JU etvrta gimnazija- Ilida

Maturski rad

Sarajevo, 2016/2017 godina

 Maturski rad
Tema:
Predmet:

Profesor: Uenik:
Sadraj
Uvod...................................................................................................................... 4
Kompozicija romana............................................................................................... 2
Lik Harija Halera.................................................................................................... 2
Tematika romana Stepski vuk................................................................................ 4
Psiholoki dualizam u romanu...............................................................................6
Zakljuak............................................................................................................... 9
Uvod

Razliita tehnoloka otkria obiljeila su razliite periode svjetske povijesti, a posljedice na

razvoj ovjeka kao linosti i njegovu psihu su mnogostruke. ovjek se kao drutveno bie i
rtva robno-novane privrede povodi zakonima kapitalizma, koji unitavaju njegovu bitnu
osobinu osjeaj pripadnosti kolektivu i njegovu kolektivnu svijest (mega, 1986).
Upravo ovo dovodi do metastaze ovjekove individualnosti. Uz svu tehnologiju koju
posjeduje, ovjek nikada nije bio vie usamljen. Stoga cijelu modernu literaturu trebamo
shvatiti kao krik ovjeka protiv vremena u kojem ivi, ali i protiv neega to podsjea na
ovjeka. Sada nam je, nesumnjivo, jasno zbog ega su svi veliki pisci prepoznali ovjekovu
degradaciju i uinili je temom svojih knjievnih djela. Pri ispisivanju ovjekove degradacije
pisci su esto koristili i koriste prostor kao metod kojim prikazuju ovjekovo nesnalaenje u
valu novog vremena. Tako i Herman Hesse u romanu Stepski vuk, prikazuje individuu,
ovjeka koji, iz svih navedenih razloga, pokuava pobjei od svega to je ovjeje, ispoljava
svoju sasvim drugu, divlju stranu.
U dvadesetom stoljeu veliku pozornost prostoru posveivali su Max Weber, E. Durkheim, G.
Simmel, M. Foucault i E. Husserl. Tanije, povezivanje knjievnosti s geografijom dogodilo
se 90ih godina dvadesetoga stoljea, pitanja prostora i geografije postale su priznate,
legitimne i vane teme u mnogim podrujima knjievnosti i kulturalnih studija (Thacker
2005/6).
Prostor (eng. space) treba da omogui liku da se kree, da se snalazi, da kroz prostor iskazuje
neke svoje osobine, karakteristike. Tako se u romanu Stepski vuk, glavni lik Hally Heller,
kree u tri glavna prostora: soba koja je mjesto gdje se saima sve intelektualno, kafana gdje
se deava sve ono to je svakodnevno i trivijalno, i stepenite koje na neki nain predstavlja
rezime prethodna dva prostora.

5
Kompozicija romana

Sudbina Harrya Hellera okarakterisana je i drugim likovima. Likovima koje susree na

razliitim prostorima. Tu je Hermina, koju susree u kafani, ali koja e kasnije postati
presudna za njegovu sudbinu, ali tu je i Pablo, koji ini jedan dio Hallerove podsvjesti.
Glavni lik je predstavnik tipinog njemakog intelektualca, obrazovanog na klasini nain.
Piev opis Harrijeve sobe kao prostora u kojem se najvie kree, ima funkciju slikanja
duhovnog stanja glavnog junaka(citat str.23.). Kroz cijelo vrijeme protee se pitanje ko je
ustvari Harry Haller i koja je njegova uloga u svijetu. Odgovor nam se odnosi u treem djelu
romana, tj u Traktatu o Stepskom vuku pogled Stepskog vuka proniknuo je svekoliko nae
vrijeme, svekoliko marljivo prenemaganje, sav treberaj, svu ispraznost, cijelu povrnu igru
jedne umiljene, plitke duhovnosti ah, iao je pogled naalost jo dublje, iao je dalje nego
to je tek pogled na nedostatke i beznadnost naeg vremena, nae duhovnosti, nae kulture.
Iao je sve do u srce svekolike dvojbe jednog mislioca, moda jednoga koji znade, sumnju u
dostojanstvo i smisao ljudskog ivota uope (Hesse, 1996).
Prostor takoer utjee i na sam tok romana. Prostor je taj koji korespondira s pojedincem
savremenoga svijeta, posebno prostor savremenoga grada. Zadatak je i geografije i teorije
knjievnosti da interdisciplinarno krenu izuavati predmet o kojem smo govorili. Po jednom
od Ogbornovih zakljuaka, i prostori i tekstovi, kao i odnos meu njima, tek e se promatrati
kao pitanja izvedbe i ozakonjenja (Ogborn, 2005).
Da je za prostor u romanu bitna sama biografija pisca, govori nam i injenica da je pisac
boravio u iznajmljenoj sobi, da je obilazio kafane i pozorita, to je jedna od kljunih
injenica u djelu. Tako prostor postaje centralni dio ovog romana to je Bahtin okarakterisao
kao sastavni dio romana preplitanje istorijskog i drutveno javnog sa linim i ak
potpuno privatnim, intimnim, preplitanje privatnog ivota sa politikim i finansijskim,
dravne tajne sa tajnom lonice, istorijskog niza sa ivotnim i biografskim (Bahtin, 1989).

