KOMUNIKACIJA

KOMUNIKACIJA JE MOGUĆA: znakovima, pokretima tijela, jezikom

JEZIK – GOVOR – MIŠLJENJE
• neraskidivo su povezani, sastavni dijelovi opće ljudske spoznaje
• jezik se razvija razvojem mišljenja
• mišljenje, kao kognitivna razina, omogućava procese učenja pa time i učenje jezika, a
naučena jezična pravila i norme omogućavaju organizaciju govora, odnosno verbalnu
komunikaciju
• narušavanjem te trijade narušava se jezična komunikacija i razvoj cjelokupne
čovjekove ličnosti
FAZE U KOMUNIKACIJI
KOMUNIKACIJA – razmjena misli, osjećaja, stavova…
GOVORNIK – 1. psihološka 2. fiziološka 3. fizička
SLUŠATELJ – 1. fizička 2. fiziološka 3. psihološka
SASTAVNI DIJELOVI KOMUNIKACIJE
 INFORMACIJA, PORUKA, ŽELJA, IDEJA (jezik – apstraktan sustav znakova koji
nam služi za komunikaciju – sporazumijevanje)
 KOMUNIKACIJSKI KANAL
 BUKA U KOMUNIKACIJSKOME KANALU (zalihost ili redundancija – Moram
dati mehaničaru da mi pokvari auto.)
KOMUNIKACIJA
VERBALNA – govorna ili pisana (Znakovi? Raspoloženje? Biranje riječi?)
NEVERBALNA – govor tijela (mimike, geste, znakovi)
strah od ispita, ljutnja na prijateljicu, bijes nakon što te profesor srušio na ispitu, veselje nakon
položenoga ispita, ljubav – zaljubljenost – otkriće, tuga zbog izgubljene ljubavi, ushićenost
NEVERBALNO PONAŠANJE / NEVERBALNA KOMUNIKACIJA
Kontakt očima i pogled su vrlo moćni neverbalni znakovi.
• širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanja
• smještaj i duljina pogleda ukazuje na interes i emocije i pomaže nam u usklađivanju
komunikacije s drugom osobom
• skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak neugode
Geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju. Postoje razne vrste gesta:

Amblemi su neverbalne geste koje zamjenjuju verbalnu poruku (mogu se koristiti

samostalno). Imaju dobro poznato značenje unutar određene kulture, no među kulturama
mogu izazvati nesporazum.
Ilustratori su geste koje koristimo kako bi ilustrirali ili pojasnili verbalnu poruku i nemaju
značenja ako ih se koristi samostalno.

Držanje tijela – način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onog što
osjećamo

