Uvod u dječju književnost

Što je to dječja književnost?

 za jedne je to skup knjiga na policama dječjih knjižnica, za druge knjige koje su čitali u djetinjstvu,
a za treće knjige koje danas čitaju djeca
 za jedne zabava, za druge pouka

O književnosti

KNJIŽEVNOST:

 ne možemo ju odrediti kao posebnu vrstu organizacije jezika i sadržaja jer i neki neknjiževni
tekstovi na poseban način organiziraju jezik i sadržaj, a i neki književni tekstovi oponašaju
organizacijske strukture neknjiževnih tekstova
 tekstovi s dominantnom poetskom funkcijom? NE. Jer nije jedina funkcija verbalne umjetnosti,
već je samo dominantna

 J. Culler: književnost nije samo posebna organizacija jezika, niti je samo proizvod konvencija i
pridavanja posebne vrste pažnje samo određenim tekstovima. Ne može se odrediti ni samo
kontekstualni, niti samo tekstualno

 bolje se pitati „Kad i zašto je nešto književnost?“

Značajke tekstova dječje književnosti: primjeri i protuprimjeri

 dječja je književnost heterogena pojava gledano s povijesnog i kulturnog aspekta

 vrlo često jednostavni tekstovi
 Carollovi romani o Alici, Priče iz davnine I.B.M. pokazuju da je opis dječje književnosti kao
jednostavne i sam pojednostavljen
 često postoji „tekst iz sjene“ kojega mogu razumjeti samo odrasli čitatelji
 npr. Šegrt Hlapić nije jednostavan za čitanje djeci ako ona ne znaju što je to slamnjača ili šegrt
(kao što ni nama npr. Nisu jasni srednjovjekovni tekstovi :P )

 dječja se književnost često definira kao književnost s dječjim likovima i junacima

 to nije točno jer bismo onda i neka književna djela koja nemaju status dječje književnosti mogli
svrstati u tu kategoriju
 likovi u dječjoj književnosti često su i životinje

Opseg dječje književnosti

 promjenjiva opsega
 od kraja 19. st. književnost se sve rjeđe odnosi na pismenost, učenost ili knjige općenito, a sve
češće na fikcionalne, umjetničke ili zabavne tekstove
 danas obuhvaća različite sfere ( od kanonske do dječje književnosti, usmene književnosti) i
tekstove (roman, dnevnik, putopis, pismo)
 knjige za omladinu/ knjige i spisi za mladež- preteča naziva dječje književnosti
 u dječju književnost prije su se ubrajale i školske knjige
 u dječjoj književnosti postoje 2 vrste knjiga:

1. Funkcionalne knjige
-utilitarna funkcija
-udžbenici
2. Nefunkcionalne knjige
-romani s kojima se zadovoljavaju kulturne potrebe
-uz njih se više veže dječja književnost

 početci dječje književnosti u okviru izjednačavana dječje književnosti s funkcionalnim knjigama:

-sredina 19. st. Ili eventualno kraj 18. st.

 1527. – PRVA HRVATSKA TISKANA POČETNICA ZA DJECU NA HRVATSKOM JEZIKU (Tabla za dicu
iz 1561.)
 U Hrvatskoj su se do 18. st. Tiskale primarno funkcionalne knjige (početnice, katekizmi, nabožna
djela)

 Najstariji roman hrvatske dječje književnosti te najstariji fikcionalni naslov HDK Mlajši
Robinzon (1779.)  nefunkcionalna knjiga koja se određivala kao poučna, tj. funkcionalna

 pouka (funkcionalno) + zabava (nefunkcionalno) = značajka dječje književnosti

 od dječje književnosti se očekivalo da bude edukativna (pogotovo u razdoblju 2. svj. Rata)
 1960-ih godina se dječja književnost počinje vezati uz pojam umjetnosti

Status prijevoda u dječjoj književnosti

 za dijete postoji samo suvremena književnost na jeziku koji govori
 prijevodi bili ravnopravni s tekstovima
 domestikacija (prilagođavanje) prijevoda

NAMJENA (kriterij namijenjenosti)

 u predakademskim tekstovima se odnosi na obrazovnu namjenu npr.
 od prvih akademskih tekstova do danas se odnosi na usmjerenost tekstova djeci (3-14 g)
 Crnkovićeva definicija dječje književnosti: dio književnosti koji obuhvaća djela što po tematici i
formi odgovaraju dječjoj dobi, a koja su ili svjesno namijenjena djeci, ili ih autori nisu namijenili
djeci, ali su postala prikladna za dječju dob
 književnost je bila ograničena jer su književnici „imali vezane ruke“
 Zagrebačka stilistička škola (književnost- umjetnost riječi), časopis „Umjetnost riječi“ ili
„Umjetnost i dijete“
 Skokova definicija dječje književnosti: umjetnost riječi koja izražava specifično, dječje viđenje
svijeta, njegov doživljaj dostupan iskustvu i psihologiji djeteta
 pojam namjene se zaobilazi jer nije kompatibilan s definicijom književnosti kao umjetnosti riječi
sve do 2002. godine
 ni namjena se ne može shvaćati kao univerzalna značajka dječje književnosti
 Peter Hunt- smatra da treba uvesti razliku između knjiga koje su bile dječje i knjiga koje su dječje

 likovi dječje književnosti nisu nužno djeca, dječja književnost nije nužno jednostavna, niti nužno
namijenjena djetetu

 tekstovi dječje književnosti su kompleksne kulturne pojave

Vizije djetinjstva ili vizije o djetinjstvu?