Lik Harija Halera

Herman Hese je najitaniji i najbolji pisac velike njemake knjievnosti XX vijeka. Za

njegovu popularnost postoji vie razloga, ali jedan od najbitnijih je, svakako, bavljenje
problemima modernog ovjeka, naroito intelektualca. Hese je na zadivljujui nain
univerzalizovao individualnost, i pokazao nam da nismo usamljeni u naimduhovnim
stranputicama i bludnjama, nego da veliki broj ljudi misli slino kao i mi.
Ovaj roman je najitanije djelo ovoga pisca, a kompoziciono je vrlo specifian.
Roman prati duhovnu evoluciju Harija Halera, glavnog lika romana. Hari se doseljava kod
osobe koja je pronala njegove zabiljeke, osobe kod ije je tetke iznajmio sobu sa
mansardom. Ubrzo poslije toga su stigle i Harijeve stvari, pri emu je poseban akcenat
stavljen na knjige, odnosno na literaturu koju je gospodin Haler prouavao. Njegovu
biblioteku su, pored djela indijske filozofije, sainjavala djela beletristke, i to Gete, Novalis,
Dostojevski i mnogi drugi. Vidimo da je glavni lik predstavnik tipinog njemakog

6
intelektualca, obrazovanog na klasini nain. Piev opis Harijeve sobe ima funkciju slikanja
duhovnog stanja glavnog junaka.
Hari Haler citira ''pripovjedau'' jednu misao Novalisa:''Veina ljudi nee da pliva prije nego
naui''. ovjek je roen da ivi, a ne da misli. Onaj ko misli moe da dotjera daleko, ali je
ipak zamijenio tle vodom i jednom e se udaviti (tragina sudbina intelektualca). Hari je
osobenjak, stepski vuk, bie koje se ni na koji nain ne moe uklopiti u tok svoga vremena.
Za ovo postoje dva razloga: dualistiki karakter njegove due, koji je stalno dri rastrzanu
izmeu apolonizijskog i dionizijskog, ljudskog biai ivotinje, ovjeka i vuka, dok drugi
razlog lei u njegovom samoubilakom karakteru, koji se esto aktivira u trenucima velikih
mentalnih tekoa. Hari Haler je sebe smatrao iskljuivom jedinkom, as osobenjakom i
nastranim pustinjakom, a as nadprosjenom, u neku ruku izvanredno obdarenom
individuom, uzvienom nad sitnim normama svakodnevnog ivota. Suprotno tome, on cijeni
graanski ivot kao sistematian i uredan, kao ivot njegovog djetinjstva i mladosti. Takav
ivot je trom, nezanimljiv i jednolian.
Hari Haler je nesumnjivo velika priroda, jer sve se takve prirode protive kalupljenju i tee
originalnosti, slobodi i nezavisnosti. Individualci ne predstavljaju dobar materijal za graane
(Hermina, Pablo i Marija), jer se svaka visoko razvijena individualnost ustremljuje protiv