• otvoreni položaj ruku i nogu = naklonost

• prekrižene ruke i noge = oprez, nesigurnost

Izgled – odjeća koju imamo na sebi, frizura i stil služe nam za samopredstavljanje. Pokazuju
kako sebe percipiramo i kako bismo voljeli da nas i drugi vide. Naravno, prosuđivanje osobe
prema izgledu može često dovesti do pogrešaka.
Korištenje osobnog prostora je neverbalno ponašanje koje varira među kulturama.
Razlikujemo nekoliko zona:
• intimna zona - do 45 cm
• osobna zona (obitelj i prijatelji) – do 1.20 m
• socijalna zona (društveni i poslovni odnosi) – 1.20 do 3 m
• javna zona (nepoznati) – više od 3 m
VERBALNA KOMUNIKACIJA
LJUDSKO SPORAZUMIJEVANJE: na razini pojedinca (osobni jezik); na razini skupine
(dječji jezik, jezik zanimanja, idiomi); na razini razdoblja (jezik realizma, jezik
romantizma); na razini kulturne zajednice (jezik viših i nižih slojeva); na razini društva u
cjelini (pozdravljanje, ozdravljanje)
LJUDSKI JEZIK: proizvoljnost, usvojivost, plodnost, strukturiranost
JEZIČNE ULOGE: jezično-izražajno područje; jezično-odgojno područje; jezično-spoznajno
područje; jezično-djelatno područje; jezično-umjetničko područje
JEZIK
• sustav znakova koji ljudi rabe u jezičnoj djelatnosti
• jezična djelatnost jedan je od oblika ljudske komunikacije
• sastoji se od niza elemenata među kojima postoje određeni odnosi – jezična struktura
• Da bi mogao funkcionirati, jezik teži stalnosti i nepromjenjivosti.
• Treba razlikovati jezik općenito od konkretnih jezika.
• Pojedinačni jezici imaju zajedničke značajke – jezične univerzalije.
• Da bi se one otkrile, potrebno je proučavati pojedinačne jezike.
OBILJEŽJA JEZIKA
• Oblikovne značajke – popis općih značajki ljudskoga jezika
1. Neovisnost o poticaju – mogućnost odabira hoćemo li i što u kojoj situaciji reći
• Signali koje upotrebljavaju životinje uzrokovani su poticajem
2. Način komunikacije
• Poruka se mora poslati i primiti
• Možemo odabrati na koji način ćemo to učiniti (govor, pismo...)
3. Izmjenjivost - svaki sudionik komunikacije može poslati i primiti poruku
4. Prijenos kulture – neka jezična obilježja možemo usvojiti samo putem interakcije s drugim
korisnicima istoga sustava
• Jezična zajednica
5. Onomjesnost / drugomjesnost – sposobnost govorenja o stvarima koje nisu ovdje i sada
• Po tome se ljudska komunikacija razlikuje od životinjske
6. Dvojnost uzrokovanja- manji broj jedinica bez značenja služi za stvaranje većega broja
značenjskih jedinica
• ona omogućuje otvorenost
7. Otvorenost – sposobnost jezika za prenošenje neograničenoga boja novih sadržaja; njihova
razumijevanja i stvaranja
• Naziva se još i produktivnost ili kreativnost
8. Arbitrarnost – nepostojanje veze između oblika riječi i njezina značenja
voda - water – Wasser – aqua – agua- eau
9. Ikoničnost – izravna veza oblika riječi i značenja
• onomatopeja
• Onomatopeje se razlikuju u različitim jezicima: kukuriku – coocoodoodledoo –
ikoničnost!
10. Semantičnost – pretpostavka da riječ ima značenje
• Omogućava komunikaciju
GOVOR
• Jezik je apstraktan, a njegovo konkretno ostvarenje je govor.
• stvarna izjava koji stvaraju stvarni ljudi u stvarnim situacijama
• Govor je i način na koji se jezik ostvaruje, medij (govor – pismo - znakovanje)
• bitne razlike govora i pisma
 • Jezikom i govorom bave se različite znanstvene discipline
FUNKCIJE JEZIKA ( JAKOBSON)
Referencijalna funkcija
• denotativna ili kognitivna
• usmjerena na kontekst
• temeljna fukcija mnogih vrsta poruka
Konativna funkcija
• usmjerena na primatelja
• vokativ, imeprativ
•
Emotivna funkcija
• ekspresivna
• usmjerena na pošiljatelja – izražava stavove i osjećaje

Fatička funkcija
• Usmjerena na kontakt (priopćajni kanal)
• Privući sugovornikovu pažnju
• Uspostaviti, zadržati, prekinuti komunikaciju
Metajezična funkcija
• Usmjerena na kod
• Govor ima funkciju tumačenja
Poetska funkcija
• Usmjerena na samu poruku
• Stilistika
Ostale funkcije su:
Prenošenje činjeničnih obavijesti
Uvjeravanje drugih ljudi na nešto učine
Zabavljanje sebe ili drugih
Istraživanje pripadnosti određenoj skupini
Izražavanje vlastite osobnosti
Izražavanje vlastitih osjećaja i raspoloženja
Održavanje (dobrih) odnosa s ljudima
Stvaranje mentalnih slika o svijetu

KOME JE SVOJSTVEN JEZIK?

