UTJECAJ DJEČJE KNJIGE S NEKOLIKO STAJALIŠTA:
SLIKOVNICA
1. KOGNITIVNI ASPEKT
- u razdoblju od 2-7 godina dijete vidi svijet prvenstveno iz vlastite perspektive. Ova
vrsta egocentrizma vodi malu djecu k tome da ih najviše zanimaju knjige u kojima se
oni mogu identificirati s glavnim likom, i one u kojima je fabula ili tema bliska njihovim
vlastitim akcijama ili osjećajima.
- u dobi od 7-11 godina se djeca mogu mnogo lakše uživjeti u poziciju nekog drugoga.
- u periodu koji dolazi negdje između 11. i 12. godine dijete može već i te kako logički
povezivati nekoliko radnji i pronaći veze među njima.
2. JEZIČNI ASPEKT
- poznavanje dobre literature daje djetetu priliku da pojmi kolika je moć jezika kad se on
maštovito i umjetnički upotrijebi.
- učenje konteksta
3.MORALNI ASPEKT
- djeca najmlađeg uzrasta nisu baš vješta odgonetanju zavisnosti odnosa među
ljudima
- u tom smislu knjige čiji glavni likovi odražavaju osjećajni i psihički profil čitatelja, jesu
vrlo bitna karika na ovom putu
- dječje moralno prosuđivanje kreće se od neprikosnovenog prihvaćanja autoriteta
odraslih, preko utjecaja određene skupine, do samosvojnog mišljenja
- u očima malenog djeteta nečije ponašanje jest dobro ili loše, bez mogućnosti nekog
polovičnog odgovora na to pitanje, dakle, ako je nešto loše, slijedi kazna (posljedica) i
ona je često okosnica ponašanja
- nešto kasnije, većina djece za mjerilo u priči radije uzima u obzir motivaciju, negoli
posljedicu ponašanja
- priče za djecu, sukladno tome, donose različite nivoe složenih pitanja o moralnom i
nemoralnom.
Dobra knjiga čini nasilje razumljivim, ali ne i prihvatljivim.
4. ASPEKT OSOBNOG RAZVOJA
- knjiga zadovoljava u djeteta njegove psihičke potrebe, osjećaj sigurnosti i ljubavi,
osjećaj da nečemu pripada, potrebu samoisticanja, potrebu da saznaje i razumije svijet
oko sebe, potrebu za poštovanjem onoga što samo osjeća, estetske potrebe…
- dječja književnost obuhvaća djela što po tematici i formi odgovaraju dječjoj dobi
( grubo uzevš od 2-14. godine), a koja su ili svjesno namijenjena djeci, ili to nisu bila no
vremenom su izgubila osobine koje su ih vezale za njihovo doba pa su postala
prikladna za dječju dob, potrebna za društveni, kognitivni, estetski, moralni, i ini razvoj
djece
- ona ih najviše i čitaju, to je njihova literatura. (npr. Pinokio)
PROBLEM KLASIFIKACIJE:
- osnovne vrste: dječja poezija - priča (bajka, fantastična priča, pripovijetka) - roman (-
igrokaz)
- granične vrste: basna - animalistika - avanturistički roman - znanstveno-fantastični
roman - povijesni roman - putopisi - biografije
1
- vrsta ilustrirane dječje knjige čiji je puni smisao shvatljiv tek uz pomoć ilustracija
- spoj teksta i slike esencijalan je za razumijevanje slikovnice
- u il. knjizi, iako su ilustracije integralni dio teksta i mogu ga obogatiti, nisu bitne za
njegovo razumijevanje
- one su presjek priče, suma dobivenih informacija u priči
- ilustracija u il. knjizi pojašnjava ili oslikava priču ili pjesmu, pomaže čitateljevoj mašti,
ali je uvijek subordinirana tekstu, podređena njemu
- u slikovnici ovaj umjetnički posao u krajnjem slučaju ima barem ravnopravnu ulogu
tekstu, vrlo često glavnu ulogu, a ponekad nije popraćena baš nikakvim tekstom
- slika je informacijski obilnija od teksta.
- u slikovnici, likovni umjetnik može sakriti ključ za predviđanje akcije likova, neki puta
ilustracije prikazuju vrijeme u kojemu se događa fabula. Tako pojačavaju njenu
autentičnost.
- slikovnica je jedina autohtona vrsta dječje književnosti, prva knjiga u životu djeteta,
prijelaz od situacijskog konteksta na kontekst simbola
- svrha joj je da pomaže djetetu otkriti svijet i medij pisane riječi; razvija spoznajni svijet
djeteta; izaziva emocije; razvija govor i bogati fond riječi; zadovoljava potrebu za novim,
lijepim, neobičnim, interesantnim...
- pokazuje odnose u djetetovoj okolini, pomaže sposobnosti pamćenja i zapamćivanju
logičkih odnosa.
- predočuje pojave koje dijete još ne susreće u svojoj okolini, tehnička dostignuća,
prometna sredstva...
- navikava na korištenje knjige, razvija potrebu za njom.
- slikovnica pruža djeci mogućnost da vide očima umjetnika
- međutim,slikovnica je i vrlo podložna tržištu; poplava kiča i poplava šunda
- likovno vrijedna slikovnica razvija radoznalost prema vanjskom svijetu,
vizualizacijom osmišljava tekst, potiče na razmišljanje
- također, likovno vrijedna slikovnica širi značenje teksta na svoj osobiti način, ponekad
nudeći ključ za predviđanje fabularnog tijeka, ili njegovo razrješenje
- nije dovoljno da ilustracija bude dopadljiva, živih boja da bi bila vrijedna
- Mladen Veža: ”Ilustracija i u odvojenosti od teksta živi kao zasebno likovno djelo.”