sopstvenog ja i naginje njegovom unitenju. Dogmatizam pisca je motivisan iskustvom, ali
pisac uspijeva da zadri distanciranost i objektivnost. Ljudsko ja nije jedna nedjeljiva cjelina,
nego je sastavljena iz velikog broja sastavnih dijelova, kojih postajemo svjesni kada samo
jedan postane vei od drugih. Jedna od glavnih karakteristika zapadne filozofije je monizam
due, a za istonu filozofiju je karakteristian pluralizam.
Pisac, pod oitim uticajem indiske filozofije, smatra da dua nije cjelovita, nego ima vie
razliitih karakteristika. Harijeva velika greka je u poimanju ljudske due, koja se, po njemu,
sastoji od ovjeka i vuka, a upravo ovo i predstavlja genezu njegovog problema. Haler smatra
da neko treba da pobijedi- ili ovjek, ili vuk. Meutim, sama poetna podjela je pogrena, jer
trebamo govoriti o bezbrojnim aspektima ljudske due i ne gledati je kao jednu nedjeljivu
cjelinu, ve kao skup razliitih dijelova (linosti). Mnogostrukost ljudske due je injenica
koju treba prihvatiti i umnoiti, jer se samo umnoavanjem te mnogostrukosti moe dostii
svemir. Pisac govori da smo svi mi, ljudi, jednom bili sreni, do trenutka spajanja naeg duha
sa tijelom. Ovo mnogo podsjea na Platonovo uenje o svijetu ideja u kojem ivi dua, prije
njenog sjedinjenja sa tijelom, a moe se predstaviti kao vjeni sukob preegzistencije i
egzistencije.
Pravi graanin je lani ovjek, neko ko nije spreman da na raun svoga ja sebe pretvori u vie
bie. Hari se pita kako je od mladia, punog poleta i idealizma, postao mrzovoljni starac, koji
je doao do ogavnog pakla praznine i oajanja. Uzrok svega je otuenje ovjeka modernog
doba, jer je Hari spoznao dubinu jaza koji se krije izmeu stvarnosti i ideala. Uzrok samoga
otuenja, temeljni uzrok, lei u razbijanju kolektivne svijesti ljudskih bia i njihovoj
individualizaciji, jer nekadanji zajedniki problemi ljudske zajednice, sada postaju lini
problemi bivih ljudi. Dakle, otuenje je direktni proizvod razvoja tehnologije, kao misaonog
rada ljudi, rada koji je umanjio ulogu koristoljublja koje ih je zbliavalo. Hari smatra da
''mehaninost'' ivota sprijeava ljude da razmiljaju o svojim ivotima, jer svaki dan slijedi
prethodni. Borba protiv smrti i volja za ivot su karakteristike ivota izuzetnih ljudi i toga je
Hari svijestan. Njegov susret sa davnim poznanikom i prouavaocem indijske mudrosti, gura
ga jo vie na mranu stranu. Luta gradom pokuavajui da odgodi samoubistvo, i onda