• nastajanje jezika – Babilonska kula
• istraživanja pokazuju da čimpanze možemo radom naučiti govoru dvogodišnjega
djeteta
• JEZIK – specifično obilježje ljudske vrste
• na području Nove Gvineje 5 milijuna ljudi govori 1000 jezika
PODJELA JEZIKA
• MRTAV JEZIK – jezik kojim ne govori niti jedan izvorni govornik (latinski,
sumerski)
• JEZIK KOJI IZUMIRE – njime se služe još samo neki izvorni govornici, ali ga
djeca više ne usvajaju
• ŽIVI JEZIK – djeca ga i danas usvajaju
• Za 100 godina 90% jezika koji se danas govore bit će na pragu odumiranja ili će
odumrijeti
• hebrejski jezik – od mrtvoga do živoga
JEZICI U SVIJETU
• danas se u svijetu govori 4000 do 6000 jezika
• jezici: živi i mrtvi
• Prema porijeklu mogu biti: kontaktni, prirodni, umjetni (esperanto)
• 19 velikih jezičnih skupina
• 1. INDOEUROPSKA:
A) germanski (danski, švedski, norveški, njemački, engleski, nizozemski, flamanski,
jidiš)
B) KELTSKI JEZICI – irski, škotski, velški, flamanski
C) BALTIČKI – litavski, letonski
D) ROMANSKI – francuski, španjolski, katalonski, portugalski, retoromanski,
rumunjski, sefardski)
E) SLAVENSKI: južnoslavenski (hrvatski, bosanski, crnogorski, sprski, makedonski,
bugarski, slovenski), zapadnoslavenski (češki, slovački, poljski), istočnoslavenski
(ruski, ukrajinski, rusinski, bjeloruski)
 • zasebne skupine: grčki, albanski, armenski
2. INDIJSKI: iranski, indijski
3. SEMITSKO-HAMITSKA SKUPINA (Bliski istok, istočna Afrika)
4. UGROFINSKA (mađarski, finski)
5. URALO-ALTAJSKA SKUPINA (iza Urala)
6. KAVKASKA (Kavkaz, Zakavkazje)
7. TURKIJSKA (Mala Azija do Mongolije)
8. MONGOLSKI (centralna Azija)
9. DALEKOISTOČNA JEZIČNA SKUPINA
10. KINESKO-TIBETSKA
11. JEZIČNA SKUPINA AUSTRALIJE I OCEANIJE
12. AFRIČKA JEZIČNA SKUPINA
13. INDIJANSKA JEZIČNA SKUPINA
ENGLESKI JEZIK – LINGUA FRANCA
• danas je engleski jezik svjetski jezik (svi ga uče i govore)
• on utječe na sve, a osobito na male jezike
• osobit su primjer mediji (stejdž, PR, o.k., )
• prije su utjecaj imali njemački (šlafrok,šarafciger), talijanski (borša) i mađarski
(mačka), danas engleski
PRVIH DVADESET JEZIKA
• 1. kineski 1000
• 2. engleski 350
• 3. španjolski 250
• 4. hindski 200
• 5. arapski 150
• 6. bengalski 150
• 7. ruski 150
• 8. portugalski 135
• 9. japanski 120
• 10. njemački 100
• 11. francuski 70
 • 12. pundžapski 70
• 13. javanski 65
• 14. bihari 65
• 15. talijanski 60
• 16. korejski 60
• 17. telugu 55
• 18. tamilski 55
• 19. marathi 50
• 20. vijetnamski 50
TIPOLOGIJE JEZIKA
• način kombiniranja riječi u rečenici
• SPO: engleski, finski, kineski, svahili
• SOP: turski, japanski, korejski
• PSO: arapski
• POS: malgaški
• OSP: kabardijski
• OPS: hiškarjana
• mađarski ima vrlo slobodan red riječi
UNIVERZALIJE KOD JEZIKA
• svi posjeduju suglasnike
• svi imaju imenice i glagole
• jezici su složeni, nema jednostavnoga
• svaki jezik ima dijalekte (kada se govornici dvaju srodnih jezika mogu sporazumjeti)
• dijalekt – politička stvarnost
JEZIK – NAROD – VJERA
• JEZIK = NAROD ???
• Židovi govore hebrejski, ruski, jidiš, engleski, ladino
• Rusi za njemački jezik imaju naziv njemeckij – mutav
• važno je jezik nazvati kako ga nazivaju njegovi govornici
• rumunjska riječ nepot – nećak (nepotizam) – potječe iz prajezika
HRVATSKI JEZIK
• vremenski i prostorno raslojen
• tri narječja, 16 dijalekata, mjesni govori
• slavenski, južnoslavenski jezik (velika skupina indoeuropskih jezika)
• govori ga oko 7 milijuna ljudi u svijetu
• HRVATSKI STANDARDNI JEZIK – autonoman vid jezika koji služi kao
komunikacijsko sredstvo cijele hrvatske jezične zajednice.