- slika i tekst kao jedinstvo snažno djeluju na dijete.
Vrste, s obzirom na udio teksta: bez riječi, s minimalnim tekstom, piktografske, u
stihovima ili prozi..
- postoje čiste slikovnice, bez teksta.
- najveći broj slikovnica su slikovnice s popratnim tekstom
- vrijednost im je uvjetovana koherentnošću autora, slikara i pisca, a ponekad su oni
zapravo ista osoba.TADA JE RIJEČ O AUTORSKOJ SLIKOVNICI.
- illustracija je vezana uz tekst trojako: duhovna povezanost (opisom, doživljajem,
atmosferom); fizička povezanost (ilustracija mora biti uz onaj dio teksta koji ilustrira);
grafička povezanost (veličina slova i ilustracije, svijetla slova na tamnoj podlozi i
obrnuto...)
- kod slikovnica postoje različiti kriteriji prilikom ocjenjivanja. Može biti naglašen
umjetnički kriterij, lingvistički, spoznajni, emocionalni doživljaj, zabava, etika.
Vrste s obzirom na formu: leporello, pop-up, nepoderive, slikovnica-igračka,
multimedijska slikovnica i sl.
- postoje i slikovnice treće dimenzije, tzv. pop-up slikovnice, pokretne ili interaktivne
slikovnice.
Vrste s obzirom na strukturu izlaganja: narativne, tematske
Vrste s obzirom na sadržaj: ABC, o životinjama, svakodnevnom životu, igrama,
fantastične;
Vrste s obzirom na sudjelovanje konzumenta: one kojima se dijete samostalno služi,
one u kojima je potrebna asistencija odraslog, interaktivne slikovnice s obzirom na tekst
i recipijenta.
Vrste s obzirom na likovnu tehniku: Mnogi umjetnici danas rabe slikovnicu kao medij
za eksperimentiranje tehnikama. U početku, za nastanka slikovnice tehnike su bile
drvorez i bakrorez. Danas imamo kolaž (daje efekt jednostavnosti i dječjeg crteža),
boje, olovku, tintu, kredu. Različitost tehnika, stil ilustratora (impresionistički,
ekspresionistički, surrealistički, naivni, animacijski) koji nastoji izraziti opće raspoloženje
teksta, dojmljiva uporaba boje, neobične perspektive. Ilustriranje slikovnice nema istu
funkciju kao slikanje. Ono formira cjelinu, od početka do kraja, i ilustrator slikovnice je
sudionik uobličavanja akcije određene priče, kreator ili sukreator karaktera i mjesta
događaja, evokator cjelokupne atmosfere, u funkciji pričanja priče.
Vrste s obzirom na likovni pristup: fotografske, lutkarske, slikovnice stvarnih dječjih
crteža i crteža umjetnika, strip-slikovnice itd. Dija-filmovi i folije mogu se samo uvjetno
uvrstiti u slikovnice.
- nadalje, tekst mora biti gramatički ispravan, bez alogičnosti, zanimljiv ne samo djeci
već i odraslima koji zajedno s djecom čitaju
- autorstvo slikovnice, ljepota i sadržaj ilustracije i teksta, način prijeloma, kakvoća
papira i tiska, izbor sloga, solidnost uveza, to su također činjenice na koje treba obratiti
pažnju prilikom odabira slikovnice
- u novije vrijeme profilira se pojam problemska slikovnica za slikovnice koje tretiraju
teme o kojima se prije nije smjelo ili nije priličilo govoriti, a riječ je najčešće o
međuljudskim odnosima u obitelji i društvu viđenom iz dječje perspektive
- dijete zauzima centralno mjesto u sveprisutnom europskom trendu antiautoritativnog
odgoja koji se zalaže za dječju autonomiju, slobodan rast, razvoj i puninu djetetove
ličnosti
- stručnjaci misle da bi dječji autori i ilustratori, posebno problemskih slikovnica, morali
biti kompleksne osobe s odgovornošću i kvalitetama umjetnika, pedagoga i terapeuta.
2
POVIJEST SVJETSKE SLIKOVNICE
- njem. Bilderbuch
- u početku se rabi za svaku knjigu opremljenu slikama i tek se u drugoj polovici 19.
stoljeća taj pojam sužava na knjige u kojima dominira ilustracija, a namijenjene su
maloj djeci
- prve interaktivne knjige proizvedene su između 1480. i 1580. godine, imale su
pokretne dijelove na pergamentu ili papiru (zvane vovelles) i govorile su o astrološkim,
matematičkim i zemljopisnim temama, nisu bile namijenjene djeci
- Jan Amos Komensky cz je prvu slikovnicu pod naslovom Oslikani osjetilni svijet
(Orbis Sensualium Pictus) objavio 1658. u Nürnbergu (njem i lat), shvativši da se
djeci mora obraćati na drugačiji način nego odraslima on je pojedine pojmove
objašnjavao slikom a ne više verbalno. Prevedeno na njemački, talijanski, latinski i
francuski jezik. Omnia sponte fluant absit violentia rebus - Sve spontano teče bez
ikakva nasilja se razrješava
- u Engleskoj i Njemačkoj prve slikovnice (ABC i sl.) javljaju se već početkom 18. st.
