DIJETE I SLIKOVNICA

Slikovnica je prva djetetova knjiga u kojoj je priča upotpunjena ili proširena i obogaćena
ilustracijama. No, priča može biti ispričana i bez riječi, samo slikama ili su slike nanizane kao
pojmovi koje dijete razgledava, prepoznaje, imenuje i priča o njima. Ako se radi o dobroj i
vrijednoj slikovnici, u pravilu su imena autora i ilustratora navedena na naslovnici, dok su
anonime slikovnice često znak da se radi o manje vrijednom, lošem djelu.

Ilustracije moraju biti:

 jednostavne i djetetu razumljive

 estetski vrijedne da bi djetetu razvijale smisao za lijepo
 realne kada djetetu pojašnjavaju neke pojmove
 maštovite kada prate radnju koja dijete uvodi u svijet stvaralaštva i mašte
 manje detalja za mlađu djecu, bogatije i složenije kompozicije za stariju djecu

Tekst slikovnice mora biti:

 prilagođen djetetovoj sposobnosti poimanja

 zanimljiv smislen i pisan djetetu razumljivim jezikom
Slikovnica se mijenja s djetetovim odrastanjem

– slikovnice za najmanju djecu (u prvoj i drugoj godini života) više sliče igrački no knjizi –
rasklapaju se u lepeze, sastavljaju u maštovite oblike, izrezane su i oblikovane prema nekom
liku na slici, debele, izrađene od kartona ili mekane i savitljive, izrađene od tkanine, spužve ili
plastike;

– u ranoj dobi djeca vole slikovnice s ritmičkim stihovima, brojalicama i pjesmicama koje
uvijek ponovno i sa zadovoljstvom slušaju;

– prve djetetove slikovnice su obično tzv. pojmovne slikovnice (slike predmeta, ljudi,
okruženja iz prirode…) koje su za malo dijete i prvi udžbenici uz koje uči tumačiti sliku,
prepoznavati, govoriti, opisivati, uspoređivati …

– slike u slikovnicama za najmlađu djecu ne smiju biti opterećene suvišnim detaljima koji bi
mogli odvlačiti djetetovu pažnju; dok su djeci mlađe dobi primjerene slikovnice s više slika, a
manje teksta, starijima uz ilustracije treba i složenija radnja;

– kako dijete odrasta i osamostaljuje se u razgledavanju, listanju pa i čitanju slikovnica,

ilustracije sve više gube informativnu funkciju i u sve većoj mjeri ispunjavaju estetsku – slika
više ne pomaže shvaćanju teksta već obogaćuje doživljaj;

– četverogodišnjacima i petogodišnjacima zanimljive su radnje s jednostavnim

zapletom, priče o ljudima i događajima bliskim njihovom iskustvu, a djecu u šestoj godini
života zanimaju složenije priče o ljudima i prirodi bliskih i dalekih krajeva, zatim basne i
bajke;

– starijoj predškolskoj djeci primjerene su slikovnice s maštovitim, nedorečenim

ilustracijama, jer dijete slušajući i čitajući samo stvara predodžbe o likovima i radnji.

Nikad nije rano početi čitati djetetu.

Što ranije počnemo to je dobit za dijete veća. Djetetu treba od samog rođenja čitati, jer to
pomaže u stvaranju posebne emocionalne veze između djeteta i odraslog.

Osim što će dijete uživati u slušajući priče i listajući slikovnicu, ono će uz vas razvijati naviku
odgovornog odnosa slikovnici, kasnije knjizi. Ako već u ranom djetinjstvu nauči da se po
slikovnici ne šara i da se ne smiju oštećivati stranice, takav će odnos zadržati prema knjizi
cijelog života.

Knjiga je poseban intiman predmet koji snažno srasta s osobnošću i izvanredno je sredstvo za
suočavanje sa životnim problemima.
Nemojte se iznenaditi ako vam netko ponudi slikovnicu kao "lijek" za probleme koje imate s
vašim djetetom.

Već je jako dugo u Izraelu praksa da se knjige/slikovnice koriste kao sredstvo samopomoći
još od vrtića.Slikovnica ili knjiga može pomoći djeci u prevladavanju problema kroz čitanje
priča u kojima su likovi uspješno riješili probleme slične njihovima. Uspješnost je u tome što
je interpretacija priče beskrajni proces u kojem dijete unosi svoje osobne potrebe i iskustva.
Djeca često imaju problema identificirati i iskazati svoje osjećaje, priče otvaraju diskusiju i
samorazumijevanje. Ako dijete postane emocionalno uključeno u doživljaje lika iz priče, tada
je u većoj mogućnosti izgovoriti, odigrati ili nacrtati sliku kako bi iskazali svoje najintimnije
misli. Knjigu u ljekovite svrhe ne koriste smo stručnjaci već je mogu primjenjivati i roditelji
kao pomoć u odgoju djeteta.