 19. st. Proglašeno stoljećem djeteta

 dječja književnost i njezini žanrovi predstavljaju neku vrstu prirodnog odgovora na navodno
univerzalne potrebe i navike djece
 autori dobro poznaju dječju psihu i ravnaju se po njoj
 do 20. st. Izbjegava se kategorija namjene i recepcije u dječjoj književnosti
 intrinzično dječja djela- djela omeđena dječjom dušom, dječja vizija svijeta
 svaki književnik imao drugačiju pretpostavku o tome što dijete želi i treba
 mi u djeci vidimo ono čega nemamo i zato uživamo u njegovoj pojavi. Tako i dijete zamišlja svijet
odraslih i stvara slike o njemu. To je predmet njegove poezije
 tekst se određuje kao dječji s obzirom na to je li usklađen s onime što se sada smatra dječjim
potrebama i percepcijom, pisci slijede vlastite vizije djetinjstva, prema Skoku

 shvaćanja djetinjstva su povijesno i kulturno određena, promjenjiva su

Polje dječje književnosti

 ideja dječje književnosti bila je negativno prihvaćena u društvu kroz povijest

zbog toga što se u knjigama ne opisuju istiniti događaji iz života, sve je uljepšano
 djeca mrze čitati i učiti zbog toga što im je čitanje beletristike obavezno

Postoji li dječja književnost?

 Bernović-Bernadzikowska- prva u Hrvatskoj postavila tezu o dječjoj književnosti kao umjetnosti

-bila usmjerena na osnaživanje autonomije dječje književnosti
-vodila se prema pitanju postoji li uopće dječja književnost

 u drugoj pol. 20. st. Inzistiralo se na tome da je dječja književnost samo jedna od sastavnica
književnosti (Crnković)

 rasprava o tome koliko je o dječjoj književnosti opravdano govoriti kao dječjoj (20. st.) jer iako je
namijenjena djeci, čitaju je i odrasli

Nakladnici za djecu i dječje knjižnice

 Rose ističe da postoje i da su postojali tekstovi koji se pišu, objavljuju, čitaju i prepoznaju kao
dječja književnost
 knjige za djecu se objavljuju od samog početka tiskarstva, no u većem broju u kulturama
zapadnog kruga od sredine ili kraja 18. st.
 tiskanje većeg broja knjiga veže se uz:

1. Stvaranje građanskog društva

2. Procese modernizacije
3. Industrijalizaciju
4. Kapitalizam
5. Nacionalnu integraciju

 počeci dječje književnosti u Engleskoj: dovode se u vezu s komercijalnim impulsima

 u Hrvatskoj: s pedagoškim impulsima
 SAD, UK- nakladnicima pridaju istaknutu ulogu u području istraživanja dječje književnosti
 John Newbery
- engleski nakladnik i knjižar
-prvi dječje knjige producirao i distribuirao kao literaturu za zabavu
 L. Hachette, P. J. Hetzel
-francuski nakladnici
 u Hrvatskoj se rijetko osvrće na nakladnike
 Ljudevit Krajačić u Hrvatskoj dječjoj književnosti upravo specijalizaciju nakladnika smatra ključnim
faktorom razvoj književnosti

 nakladnici za djecu u Hrvatskoj od sredine 19. st.:

1. Kolo mladih rodoljuba

2. Zbor duhovne mladeži zagrebačke
3. Lavoslav Hartman (više od 1000 knjiga za djecu)
4. Hrvatski pedagoško-književni zbor

-pokreću biblioteke za djecu

 1920-ih osnovano Udruženje za unaprjeđivanje dječje književnosti (objavljuje npr. Prijevod Petra
Pana ili Male junakinje)
 najveći nakladnik Mladost pokreće biblioteke Jelen i Vjeverica koje su do 1990-ih bile sinonim za
dječju književnost
 utjecajna bila i biblioteka Modra lasta Školske knjige (utjecajna u cijeloj Jugoslaviji)

 nakladnici u Hrvatskoj:

1. oni koji kontinuirano objavljuju knjige

2. oni koji sporadično tiskaju dječje knjige
3. manji nakladnici specijalizirani za pojedini aspekt, žanr ili perspektivu

 broj nakladnika vremenom se znatno povećao

 nakladnici su se često udruživali (zajednički nastupi na sajmovima i smotrama)
 o suvremenom se nakladništvu govori kao općetržišnom, zbog orijentacije na tržište, tj. na to da
se knjiga čim kraće zadržava na policama

 Dječje knjižnice:

1. knjižnice s pristupom javnosti (tadašnje posudbene knjižnice)

2. osnovnoškolske knjižnice (sredina 19. st.)
-još krajem 20. st. 1/3 hrvatskih škola nije imala knjižnicu

 prva specijalizirana dječja knjižnica osniva se 1914. u New Yorku

 u Hrvatskoj 1930-ih godina u ZG (dječja Knjižnica Materinstva, knjižnica Udruženja za
unapređivanje dječje književnosti)
 širenjem obaveznog osnovnog obrazovanja u 20. st. Djeca postaju članovi narodnih knjižnica
(u njima postoje dječji odjeli, prvi osnovan 1950. godine u Gradskoj knjižnici u ZG)
 tim otvaranjem knjižnica se željela izgraditi kulturna javna infrastruktura i otvoriti se prema svim
društvenim slojevima
Nagradne knjige, lektira, liste i nagrade za dječju književnost

 nagradne knjige- školsko darivanje knjiga djeci za Božić

-prvo su se djeci dijelile njemačke knjige

 hrvatsko nakladničko tržište za djecu grana se na:

1. knjižnično tržište (škole i knjižnice)
2. masovno tržište (izravna prodaja)

 sredinom 20. st. Prvi se put pojavljuje osnovnoškolska lektira

 prvi okvirni popis lektire 1954. g. (teško ostvarivo zbog nedostupnosti knjiga)
 čitanje lektire se kontinuirano definira tek od plana i programa iz 1972. g. (izborni naslovi)

 nagrade za dječju književnost

- potiču produkciju knjiga
- I.B.M nominirana za Nobelovu nagradu za književnost
-prvi natječaji za najuspjelije tekstove u dječjem časopisu Bosiljku 1864. g.