- pravim ocem slikovnice europljani smatraju weimarskog nakladnika J. Bertucha koji
je 1792. realizirao opsežan nakladnički poduhvat objavivši divot-izdanje Slikovnice za
djecu u 12 knjiga, sa 6 000 bakroreza. Bertuch je smatrao da je “...dječja slikovnica
obvezatan dio inventara dječje sobe...poput krevetića, lutke ili drvenog konjića.
Najranije poučavanje djeteta treba započeti preko slika.”
- frankfurtski liječnik Heinrich Hoffmann je, nezadovoljan ponudom dječjih knjiga za
Božić 1844. godine, odlučio sam napraviti slikovnicu za svojega trogodišnjeg sina.
Lustige Geschichten und drollige Bilder – Vesele zgode i šaljive slike. Od trećeg
izdanja (1847.) slikovnica izlazi pod naslovom Der Struwwelpeter. Slijedila su brojna
izdanja-u samo 30-tak godina 100! i prijevodi na druge jezike. Janko Raščupanko,
hrvatski prijevod, izlazi tek 1925. godine. U veseloj slikovnici Janko Raščupanko
parodira crnu pedagogiju i postiže golemi međunarodni uspjeh . Njegovu slikovnicu u
Njemačkoj su, pak, parodirali uz mnoštvo tema i načina. *Branko Sisanko, Jusić
- Wilhelm Busch, začetnik moderne karikature, svojom najpoznatijom slikovnom
pričom Max i Moritz (1865.) zaslužio je mjesto među klasicima dječje književnosti zbog
prikaza onodobne stvarnosti u karikaturalnom svjetlu i duhovitosti zaokruženih pričica
- u posljednjoj četvrtini 19 st. engleska slikovnica postiže visoke estetske dosege u
radovima Waltera Cranea, Kate Greenaway te Randolpha Caldecotta (ovo dvoje
posljednjih dali su imena najprestižnijoj britanskoj, odn. američkoj nagradi za slikovnicu)
- Caldecott je izvršio ogroman utjecaj na ilustratore 19. stoljeća. Knjige koje je ilustrirao
izlazile su osam godina, neposredno prije Božića. Njegov utjecaj je bio još mnogo
dublji: ilustrirao je putopise o putovanjima u inozemstvo, slikom je komentirao
onovremene običaje i život, crtao je stripove, izlagao skulpture i slike. Caldecottova
medalja godišnja je nagrada, a dodjeljuje se od 1938.
- na samom početku dvadesetog stoljeća serija slikovnica Beatrix Potter o životinjama
(The Tale of Peter Rabbit - Priče o Petru Zecimiru i dr.) ubrzo je postalo prvo klasično
djelo za vrlo malu djecu.
- 1930-e – fr. Jean de Brunhoff - o sloniću Babaru. Lik je osmislila supruga Cecile. U
dobi od 37 godina Jean umire od tuberkuloze, a njegov posao nastavlja sin Laurent s
cijelom serijom priča o slončiću Babaru. Priča o Babaru izlazi 1931., a potom nastaje
serija od još šest priča
- Dorothy Kunhardt (1901-1979) - američka autorica dječjih knjiga. 1940. objavila
slikovnicu Pat the Bunny, napisanu za trogodišnju kćer Edith. U slikovnici je koristila
neke inovacije, tada neuobičajene, kao što su interaktivni materijali. Slikovnica za malu
djecu, pripada skupini slikovnica “touch and feel”- dodirni i opipaj. Pat the Bunny je
od svog objavljivanja prodana u više od 7 milijuna primjeraka te je tako postala jedna
od najprodavanijih knjiga uopće.
- 1940/50-e - duhovite slikovnice Dr Seussa, tj. Theodora Seussa Geisela za
razvijanje mašte, te početno čitanje i učenje engleskog jezika. Dva najpoznatija naslova
su mu: Green Eggs and Ham (1960.) i The Cat in the Hat (1957.) Green Eggs and
Ham je napisao upotrebljavajući samo 50 riječi. Duhovitost njegovih slikovnica i
vokabular primjeren početnicima učinili su ga kultnim autorom.
- Jens Sigsgaard (1910-1991) - Danski dječji psiholog, rektor u Kopenhagenu. Autor je
brojnih dječjih knjiga prevedenih na dvadesetak jezika. Na hrvatski mu je preveden
dječji roman Robin Hood. Pale sam na svijetu, 1942. Priča o Paletu govori o
unutarnjem konfliktu: s jedne strane, imati slobodu i svijet samo za sebe, a, s druge, biti
dio ljudske zajednice. Najpoznatija inačica u Europi je ona ilustratorice Arne
Ungermann
- Wilbert Vere Awdry (1911-1997) poznatiji kao velečasni W. Awdry - Iz želje da
razveseli svog sina oboljelog od rubeole, Wilbert stvara likove i priče koji će ga
proslaviti.
Izdaje cijelu željezničku seriju a napisao je i priču o Belindi, crvenoj Volkswagenovoj
Bubi. - Lokomotiva Thomas (Thomas, the tank engine), 1946. - “Željeznička serija”
-slikovnica s lokomotivom Thomasom kao glavnim likom pojavljuje se u 26 naslova od
1945 do 1972. Thomas živi na Velikoj Postaji gdje mu je šef Debeli Kontrolor. Isprva je
Thomas samo ranžirna lokomotiva koja živcira Gordona, veliku dostojanstvenu
lokomotivu. No, stjecajem okolnosti Thomas dobiva svoju vlastitu liniju...