7
prihvata ruku spasa- upoznaje Herminu, djevojku koja ga tokom romana upoznaje sa sitnim
ivotnim radostima, stvarima koje ine sav na ''veliki'' ivot. Hermina shvata da svijetom
vladaju samo plitki i sitni ljudi, dok za ''prave'' ljude nema mjesta na ovom svijetu. Ljudi kao
to su ona i Hari posjeduju samo enju za vjenou, a nain do njenog dolaska je nebitan,
jer su veliki grenici i poroni ljudi postali sveci. Herminin makijavelizam iskrivljuje
fundamentalne postulate hrianskog uenja. Harijev prolazak kroz ''Pablovo'' magino
pozorite, predstavlja konanu i postupnu metamorfozu njegove due. Pozorite ima mnogo
prostorija, to znai da se i na ljudsku duu moe gledati iz raznih uglova. Hari je posjetio
nekoliko prostorija i bio je uesnik sukoba voenog izmeu ovjeka i maine, to je pievo
zapaanje da bi nam dananja tehnologija mogla doi glave. Hari je saznao kako treba
rukovati sa figuricama ivota, te kako se ''dresira'' stepski vuk. Proivljavanjem svih ljubavi
svog ivota, Hari shvata da e u ivotima svih ljudi biti uvijek trenutaka koji e izazivati
aljenje, ali i mnogo lijepih koji ine kimu ovjekove psihe. Hari je u maginom pozoritu
vivio da se ivot nekada odvija kako mi to hoemo, a nekad potpuno suprotno. Pomislio je
kako ivot ima gorak okus, to znai da je ve bio blizu prihvatanja injenice o
nepromijenljivosti ivota. Namee nam se jedno sasvim logino pitanje- zbog ega je Hari
''ubio'' Herminu? Da li je to elja ovjeka da zauvijek raskine sa prolou, ili divljaki nagon
stepskog vuka? Mislim da je oboje tano, i da je Hari, nesvjesno, ipak naao trenutak
ravnotee, za koji je bilo potrebno ''ubistvo''. Ali to je zabluda, jer Hari ''treba da ivi, da
naui da se smije, i da naui da slua radio-muziku ivota, da cijeni duh koji njome provijava,
treba da se smije cijelom rusvaju u njoj''. Drugim rijeima, trebamo prihvatiti surovi raskorak
ideja i stvarnosti, jer to je put do istinske sree. Glavni lik predstavlja jedan mnogo iri i
dublji problem, predstavlja itavu bolesnu svijetsku generaciju.
Roman se, kao i svaka vrhunska literatura, zavrava optimistino. (''Jednom u ipak nauiti
da bolje igram figuricama. Jednom u ipak nauiti da se smijem. ekao me je Pablo. ekao
me je Mocart.'')

Tematika romana Stepski vuk

Djelo Hermanna Hessea Stepski vuk moemo promatrati na dva naina. S jedne strane to bi
mogla biti pria o samospoznaji izgubljenog ovjeka, pojedinca koji je zalutao, izgubio
kontakt za samim sobom. Drugi pogled na djelo bila bi kritika graanskog drutva, drutva
koje odbacuje pojedince sa vlastitim miljenjima i stavovima i oznaava ih opasnim za
postojei poredak. Kroz djelo upoznajemo glavnog lika i situaciju u kojoj se on nalazi. Glavni
lik Harry Haller je pedesetogodinji intelektualac koji ivi povuenim ivotom u jednoj
pristojnoj i estitoj graanskoj kui. Na prvi pogled moemo zakljuiti da je to jedan posve
obian ovjek, ali situacija nije tako jednostavna. Naime glavni lik je neka vrsta podvojene
linosti, on je Stepski Vuk i on je Harry Haller. Stepski Vuk u njemu personificira ivotinjski
nagon koji prezire graanstvo, prezire drutvo i sredinu u kojoj ivi, te ismijava uzaludne
pokuaje druge linosti da se uklopi u graanstvo. Harry Haller s druge strane utjelovljuje
plemenite, intelektualne i poten odlike kojima pokuava obuzdati i ukrotiti drugu,
ivotinjsku, linost. No pitanje linosti koje se nalaze u nama samima je mnogo sloenije od
ove podjele na ovjeka i vuka, odnosno na duh i nagon Kao to je sam Harry saznao itajui
Raspravu o stepskom vuku, u svakoj osobi postoje i ovjek i vuk, ali i stotine drugih linosti,