- nagrade: Plaketa Newberry, Plakete Carnegie

 najstarije nagrade bile usmjerene na književna postignuća
 postoje i nagrade za ilustraciju
 povećava se broj kategorija prema kojima se dodjeljuju nagrade
 u Hrvatskoj 1970-ih (Nagrada Grigor Vitez i Nagrada I.B.M.)

 nagrade s obzirom na područje koje obuhvaćaju:

1. međunarodne (Nagrada H.C. Andersen utemeljena 1956.g)

2. nacionalne
3. regionalne
4. lokalne

 imaju različite oblike:

1. novčane
2. simboličke

 mogu ih dodjeljivati:

1. strukovna društva
2. karitativna društva
3. trgovačka društva

 najčešće djela ocjenjuje stručni žiri, ali i djeca

Cenzura u dječjoj književnosti

Cenzura je sustav administrativnih mjera koje poduzimaju državne, vjerske, stranačke i druge vlasti
protiv objelodanjivanja, čitanja, širenja i posjedovanja, slušanja i gledanja nepoćudnih i za društvo
opasnih tiskanih i rukopisnih knjiga, filmova, videokaseta i slične građe te radijskih i televizijskih
emisija, kazališnih predstava i dr. Postupci koje poduzimaju vlasti protiv nepoćudnih knjiga i druge za
društvo opasne građe razlikuju se od države do države i uvijek su odraz političkih ili vjerskih prilika u
njima, a ovise o procjeni vladajućih krugova o tome u kojoj mjeri tiskana ili izgovorena riječ ugrožava
interese države i društva.“1

 npr. U hrvatskim knjižnicama 1990-ih uništavanje knjiga na ćirilici

 cenzura sadržaja koji ne odgovaraju s uspostavljenim društvenim, vjerskim, političkim ili nekim
drugim autoritetom i poretkom
 cenzura nerazumljivih, nedoličnih ili zastrašujućih sadržaja za djecu
 izostavljali su se sadržaji koji su bili bliski ateizmu
 Pipi Duga Čarapa, Heidi, Čudnovate zgode šegrta Hlapića
:

1. vjerska motivacija
2. pedagoška motivacija
3. ekonomska motivacija (zbog negativnih reakcija čitatelja, jer to smanjuje prodaju knjiga)

Kritika istraživanja dječje književnosti

 rasprave o dječjoj književnosti mogu se podijeliti na kritiku te teoriju i povijest dječje k.

 međusobno se isprepliću
 neki ljudi istiću da književna kritika nije objektivna
 školska kritika- pojavljuje se u predgovorima školskih knjiga
 kritike su se najviše objavljivale u časopisima za dječju književnost

 povijest teorijskih i povijesnih refleksija

-nastaje 1880-ih godina kada J. Kirin objavljuje prvi pregled hrvatske dječje književnosti
- J. Kirin, D. Trstenjak, I. Filipović, K. Buzina
- Bilten

 kolegiji dječje književnosti se 1970-ih uvode na sveučilišta

 M. Crnković- prva monografska studija o dječjoj književnosti (Dječja književnost)

 nadopune dječje književnosti:

1. muzejska djelatnost
2. knjižničarska djelatnost
3. istraživanje dječje književnosti

Autor i čitatelj

 za razvoj dječje književnosti bitni pedagoški pravci

 tiskanje književnih tekstova koje su napisala djeca u časopisu Pobratim
-poticanje dječjih literarnih radova
-vidjeli kakvu građu djeca žele
 blogerska književnost (adolescenti)
 kada su se djeca uključila u produkciju književnosti, dječja književnost nije više značila samo
književnost za djecu, nego i književnost djece
 rasprave o tome bi li se trebalo govoriti dječja književnost (Crnković) ili književnost za djecu
( Marković)

Autor i dječja književnost

 dječja književnost ima fokus na čitatelju
 književnost koju čitaju djeca
 autor- komunikacijski drugi i dobni drugi (u odnosu na čitatelje jer su većinama odrasli ljudi)
 kolektivno ili višestruko autorstvo često u dječjoj književnosti
 strip i slikovnica- suautorska djela

Autor u području istraživanja dječje književnosti

 nema središnje mjesto u dječjoj književnosti
 naslov i djelo često poznatiji od autora jer su čitatelji usmjereni na sadržaj
 Crnkovićeva podjela dječje književnosti na FIlipovićevo doba, doba Jagode Truhelke, I.B.M. ,
Lovrakovo doba, a B. Majhut na tu podjelu gleda kao na politički kontekst
 boje se da dječja književnost ne bi imala što ponuditi teoriji jer je prejednostavna
 odnos prema dječjoj književnosti proizlazi iz hijerarhije društvenih vrijednost jer se djetinjstvo
često smatra manje vrijednom fazom
 novija tendencija- pokušavala obuhvatiti i autore, a ne samo djelo

