SOCIOLINGVISTIKA

Sociolingvistika se bavi pitanjima kojima i lingvistika i sociologija. Ona je interdisciplinarna nauka, a

primarno joj je izučavanje jezika, tj njegove upotrebe u društvu. Proučava odnos između jezika kao
komunikacijskog sistema i društva. Predmet njenog izučavanja su i pravilai izbora i kombiniranja jezičkih
sredstava ovisno o društvenom kontekstu u kojem se komunikacija ostvaruje. Surađuje sa rugim
naukama (psihologija, komunikologija, semiologija i sl.) Njeno polazište je jezik kao sredstvo
komunikacije ljudi u društvu. Jednako se zanima za jezik pojedinca, kao i za jezik grupe ili kolektiva.

Sociolingvistika se bavi još :

 istraživanjem ljudskog govora različitih socijalnih skupina(nižih, srednjih, viših klasa; različitim
govornim situacijama i sl.)
 etnografskom komunikacijom( tj. pitanjima komunikacijske kompetencije jezičke zajednice, a
to je skup konvencionalnih pravila koja uređuju vezu između govorne situacije, događaja i
pojedinih govornih činova)
 istraživanjem bilingvizma i diglosije(bilingvizam-sposobnost govornika da se naizmjenično koristi
s dva jezika; diglosija-postojanje jezika koji se uči u formalnom obrazovanju, npr. u školi, a ne
koristi se u svakodnevnoj komunikaciji jer se tad koristi dijalekt)

Jezik je bitno komunikacijsko sredstvo, ali ne i jedino. Postoje neverbalni znakovni sistemi: saobraćajni
znaci, Morzeovo pismo, način odijevanja, način sjedenja i sl.

KOMUNIKACIJA je ostvarena ako je istu informaciju koju je pošiljalac porukom poslao ili
enkodirao na prirodnom ljudskom jeziku, primalac primio ili dekodirao. Da bi se to ostvarilo,
potrebno je da učesnici komunikacije znaju jezik i na osnovu tog znanja dekodiraju poruku. Iz
poruke, kao niza riječi, izvlači se informacija. Poruka se prenosi komunikacijskim
kanalom(zračnim ili elekromagnetnim valovima, papirom i sl.). Ako je ona ometena, to se
naziva bukom u komunikacijskom kanalu(oštećenje lista, buka i sl.). Zahvaljujući ovim
faktorima ostvaruje se INTERAKCIJA GOVORNIKA.

Osnovni sociolingvistički termini

 govorni događaj
 govorni akt(čin)
 govorna situacija
 govorna uloga
 govorni predstavnik
 govorna zajednica
GOVORNI DOGAĐAJ

Ostvareni proces komunikacije između dvaju ili više govornika nazivamo govornim događajem. Dužina
mu nije razlikovno obilježje, može biti sastavljen od jedne rečenice(iskaza), grupe riječi, niza dužih i
kraćih iskaza i sl. Može se ostvariti u usmenoj i pismenoj formi. Govorni događaj je pozdrav, rasprava,
razgovor, predavanje, polemika, pismo i sl. Bitno je da učesnici događaja poznaju jezičke i nejezičke
norme koje prate događaj i određuju ga.

GOVORNI ČIN

Dijelovi govornog događaja nazivaju se govornim činom. Govorni čin se sastoji od jednog iskaza koji
pošiljalac šalje primaocu.

GOVORNA SITUACIJA

Ona obuhvata stvarni kontekst u kojem se ostvaruje komunikacija.

GOVORNE ULOGE

Različita socijalna uloga podrazumijeva i različitu govornu ulogu. Odnos govornih uloga može biti
ravnopravan (ti-ti, vi-vi) i neravnopravan(ti-Vi). U govornim ulogama se dešavaju promjene vezane za
promjene u društvu.

