Roman o vremenu turske vlasti na prostoru Srbije (Vranja), jedno od najznačajnijih
dijela srpskog realizma Kroz odrastanje Sofki je najvažniji bio izgled, izlazila je da je gledaju, da joj se dive, nije imala stida, smatrala je da je niko nije dostojan U prvom planu romana je materijalno, moralno i biološko propadanje pri čemu sam naslov romana upućuje na moralno i biološko propadanje čiji su korijeni u nečistoj krvi koja je ovladala hadži Trifunovom porodicom i potomcima Sofkin otac odabrao njenu majku za ženu jer je siromašna i lijepa, neće mu se moći suprotstaviti jer je zavisna od njega, on je može kontrolirati, a lijepu zbog svog ega i pokazivanja drugim ljudima Incest je bio sasvim normalna pojava (svekar bude sa snahom prvu bračnu noć) – dokaz moralnog propadanja Vrijeme u romanu se dijeli na ono prošlo i ovo sadašnje – prošlo vrijeme predstavlja jednu vrstu uvoda u sve ono što će Sofka proživjeti Predstavnici prošlog su pradjed hadži Trifun, prababa Cona, djed Kavarola, njegova sestra Naza i tetak ludi Rista – u njima su uzroci i korijeni moralnog i biološkog propadanja Predstavnici sadašnjeg vremena su efendi Mita i Sofka Oblici ispoljavanja nečiste krvi kod predaka su: predavanje izobilju i raskoši, te udaljavanje od rada i bilo kakvih poslova; uživanje i pretjerivanje u jelima, slatkišima i odjeći; obraćanje pažnje na izgled, da se što više pred drugima istakne i naglasi ljepota i strastvenost (naročito kad su u pitanju žene), želja žena da budu zavodljive bez obzira na rod i spol (imperativ je bio zavesti sve); vođenje razvratnog života na imanjima sa seljankama, cigankama, lakim ženama; jaki nagoni i strasti kada se gubi kontrola nad samim sobom (ponašanje Kavarole, Sofkine prababe koja se zaljubila u učitelja, zatim njen čin samoubistva – presjekla vene u kupatilu i 3x bježala i turčila se); bolesti u toj porodici i društvu (oduzetost tijela, umobolnost, slabo zdravlje) Kod Sofke se nečista krv pokazuje na slične načine: naglašena čulnost, dominira tjelesno; predavanje sanjarenjima u kojima se iskazuje njeno erotizovano biće; potreba za dopadljivošću, divljenje drugih prema njoj i njeno osvajanje (kada stoji na kapiji, tijelom i pogledom izaziva prolaznike); narcisoidnost – povlačenje u sebe i svoju samozaljubljenost; pohota koja je ispoljena u susretu sa gluhonijemim Vankom, a na kraju romana sa slugama; degeneracija izražena kod poroda, djeca su fizički slaba, psihički labilna, karakteriše ih podbuhlost, malokrvnost i bolesti Sofka je na neki način svojom žrtvom platila za sve što su njeni preci činili Naturalizam se naslanja na realizam, estetika ružnog se odnosi na prikazivanje i ružnih stvari i odvratnih životnih pojava, a biološka motivacija polazi od toga da čovjekovo ponašanje određuju nasljedne osobine i da je njegova sudbina unaprijed predodređena