Autor u sociološkoj i povijesnoj perspektivi

 M. Crnković smatra da je dječja književnost više ličila učiteljskoj, nego umjetničkoj
- najviše pisaca profesora i prosvjetara
 više muških pisaca
 sociološki aspekti: spol, dob, profesija
 žene su češće objavljivale u dječjim nego nedječjim publikacijama
- svaki 10. autor je žena (položaj žene u društvu)
 anonimnost u autorstvu
-česta u časopisima (Smilje, Bosiljak)
 zakoni o tisku- nije se smio navesti niti autor niti prevoditelj teksta (100 prijevoda bajki braće
Grimm, a ni na jednom nije naznačeno da je to njihova bajka)
 anonimnost izvornika- kada prevoditelj potpiše sebe na kraju teksta, a nigdje ne daje do znanja
da je to prevedeni tekst i da ga nije on napisao
 lančani prijevodi
 usmena književnost- ljudi su više cijenili našu književnost nego stranu pa i zbog toga često nisu
bili navedeni autori djela te su bajke i priče drugih ljudi počeli tumačiti kao „našu“ usmenu predaju
 didaktičnost- anonimnost autora jer on nije bitan, bitna je poruka djela

Čitatelj dječje književnosti

 djeca i odrasli (književnost za sve uzraste/ crossover literature)
 ambivalentni tekstovi (Z. Shavit)
-pripadaju dvama različitim sustavima (dječji i odrasli)
-različito ih čiitaju i shvaćaju barem 2 skupine čitatelja
 višeadresatska dječja književnost (Ewers)
 uvijek postoji nešto skriveno odraslo u dječjoj književnosti (tekst iz sjene)
 odrasli su posrednici u dječjoj književnosti (Ewers ih naziva su-čitateljima)

Dječji čitatelj ili dječji čitatelji

 Mladost (časopis)- usmjeren na seljačku i radničku mladež u katoličkoj Hrvatskoj
 u podnaslovu se isticalo kojoj su čitateljskoj publici namijenjena djela (vjera, spol, dob)
- sada se ističe samo dob (ponekad i u ironičnom smislu, kao u Smogovcima „za nešto stariju
djecu…“)

Čitatelj u kritici i istraživanjima dječje književnosti

 Kritika: je li neko djelo primjereno djetetu ili nije?
 Istraživanja:
-kvantitativna, anketna istraživanja (omiljene knjige i žanrovi djece)
-implicitni čitatelj (jedna, dvojna ili dvostruka publika)
-shvaća okolinu i likove na svoj način
-svodi se na horizont očekivanja

-konvencije kojima se konstruira dječji implicitni čitatelj:

1. Emocionalne i perceptivne konvencije (što dijete vidi i kako to doživljava)
2. Društvene konvencije
3. Književne konvencije (književni sustav s kojim je dijete upoznato)

 Naratee
-uži pojam od implicitnog čitatelja
-može se imenovati i kao neimenovana prisutnost

Dječja književnost iz perspektive povijesti čitanja

 razine u fokusu povijesti čitanja: materijalna i infrastrukturna dimenzija
 razlike u društvenom vrednovanju čitanja, definicijama poželjnih načina čitanja, čitateljskim
praksama i vrsti literature
 prije su djeca čitala „ono što su čitali i stariji ljudi“, npr. Molitvene knjižice
 djeca iz viših slojeva čitaju djela na stranim jezicima (čitali su i nedječje knjige)
 sredina 19. st- zamah produkcije dječjih knjiga na hrvatskom jeziku (nije dovelo do promjena, i
dalje su više čitali djela na drugim jezicima i nedječju književnost)
 1864. -prvi hrvatski dječji časopis Bosiljak (30 pretplatnika)
-prikladan za djecu između 10. i 15. godine
knjige su za mnoge bile ekonomski i recepcijski nedostižne (krajem 19. st. Još uvijek ¾ stanovništva
Hrvatske bilo je nepismeno)
-dječja se književnost više obraćala učeničkoj populaciji (širi društveni slojevi)
 dječje knjige u prošlosti su se često eksplicitno i istodobno obraćale i djeci i odraslima (katekizam
Marka Andriolića)
 „čitanje naglas“- dječje knjige učenika bile su prilagođene na način da su ih djeca čitala na glas te
su tako obrazovali i svoje roditelje kući
-praktički je dijete bilo učitelj roditelju
Žanr: pripovijetka, igrokaz i strip
 u hrvatskom kontekstu se dječja književnost nije smatrala kao posebna vrsta ili žanr
književnosti, nego samo kao njezin dio
 u Engleskoj se opisuje kao žanr

Dječja književnost kao žanrovska književnost

1. DK u okviru recepcije (fantastika, bajke, pustolovna literatura..)
2. u okviru nakladničke produkcije (posebni odjel, biblioteke, hitovi, klasici, prijevodi..)
3. u okviru knjižničarske distribucije (prema dobi, veličini i tipu knjige, jezik)
4. u okviru proučavanja (dob čitatelja, format knjige)

 J. Webb nabraja 30-ak žanrova dječje književnosti

 M. Grenby (Childrens literature, 2008.)
-dječju književnost smatra kao tiskane tekstove prije svega namijenjene zabavi djece
-određuje i analizira 7 žanrova (basna, poezija, moralistička i poučna priča, školska priča, obiteljska
priča, fantastika i pustolovna priča)
 mnogi daju prednost kronologiji, a ne žanrovima

Žanrovski sustavi dječje književnosti

 rijetko se primjenjuju podjele na liriku, epiku i dramu

1. klasifikacija prema formi

2. prema sadržaju
3. odnos prema zbilji
4. odnos prema stilskoj formaciji i dr.

 1. klasifikacija dječje književnosti u Hrvatskoj: Milan Crnković (Dječja književnost, 1967.)