- 1950-e - pojava likovno i verbalno vrlo jednostavne slikovnice nizozemskog autora
Dicka Brune o zečici Nijntje, prev. kao Miffy (1955.) Dick Bruna je jedan od
najslavnijih autora slikovnica u svijetu. Stvorio je stotinjak slikovnica za koje piše
tekstove i crta ilustracije, a naklade njegovih slikovnica prodaju se u milijunima
primjeraka. Sedamdesetih godina po prvi puta je bio kod nas preveden. Rođen je 1927.
u Nizozemskoj (Utrecht) kao Hendrik Magdalenus Bruna. Godinama je kao mladić bio
aktivno uključen u stvaranje slikovnica za knjige koje su tiskali njegovi otac i djed, dok
se nije ohrabrio i upustio u samostalno stvaranje slikovnca. Naslikao je mnoge postere
3
za dobrotvorne organizacije, oslikao mnoge zidove u bolnicama učinivši djeci boravak
tamo ljepšim i manje zastrašujućim, utemeljio dječji muzej u svom rodnom gradu.
Stvara i na Brailovom pismu, te radi za UNICEF, Crveni križ i mnoge humanitarne
organizacije. Njegove slikovnice poručuju kako je ovaj svijet lijepo, u suštini vedro i
življenja vrijedno mjesto. Likovi su prikazani najčešće tako da su okrenuti čitatelju
(apelativna funkcija), izbjegava se bilo koji oblik nasilja, planski su uključene riječi poput
molim, hvala, oprosti, čestitam, veselim se, prijateljstvo…prikazuju brojne situacije iz
dječje svakodnevnice, organizirane su prema principu očekivanja (dijete najviše voli
kad nešto može predvidjeti jer se tada osjeća sigurnije – slika na desnoj strani, tekst na
lijevoj); životinje su prikazane dobrohotno i pojednostavljeno, poput plišanih igračaka…
- 1960-e - slikovnice amerikanca Mauricea Sendaka Tamo gdje su divlje stvari
(Where the wilde things are,1963.) koje svjesno tematiziraju dječju podsvijest i
košmarne snove. Dobio je Caldecottovu medalju za najbolje ilustriranu američku
slikovnicu. Ova slikovnica dugo je smatrana kontroverznom zbog likova grotesknog
izgleda te prikaza košmarnih dječjih maštarija.
- slikovnice Mađara Eve Janikovszky (1926-2003) i Laszlo Rebera po prvi se puta
ozbiljnije (tematski i strukturno) bave odnosima između neshvaćenih roditelja i
neshvaćene djece. Osobitost ovih autora jest u pokušaju da se neprestano sagledavaju
obje perspektive-odrasla i dječja, i tako izgradi razumijevanje između ove dvije strane.
U nas su prevedene Baš se veselim, Kako da odgovorim, Znaš li i ti?, Da sam
odrastao, Vjerovala ili ne, Zar opet, Opet sam ja kriv.
- najveći napredak i renesansu doživjela je pop-up slikovnica u Americi nakon 1964.
godine (Random House iz N.Y. i Hallmark Cards iz Cansas Cityja)
- 1975. Waldo Hunt je u Los Angelesu osnovao Intervisual Books, izdavačku kuću
koja je od tada do devedesetih godina kreirala i proizvela preko 1000 interaktivnih i
pop-up naslova za vodeće američke i međunarodne izdavače dječje knjige.1994. Hunt
je ostvario The Waldo Hunt Children’s Book Museum u Santa Monici, u Californiji.
Knjige koje su izložene i danas se posuđuju iz tog muzeja.
- slikovnice Shela Shelbyja Silversteina (Chicago, 1935.), primjerice - Drvo ima srce
(The Giving Tree, 1964). The Missing Piece (Izgubljeni komad), The Missing Piece
Meets the Big O (Izgubljeni komad susreće Veliko O) za koju je dobio nagradu, The
Giving Tree (Drvo ima srce), Lafcadio, the Lion Who Shot Back (Lafcadio, lav koji
uzvraća udarac). Američki, ali i svjetski pisac, ilustrator, karikaturist, skladatelj, pjevač,
gitarist, sinkroni glumac.
- pedesetih je godina, za vrijeme služenja vojnog roka u Japanu, crtao stripove,
šezdestih je komponirao i izvodio narodnu glazbu, glazbu za filmove i pisao scenarije,
priče i stihove za djecu i odrasle
- prvi stihovi za djecu objavljeni su početkom šezdesetih godina u ponešto
izmijenjenom obliku, a njihov popis možemo pronaći na zadnjoj stranici knjige Where
the Sidewalk Ends (Gdje završava pločnik). Tom knjigom stihova postigao je 1974.
godine zrelost i afirmaciju, a potpuni uspjeh 1981. godine knjigom A Light in the Attic
(Svjetlost na tavanu) – 160 tjedana bila na listi najčitanijih knjiga, 3 miijuna primjeraka, .