8
stotine drugih suprotnosti koje razdiru ovjeka. Problem kod Hallera je to to njega te dvije
dominantne linosti, ovjek i vuk, razdiru do te mjere da on vie ne moe podnijeti sukobe u
sebi i konstantno razmilja o samoubojstvu. Moram napomenuti da osim to Harry zazire od
graanstva i drutva u kojem ivi, ni spomenuto drutvo nije ludo za njim. Harry je pacifist
poput svog tvorca Hessea i poput njega je doao u sukob sa drutvom nakon objavljivanja
lanaka u novinama u kojima se protivi ratu, te vrijea i osuuje dravu kao krivce za rat.
Naravno, njega to ba posebno i ne smeta, ali nakon to uvia da i jedan intelektualac kao to
je njegov prijatelj profesor osuuje takve pacifistike stavove, Harry se slama i odluuje si
uzeti ivot. No na putu prema kui uvia da se zapravo boji smrti, te pokuava izbjei
povratak kui lutajui gradom i tada susree Herminu. Hermina je mlada djevojka koja je
poput Hallera nosi u sebi sukob linosti, ali za razliku od njega ona je upoznata sa dijelom
ivota o kojem Harry nita ne zna, te ga ona polako upoznaje sa tom stranom ivota.
Upoznaje ga s plesom, enama, jazzom, a preko nje upoznaje Pabla koji ga uvodi u svijet
opojnih droga. Harry je, kao to sam ve rekao, pojedinac koji je u potpunosti izgubljen,
izgubljen je unutar samoga sebe i izgubljen je u svijetu u kojem ivi. Rezultat te njegove
izgubljenosti je potpuna duevna rastrojenost i socijalno izgnanstvo. Nakon to upoznaju
Herminu ona mu polako pomae da uspostavi kontakt sa svijetom u kojem ivi, ali sa onom
stranom svijeta koja ga nee odbaciti zbog njegovih posebnosti, i pomae mu da uspostavi
ravnoteu unutar sebe, da pomiri krajnosti koje ga trgaju iznutra, ali on jo nije spoznao istinu
o samome sebi. Jo uvijek je zaokupljen ovjekom i vukom, te nije sposoban da uvidi iru
sliku. Nakon bala na kojem njegov novi drutveni ivot dosee vrhunac Pablo mu nudi da
posjeti njegovo magino kazalite. Magino je kazalite po meni neka vrsta poniranja u sebe
uz pomo raznih opojnih droga, ija je uloga izbrisati sve mogue predodbe o sebi, izmiriti
svoje linosti, nauiti kako upravljati njima i u konanici spoznati samoga sebe. Sama
zamisao o tim mnogobrojnim linostima u ovjeku jako podsjea na hinduizam, to ima
smisla jer je Hesse neko vrijeme proveo u Indiji, naime hinduizam se zasniva na
reinkarnaciji, svaki novi ivot proivljavamo kao nova osoba dok ne dosegnemo savrenstvo
i spoznamo sebe, te time dosegnemo besmrtnost. Tako se i u ovome romanu govori o tome
kako svatko od nas u sebi nosi stotine, ak i tisue, linosti i mi moemo proivjeti ivot kao
jedna ili dvije od njih, ali to nismo mi. Mi smo kombinacija, mjeavina svih tih linosti, tih
ahovskih figurica, i moramo nauiti igrati njima da bi spoznali samoga sebe. To je istina
koju Harry na kraju spoznaje. On ne zna tko je on, ali je spreman otpoeti cijeli ivot iznova
da naui kako upravljati svim figurama. Prouavajui ovaj izuzetno kompleksan, ali takoer i
izuzetno interesantan roman, moemo uvidjeti da, iako postoji kritika graanskog drutva,
ona ovdje ima ulogu produbljivanja opisa Hallerove psihe, ali u njoj ne poiva sr romana.
Sr romana se nalazi u vjeitoj tenji ovjeka da spozna samoga sebe, a mogli bi rei da u se
u toj tenji nalazi i sama sr ovjekova ivota.

Psiholoki dualizam u romanu

Njemaki autor Hermann Hesse je 1928. godine objavio djelo pod imenom Stepski Vuk. U
njemu se radi o liku koji se zove Harry Haller, liku koji se izolirao od modernog
buroazijskog drutva kako bi oivio klasicistike ideje europskih velikana poput Mozarta i
Goethea. Jedne noi je doao do rukopisa koji detaljno opisuje njegov vlastiti ivot:
neprestanu unutarnju podjelu izmeu dnevnog ivota obinog graanina i nonog lutanja u

