepotom unutar književnoumjetničkih djela,
- metajezička: želi provjeriti je li primalac razumio poruku.
Svaki jezik ima osobitost prema rasprostranjenosti, postanku, sličnosti. Te
osobenosti su idiomi. Idiom je oblik nekog jezika – jezička pojavnost. Termin
idiom upućuje da su svi oblici jezika ravnopravni. Mnoštvo različitih idioma
nosi ukupnost jednog jezika. Sve idiome, prema njihovom nastanku, dijelimo
na:
a) organske i
b) neorganske idiome.
Organski idiomi su nastali prirodnim putem. To su: mjesni govor, dijalekt i
narodni jezik.
Neorganski idiomi su nastali izgradnjom ili nadgradnjom. Dakle, stvarani su
svjesno. Takav je standardni jezik.
Velika je razlika između jezika i govora. Govor se može odnositi na pojedinca,
neko mjesto ili regiju.
Govor pojedinca zavisi o psihofizičkim karakteristikama te teritorijalnim,
profesionalnim i socijalnim preduslovima. Govor pojedinca nazivamo
idiolektom.
Mjesni govor karakterišu pojedini oblici riječi ili akcenata koji su različiti od
nekog drugog mjesta.
Narodni govor se vezuje za područja veća od jednog mjesta.
Više govornih mjesta čini govorni tip, a govorni tipovi poddijalekt, a oni,
opet, dijalekt (govorne oblasti koje imaju zajedničke osobine). Dijalekti grade
narječja, a narječja jezik.
Bosanki jezik je nastao iz štokavskog narječja. Bosanski jezik ima pet
dijalekata: istočnobosanski, zapadnobosanski, istočnohercegovački,
zapadnohercegovački i sandžački. Osnova standardnog jezika je
istočnobosanski dijalekt.
Na južnoslavenskom prostoru su tri narječja: štokavsko, kajkavsko i čakavsko.
Osnova standardnog jezika je štokavko narječje.