1996. godine izdana mu je nova zbirka nonsensnih stihova Falling up. Njegove se
knjige baziraju na događaju, anegdoti, priči. To u djetetu pobuđuje interes. Prikazuje
način gledanja različitih likova na istu stvar ili pojavu (drvo stalno naziva čovjeka
dječakom, jer on je za njega uvijek onaj nevini i prisni dječak kakav je bio u početku;
osim toga, djeca ne gledaju svijet istim mjerilima kao odrasli-primjer za to imamo i u
knjizi S. E. Mali princ)
- uzima motive iz bajki i priča, te ih koristi na različite načine, poput Roalda Dahla. Voli
karikaturu, hiperbolu, apsurd, NONSENS. Vrlo maštovit i šaljiv pristup stvarnosti-vodi
razmišljanju-nudi ozbiljniji podtekst.
- Jelena Vidmar je prevela slikovnicu Tko želi jeftinog nosoroga? (nastala 1964.,
prevedena 2000.)
- Milan Crnković, Diijana Zalar
- 1970/80-ih u svijetu se snažno afirmirao njemački pisac i ilustrator poljskog porijekla
(1931. Hindenburg – danas Zabrze u Poljskoj) Horst Eckert, pod pseudonimom
Janosch, koji mladima pripovijeda o vrijednostima i smislu života preko dvojice
prijatelja Mede i Tigrića, te nekih drugih životinjskih likova. Napisao je oko 100 knjiga
za djecu (1960.-80. – u tom razdoblju prevedene su na tridesetak jezika). U nas loše
preveden.
- Eva Janikovszky (1926.-2003.) i Laslo Reber (1920.-2001.) mađarski su autori
slikovnica. Ostvarili su izvrsne slikovnice koje govore o životu suvremenog djeteta u
kući i školi, te o načinima razmišljanja odraslih i djece. Potrudili su se približiti
generacije, kako bi jaz između različitog razumijevanja stvarnosti bio manji i lakše se
premostio. Vizualno su slikovnice vrlo prepoznatljive jer ilustracije ulaze slobodno u
tekst, a ovo prožimanje privlači mlađe čitatelje. Postavljaju se vrlo važna pitanja o tome
kako izgleda svakodnevni radni dan odraslih, što su to pretci a što potomci, čemu se
vesele odrasli a čemu djeca, kako dijete doživljava školu, razred, blagdane, ocjene…
- polarno svjetlo pojam je u umjetnosti, ali postoji također i posebno polarno svjetlo u
slikovnicama. Mnogi nordijski ilustratori koriste tehniku akvarela koja je harmonična sa
nordijskim prirodnim ljepotama. Priroda igra važnu ulogu u ilustracijama slikovnica
sjevernjačkih ilustratora, riječ je o svojevrsnom misticizmu prirode. Jedan od začetnika
ovakvog pogleda na ilustraciju svakako je Šveđanin John Bauer (1882-1918). Njegovi
trolovi, divovi, vile i ljudi proizlaze iz izgleda prirodnih krajolika i nordijskih šuma
(Smaland blizu Jonkopinga). Svake godine je ilustrirao dječje priče koje su izlazile pod
nazivom Između domaćih i trolova. Njegov rad proizlazio je i iz njegova znanja o
povijesnim činjenicama, načinu oblačenja ljudi, arhitekturi i heraldici. Slavu je rano
zaslužio, ali umjetnička karijera mu je tragično kratka: u 36-toj se, zajedno sa suprugom
i dvogodišnjim sinčićem, utopio u jezeru Vattern u jugozapadnoj Švedskoj. Mnoge
generacije njegovih sljedbenika stasale su tijekom dvadesetog stoljeća, no nažalost
švedske knjige kod nas nisu prevođene pa ne možemo imati uvid u njihovu produkciju.
potreban tim suradnika – od pisaca i ilustratora do psihoterapeuta i pedagoga) pa ćemo
nabrojiti samo nekoliko autora svjetskoga značenja, koji i danas usmjeravaju nove
generacije: Englezi Quentin Blake (Cockatoos-Kakadui,1992., Clown, 1996., Zagazoo,
1998.) i Helen Cooper (The Bear Under The Stairs-Medvjed pod stubama,1993.
Pumpkin Soup-Juha od bundeve, 1998.), Talijani Eva Montanari (Chissà com'é il
Coccodrillo…-Tko zna kako izgleda krokodil…, 2002.), Roberto Innocenti
(RoseBlanche, 1985., La Storia di Erica-Erikina priča, 2004.) i mnogi drugi.
Malo se zna o zemljama na sjeveru Europe i njihovim slikovnicama: Kestutis
Kasparavičius jedan je od autora koji su u nas dobro prevedeni i objavljeno je dosta
njegovih knjiga na hrvatskome jeziku. Izvrstan je ilustrator, a pisac – kako u kojoj knjizi.
Najbolje su mu kratke priče u kojima oživljava kućne predmete, plišane životinje i pred
čitatelja iznosi njihov „tajni“ život.
- The True Story of the 3 Little Pigs, by a Wolf (Istinita priča o 3 praščića, ispričao vuk) -
duhovita slikovnica u kojoj vuk pokušava razjasniti neke nesporazume, objavljena
1989.
- John Scieszka (1954.) - američki autor, završio je vojnu školu, radio kao zaštitar i
čuvar, podučavao je informatiku, matematiku, biologiju i povijest u osnovnoj školi
-Lane Smith (1959) - američki ilustrator brojnih dječjih kniga te animiranih likova za
Disney.