9
potrazi za preivljavanjem modernog drutva. Ovaj psiholoki dualizam iz freudovske
perspektive je trebao ukazati na klasinu postmodernistiku problematiku: radikalni sukob
izmeu ideala i stvarnosti.
Harry susree udan androgeni lik po imenu Hermina, koja uvodi Harryja u noni ivot jazza
i provoda po restoranima i plesnim dvoranama. Isprva Harry posumnja da ga Hermina
pretvara u buroazijskog nitariju te se nalazi u praznini gdje ivot gubi svako vie znaenje.
Ali kroz unutarnje samo-otkrivenje, u noveli prikazano kao "arobni teatar", zajedno s
idejama iz rukopisa, Harry shvaa da je moderno drutvo natjeralo njegov um da postane
defanzivan, da porie svaki dio psihologije mase koja omoguava demokratski i populistiki
drutveni okvir. Zato je Harry bio podijeljen izmeu ekstremnog pobunjenog pojedinca i,
istovremeno, nekoga tko se nastoji uklopiti u drutvo kako bi preivio.
Ono to je Hesse pokuao ovdje opisati jest osnovna dilema s kojom se naposlijetku svi ljudi
koji odbace modernizam moraju suoiti: prezirati moderno drutvo se znai izolirati od
vrijednosti i psihologije mase, ali u isto vrijeme se moramo nositi s masom kako bismo mogli
promijeniti drutvo u drugom smjeru. Za Hessea je rjeenje predstavljalo nadilaenje
dualistikog miljenja "mene" i "njih" te koritenja potencijala u cijelom njegovom
karakteru. Harry Haller je uspio porei neodvojivi dio sebe: on nije bio samo stanar koji se
krio od drugih ljudi i sluao Mozarta, nego i osoba koja je mogla uivati u svakodnevnim
aktivnostima poput rukova, plesanja i razgovora.
40 godina nakon to je Hesse objavio ovo djelo, internacionalno poznati rock band je izdao
svoj hit single "Born to be Wild". Divlja priroda Hesseovog izolacionizma je svedena na
blues modificirane rock ritmove, mekane uzdahe i hedonistiki poziv za individualnu slobodu
i "odbacivanje". Da li je moderni ovjek uspio u nadilaenju pozicije izolacionizma? Da li e
uskoro doi do reforme modernog drutva? Upadljivi refren je izrazio iste ideje kao to su to
uradili demokracija i sloboda u Francuskoj tijekom revolucije: ivot je bio lo i mnogi su
ljudi bili potlaeni, pa su se pobunili protiv aristokracije i proglasili "slobodu". Vjerovanje u
pojedinca kao u izraza visokih vrijednosti je zamijenilo vjerovanje u samog pojedinca. To je
bila "istina." To je znailo biti "roen da bude divlji."
Jako je vano shvatiti razliku izmeu Hesseovog i Steppenwolfovog pogleda na
individualizam, jer ak i ako se i jednom i drugom moe dodijeliti ista osobina, znaenje ovih
osobina je dijametralno suprotno. Prvo, Hesse je bio protiv modernog demokratskog drutva.
On je odbacio modernizam kao filozofiju i psihologiju mase te je umjesto toga hvalio
klasine ideale Goethea i Mozarta (itatelji Stepskog Vuka e takoer primijetiti da Mozart u
jednom dijelu novele ak ismijava Brahmsa, koji je postao simbol romantiarskog glazbenog
jezika; jezika koji je mnogo vie emocionalno nabijeniji i kojeg je jako teko kontrolirati, za
razliku od rafinirane stilistike klasicizma koju je predstavljao Mozart). Iako je Hesse odbacio
romantizam kao umjetniki izraz, njegov individualizam je bio onaj romantiarski: izolacija,
kriza, usamljenost i ekstremizam pojedinca (Harry); on nije bio sam po sebi cilj, nego nain
da pojedinac protumai moderne vrijednosti i nae neke nove. Romantiarski
"individualizam" je prema tome bio nain traganja za viom istinom od one koju je masa
zagovarala. Ljudi koji su upoznati sa Goetheovim djelom Jadi mladog Werthera e tono
znati to ovdje elim rei.
Ono s ime se Hesse suoio u svom djelu jest injenica da mi pojedinci koji odbacimo
modernizam nikad ne smijemo gledati na nau izolaciju kao na cilj sam po sebi - ne samo