1. Glavne vrste dječje književnosti:

-priče
-poezija
-pripovijetka i roman o djetinjstvu

2. granične vrste dječje književnosti:

-basna
-priča, pripovijetka i roman o životinjama
-avanturistički roman s fikcionalnim i nefikcionalnim ograncima

 neka djela su zajednička i dječjoj i nedječjoj književnosti, ali dječja književnost ima i svoje
specifične vrste
pripovijetka: -u hrvatskoj dječjoj književnosti se povezuje s fantastičnim zbog društvene percepcije
dječjeg čitatelja
Pripovijetka
Crnković (Dječja književnost): Pripovijetka se smatra kao tekst koji je pisan u skladu s onakvim
načinom pisanja koji obično zovemo realističkim
 tematika uzeta iz svakodnevnog života
 o njima se raspravljalo kao o pedagoškom mehanizmu, ali i prostoru zamišljanja i promicanja
kapitalizma i građanskog društva
 tim žanrom krajem 18. st. Počinje hrvatska dječja književnost u užem smislu
 u 19. st. Postaje popularnija te se o njoj govori kao o samostalnom žanru (brojni časopisi, prijevodi
ju promiču)

 moralistička pripovijetka: odrednice su joj:

- poučljivost
- shematičnost
- oslonac na primjere
- stalni likovi
- naslovi i podnaslovi s poukom
- primjena načela nagrade i kazne
- milosrđe kao ključna tema
- poseban način izvršenja kazne
- bogaćenje kao nagrada

 drugi kraći prozni žanrovi:

- povijesna pripovijest
- pustolovna pripovijest
- obiteljska pripovijest
- pripovijest o dječačkim družinama i sl.

 u terminologiji se pripovijetka često poistovjećivala s pričom

 priča- nerealistična, pripovijetka-realistična

 Težak dječju priču promatra u povijesnom smislu:

1. razdoblje:
-od početaka do 1945.
-opisuje dječje časopise
-5 autora koji pišu i objavljuju priče od početka 20. st. (J. Truhelka, I. Brlić-Mažuranić, V. Nazor, M.
Lovrak, J. Pavičić)

2. razdoblje:
-1945.- 1960-ih/70-ih
- „ stari pisci u novom vremenu“

Igrokaz
 odnosi se na dramsku književnost
 naglasak na igrokazu kao tekstu (tekstovi za dječje i lutkarsko kazalište, radio i tv)
 jednostavniji i opsegom kraći dramski tekstovi, ali i scenske izvedbe za dječju publiku
 pridaje mu se malo ili nimalo pozornosti i rjeđe se tiskaju
 započinje Jembrihovim otkrićem Dijanićeva igrokaza Hižna knižica
 strukturni temelji: kratkoća, dosjetka i obrat
 pouka
 žanr se određuje pojmovima igre i dječjeg stvaralačkog nagona
 više se pridodaju dramsko-scenskim djelima, a ne književnosti
 Skok ga smatra 3. žanrom dječje književnosti, pridaje mu autonomnost

Strip
o njemu se o literaturi govori kao zasebnoj (9.) umjetnosti
 bliži likovnim umjetnostima
 primarno se realizira vizualno i otvoren je prema više vrsta umjetnosti
 dio dječje literature zbog toga što je ilustriran i djeca ga vole čitati
 posebna vrsta vizualnog prikazivanja, odnosno prikazivanja
 u Hrvatskoj se pojavljuje 1920.-ih godina (prvi: Maks i Maksić)
 namijenjeni djeci, ali i odraslima
 objavljuju se u časopisima u brojevima
 u dječjoj književnosti: dječji likovi, kratke, duhovite dječje dogodovštine
 1930.-ih godina počinje izlaziti časopis Mikijev zabavnik koji upoznaje ljude s likovima Walt
Disneya preko stripova
 1950.-ih- „Rehabilitacija stripa“
 amerikanizacija jugoslavenske i hrvatske popularne kulture (Alan Ford)
 V. Delač
 za razvoj važni časopisi Smib (Durica) i Modra lasta (objavljuje stripove od 1968.)
-strip postaje dio dječje kulture
 neki su ih tumačili ideološki sve do 2000 godina

Slikovnica
 trodimenzionalna (likovnost, verbalnost, taktilnost)
 u nekim teorijama se smatra zasebnom umjetnošću
 Slikovnica je i tekst, ilustracije i cjelokupni dizajn, ona je proizvodni i komercijalni predmet,
socijalni,, kulturalni i povijesni dokument, i, naposlijetku, djetetovo iskustvo
 međuovisnost teksta i slika
 značenje se ne može utvrditi samo na temelju ilustracija ili teksta, već na temelju njihova
međudjelovanja
 bitan pojam definicije slikovnice je i dječja recepcija (dječji oblik čitanja) gdje razlikujemo 2
razine:

1. dječje čitanje slikovnice

2. dječja vizualna recepcija slikovnice

 mogu ih čitati i djeca i odrasli, ali se njihova iskustva razlikuju (djeca više pažnje obraćaju na
vizualno)
 načini čitanja slikovnice koji nisu ovisni o dobi:

1. prebacivanje pozornosti između tekstualnog i vizualnog

2. interaktivnost (odabir redoslijeda čitanja)
3. opetovano čitanje
 mogu biti: kvalitetne/nekvalitetne, jeftine/skupe i masovne/autorske ili umjetničke

Od teorija slike do teorija slikovnice

WOLGAST
 smatra se da je funkcija slike razvijanje umjetničkog ukusa što ga dijete još nema
 zadatak i funkcija slikovnice je prije svega odgojna
K. Lange
 smatra da slikovnice za dijete predstavlja neku vrstu zabavnog procesa, koji može imati i
didaktičku ulogu

Igračka ili knjiga?

 u Hrvatskoj su se prvo doživljavale kao igračke
 1891. slikovnica se shvaća kao knjiga za prvu dob, a slike kao pomoć djeci pri razumijevanju
 njome se bavi časopis Umjetnost i dijete
 Crnković: „prva knjiga koju dijete prima u ruke“
 često su se zanemarivale literarne i likovne vrijednosti jer je bilo bitnije tržište te su stoga često
slikovnice bile nepotpisane
 djeca pozitivnije ocjenjuju ilustracije koje odrasli smatraju lošima
 najstarija hrvatska slikovnica: Domaće životinje- Hartman (1885.)