- Vuk nam želi pokazati da zapravo nije veliki zao vuk i da je za sve kriva njegova
prehlada.Nekoć davno, vuk je radio kolač svojoj staroj bakici, kad mu je ponestalo
šećera. U potrazi za šećerom odlazi do svojih susjeda. Uz svoju prehladu i neke
nezgodne okolnosti morao je pojesti praščiće. A samo je htio šećer za kolač.
- sajmovi dječje knjige: Italija – Bologna, Frankfurt,

- Nagrada Astrid Lindgren - najveća međunarodna književna nagrada za dječju

književnost. Nagrada iznosi 5 milijuna švedskih kruna. Osnovala ju je švedska vlada
godinu dana poslije smrti švedske slavne dječje spisateljice Astrid Lindgren, 2003.

- 1980-danas - dolazi u razvijenom Zapadu, ali i u zemljama Istoka do snažnog razvoja

ove vrste umjetnosti – slikovnice (posebno tzv. problemske sllikovnice za koju je
4
MITOVI
- govore o odnosima ljudi i bogova i međusobnim odnosima između bogova, načinima
kako ljudi prihvaćaju puninu svoje sudbine, kao i o borbama u kojima ljudi vide sebe;
obično između dobrih i zlih sila..
- obično se mitološke priče mogu uživati odvojeno, bez dubljeg znanja o mitologiji u
cijelosti.
- MITOVI O POSTANKU SVIJETA:
Svaki narod ima priču o tome kako je svijet nastao, kako je nastao ljudski rod, kako
su sunce i mjesec stigli na nebo. Uopće, ovi mitovi daju objašnjenje za početak sviju
stvari.
MITOVI KOJI OBJAŠNJAVAJU ZBIVANJA U PRIRODI:
Ovi mitovi uključuju priče koje objašnjavaju mijene godišnjih doba, životinjske osobine,
konfiguraciju zemljine kore, kao i kretanja sunca i mjeseca.
- čitava europska mitologija usko je vezana uz oblike tla i obiluje vilinskim bićima i
njihovim srodnicima. To su stvorenja koja nisu bila ljudi, ali su jednako stvarna živjela
na zemlji. Bili su čas vidljivi, čas nevidljivi, mogli su letjeti, mijenjati obličje, činiti čarolije;
bili su dugovječni, možda i besmrtni. Živjeli su pod zemljom, u vodi i u šumama. Katkad
dobronamjerni, češće zli, moralno dvojna bića.
1. Evina skrivena djeca
2. nekoć anđeli, no nisu znali kome se prikloniti kad se Lucifer pobunio protiv Boga.
Zato su progani iz Raja, no kako nisu bili tako zli da ih Bog spravi u pakao, ostali su na
mjestu gdje su pali-na zemlji ili pod zemljom, u vodi, na nebu…
- kućni dusi pokazuju najveću sklonost ljudima
- djeca su se tjerala od usjeva i opasnih mjesta pričama o dusima voda i čudesnim
čuvarima polja, te dusima žita. U slavenskoj je predaji mnogo vodenih bića. Vodeni
je muški duh ljudožder, čovjek-žaba, zelenokosi, div, plutajuće deblo, struk vodenog
cvijeća zbog kojeg se djeca predaleko naginju nad vodu. Rusalke i različite druge vile
su družice Vodenog, simboliziraju mijene godišnjih doba.
- u Hrvatskoj su vile lijepe mlade djevojke s kozjim papcima ili konjskim kopitima.
Imaju krila, a ponekad uz pomoć koprene lete zrakom. Žive u dubravi, u planini, u
špiljama, u oblacima, oko voda, po livadama. Vila drvarica živi u krošnjama, planinkinja,
zdenčja, potočna, morska, morkinjjca (u špilji kraj mora),vila posvađuša svađa na putu
muža sa ženom,vila šumnjača iz šume obnoć dolazi pastiru, zamami ga, dok on na
danjem svjetlu ne vidi da ima željezne zube.
- u Švedskoj ženski šumski duh Skogsra donosi sreću lovcima kad puhne u njihovo
oružje, a ugljenarima kad uz njih probdije noć (ima šuplja leđa)!
- slavenski čuvari polja, dusi žita : Poludnica “U području oko Jaroslava ljudi znaju za
čudnog duha Poludnicu, visoku lijepu djevojku obučenu u bijelo. Ljeti, u vrijeme žetve,
ona korača kroz žito, hvata glave onih koji rade u podne i počinje ih okretati. Ne
prestaje dok ne izazove užasnu bol...” International Folklor Review, Felix Oinas
- u Češkoj i Rusiji šumski duh Leši zeleno je obrastao, modre kože. Straši ljude dok
se ne izgube. Bogovi, divovi, zmajevi, patuljci – to su likovi koje nalazimo u svim
zemljama ovoga kruga
- u skandinavskoj mitologiji trolovi i tomti
5
- u legendama Francuske, Njemačke i keltskih naroda zanemarena je veza vodenih
duhova sa cikličkim smjenjivanjima u prirodi, a istaknuta je seksualnost. Gospa od
jezera Llyn y FanFach u Wellsu nestala je u jezeru kad ju je muž u šali i igri udario.
Grof de Lusignon kriomice je promatrao suprugu Melusine dok se kupala i vidio je da
joj se noge pretvaraju u zmije. Spazivši ga, pobjegla je vrišteći, a otad se čuje njen krik
svaki put kad umre neki Lusignon (snaha-guja kao samosvojan motiv naših područja).