LINGVISTIKA, FILILOGIJA, RETORIKA
• lingvistika – znanstvena disciplina koja proučava jezik
• opća lingvistika – bavi se svim jezičnim pojavama
• primijenjena lingvistika – istražuje mogućnost primjene lingvističke teorije u
rješavanju praktičnih zadataka (učenje jezika, prevođenje, obrada i prijenos
informacija itd.)
• dijakronija – vremenska dimenzija u jeziku
• kako se jezik mijenja tijekom razdoblja
• njome se uglavnom bavi povijesna lingvistika
• sinkronija – opisuje se jezik u određenome vremenskome isječku
• isječak može biti u sadašnjosti ili prošlosti
• filologija – u hrv. tradiciji disciplina koja se bavi proučavanjem jezika, književnosti,
pisanih spomenika
• “...pomoću jezika i kroz jezik otkriva kulturne i civilizacijske determinante nekog
društva sadržane u jezičnim dokumentima i spomenicima...” (Škiljan, 1994)
• u engl. tradiciji - grana povijesne lingvistike koja se dijeli na etimologiju (proučava
podrijetlo i značenje općih riječi)
onomastiku (proučava podrijetlo i značenje imena)
• retorika – vještina govorenja
• uporaba jezika u govoru
ODSTUPANJA
• FONOLOŠKA ODSTUPANJA (glasovi)
• MORFOLOŠKA ODSTUPANJA (padeži, vremena, komparacija,…)
• SINTAKTIČKA ODSTUPANJA (rečenica)
• LEKSIČKA ODSTUPANJA
AKTIVNO SLUŠANJE
Zašto ne slušamo?
• Tema (dosadna, poznata, ne razumijemo)
• Govornik
• Pažnja
Zapreke kod slušanja:
vanjske: okolina- vruće ili hladno, buka
govornik- tiho govori, nerazgovjetno, prebrzo
unutarnje: slušač, emocije, nezainteresiranost, brige, stavovi i predsrasude
Zašto slušati? Primamo korisne informacije, izbjegavamo nesporazume i svađe, pokazujemo
da nam je stalo, potičemo zatvorene i sramežljive, pomažemo da osoba jasnije sagleda
problem, izgrađujemo odnos povjerenja
ČUTI I SLUŠATI- fizička aktivnost, mentalna aktivnost, slušanje uključuje napor i vještinu
(htjeti i znati)
Koliko i kako slušamo? Slušamo s 25% svojih mogućnosti, pamtimo 50% onoga što čujemo,
od toga zaboravimo pola za 48 sati
slušanje 53%, čitanje 17%, govorenje 16%, pisanje 14%
70% budnog vremena komuniciramo
Što se događa dok slušamo? slušanje  obraćamo pozornost čujemo (i gledamo),
interpretiramo riječi i ponašanje, pamtimo, ocjenjujemo, reagiramo
Vrste slušanja: PASIVNO- pokazujemo da slušamo ali...
SELEKTIVNO- samo ono što nas zanima
DEFANZIVNO- osjećamo se ugroženima
AKTIVNO- znanje i vještine
S obzirom na cilj i situaciju: SLUŠANJE SADRŽAJA (predavanje)- cilj: razumjeti i
zapamtiti poruku
KRITIČKO SLUŠANJE (odlučivanje)- cilj: razumjeti i
ocijeniti poruku
EMPATIJSKO SLUŠANJE (potpora)- cilj: shvatiti
govornikove osjećaje, potrebe
Pseudoslušanje- loše slušanje -nije nam cilj da shvatimo drugu osobu već:
• da bi se svidjeli – kao zainteresirani smo
 • da saznamo samo određene informacije
• da preuzmemo riječ- želimo govoriti
• tražimo slabe točke u izlaganju- pametni smo
• zapravo samo šutimo jer je to pristojno
• ne znamo kako da se riješimo osobe
Neverbalna povratna informacija: pokazujemo da slušamo (držanje, oči, lice  slušamo
ušima, ali drugi procjenjuju slušanje po našim očima)
Verbalna povratna informacija: tehnike- slušačica parafrazira, pita, sažimlje
Što ne činiti? Ne prosuđujte, ne ocjenjujte! Ne dijelite savjete! (Trebao si...)
Vještina aktivnog slušanja:
• htjeti slušati
• govorom tijela pokazivati svoj interes za sugovornika
• saslušati ga bez prekidanja
• nastojati shvatiti poruku na informacijskoj i osjećajnoj razini
• povremenoprovjeravati jesmo li razumjeli što je sugovornik rekao i kako se osjeća
• postavljati otvorena pitanja
PRAVOPIS

