Predmet proučavanja dijalektologije!

Dijalektologija je naučna filološka disciplina koja se bavi proučavanjem i objašnjenjem

dijalekata jednog jezikaDijalektologija narodne govore proučava dijahrono i sinhrono.

Sinhronijska(opisna, deskriptivna) proučava narodne govore na određenom stepenu razvoja.

To znači da ona daje sliku jednog govora u određenom vremenskom trenutku.

Dijahronijska(historijska) dijalektologija proučava dijalekte tj. narodne govore kao dio

dijalekta u njihovom historijskom razvoju.

To je autonomna disciplina koja proučava dijalekte kao zasebne jezičke sisteme.

Autonomnost dijalektologije proističe iz značaja koji dijalekat za jedan jezik ima jer se radi o
organskom idiomu, a to znači o prirodno i neometano razvijenom jeziku na koji niko svjesno
ne utiče i vrši intervencije u njemu.

Pojam horiznotalnog diferenciranja jezika!

S pojmom horiznotalno diferenciranje jezika u bliskoj vezi u savremenoj lingvistici je i

dijalekt.

Ovakvo diferenciranje odvija se na planu prostora i terena na kojem se jedan jezik govori što
znači da nema standardnog književnog jezika bez njegove dijalekatske baze jer bez nje jezik
ne bi mogao funkcionisati i uopće postojati jer ne bi mogao imati svoju govornu podlogu,
svoje izvore. Bez toga on bi bio vještački jezik čije su osobine izmišljene na osnovu nekih
lingvističkih kriterija (esperanto). Zaključak bi bio da standardnog jezika nema (kao
cjelovitog sistema) i ne može biti bez njegove govorne upotrebe, a sva govorna upotreba
temelji se na dijalektu.

Pojam dijalekta!

Uz pojam dijalekat vezuje se i pitanje velikog broja jezičkih jedinica odnosno razlika.
Osnovna osobina dijalekta je da se u njemu jezičke osobine usitnjavaju i dolaze do jedne
tačke koja se definira kao lokalizam. Iz toga proizilazi da postojanje tih lokalizama i velikog
broja usitnjavanja jezika u dijalektu čini da dijalekat posjeduje najveće jezičko bogatstvo iz
kojeg se sa puno više materijala i argumenata dobija za tumačenje različitih pojava u
savremenom jeziku. Poznavati dijalekte i razumjeti procese koji se u njima dešavaju znači
poznavati i pratiti šta se inače u jeziku dešava, poznavati njegovu prirodu, njegov razvitak jer
sam taj prirodni razvitak može nam dati prave signale o tome koji su to unutarnji jezički
mehanizmi koji oblikuju jezik.
Pojam dijalektološkog metoda!

Pod pojmom dijalektološkog metoda utvrđuje se način definiranja dijalektološke pripadnosti

izvornog govornika. Svaki govornik uvijek pripada jednom mjesnom govoru, a onda se taj
mjesni govor po principu dijalekatske terminološke postupnosti definira svojom pripadnošću
užim i širim govornim cjelinama koje idu od govora do narječja. Svaki od ovih momenata
naše dijalekatske pripadnosti gradi u izvornom govorniku tzv.jezički osjećaj. Taj jezički
osjećaj koji je utemeljen na našoj dijalektološkoj pripadnosti upravo je ostvaren odnosno
dokazan na temelju ove terminološke postupnosti od mjesnog govora do narječja.

Pojam i predmet proučavanja lingvističke geografije!

Lingvistička geografija kao pojam proizilazi iz same dijalektologije. Njezino terminološko

određenje upućuje na to da ona u svom metodu ima jedan spoj između lingvistike ili
dijalektologije s jedne strane, a s druge strane je to geografija. To znači da je lingvistički
metod udružen sa geografskim metodom, a suština tog metoda je da na način geografije
prikaže pojave u jeziku, da pokaže kako se jezim javlja kao teritorijalna cjelina i koji se sve
odnosi među jezičkim pojavama u smislu teritorijalnog diferenciranja javljaju.

Šta je izoglosa?

Izoglosa je linija koja dijeli jednu jezičku osobinu od druge, to je razlikovna crta na samom
terenu i ling. geogr. Priznaje samo te razlikovne linije, a sve ostalo je rezultat klasične
dijalektološke uopćenosti ili apstraktnosti. Lingvističkoj geografiiji najvažniji je pojam
izoglose, a on označava jednu liniju koja se ustvrđuje na terenu, a koja dijeli dva dijela
terena na osobinu A i na osobu B. Svuda gdje se javlja i ustvrđuje ta razlika, može se povući
izoglosa odnosno ta linija. U konkretnoj situaciji nemamo nikad jednu liniju tj. izoglosu već
njihov veliki broj i one se ponašaju različito ali imaju tijesnu vezu s dijalekatskom granicom.

Ta dijalekatska granica se može predstaviti na materijalu francuskog i engleskog ling. atlasa i

dokazala da dijalekatske granice nisu oštre i uske već predstavljaju jedan živi prostor. U
jezičkom smislu to je prostor koji formiraju izoglose i koji se naziva snop izoglosa. Snop
izoglosa su određene linije ili granice koje se pružaju na određenom terenu. Izoglosa kao
jedan opći termin koji ima svoje opće termine:

- Izofon(a) – fonetska diferencijalna crta

- Izomorf(a) – morfološka dif. crta
- Izoleksa – leksička dif. crta
- Izosintagma – sintagmatska dif. crta
- Izoprodema – prozodijska dif. crta
Kad se skupi svih ovih 5 termina oni u općem smislu čine izoglosu. Izoglose imaju svoja
aspekta koji su inače prisutni u jeziku, a to su kvantitativni i kvalitativni.

Koji faktori utiču na razvoj dijalekta!