BOSNA I HERCEGOVINA

BRČKO DISTRIKT BOSNE I HERCEGOVINE

JU POLJOPRIVREDNA I MEDICINSKA ŠKOLA
ŠKOLSKA GODINA 2019/2020

STRUKA – ZDRAVSTVO
OBRAZOVNI PROFIL – ZANIMANJE- MEDICINSKI TEHNIČAR
RAZRED –IV-6

MATURSKI RAD

NAZIV TEME: PSIHOSTIMULANSI

NASTAVNI PREDMET: FARMAKOLOGIJA

MENTOR KANDIDAT
__________________ __________________

Brčko, maj 2020. godine

 Sadržaj:
1. Apstrakt……………………………………………………..3
2. Uvod………………………………………………………...4
2.1. Historija psihostimulanasa……………………………….4
2.1.1. Kokain…………………………………………………5
2.1.2. Amfetamini……………………………………………6
2.1.3. Metilfenidat……………………………………………6
2.1.4. Modafinil………………………………………………7
2.1.5. Kofein………………………………………………….7
3. Efekat psihostimulanasa i njhova terapeutska upotreba…….8
3.1. Kokain……………………………………………………8
3.2. Amfetamini…………………………………………….....9
3.3. Metilfenidat……………………………………………..11
3.4. Modafinil………………………………………………..13
3.5. Kofein…………………………………………………...14
4. Zaključak…………………………………………………..16
5. Literatura…………………………………………………..18

2
 1. Apstrakt

Naše tijelo se sastoji od mnogo hemijskih spojeva dobiveni iz hrane, sunčeve svetlosti, vazduha
koji udišemo i vode koju pijemo, i postoje milioni hemijskih reakcija koje se stalno događaju.
Unošenjem stranih supstanci poput psihotropnih lijekova u naš organizam dovodi do promjena
u normalnoj biohemiji tijela.
Ponekad to stvara lažni i privremeni osjećaj euforije (biti "high"'), to su kratkotrajni osjećaji
povećane energije i/ili insomie. Osjećaj ne traje dugo i može nerijetko rezultirati u zavisnost.

Psihostimulansi poput kokaina, korišteni su kroz historiju za poboljšanje performanasa. Iako se

psihostimulansi obično propisuju za poboljšanje pažnje, veliki broj literature opisao je njihovu
sposobnost izazivanja kognitivnih deficita, kao i ovisnosti. Kako može to da jedna klasa
lijekova proizvodi i kognitivno poboljšanje i oštećenje? Svojstva lijeka i individualne razlike
među korisnicima, ali najbitnije - doza, su ključni i presudni faktor kognitivnih učinaka
lijekova i diktiraju ishod upotrebe stimulansa. Ovdje u ovom radu ću se bazirati na nekoliko
popularnih stimulansa (kokain, amfetamin, metilfenidat, modafinil i kofein), opisujući njihovu
historiju upotrebe, mehanizam djelovanja, te upotrebu kao i zloupotrebu.

Niske doze stimulansa utiču na povećanje pažnje i kognitivnih sposobnosti, dok umjerene doze
mogu dovesti do osjećaja euforije i moći, kao i do ovisnosti i oštećenja kognitivnih
sposobnosti, a vrlo visoke doze dovode do psihoze i kolapsa cirkulacije. Ovaj kontinuitet
pomaže nam pri shvatanju različitih učinaka stimulativnih lijekova, odnosno da je isti lijek
povezan s pojačavanjem i oštećenjem kognitivnih funkcija.

3
 2.Uvod

Psihostimulansi ili samo stimulansi, se odnose na bilo koju hemikaliju ili supstancu koja
utiče na centralni nervni sistem ubrzavanjem funkcija tijela, uključujući rad srca i brzinu
disanja.
Psihostimulansi su široka klasa simpatomimetičkih lijekova čiji efekti mogu uključivati
pojačano kretanje, buđenje, budnost, anoreksiju, energičnost, budnost i pažnju. Neki
psihostimulansi, posebno u visokim dozama i brzom načinu primjene, kod nekih osjetljivih
pojedinaca proizvode euforiju, osjećaj moći i samopouzdanja i ovisnosti.
Fokusirati ću se na kognitivne učinke psihostimulansa, s posebnom pažnjom na niske doze
povezane s pojačavanjem kognitivnih funkcija.

2.1. Historija psihostimulanasa

Psihostimulansi, uključuju zloupotrebe droga, poput kokaina i metamfetamina, kao i

terapeutske lijekove poput miješanih amfetaminskih soli (benzedrin, Adderall, Vyvanse),
metilfenidat (Ritalin, Concerta, Focalin), i modafinil (Provigil, Sparlon). Psihostimulansi se
takođe upotrebljavaju nemedicinski, kao kofein, lišće koke i khat. Oni predstavljaju
primjere stimulansa koji se danas konzumiraju prvenstveno u svrhu kvaliteta života.
Ležerna upotreba stimulansa za budnost ili poboljšanje performansi datira iz više stoljeća u
nazad, na primjer, dokazi o upotrebi khata (koji sadrži katinon - umjereni stimulans sličan
amfetaminu), popularan u dijelovima Bliskog Istoka i Afrike, datiraju najmanje iz 11.
stoljeća.

Khat (lat. Catha edulis) sadrži alkaloid katinon,

stimulans,koji izaziva uzbuđenje, gubitak apetita i euforiju.