JEZIK KAO SUSTAV

• lingvistička kategorija – apstraktnost
• nezavisan od fenomena koji pretpostavljaju vrijedonosne sudove (kultura,
civilizacija, književnost, politika, nacija)
• njemu nisu svojstveni žargonizmi i dijalektizmi jer ne mogu biti svojstvo
jezika kao sustava nego pretpostavljaju odnos između jezika i onih koji se
jezikom služe
JEZIK KAO STANDARD
• sociolingvistička kategorija uvjetovana brojnim izvanjezičnim čimbenicima
(politika, kultura, utjecaji…)
• dijalektizmi, vulgarizmi, barbarizmi pripadaju jeziku kao standardu
HRVATSKI STANDARDNI JEZIK
"Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifukcionalan, stabilan u
prostoru i elastično stabilan u vremenu.“ (D. Brozović)

Hrvatski standardni jezik – samostalan (autonoman) oblik jezika, normiran tako da

može udovoljiti svim komunikacijskim potrebama cijele hrvatske jezične zajednice (R.
Katičić)
!!! počiva na PET NORMI: pravopisnoj, leksičkoj, pravogovornoj, gramatičkoj i
stilističkoj
GLAS Č
Glas č nalazi se:
a) u osnovi nekih
riječi: bačva, čačkalica, čast, čaša, čavao, čestitati, četiri, četvrtak, grč, ječam,
ključ, lopoč, mačka, riječ, žuč; bačvar, grčevit, ječmeni, mačji, žučni
b) u anglizmima: čarlston, čarter, ček, čip, meč, sendvič; čarterski, čekovni
c) u većini talijanizmima: čelo, čembalo, činkvečento, činkvina, kapučino, violončelo
d) u mnogim drugim posuđenicama:
čamac, čarapa, čardak, čardaš, čizma, gaučo, kečiga, pončo
e) prema c i k u osnovi riječi: bobica – bobičast; bolnica – bolničar, bolnički;
f) u sufiksima: -ač: nosač, osigurač, svirač; -ača: brezovača, udavača;
-ačina: deračina,sprdačina; -čaga: rupčaga; -čanin: Bjelovarčanin, Šibenčanin;
-če: djevojče, siroče; -čica:cjevčica, stvarčica; -čić: golupčić, momčić, rupčić;
-čina: kračina, pličina, naivčina; -čuga:kamenčuga; -ečak: grmečak;
-ič: branič, gonič, ribič, teklič, vodič; -ičak: grmičak, kamičak,plamičak;
 -ičar: dijabetičar, higijeničar; -ičić: gospodičić; -ičina: dobričina; -ična: sestrična;
-jača: krpenjača, Sjevernjača; -ničar: povjesničar
GLAS Ć
a) u osnovi nekih
riječi: ćelav, ćud, gaće, kći, leća, maćeha, mećava, moć, noć, obećati, odjeća,
peć, pomoć, sreća, tisuća, voće; ćelavac, ćudljiv, kćerin, maćehin, moćan, noćni, obećanje,
tisućiti, voćnjak
b) u glagolskome prilogu sadašnjem: pišući, pjevajući, plešući, plivajući, radeći, smijući se
c) prema t u osnovi riječi:
-u instrumentalu imenica ženskoga
roda: mladost – mladošću (i mladosti), smrt – smrću (ismrti)
-u komparativu i superlativu pridjeva i
priloga: ljut – ljući, najljući; žut – žući, najžući; ljuto –ljuće, najljuće; žuto – žuće, najžuće
-u oblicima (prezentu, imperativu, imperfektu, glagolskome pridjevu trpnom)
glagola: kretati –krećem, krećeš, kreće, krećemo, krećete, kreću; 
d) u nekim oblicima i tvorenicama prema sk u osnovi riječi:
-pljeskati – plješćem, plješćeš, plješće, plješćemo, plješćete, plješću; 
e) u tvorenicama prema t i đ u tvorbenoj osnovi riječi O:
-list – lišće; brat – braća; cvijet – cvijeće;
g) u sufiksima:
-imeničnim: -ać: golać; -aća: mokraća; -aćica: spavaćica, oraćica, kopaćica
GLAS DŽ
a) u većini turcizama: džamija, džep, džezva, džihad, feredža, hodža; džepni, hodžin
b)u anglizmima: bridž, džem, džemper, džentlmen, džip, džokej, džul, džungla; džentlmenskI
džokejski
c) ispred ba prema č u osnovi riječi: jednačiti – jednadžba; naručiti  narudžba; svjedočiti –
svjedodžba
d) u riječima tvorenim turskim
sufiksom džija: bundžija, buregdžija, ćevabdžija, galamdžija
GLAS Đ
a) u osnovi nekih riječi: anđeo, đak, đakon, đavao, đon, đumbir, đurđica, đuveč, hrđa, lađa,
Mađarska, smuđ; anđeoski, anđelak, anđelčić, đavolica, đavolski, hrđav, mađarski
b) prema d u osnovi riječi:
-u oblicima imenica: glad – glađu (i gladi)
-u komparativu i superlativu pridjeva: lud – luđi, najluđi; mlad – mlađi, najmlađi
-u oblicima glagola (u prezentu, imperativu, imperfektu, glagolskome pridjevu
trpnom): glodati– glođem, glođeš, glođe, glođemo, glođete, glođu, glođi, glođimo, glođite;
c) u oblicima glagola naći, proći, ući: naći -
nađem, nađeš, nađe, nađemo, nađete, nađu, nađi,
nađimo, nađite, nađoh, nađe, nađosmo, nađoste, nađoše; 
d) u tvorenicama prema d u tvorbenoj osnovi
riječi: brdo – brđanin; grad – predgrađe; grozd –grožđe; rod – rođak; uštedjeti – ušteđevina; z
alediti – zaleđivati.
GLAS J
a) u osnovi riječi između samoglasnika te u oblicima tih riječi i u tvorenicama od tih riječi:
-a-i: majica, tajice
-i-a: Azija (Azije, Aziji... azijski), gladijator, materijalizam, 
-i-e: bijenale, dijeta, higijena, orijent, pijetet, principijelan
-i-i: šijit
-i-u: bilijun, milijun, radijus S, špijun, trilijun
-o-a: aloja, kinoja