Dječja do 1955.

Dječja književnost
-književnost namijenjena djeci
- „to je posebni dio književnosti koji obuhvaća djela što po tematici i formi odgovaraju dječjoj dobi (3.
do 14. godina), a koja su svjesno namijenjena djeci, ili ih autori nisu namijenili djeci, ali su tijekom
vremena postala prikladna za dječju dob“

- bitna su 3 pojma: književnost, djeca i namjena

DK kao književnost
-umjetnost riječi
-pridonosi odgoju, ali nije sluškinja pedagogije

Djeca
-ljudi koji još nisu dostigli zreli stupanj tjelesnog i duševnog razvoja
-drugačija od odraslih
-ne može im biti dostupno bilo koje književno djelo (zbog jezika)
 za dob od 13. do 12. godine razvija se pojam „književnost za mlade odrasle“
Namjena
-mora tematikom privlačiti dijete da bi mu bila namijenjena
-izrazom ne smije nadilaziti mogućnost dječje percepcije
- 3 oznake za pripadnost neke knjige dječjoj:

1. napisao ju je dječji pisac namjenjujući je svjesno djetetu (imao na umu da piše za dijete)
2. izdao ju je dječji nakladnik, odnosno dječji odjel neke nakladničke kuće
3. dospjela je u knjižari na police knjiga namijenjenih djeci

-pisac ju ne mora pisati za djecu ako je ona prihvate kao svoju

-tiskao ju je nakladnik koji inače ne izdaje dječje knjige
-pisac je ograničen ako djelo ima namjenu

-djeca ne mogu čitati djela za odrasle, niti književnost za mlade odrasle

-basne čitaju zbog zabave, a ne pouke
- neko dijete može s 13 godina čitati Rat i mir pa to ne znači da je to djelo dio dječje književnosti
-vole čitati pustolovne romane, iako nisu namijenjeni njima
-u 19. i 20. st. Ljudi smatrali kako bi djeca trebala čitati klasična djela
-neki su negirali dječju književnost zbog toga što je u nekim djelima prevladavala ideološka i
pedagoška vrijednost, a ne književna
-ipak je poseban dio književnosti

Vrste dječje književnosti

-podjela na rodove, vrste i podvrste

-slikovnica (ne pojavljuje se u književnosti za odrasle, a pojavljuje u dječjoj)
-feljton i esej se pak npr. Ne pojavljuju u dječjoj

Glavne vrste:

-slikovnica
-dječja poezija
-priča
-dječji roman ili roman o djetinjstvu

2. skupina:
-basne
-roman o životinjama
-avanturistički ili pustolovni roman
-historijski ili povijesni roman
-znanstvena fantastika
-putopisi
-biografska djela

 za vrste prve skupine može se reći da pripadaju pravoj dječjoj književnosti, a one iz druge skupine
su granične
 one iz prve skupine se prema sva 3 kriterija (likovi djeca, dječji nakladnik, pisane za djecu)
određuju kao dječje, a druge se kolebaju prema nekim kriterijima
 u 2. skupini se više nalaze djela koja nisu direktno pisana za djecu, već su ih prisvojila od odraslih>

Slikovnica
-dječja knjiga par excellence
-prva knjiga s kojom se dijete susreće
-likovna i jezična komunikacija
-kombinacija likovnog i književnog izraza
-više likovna, jer postoje slikovnice bez riječi, ali ne i bez slika
sličnija filmu nego ilustriranoj knjizi
- kratka, tematski raznolika, umjetnička (uspostavljanje unutarnjeg odnosa između djela i čitatelja) ili
poučna (biljke, životinje, predmeti, djelatnosti…)
- nema puno umjetničkih slikovnica

Dječja poezija
-prvi umjetnički tekstovi koji se nude djeci
-svoje značajke razvila iz usmene dječje poezije
- nursery rhymes, kratke, NONSENSNE
- motivi se mijenjaju jer se mijenja društvo, svjetonazor i ostalo
- s obzirom na motiviku koja se nameće imamo 3 faze:

1. idilična faza i ruralnost

2. nostalgična faza u kojoj se žali za predmetima iz ruralnog okoliša
3. faza prilagođavanja urbanom svijetu

-izbor motiva vezan uz ambijent u kojem dijete živi

-najbitnija crta: osjetilnost
-dječja pjesma je u funkciji (uspavljuje, stvara ritam, zvukovi iz prirode, osjećaji…)
- djeluje na više osjetila
-vedra i vesela, s dosjetkama, iznenađenjem
-nije poučna, ali nije ni laka
-dijete najviše privlači priroda i igra, a ne nečije sentimentalno sjećanje na djetinjstvo, zato više vole
narativne oblike od lirskih
-dijete ne shvaća i ne vidi svoje pogreške, niti na djetinjstvo gleda kao odrasli ljudi
- razlikujemo dječju poeziju i poeziju o djetinjstvu

Dječja priča
-glavna vrsta dječje književnosti
-prati djecu od početka do kraja djetinjstva
 bitna odrednica priče: fantastično, bez njega nema priče
-bježi od stvarnosti
-djeca zbog svog pogleda na svijet bez čuđenja prihvaćaju nestvarno/fantastično te im je stoga priča
vrlo bliska
 po postanku se dijeli na:

1. narodnu
-postoji jednako dugo kao i jezik
-prenosi se usmenim putem
- nema utvrđeni tekst i primarno nije bila namijenjena djeci, ali se prilagođavala njima, to su činili i
pisci koji su bilježili narodne priče
- dijeli se na: mit, legendu, bajku (prisutnost čudesnoga) , novelu, pripovijetku (nema čudesnoga),
anegdotu i šaljivu pričicu