GOVORNI PREDSTAVNIK

Svaki čovjek koji posjeduje jezičku sposobnost da komunicira zahvaljujući znanju jezika i sposobnosti da
ga realizira zove se govornim predstavnikom. On posjeduje kompetenciju koda i kompetenciju
komunikacije. Podrazumijeva znanje i nejezičkih komunikacijskih kodova koji utječu na komunikaciju i
prate je.

GOVORNA ZAJEDNICA

Govorni predstavnici čine govornu zajednicu. Zajedničko im je znanje istog jezika u različitim vrstama
međusobne interakcije. Ona može biti jednojezička, bilingvalna, višejezička(Švicarska: njemački,
francuski, talijanski, retromanski).

Diglosija(unutrašnja dvojezičnost) je pojava kad su domene upotrebe dvaju jezika poznatih jezičkoj
zajednici različite: jedan je službeni i opći jezik pismene i javne komunikacije, a drugi je privatan ili
neslužben, kojim govorni predstavnici komuniciraju međusobno na ulici, u kući i sl. Primjeri:
visokonjemački – švicarskonjemački, francuski – kreolski na Haitiju i sl.
RASLOJAVANJE JEZIKA

 teritorijalno
 socijalno
 individualno
 funkcionalnostilski

TERITORIJALNO RASLOJAVANJE

Nisu sve osobine našeg jezika podjednako poznate svim govornicima. Određene osobine
karakteristika su nekih mjesnih govora ili govora užeg područja i dijalekta.
Riječi i jezičke osobine rasprostranjene na području jednog mjesta nazivaju se lokalizmima, a ako su
karakteristika područja većeg od onog koje zauzima mjesni govor, tj. ako su karakteristika regija, onda se
nazivaju regionalizmi, a riječi i druge jezičke osobine rasprostranjene na području većem od regije,
odnosno karakteristični za područje jednog dijalekta su dijalektizmi. Dijalektom se bavi dijalektologija i
dijalektolozi.

Teritorijalizmi(ove gore) mogu biti : leksičke(razlikuju se od sinonimne riječi u potpunosti, tj. korijenom),
fonološke(dijelom svog izraza se podudaraju sa sinonimnom riječi), folklorne(etnografske)- nemaju svoj
sinonimni parnjak, jer označavaju predmete i pojave specifične za neko uže područje(jela).

Teritorijalizmi u književnoumjetničkom tekstu mogu imati ulogu u govornoj karakterizaciji likova i

izazivanju komičnog efekta.

SOCIJALNO RASLOJAVANJE

Istraživanje govornih uloga koje dobivamo u različitim društvenim situacijama u kojima se

nalazimo područje je socijalnog raslojavanja jezika.
Znati svoju društvenu ulogu i znati prepoznati odgovarajuću govornu ulogu je pitanje jezičke kulture.

Često dolazi do spontanog približavanja govornih uloga. Približavanje TI-TI obično prati bliskost i
prisnost, VI-VI distanciranost i službenost. Nekada su društvene i govorne uloge različito rangirane kao
izrazi društvenog statusa pa ih govornici svjesno približavaju.

Javni govor podrazumijeva uloge VI-VI, a privatni uglavnom TI-TI. Narušavanje konvencija je izraz
nepristojnosti, neobrazovanosti ili nevještosti u komunikaciji.

Socijalno raslojavanje se upotrebljava u književnoumjetničkim djelima u ulozi karakterizacije likova,

izazivanja nesporazuma, komičnih efekata i sl. Iz govornih uloga likova saznajemo o njihovom
obrazovanju, kulturi i sl.

INDIVIDUALNO RASLOJAVANJE

Svako raspolaže određenim znanjem jezika. Svaki predstavnik govorne zajednice na različit način usvaja
jezik. Skup svih osobina jezika pojedinca naziva se idiolektom. Prepoznatljiv je po leksičkim i fonetskim
osobinama. Individualni stil čine i izgovor pojedinih fonema, tempo govora, uloga govornika u društvu i
sl.

OKAZINOLAIZMI – riječi ili fraze koje se pojavljuju u idiolektu pisca i nigdje drugo (pjesmovati- Enes
Kišević)