Riječ prianjati piše se bez j.
b) između e i a na kraju posuđenica: apneja, dražeja, epopeja, ideja, Koreja, livreja, matineja,
orhideja, ureja
c) u imperativu: dobij, nalij, pij, razbij, smij se
d) iza i i e na kraju nekih posuđenica: ajnštajnij, kirij, klišej, komunikej, raderfordij
e) u sklonidbi i tvorbi posvojnih pridjeva od riječi koje završavaju glasom ili skupinom
glasova:
i
posuđenicama: alibi – alibija, alibiju... alibijem; bonsai – bonsaija, bonsaiju... bonsaijem;
-stranim riječima - riječ koja se nalazi u kojemu jeziku, ali ni na koji način nije prilagođena
njegovu sustavu (bez obzira na to kako se završni glas i
zapisuje): celebrity – celebrityja,celebrityju... celebrityjem, celebrityjev
-hrvatskim imenima i
nadimcima: Miki – Mikija, Mikiju... Mikijem, Mikijev; Toni – Tonija,Toniju... Tonijem, Toni
jev
-stranim imenima (bez obzira na to kako se završni glas i zapisuje): Atlee [etli]
– Atleeja,Atleeju... Atleejem, Atleejev; Camus [kami]
– Camusja, Camusju... Camusjem, Camusjev;Denis [deni]
– Denisja, Denisju... Denisjem, Denisjev; Chelsea [čelzi]
– Chelseaja,Chelseaju... Chelseajem, Chelseajev; Chenu [šeni]
– Chenuja, Chenuju... Chenujem,Chenujev; Dubai – Dubaija, Dubaiju... Dubaijem
io
stranim riječima: portfolio – portfolija, portfoliju... portfolijem/portfoliom, radio – radija,
radiju... radijem/radiom; studio – studija, studiju... studijem/studiom; 
imenima: Antonio-
Antonija, Antoniju... Antonijem/Antoniom, Antonijev/Antoniov;Mario – Marija, Mariju... Ma
rijem/Mariom, Marijev/Mariov; 
ia 
stranim riječima - pizzeria – pizzerije, pizzeriji... pizzerijom
imenima: Maria – Marije, Mariji... Marijom, Marijin; Mia – Mije, Miji... Mijom, Mijin; Nokia 
–Nokije, Nokiji... Nokijom, Nokijin; Virginia – Virginije, Virginiji... Virginijom, Virginijin
u sklonidbi i u tvorbi posvojnih pridjeva od pokrata na:
-i: FOI – FOI-ja, FOI-ju... FOI-jem, FOI-jev
-io: AUDIO – AUDIO-ja, AUDIO-ju... AUDIO-jem/AUDIO-om, AUDIO-jev/AUDIO-ov
-ia: CIA – CIA-je, CIA-ji... CIA-jom, CIA-jin
KRAĆENJE IJE u JE
u nesvršenim glagolima na -ivati i
-avati: dodijeliti – dodjeljivati, pobijediti – pobjeđivati,proslijediti – prosljeđivati, upotrijebiti 
– upotrebljavati
u složenicama: bljedòžut, ljepònog, zvjeròkradica
u komparativu i superlativu pridjeva i priloga: bijel – bjelji, najbjelji
u dugoj množini imenica koje nemaju dugouzlazni naglasak u genitivu jednine (N cvijêt, G
cvijêta, N mn. cvjȅtovi); bregovi i brjegovi, crepovi i crjepovi, grehovi i grjehovi
u imenicama ženskoga roda s proširenom osnovom u genitivu množine: dvocijevka –
dvocjevaka (uz dvocijevka i dvocijevki), pripovijetka
pripovjedaka (uz pripovijetka i pripovijetki)
često u tvorbi
umanjenica: cvijet – cvjetić (ali: kolijevka – kolijevčica), lijep – ljepuškast, lijevati – ljevač
Iza pokrivenoga r piše se e (a ne je):
a) u riječima koje pripadaju tvorbenoj porodici ovih
riječi: brijeg – bregovit, brežuljak; brijest –brestić, brestovina; 
b) u oblicima i tvorenicama od: vrijeme – vremena; nevremena, poluvremena, vremenski;
Iza pokrivenoga r može se pisati i e i je:
a) u oblicima jednosložnih imenica muškoga roda koje nemaju dugouzlazni naglasak u
genitivu
jednine: brijeg – bregovi i brjegovi (uz brijezi), crijep – crepovi i crjepovi, grijeh – grehovi i g
rjehovi (uz
češće grijesi), krijes – kresovi i krjesovi, vrijes – vresovi i vrjesovi, ždrijeb – ždrebovi iždrjeb
ovi
b) u tvorenicama od riječi:
grijeh – bezgrešan i bezgrješan, grešan i grješan, grešnica i grješnica, grešnik i grješnik 
spriječiti – sprečavati i sprječavati, sprečavanje i sprječavanje
unaprijediti – unapređivati i unaprjeđivati, unapređenje i unaprjeđenje.
JE u IJE
a) u nekim oblicima glagola sjeći i glagola izvedenih od
glagola sjeći: sjeći – siječem, posjeći –posiječem
b) u nesvršenim glagolima - glagol kojim se izriče radnja koja
traje (prema svršenima): dogorjeti – dogorijevati, dospjeti – dospijevati,
izletjeti – izlijetati, izliti – izlijevati, leći – lijegati, odoljeti – odolijevati, razumjeti – razumije
vati, zastarjeti – zastarijevati