2. umjetničku
-razvila se iz narodne
- za njezin razvoj najbitnija je bajka

Narodna bajka
-ima strogo određenu i lako prepoznatljivu strukturu
-stvarno i čudesno postoje paralelno, no ograničavaju se međusobno
-bitno nizanje događaja i epizoda bez opisa
-lica nisu detaljno opisana u fizičkom i psihičkom pogledu
-nema opisa prirode
-mitološkog podrijetla
-moral specifičan
-neodređeno mjesto i vrijeme
-uvijek ima sretan kraj

Umjetnička bajka
-opisi ambijenta, prirode, likova, duševnog stanja
-likovi su karakteri
-moral lica se uzdiže na viši stupanj
-IBM i HC Andersen

Bajka Bajka je osobita književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliće sa zbiljskim

na takav način da između prirodnoga i natprirodnoga, stvarnoga i izmišljenoga nema pravih
suprotnosti..Likovi nisu opisano u psihičkom pogledu, nizaju se događaji i epizode bez opisa

Književna narodna bajka

-prijelazni oblik iz narodne u umjetničku bajku (više pripada narodnoj)
-Perrault i braća Grimm

Fantastična priča
-L. Caroll, HC Andersen
-napušta mitološki svijet, ali se unutarnja stvarnost (osjećaji, snovi) prikazuje kao vanjska
-pomak u irealno
-Alica u zemlji čudesa (likovi koje susreće povezani s likovima iz njezina stvarna života)
-junaci djeca
-široke mogućnosti, za razliku od bajke

 polazeći od tipa čudesnog priča je:

1. mitološka (likovi iz mitologije)
2. alegorijska
3. hiperbolička
4. fantastična

 po namijeni priča može biti:

1. simbolička
2. filozofska
3. šaljiva
4. poučna
5. priča kao igra
6. moralistička
7. basna

 po odnosu prema tradiciji:

1. klasična priča
2. starinska priča
3. moderna priča

 po elementu igre:

1. kumulativna priča

po junacima u odnosu na djecu:

1. djeca su junaci
2. djeca nisu junaci
-junaci se ipak mogu ponašati kao djeca, iako to nisu

 podjela po junacima:

-mogu pripadati ljudskom rodu, biljnom, životinjskom svijetu ili mitološkom svijetu
- vilinska priča
-priča o patuljcima, divovima, vješticama, herojima, svetcima, životinjama, biljkama, lutkama,
ludama

 po završetku:

1. priča sa sretnim završetkom

2. nesretnim završetkom
3. u čijem završetku se ne odlučuje o sreći ili nesreći

Dječji roman (roman o djetinjstvu)

-nefantastična književnost
-glavna vrsta: roman o životu i pothvatima djece u stvarnom svijetu
-roman o djetinjstvu ne mora biti dječji roman
-pojavljuje se u drugoj polovici 19. st. (M. Twain, L. Alcott)
- junaci su djeca (oko 10 godina) različitih društvenih slojeva, prikazuju se prizori iz dječjeg života u
stvarnim uvjetima
-dječaci su češće junaci, ili dječji par (Heidi, Šegrt Hlapić)
-bolesna, siromašna djeca kao likovi do 20. st., kasnije prosječna djeca
-katkada odrasli igraju ulogu negativca (Hlapić, Emil i detektivi)
-pothvat u romanu najvažnije tematsko sredstvo, iako nekada nije usklađen s dječjim mogućnostima
-kratak, jednostavan izraz i stil, sretni završetci

Roman o životinjama
-u njihove su likove obućeni ljudski tipovi u basnama
-životinjski se svijet prikazuje onakvim kakav jest
-ne skrivaju se nagoni životinja, poštuju se zakoni prema kojima žive
-ne daje im ljudske osobine
-osobni doživljaj životinjskog svijeta
-odstupa se od stvarnosti u komunikaciji životinja s drugima pa i ljudima (F. Salten, Bambi)
-mogu izražavati i svoje misli ili osjećaje, stavove (Pčelica Maja, Knjiga o džungli)

Avanturistički roman
-nesvakodnevni život, zbog toga privlače djecu (10 godina)
-prilično jednostavna shema (junak mora izvršiti težak zadatak, svladava prepreke, uvijek je u
opasnosti, ima prijatelje koji mu pomažu, često gubi, ali se uvijek vraća u igru i na kraju ostvari cilj)

 podvrste:

1. robinzonade
2. roman o moreplovcima
3. gusarski roman
4. roman o traženju zakopanog blaga
5. Divljem zapadu, kaubojima, detektivima i sl.

-što je napetiji i što je junak sposobniji, to je roman zanimljiviji

Znanstvenofantastični roman
-sličan avanturističkom
-otac znanstvene fantastike: J. Verne (Pet tjedana u balonu, Put oko svijeta u 80 dana)
-začetnici: M. Shelly, E.A. Poe
-predstavlja dostignuća kojima je znanost na tragu, ali još nisu ostvarena (put na mjesec tada)
-malo djela pisanih za djecu

Povijesni roman – winnetou, roobin hood

-onaj koji privlači djecu većinama je i avanturistički
-Winnetou, povijesni roman + otok s blagom- pustolovni roman škotskog pisca, Robert Louis
Stevenson
-romani Waltera Scotta i A. Dumasa
-nacionalni junaci (Marija Jurić Zagorka)
-Kraljević i prosjak (M. Twain)- pustolovina, povijest, humor, tuga

