Jezik-pojedinac-društvo

Materinski jezik-onaj jezik kojim pojedinac spontano ovladava u svojemu

djetinjstvu. Najčešće je materinski jezik ujedno i prvi jezik- jezik koji osoba
najbolje poznaje i jezik kojim je kronološki prvim ovladala
Drugi jezik- predstavlja onaj jezični sustav koji osoba slabije poznaje od prvoga
jezika i onaj jezik kojim je ovladala kronološki nakon prvoga. Drugi se jezik u
nekim kontekstima može izjednačiti s pojmom stranog jezika
Pojava kada je osoba relativno dobro ovladala dvama jezicima naziva se
dvojezičnost. Ako je riječ o više jezika, govorimo o višejezičnosti.
Organski idiom jezični je sustav koji određena zatvorena i definirana zajednica
koristi u komunikaciji -govor konkretnoga sela, skupine sela, mjesta. Organski
idiom pojedinac usvaja u svojoj okolini, on je pojedincu materinski jezik. Taj
idiom pripada određenome narječju (štokavskome,kajkavskome,čakavskome) i
razlikuje se od hrvatskog standardnog jezika.
Hrvatski standardni jezik kao neorganski idiom svjesno je normiran jezični
sustav koji nikome nije materinski. Zbog toga svaki govornik hrvatskoga jezika
mora učiti standardni jezik.
S obzirom na to da su nerijetko velike razlike između organskih idioma i
hrvatskog standardnog jezika i u tim slučajevima se može govoriti o
dvojezičnosti: osoba je ovladala svojim organskim idiomom i hrvatskim
standardnim jezikom.
U RH hrvatski jezik je većinski tj. jezik je koji je materinski većini govornika -
većina govornika govori hrvatskim jezikom.
Manjinski jezici- jezici skupine državljana neke zemlje različiti od službenoga ili
nacionalnog jezika. Najčešće iz povezuje uz nacionalne manjine (albanski,
bosanski, srpski, češki, njemački, talijanski, slovački)
Jezik je nešto što nedvojbeno pripada pojedincu: svaki govornik osjeća
određeni jezik kao svoj.
Kao što svaki pojedinac pripada društvu, tako je i jezik društvena činjenica
Svaki je jezik i nezaobilazna sastavnica i nositelj nacionalnog indentiteta.