10
zato jer je osuen na propast (koliko nam neo-Nazi klubova treba da shvatimo ovo) nego zato
i to e dekonstruirati psihologiju pojedinca. Mi nismo samo disidenti. Mnogi ljudi koji su
prozrijeli lai demokracije, multikulturalizma i industrijskog globalizma vole prijateljstva i
razliite vrste drutvenih aktivnosti, ali se sve vie i vie introvertiraju i zapadaju u pasivnost.
Drutvo i njegove mane tjeraju ljude i otuuju ih, ali ako izgubimo inteligentne disidente, tko
je preostao da vlada? Mi nismo samo oni koji preziru moderno drutvo, nego smo na prvom
mjestu ljudska bia te kao takvi, veina nas misli i djeluje. Dok se primamljivim moe initi
skrivanje od mahnitosti oko naeg doma, povijest i zdrav razum kau da je ovo lo potez;
sranje e naposlijetku doi i do vaeg susjedstva, a onda e moda biti prekasno da ga se
zaustavi. Hesse nije elio da Harry napusti svoje ideale , nego da prihvati "burujsku" stranu
osnovnog psiholokog mentaliteta te da ga prisili da iskoristi svoje potencijale; ironino je da
je Harry ba to defanzivno bio poricao.
Ali za modernistiki rock band Steppenwolf, individualizam je bio moderni fenomen; cilj
pojedinca je bio da postane "poseban" tako da prihvati konformizam koji je odbacivao
drutvene norme. Paradoks postaje oigledan: istina nije vie izvan, nego unutar onoga to je
drutveno prihvatljivo, pa stoga "ideal" postaje simbol najnieg oblika ponaanja. Vozei
motocikl pri velikoj brzini, slika pojedinca bi nadila one ljude koji su se jo uvijek
pridravali ogranienja brzine. Ali kad usporedimo ovaj oblik "individualizma" s onim
Hesseovim, ubrzo emo doi do istog zakljuka: vozei velikom brzinom na autocesti
modernog drutva ne znai da smo ga odbacili, nego da smo ga potvrdili, iako na vie "cool"
nain.
Kroz ovaj sukob izmeu romantizma i modernistikog individualizma nam se pruio
praktian uvid kako da preivimo moderno drutvo. Moramo biti radikalni, moramo biti
vjerni naim idealima i ne smijemo se pokolebati, ali se ne smijemo vidjeti kao izolacioniste.
Moda ste vi dovoljno pametni da vidite to se zapravo dogaa u vaoj zemlji, ali ako
ostanete kod kue i ako se skrivate iza vaeg Mozarta, Hitlera, Burzuma ili Evole - koji god
tradicionalni ideal preferirali - polako ete postati dio problema.
Usuujem se rei da su veina nas disidenata - ako ne i svi - proli kroz ovaj izolacijski
period, vrijeme kad odbacite sve oko sebe, prouavate veliku Indo-Europsku literaturu,
uronite se u Beethovena ili Emperora, skupljate Nazi letke ili lutate nou po umi. Ovo je
veoma vaan dio vaeg ivota, jer tijekom ovog perioda ponovno izgraujete vrijednosti,
traite unutarnju istinu i mir u sebi, smjer, osobni prostor, mo i duhovnost da nastavite dalje-
ali ne da ostanete odvojeni od vae zajednice, nego da joj doprinosite, da je ojaate, da se
borite za nju. Ako odbacite modernizam, takoer odbacujete moderni individualizamn, to
znai da vrednujuete kolektivnu kulturu i ljude iznad vaeg trenutnog postojanja.
Ovdje bi Hesseov Stepski Vuk prepao sve trendy individualiste modernog doba: prava
individualna pobuna ide iznad moralnosti i drutvene prihvaenosti i promatra individualizam
kao na proces sticanja dubljeg razumijevanja ovih vrijednosti. Nihilist stoga mora teiti za
ivotom koji ima i osobni i drutveni mir. Ne moemo si priutiti da jo inteligentnih ljudi
napusti drutvo, jer e onda to ostaviti nau kulturu u rukama morona koji su jedva sposobni
glasati za stranku koju su vidjeli na TV-u. Moramo teiti da nadiemo moderni dualizam bez
da ugrozimo nae ideale. Moramo prihvatiti nau osnovnu ljudsku prirodu i ne ograniiti se
na ono to smatramo "sigurnou". "Sigurnost" je la.