ZAPAMTI!!!
Glagoli koji u osnovi imaju riječi mjera, mjesto i sjesti nikad se, bez obzira na izgovor, ne
pišu s ije: izmjeriti, mjeriti, odmjeriti, premjeriti, zamjeriti (se)…
1. VELIKO POČETNO SLOVO
(sve riječi u nazivu)
IMENA I PREZIMENA LJUDI te PARAFRAZIRANA IMENA – Ljudevit Posavski; Pipin
Mali; Sulejman Veličanstveni; Grgur Veliki; Onaj Koji Nosi Svoju Kanu; Bik Koji Sjedi,
Otac Domovine
IMENA BOŽANSTAVA: Bog, Jahve, Alah, Gospa od Zdravlja
MITOLOŠKA BIĆA: Zeleni Juraj, Zeus, Afrodita
IMENA KONTINENATA – Južna Amerika, Australija i Oceanija
IMENA DRŽAVA, POVIJESNIH DRŽAVA I PARAFRAZIRANA IMENA: Sjedinjene
Američke Države, Zemlja Tisuću Otoka, Zemlja Zalazećeg Sunca, Otomansko Carstvo
IMENA NASELJENIH MJESTA i PARAFRAZIRANA IMENA (gradovi, sela, zaselci):
Biograd na Moru, Vječni Grad, Grad Svjetlost, Sveti Ivan Zelina
IMENA STANOVNIKA: Mljećanin, Europljanin, Dalmatinac
 2. VELIKO POČETNO SLOVO PRVA RIJEČ, A OSTALE AKO SU VLASTITA
IMENA.
ZEMLJOPISNA PODRUČJA (gore, rijeke, planine, zaljevi, otoci, poluotoci, dijelovi kopna,
mora, oceani) – Dilj gora, Žuta rijeka, Bokokotorski zaljev, Dugi otok, Hrvatsko zagorje,
Atlanski ocean, Jadransko more
NASELJA U GRADU, ULICE, TRGOVI, PROLAZI, PARKOVI: Gornji Bukovac, Savski
gaj, Gornji grad, Ulica Petra Pavlovića, Trg maršala Tita, Prolaz braće Andrića, Park kralja
Petra Krešimira
IMENA VJERSKIH ZAJEDNICA: Crkva, Katolička Crkva, Pravoslavna Crkva, Župa svete
Terezije, Porečka biskupija, Kćeri Božje ljubavi…
NAZIVI BOGOMOLJA: crkva svetoga Petra, crkva Svetoga Spasa
IMENA PLANETA, KNJIGA, FILMOVA…: Mali medvjed, Mliječna staza, Dobra stvar,
Ključni udarac
BLAGDANI, PRAZNICI, USTANOVE: Dan državnosti, blagdan Svetoga Josipa, Osnovna
škola Jordanovac
. PRIREDBE, ŽUPANIJE, DOKUMENTI, TIJELA, PREDSTAVNIŠTVA: Dani hrvatskoga
jezika, Splitsko-dalmatinska županija, Krbavska povelja, Vijeće za normu hrvatskoga jezika
8. KOLEGIJI I PREDMETI: Hrvatski jezik, Matematika
9. POVIJESNI DOGAĐAJI: Prvi svjetski rat/1. svjetski rat
10. RIJEČI IZ POČASTI: Vi, Ti, Kralj, Predsjednik, Papa, Svetost, Uzoritost, Sveti Otac
MALO SLOVO
Malim se početnim slovom piše riječ koja pobliže određuje zemljopisno ime, ali nije njegov
dio: jezero Končanica, lovište Zdenački gaj, plaža Veli žal, otok Cres, poluotok
Pelješac,potok Bliznec, rijeka Drava…
Malim se početnim slovom pišu riječi koje etnički, gospodarski, kulturološki ili politički
određuju zemljopisno ime: donje Međimurje, gornja Posavina, hrvatsko Podunavlje…
Malim se početnim slovom pišu zemljopisni, politički, gospodarski ili upravni nazivi koji
imaju opće značenje: eurozona, eurotržište, pogranično područje, šengenski prostor…
Malim se početnim slovom piše riječ koja pobliže određuje ime ulice, parka ili park-šume, a
nije službeni dio imena: ulica Pod zidom, ulica Put Rudine; park Ribnjak, park
Zrinjevac;park-šuma Maksimir, park-šuma Marjan…
posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena na –ov, -ev, -in – VELIKO SLOVO
Hrvojev, Marijin, Oblakov
posvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena na –ski, -ški, -čki i –ćki – MALO SLOVO
hrvatski, češki, iločki
REČENIČNI ZNAKOVI- zarez
a) u nizanju:
između riječi, rečeničnih dijelova, nezavisnih i zavisnih surečenica koje se nižu:
Vidim ljude, kuće, polja, planine.
Svi su nas vidjeli: i susjedi, i prijatelji, i rodbina.
b) između više pridjeva kad se svaki od njih izravno i neovisno o drugima odnosi na imensku
riječ:
Preselili smo se u novi, veliki stan.
Ona je bila visoka, lijepa djevojka.
c) Kad se datum nalazi iza oznake mjesta u nominativu: Zagreb, 15. travnja 2013.
između istoznačnih priložnih oznaka - samostalan rečenični dio koji se pridružuje predikatu, a
izriče okolnosti vršenja glagolske radnje
Predstavljanje će biti u Gospiću sljedećega petka, 19. listopada.
Živim u glavnome gradu, Zagrebu.