Slikovnice ili knjige ne treba koristiti samo u kriznim situacijama, niti je ona lijek za sve
dječje poteškoće, naprotiv ona ne mora odgovarati svoj djeci i više ju se treba gledati kao
sredstvo koje nam omogućuje da lakše vidimo svijet kroz oči djeteta.

Najteži dio je odabir slikovnica/knjiga. Prvo je potrebno identificirati problem/potrebe djeteta,

pronaći literaturu koja se bavi emocionalnim i razvojnim poteškoćama ili nesretnim
situacijama koje su djeca doživjela. Potrebno je pročitati materijale prije nego što se iznesu
pred dijete i provjeriti jesu li dobno primjereni, odgovaraju li spolu, zrelosti i općenito
kontekstu u kojem dijete živi. Važno je provjeriti je li priča realističnog kraja i donosi li
iskreno rješenje problema. Knjigu djetetu čitamo na glas.

Nakon čitanja razvija se aktivnosti pomoću otvorenih pitanja, prepričavanja priče,

dramatizacije, korištenja lutaka, zapisivanja odgovora, snimanja i korištenja različitih likovnih
tehnika kako bi do maksimuma iskoristili doživljaj knjige.

Beba i slikovnice: što, kada i kako?

Ono od čega nikada nije prerano početi jesu pjesmice koje mama može pjevušiti ili izgovarati
bebi već od prvih mjeseci života, tijekom rutinskih aktivnosti vezanih uz svakodnevnu njegu
(presvlačenje, kupanje, uspavljivanje, masaža i dr.). Isto je i s prvim slikovnicama. Danas se
mogu nabaviti prve platnene slikovnice "vrpce" koje se sastoje samo od slika i zavežu se za
stranice krevetića ili kolica. One potiču bebu da okreće glavicu dok leži i koncentrira pogled.
Najbolje su one dvostrane, gdje je jedna strana s crno-bijelim slikama (za novorođenče), a
druga sa slikama u boji (za 2-3 mjesečno dojenče). Crno-bijele slike u obliku jednostavnih
geometrijskih uzoraka razvijaju u bebe prvo fokusiranje vida. Važno je samo mijanjati stranu
na kojoj se nalazi slikovnica i povremeno je uklanjati, da beba i s te strane može vježbati
gledanje u daljinu. Nakon toga može se bebi početi davati u ruke šuškave platnene slikovnice
za dojenčad (sa trakicama, šuškalicama i zvečkicama). One su više igračke nego knjige, ali
ipak su slikovnice s platnenim stranicama. Kada beba počinje stavljati igračke u usta daju se
gumene slikovnice (one su poslije dobre i za kupanje, kada beba već sjedi u kadici).

U dobi oko 6-7 mjeseci (kada beba počinje sama sjediti) može se početi polako s "pravim"
kartonskim slikovnicama, u kojih su stranice izrađene od vrlo tvrdog "neuništivog" kartona
debljine oko 5 mm. Najbolje su za početak multisenzoričke slikovnice koje na stranicama
imaju vrlo jednostavne krupne slike s debelim crnim obrisom, čisto jarko obojenih površina,
ali s različitim senzoričkim umecima (npr. komadići krzna, tkanine, brusnog papira, plastike,
neke svjetlucave detalje i dr.) Bebe ih istražuju prstićima i sviđa im se dirati te materijale (npr.
pogladiti macin mekani krzneni trbuščić ili dirati hrapave šapice). To je jako razvojno
poticajno, a ujedno se radi i o prvim mini pričama. Jedna stranica - jedna kratka rečenica.
Najbolje su one u kojima se rečenice ponavljaju, a mijenja se samo jedna ili nekoliko riječi.
Bebe još ne prate te pričice, nego više se bave opipavanjem i razgledavanjem slika. Kao prve
teme su dobre npr. bebin dan ili neko mladunče životinje (mačić, psić, konjić i dr.).

U cijelom razdoblju do kraja prve godine nastavljaju se gumene, plastične, platnene

slikovnice, uz postupno sve veće prevladavanje kartonskih. Roditelji trebaju biti spremni na to
da će beba one kartonske ipak uništiti (kolikogod čvrste te stranice izgledale). Zato neka ne
kupuju skupe knjige jer uništavanje slikovnice jednako je razvojno poticajno kao i igra s
njom.

Prema kraju prve godine kartonske slikovnice već postaju malo složenije, većinom bez
senzoričkih elemenata, sa slikama s više likova na stranici i jednom rečenicom. Već se može
ponuditi i prvi slikovni rječnik ili više njih na razne teme.