Basna
-književna vrsta u kojoj se pojavljuju životinje
-životinje predstavljaju određene ljudske značajke (lisica kukavica, sova mudrost, magarac glupan,
vuk nasilnik)
-govori o ljudima, tj. njihovim manama i vrlinama
-domovina joj je Indija i istočni Mediteran
-razvila se u Grčkoj (Ezop) Rim Arapi Indija (Pančatantra)
-kratka, pisana u prozi ili stihu
-sastoji se od pričice (izmišljena zbog izricanja morala) i morala (na početku ili kraju)
-često pesimistične poruke (La Fontaine)

Kratka povijest

17. st.
J. Cotton, Duhovno mlijeko za bostonsku djecu, 1646.
J. de la Fontaine, Odabrane basne u stihu
C. Perrault, Priče moje majke Guske

18. st.
D. Defoe, Robinson Crusoe
J. Swift, Guliverova putovanja

19. st.
braća Grimm, Bajke za djecu i dom
J.F. Cooper, Posljednji Mohikanac
A.S. Puškin, Bajka o ribaru i ribici
H.C. Andersen, Priče ispričane za djecu
C. Dickens, Božićna pjesma
E. Lear, Knjiga besmisla
H. Beecher Stowe, Čiča Tomina koliba
J. Verne, Pet tjedana u balonu
L. Carroll, Alica u Zemlji čudesa
L. May Alcott, Male žene
M. Twain, Pustolovine Toma Sawyera
J. Heusser Spyri, Heidi
C. Collodi, Pinokijeve pustolovine
R.L. Stevenson, Otok s blagom
H. Pyle, Sretne pustolovine Robina Hooda
O. Wilde, Sretni kraljević
K. May, Winnetou
R. Kipling, Knjiga o džungli

20. st.
F.L. Baum, Čarobnjak iz Oza
F. Molnar, Junaci Pavlove ulice
IBM, Čudnovate zgode šegrta Hlapića
H. Lofting, Priča o doktoru Dolittelu
F. Salten, Bambi
A.A. Milne, Winnie the Pooh
E. Kastner, Emil i detektivi
A. de Saint-Exupery, Mali kraljević
A. Lindgren, Pipi Duga Čarapa
E.B. White, Charlottina paučina
J. Gaarder, Tajna igraćih karata
P. Pullman, Polarno svjetlo
J.K. Rowling
J.R.R. Tolkien, Hobbit
Počeci dječje književnosti
-kraj 17. st.
-djeci je bila dostupna usmena književnost preko odraslih i prije
-usmena književnost, mitovi, legende, sage, šale, pripovijetke, anegdote
-nursery rhymes (poezija koju su odrasli namijenili djeci)
-odrasli djeci čitali srednjovjekovne tekstove
-djeca sudjelovala na misama i slušala Bibliju
-slušaju i viteške priče
-u 17. st. Se počinju prodavati manje knjižice koje sadrže poučne priče, vjerske, ali i viteške
(chapbooks, plavi tisak, pučke knjige)
-u 2. pol 17. st.--> tiskanje djela namijenjenih djeci
- Engleska, Francuska, Njemačka i SAD bitni za razvoj

17. st.
-pojavljuju se prve knjige za djecu, u duhu kršćanstva
 prvu napisao J. Cotton
Prva slikovnica: J.A. Komensky (1658.), svećenik, slikovnica mu pomogla pri poučavanju
nepismenih
basne J. de La Fontainea
- stvorio svoj tip basne
-u stihu, kratka i jasna pouka, živa radnja, dijalozi, suprotstavljeni karakteri
-1668. objavio prvih 6 knjiga
-sadržaje preuzimao od drugih
-nije pisao za djecu, ali su ga ona prihvatila

 J. Bunyan
-Hodočasnikovo putovanje (alegorijski predstavlja put spasenja, zabavan, poučan, pustolovan)
gl. Lik: Christian, bori se s čudovištima (alegorijski likovi), sude mu, bježi u Nebeski grad
-njegov se život dijeli na grešni svjetovni i na obraćenje i spas
-psovač, plesač, odan piću i zabavama
-preokret doživio prilikom ženidbe kada mu je žena kao miraz donijela samo 2 pobožne knjige
-djela pisao u zatvoru jer je počeo propovijedati
-dok je bio mlad volio čitati viteške romane
-utjecaj na D. Defoea i L. Alcott

Charles Perrault
-Priče moje majke Guske
-narodne priče s poukama
-dotjeruje svoje priče kako bi mogle dospjeti u salone visokog društva kojima su bile namijenjene
-smanjuje čudesnost
-unosi opise, a izgled ljudi i ponašanje prilagođava gospodskom društvu
- jednostavan izričaj, bez grubosti, ponavljanja i jednoličnosti
-Crvenkapica, Kraljević Čuperak, Zaspala ljepotica, Mačak u čizmama, Vile, Palčić, Plavobradi

18. stoljeće
-puritanci i dalje izdaju katekizme i udžbenike
razvija se moralna priča
- u njoj postoje Dobri i Loši, Siromašni i Bogati i Sebični i Dobročinitelji
-ovi dobri budu nagrađeni
-načelo: isplati se biti dobar
-primjeri iz života koji nisu fantastični

-početak umjetničke dječje poezije i avanturističkog romana

Poezija:

 I. Watts (Božanske i ćudoredne pjesme za djecu, 1715.)

-posvetio pjesme 3 kćerima
 J. Newberry (Pjesma majke guske)

Romani:

 D. Defoe, Robinson Crusoe(1719.)

-živio burnim životom, bio u zatvoru
-trgovao čarapama i pletenom robom
-interes za mnogo područja, tjeskoba, patnje, novčana oskudica
- prvi roman Robinson Crusoe u 3 dijela
- prvi dio postao jednom od najomiljenijih dječjih knjiga