11
Naa jedina prilika da reformiramo drutvo se sastoji u tome da budemo nerazdvojivi dio
njega i da ga promijenimo iznutra. Ne moete promijeniti strukturu neispravnog motocikla
tako da uklonite kvalitetne dijelove i sakrijete ih u ormar, nego da uklonite loe dijelove i
uklopite one dobre. Disidenti moraju teiti tome da se ujedine oko ovih zajednikih
vrijednosti te da ih i provode, kao znak otpora modernoj bolesti koja polako ubija Europu
iznutra. Morate, kao to je Nietzsche govorio, znati odnositi se s masom u svilenim
rukavicama. Oni koji ostanu u malim ekstremistikim skupinama, poput neo-Nazi pokreta,
sindikata ili ljudi koji grade kolibe u divljini kako bi pobjegli industrijalizaciji nisu dio
rjeenja. Oni, kao svi moderni ljudi danas, stavljaju svoju materijalnu ugodnost i sliku o
samome sebi ispred ideala. Unitite svoj ego, unitite svoju predodbu o samome sebi,
unitite moderni individualizam. Ostanite vjerni sebi i svojim idealima, bez obzira na sve.
"Pojedinac koji je sposoban da shvati Budu, koji osjea to ljudski ivot moe ponuditi u
smislu raja i pakla, ne bi trebao ivjeti u svijetu gdje vladaju zdrav razum, demokracija i
buroazijska vlada"

12
Zakljuak

Savremene knjievne kritike i teorije usuglasile su se da prostor odreuje umjetniko

jednistvo knjievnog djela i njegov odnos prema stvarnosti. Stoga prostor u knjievnom djelu
uvijek sadri vrijednosni momenat, koji iz cjeline umjetnikog moe biti izdvojen samo u
apstraktnoj analizi. Romani, kao takvi, se nameu kao dominirajui oblik proznog izraza, a
fabulu pisci postiu upravo uvodei prostor i ambijent gdje se fabula odvija. Prostor kao bitan
dio romana, postao je tema mnogih knjievnih teoretiara, ali i kritiara. U ovom radu e biti
prikazan roman i psiholoki aspekt lika koji iznosi svoja egzistencijalistika pitanja u
razliitim prostorima. Knjievni predloak na kojem e se pokuati naznaiti meuovisnost
knjievnosti i geografije je roman njemakog autora Hermena Hessea. Rad e ukazati na to
da je klju za razumijevanje knjievnoga djela upravo u prostoru u djelu. Oivljavanjem
zaboravljenoga prostora i geografije, otvorile su se mogunosti propitivanja meusobnoga
interferiranja ova dva sistema knjievnosti i geografije.

Glavni lik je predstavnik tipinog njemakog intelektualca, obrazovanog na klasini nain.

Piev opis Harrijeve sobe kao prostora u kojem se najvie kree, ima funkciju slikanja
duhovnog stanja glavnog junaka(citat str.23.). Kroz cijelo vrijeme protee se pitanje ko je
ustvari Harry Haller i koja je njegova uloga u svijetu. Odgovor nam se odnosi u treem djelu
romana, tj u Traktatu o Stepskom vuku pogled Stepskog vuka proniknuo je svekoliko nae
vrijeme, svekoliko marljivo prenemaganje, sav treberaj, svu ispraznost, cijelu povrnu igru
jedne umiljene, plitke duhovnosti ah, iao je pogled naalost jo dublje, iao je dalje nego
to je tek pogled na nedostatke i beznadnost naeg vremena, nae duhovnosti, nae kulture.
Iao je sve do u srce svekolike dvojbe jednog mislioca, moda jednoga koji znade, sumnju u
dostojanstvo i smisao ljudskog ivota uope (Hesse, 1996).

13