Paralelno s tim svakako se poveća opseg "pjesničkog repertoara" koji osim tema iz bebine
svakodnevnice (hranjenja, kupanja i dr.) sada uključuje i kratke pjesmice o životinjama,
pjesmice za prva glasovna oponašanja i sl. Preporučuju se male slikovnice za bebe u obliku
životinja (npr. "Mali trbušasti prijatelji" i sve tome slično) u kojoj je tekst zapravo simpatična
pjesmica, a svaka slika konkretno prikazuje redak iz pjesmice (najbolje su slikovnice u obliku
životinja ili igračaka - autića, lopte ili dr.). Preporuka roditeljima je da osim vizualnog dojma,
gledaju na kvalitetu pjesmice u slikovnici, da bude jednostavna, simpatična, obavezno čvrsto
rimovana pjesmica-priča. Takve slikovnice zauzimaju centralno mjesto u dobi od 1 do 1,5
godine, kada dijete još ne može pratiti pravu priču tipa "za laku noć", ali je već sasvim
spremno za kratku pjesmicu-pričicu (npr. "Plahi tigrić"). U toj dobi pjesmice imaju najveće
značenje i jako veliku ulogu u razvoju govora. Nakon 1,5 godine dijete kojem su se prije
recitiralo mnogo pjesmica, već može dopunjavati rime (zadnje riječi u retku) u više od desetak
pjesmica. Pjesmice će nastaviti pratiti dijete i dalje, kroz cijelo rano djetinjstvo. U dobi od 2
do 3 godine dijete već može samo recitirati kraće pjesmice od početka do kraja ("čitati" ih u
slikovnici ili recitirati napamet).

Nakon 1,5 godine roditelji trebaju početi sa slikovnicama pričama. U toj dobi dijete još
možda neće posve pratiti priču, ali to će se početi događati prema 2. rođendanu. Npr.
slikovnice poput onih prema crtićima "Peppa praščić" su djeci u toj dobi omiljene. Sada se
čitanje priče uvodi u ritual uspavljivanja. Dijete već bira što želi da mu čitate i ne treba se
čuditi (a kamo li protiviti) ako želi da jednu te istu slikovnicu čitate svaku večer ili čak više
puta dnevno, od početka do kraja.

Nakon 2 godine roditelji mogu već nuditi edukativne slikovnice (npr. "Zabavan jezik u
slikama i igra 1 - Riječi", slikovni rječnici, knjige tipa "Svijet oko nas", knjige s prozorčićima,
preklapalice i dr.). To je ujedno i dob za prve bajke koje u početku trebaju biti jednostavne
(npr. kao u knjizi "Šest koraka u razvoju govora"). Poslije dolaze Winnie Pooh i prijatelji, Tri
praščića (ovo zadnje po želi roditelja, jer još definitivno nije dob za "Ivicu i Maricu",
eventualno za "Crvenkapicu", iako bi se moglo dogoditi da nakon čitanja "Crvenkapice"
dvogodišnjak odluči prestati razgovarati s ljudima izvan kuće). To je dob za Božićne i ostale
blagdanske priče i pjesmice. Dijete se već raspituje o životu Djeda Mraza (npr. slikovnice
"Darovi Djeda Mraza", "Djed Mraz i prijatelji"). Sada roditelji trebaju doista pažljivo birati
slikovnice, kako sadržajno, tako i likovno.

Također, to je dob kada se djetetu treba početi nabavljati više slikovnica, izdvojiti policu ili
ormarić posebno za djetetove knjige. Vrijeme je i za posjećivanje dječjeg odjela obližnje
knjižnice. Dijete više nije beba, nego je mališan koji treba naučiti da se knjige ne smiju
uništavati, da se u njima ne smije šarati (osim slikovnica koje su za to posebno namijenjene).
Djetetova polica s knjiga treba se popunjavati raznovrsnim knjigama, pričama, pjesmaricama,
bajkama i dr. Naravno, još uvijek će biti "incidenata" s poderanom stranicom, zato ako ste
kupili skuplju i kvalitetniju knjigu koja je možda čak i korak ispred njegove dobi i koju želite
sačuvati za nadolazeće godine, ne ostavljajte dijete nasamo s tom knjigom, nego je čitajte
zajedno, dok vam mirno sjedi u krilu. To je mnogo bolje nego ozbiljno naljutiti se na
mališana koji još razvojno nije u stanju obuzdavati porive "knjigouništavanja".

S dvogodišnjakom treba posebno vrijeme posvetiti čitanju pjesmarica. Ako ste odabrali pravu
kvalitetnu pjesmaricu, s pjesmicama koje odgovaraju dobi, mališan će mnoge od njih
spontano naučiti napamet.

Dakle, iz svega prethodno rečenoga možemo zaključiti da je slikovnica u najranijoj dobi

djeteta veoma važna i od velikoga značaja za što bolji djetetov razvoj. Bitno je i za razvoj
pravilnog govora, dakle čitanjem mi djetetu pomažemo u pravilnom izgovaranju riječi,
obogaćujemo mu riječnik i slično. Dosta vremena je poželjno da dijete provodi uz knjigu i sa
knjigom. Stoga svi skupa razvijajmo maštu djece, pustimo da nam život na taj način bude
ljepši. Gledajmo malo život dječjim očima, puno je ljepši i razigraniji.