- brojne su legende koje kazuju kako su dobri ljudi, pošto su pomogli vilinskim
bićima, bili bogato nagrađeni. Zlatom, nekom vještinom koja je postajala nasljedna u
obitelji sretnika
- odrasli su postupno prestajali vjerovati u vilinska bića, ali se nisu odricali priča o
njima jer su im bile potrebne kao pomoć u odgajanju djece.
MITOVI O HEROJIMA:
- heroji obično dobivaju različite zadaće
- u grčkoj mitologiji sve vrvi od čudovišta poput Gorgone, Hidri, Himera, koje izazivaju
junakovu spremnost za izvršenje zadatka
- karakteristika uloge heroja jest da on prihvaća sve opasne izazove i završava svoju
potragu uspješno, ili umire u posljednjoj, veličanstvenoj epizodi
NATPRIRODNI JUNACI
- karakteristični za Ameriku, zemlju superlativa
- Paul Panian, Pecos Bill, Johnny Appleseed, Joe Magarac...
GUSTAV SCHWAB (1792-1850)
1. zbirka njemačkih priča za narod (Deutsche Volksbucher)
2. zbirka antičkih, grčkih priča - Najljepše priče klasične starine (Stuttgart, 1838-
1840.)
- želio je priče obrađene po raznim grčkim i rimskim izvorima, ili sačuvane samo
kojekuda u ulomcima složiti u velike, povezane cikluse priča, pa ih tako povezati u
suvislu cjelinu jer nam je mnogošto od antike ostalo zapravo fragmentarno
- središte sačinjaju priče o Troji. Povratak Agamemnona, Homerovi epovi Ilijada i
Odiseja izvori su ovih priča. Zatim su tu latinski prozni spisi, grčki pjesnici poput
Hezioda, kiklički pjesnici (postoje samo ulomci koje je trebalo rekonstruirati), tragičari
Eshil, Sofoklo i Euripid, grčki lirici poput Pindara, ep Argonauti Apolonija Rođanina,
pjesnici Teokrit i Mosho. Od rimskih pjesnika Vergilije, Horacije, Ovidije. Povjesničari,
geografi, filozofi. Mitološki zbornici na latinskom j., gramatički spisi i komentari uz
mitološke pjesnike - sholije. Dva latinska romana “Dnevnik trojanskoga rata” i “Priča o
propasti Troje”...
To je samo nekolicina primjera iz kojih je sve izvora Schwab slagao, prevodio i
pokušavao rekonstruirati priče uklanjajući proturječja i nelogičnosti. Pri tome je pazio da
iz svih paralelnih izvora upotrijebi sva vrijedna mjesta.
ZAJEDNIČKO KOD MITOVA I NARODNE PREDAJE:
- slični su im obrasci i način pripovijedanja (odlasci u svijet mrtvih, čudesne preobrazbe,
svladavanje nemani…)
- pokušavaju riješiti zagonetke života i smrti, svemira uz pomoć natprirodnih bića
- narodna predaja jedan je od najstarijih izvora gdje je sačuvana mitološka građa, ali
nije tu stvarana
- natprirodna stvarnost duboko je, i u jednima i u drugima, upletena u svagdan običnog
čovjeka (folklor daje mnoštvo bića dvojne prirode, prevrtljivih, a legende su osobnije
naglašavale važnost određenog kraja i njegove sudbine).
HEROJI EPOVA I LEGENDI
- izrasli iz mita, ili rastući zajedno s njima, epski junaci učinili su da se srž akcije više ne
koncentrira u djelovanju bogova, već u djelovanju jednog heroja
- epski junak je kulturni ili nacionalni junak koji objedinjuje idealnu sliku čovjeka
određenog vremena u kojem je nastao
- i srednji vijek i 19. st. (romantizam) posežu za narodnim stvaralaštvom, nadahnuti
egzotičnim i jezovitim zamišljanjima vilinskog svijeta, duhova, vampira, čarobnjaka, ili
pak likova vitezova (Lancelot, Gawin), te divova Pantagruela i Gargantue.
- starofrancuske, srednjevjekovne ljubavnike Tristana i Izoldu susrećemo još u 12. st. ,
kao i Siegfrieda i Kriemhildu iz njemačke Pjesme o Nibelunzima
- epovi su izraz najviših moralnih vrijednosti nekog društva, a znanje o njima ulijeva
djeci razumijevanje neke kulture; što je još važnije, uvodi ih u ono što je određeno doba
smatralo značajnim i veličinom.
BIBLIJA
- ima važno i nezamjenjivo mjesto u bilo kakvoj ozbiljnijoj poredbenoj diskusiji o
fundamentalnoj, tradicionalnoj literaturi.
- suvremena lit. ne može biti shvaćena ako djeci nisu bliski likovi, događaji, pjesme i
parabole ove knjige koja preslikava kasnije i Zapadni svijet
- Kiklop-David i Golijat; Odisej-Mojsijeva lutanja; Gilgameš-Noa
- duboko u kršćanskoj tradiciji „usidrili“ su se starozavjetni književno oblikovani prikazi
stvaranja svijeta, izraelski vođe – Samson, Josip, Judita, David… kao i parabole
Novoga Zavjeta
- postoje ilustrirane Biblije namijenjene najmlađima, Biblije u stripu, pojedinačne
biblijske priče u slikovnicama (Inkpen).