pri uvođenju neovisnih rečeničnih dijelova:

riječi u vokativu:
Petre, donesi mi olovku.
Donesi mi, Petre, olovku.
usklika:
Eh, sad ga imam!
Joj, smilujte se, smilujte se!
pri naknadnome dodavanju i umetanju:
rečeničnoga priloga:
Sve je, međutim, pokvarilo loše vrijeme.
To je, nažalost, jedino dobro rješenje.
umetnute surečenice:
Jabuke, koje su bile zelene, nismo brali.
On je, dok sam ja još spavala, odvezao djecu u vrtić.
pri isticanju:
između dviju istih riječi: Bio je jako, jako žalostan.
pri izricanju suprotnosti:
ispred suprotnih veznika a, ali, nego, no, već:
Bila je sukrivac, a ne žrtva.
ispred isključnih veznika: samo, samo što, tek, tek što, jedino, jedino što, osim što:
Ovo se očito sviđalo svima, samo nije Janku.
u inverziji:
iza zavisne surečenice koja prethodi glavnoj:
Da sam te vidjela, javila bih ti se.
u upravnome govoru:
iza navoda u kojemu je izjavna rečenica:
„Sutra je novi dan”, rekla je moja omiljena glumica.
iza prvoga i ispred drugoga dijela navoda:
„Ta kuća”, rekla mi je Ivana, „pripada mojim roditeljima.”
SPOJNICA
Spojnica (-) pravopisni je znak koji se piše bez bjelina slijeva i zdesna.
a) dvije sastavnice od kojih se prva ne sklanja, koje označuju jedan pojam, a svaka ima svoj
naglasak: aperitiv-bar, beta-inačica, džin-tonik, gumi-gumi, ping-pong, istok-sjeveroistok, suk
nja-hlače, zemlja-zrak
b) dvije sastavnice od kojih je prva oznaka, simbol, kratica ili broj:
a-mol, e-pošta, H-dur, i-sklonidba, T-profil, x-faktor
pH-vrijednost, Rh-faktor
18-karatni, 22-inčni, 8-bitni, 25-godišnjica, 2,8-postotni, 18-godišnjak
n-ti, n-torka, x-ti
c) najmanje dvije sastavnice od kojih se samo zadnja sklanja, koje označuju najmanje dva
pojma, a svaka ima svoj naglasak: Cipra-Guberina-Krstićev, Čičin-Šainov, englesko-
njemačko-hrvatski,fizičko-kemijski, Flory-Huggins-Stavermanov, gradišćanskohrvatsko-
hrvatski, političko-ekonomski, splitsko-dalmatinski, zrinsko-frankopanski
d) riječi nastale povezivanjem dviju oprečnih sastavnica: amo-tamo, hoćeš-nećeš, kakav-
takav, lijevo-desno, manje-više, povuci-potegni
e) riječi nastale povezivanjem brojevnih riječi ili imenica i brojevnih riječi kojima se izražava
približna vrijednost: četvero-petero, dva-tri, dvoje-troje, tisuću-dvije; čašica-dvije, dan-
dva, sat-dva
f) najmanje dvije nesamostalne sastavnice: cakum-pakum, ho-ruk, šuć-muć, tip-top
g) usklici koji se ponavljaju ili spajaju: av-av, kuc-kuc, šljap-šljap, z-z-z; bim-bam-bom, klik-
klak,tik-tak
h) padežni oblici i tvorenice u kojima je prva sastavnica broj ili pokrata: EU-a, EU-u, EU-
om; IHJJ-a, IHJJ-u; INA-e, INA-in; NATO-a, NATO-u, NATO-om; 30-ak, 80-ih, 100-tinjak; 
FER-ovka, FSB-ovac, HDZ-ov, HNK-ov, SDP-ov, UN-ov, ZET-ovac