- Biblija, mitovi, bajke, basne predstavljaju literaturu kojoj su duboki korijeni u
ljudskom osjećajnom svijetu
- uz narodnu predaju, kršćanska tradicija je drugi sljedeći izvor gdje se sačuvala
mitologija uz veliku pomoć apokrifa (u kršćanskoj kanonizaciji Svetoga Pisma
nepriznate interpretacije svetopisamskih tekstova).
- rana je crkva bila otvorena za mnogostruke interpretacije po uzoru na one koje su
učenjaci u tradiciji aleksandrijske škole primjenjivali u interpretaciji egipatskih i grčkih
mitova, a zatim i Staroga i Novoga zavjeta
- katkad su se kršćanska pobožnost i narodno skladno prožimali - Legenda o Kristovu
križu, kultovi svetaca u apokrifima neosporno pripadaju legendi. (Zbog protivljenja
6
idolopoklonstvu rani su kršćani umjesto mit, govorili misterija, enigma, ili kako
drugačije).
- za sjevernjačku mitologiju, ali i praslavensku, drvo je važnije i starije od bilo
kojeg konkretnog božanstva. Zato je središnje mjesto koje razapinjanje dobiva u
zapadnome srednjovjekovlju i protestantskoj prezentaciji Kristova djela moguće
objasniti i takvim odnosom prema drvetu. Veza između drveta života i Kristove smrti na
križu seže do samih početaka kršćanstva.
APOKRIFNA EVANĐELJA
- najčešći su apokrifi bili životopisi mučenika i drugih svetaca, koji su nastajali od ranog
srednjeg vijeka sve do renesanse.
Djela Andrije i Matije u gradu ljudoždera
Hodanje Bogorodice po mukama
Dundulovo viđenje pakla u Petrisovu zborniku 1468.
- uključivanje knjiga u Bibliju (kanonizacija): Sve do kraja 1. st.n.ere sinagoga nije
utvrdila kanon ili potpuni popis knjiga Staroga zavjeta. Rana se crkva pridržavala
Septuaginte, grčke verzije Staroga zavjeta.
- u 4. i 5. st. sveti Jeronim preveo je Bibliju na latinski jezik koristeći se
hebrejskim tekstom, a knjige iz Septuaginte (ispuštene iz konačne verzije hebrejske
Biblije) ostale su uključene u Bibliju rimokatoličke crkve i istočnih pravoslavnih crkvi,
iako su ih reformatorske crkve smatrale apokrifnima.
- Kanon Novoga zavjeta - do sredine 2. st. bila je priznata superiornost četiri evanđelja i
poslanica sv. Pavla. Međutim, poslanica Hebrejima i Otkrivenje svetog Ivana, te ostale
knjige uključene su u kanon Biblije kasnije, tijekom 4. i 5. st.
- kršćanstvo se tijekom dugih stoljeća prožimalo s NARODNIM FOLKLOROM i
mnoštvom TIPOVA RELIGIOZNOSTI, često dobro kamufliranih u obredima i načinu
života (sunčani kultovi, astralne mitologije, praznovjerja, popularne religije, „niska“
mitologija poput čaranja, uroka, …)
- različita povijesna razdoblja različito su se i postavljala prema mitu. Nakon 1000. g.,
negdje u 14. st., sloboda interpretacije počela je gubiti na ugledu, pa je dotadašnji
plodan razvitak tzv. pomoćne mitologije zatrla i renesansa i protureformacija.
- kao logični odgovor na to razvio se historijski kriticizam - niti je zatro vjeru, niti je
uništio mit. U 18. st. naveliko su nastajali mitovi.
- znanstvenici najčešće smatraju: uklanjanje mitoloških dijelova iz Biblije osiromašilo bi
tekst, a na mnogim bi mjestima uništilo i značenje povijesnih dijelova-toliko je duboka
ova sprega.
- Talmud - opsežan zbornik židovske usmene predaje pretežno posvećane
interpretacijama Starog zavjeta, nastao od 6. st pr. Krista do 2. st. pr.Krista.
- Tora - 1. ime što ga Židovi daju Mojsijevim zakonima, prvih pet knjiga Biblije,
Staroga zavjeta; Petoknjižje
- 2. svitak na kojem je Petoknjižje rukom napisano, obredni predmet u sinagogi;
- Kuran - vjerski, moralni i društveni kodeks islama
- Tora i Kuran su otkrivenja dana vidovnjacima s proročkim darom. Jedinstven je
karakter kršćanske mitologije u tome što je to iskustvo vječnosti također i iskustvo
povijesti, jer Kristova smrt nedvojbeno pripada određenom povijesnom kontekstu.
- bez obzira na sve rečeno, treba imati na umu da je knjiga posebno namijenjena djeci
nastala pri kraju 17. stoljeća. Do tada, od kuda su djeca saznavala o svijetu i
njegovim čudima?
-iz cjelokupne usmene književnosti: mitova, legendi, saga
bajki, pripovijetki, šala, anegdota
narodne poezije
-iz epova staroga doba i srednjovjekovlja
-iz kršćanske tradicije, koja je uključivala i kanonske knjige i one izvan kanona.
-iz viteških romanci i svjetovnih romana
-iz djela poput Don Quijotea Miguela de Cervantesa Saavedre, poučne prosvjetiteljske
literature 17. stoljeća u koju se uklapa i Perrault, te nekih proslavljenih djela
namijenjenima odrasloj čitateljskoj publici (primjerice, basni)