4
 2.1.1. Kokain

Kokain je alkaloid dobiven iz biljke koke (Erythroxylum coca), koji se obično ekstrahira u
obliku paste i pretvara u hidrohloridnu ili sulfatnu sol zbog nestabilnosti slobodne baze. Ova se
sol može pripremiti na različite načine kako bi se olakšao unos metodama poput i.v.
ubrizgavanje, nazalnim inhalacijama ili pretvoreno u bazu za pušenje ('crack'). Međutim, lišće
koke koristi se već hiljadama godina u Srednjoj i Južnoj Americi zbog njihovih skromnijih
stimulativnih učinaka. Danas se tvrdi da nije pronađena korelacija žvakača lista koke i neke
specifične bolesti, možda zbog malih doza koje koriste žvakači, za razliku od velikih doza datih
u laboratorijskim studijama ili koje uzimaju ovisnici.

Na zapadu, kokain se široko primjenjivao u drugoj polovici 19. stoljeća u koka-vinima,

cigaretama i patentnim lijekovima, uključujući Coca-Colu. Blagotvorno dejstvo kokaina
čuveno je promovisao Sigmund Freud, koji je u to vrijeme koristio niske doze, otprilike 25–50
mg, ili 0.30–0,7 mg / kg)
„Ushićenje i trajna euforija, koja se ni na koji način ne razlikuje od Normalna euforija zdrave
osobe ... Vidite porast samokontrole i posjedujete više vitalnosti i radnog kapaciteta ... Dugi
intenzivni fizički rad obavlja se bez ikakvog umora.“ – iz „Über Coca“, Sigmund Freud, 1885.

Reklama kapi protiv zubobolje,

napravljene od kokaina – 1885. god.

5
 2.1.2. Amfetamini

Upotreba amfetamina i sličnih jedinjenja bila je dokumentovana vijekovima. Efedra (poznata i

kao "ma huang"), tačnije vrsta Ephedra sinica, je biljka koja se u tradicionalnoj kineskoj
medicini koristi otprilike 5000 godina, a koristila se prvenstveno za liječenje astmatičnih
simptoma.
Učinkovitost efedre kao bronhodilatatora potaknula je znanstvenu zajednicu u ranim 1900-ima
da potraže sintetičku, jeftinu verziju biljnog lijeka. Amfetamin je plasiran kao nazalni inhalator
koji se prodavao bez recepta pod nazivom Benzedrin (mješovite soli d- i l-amfetamina).

Benzedrin se takođe primjenjivao u obliku tableta i upotrebljavao za liječenje bolesti,

uključujući morsku bolest, narkolepsiju i Parkinsonovu bolest. SAD i druge zemlje koristile su
amfetamin u vojne svrhe, na primjer, prvenstveno za upotrebu pilotima za oslobađanje od
umora i sprečavanje pada performansi povezanih sa nedostatkom sna, u tim situacijama
amfetamin se pokazao vrlo efikasnim.

2.1.3. Metilfenidat

Časopis Američke ljekarske asocijacije objavio je uvođenje metilfenidata (Ritalin) u odeljku

„Novi i neslužbeni lekovi“ 1957. godine. Izveštaj je proglasio metilfenidat „stimulansom
centralnog nervnog sistema… manje jakim od amfetamina, ali više od kofeina.“ Izveštaj je
također optimistično proglasio da su efekti metilfenidata „na gastrointestinalni trakt
zanemarljivi, a za razliku od amfetamina,ne stvaraju anoreksiju.

Nakon toga, ljekari su koristili metilfenidat u borbi protiv mnoštva bolesti, i.v. metilfenidat
(10–30 mg, tri puta dnevno) poboljšao je većinu 164 pacijenta, pokazujući različite simptome,
uključujući pospanost, drhtavicu, začepljenje nosa. U dozama od 50 mg i.v. također se koristio
za povećanje krvnog pritiska kod komatoznih pacijenata nakon pokušaja samoubistva
sedativnim sredstvima, odnosno kao antidot. Metilfenidat (0,4 mg / kg i.m.) takođe je ubrizgan
novorođenčadi sa depresijom disanja, što je rezultiralo „izraženim porastom respiratorne
aktivnosti“ i „povećanim plačem i tjelesnom aktivnošću“.

6
 2.1.4. Modafinil

Modafinil (Provigil, Modiodal, Nuvigil) je psihostimulans koji je razvijen za liječenje

narkolepsije, i postao je vodeća terapija koja se koristi za liječenje poremećaja spavanja.
Modafinil je također odobren za liječenje pacijenata sa opstruktivnom apneom (hipopnea)
spavanja i poremećajem spavanja u smjeni. Nedavno je testirano liječenje ADHD-a,
Alzheimerove bolesti, Parkinsonove bolesti, depresije i ovisnosti o kokainu, modafinilom.

Modafinil je izvorno klasificiran kao neamfetaminski psihostimulans, jer se pokazalo da se

njegov oblik aktivacije razlikuje od tipičnijih psihostimulanata, iako su kasniji dokazali da se
ipak bazira na sličnim mehanizmima.

2.1.5. Kofein

Kofein je legalni stimulans koji se široko koristi u cijelom svijetu, a obično se ne smatra
drogom zloupotrebe. Prirodno nalazi u više od 60 biljaka, a popularno se koristi u proizvodnji
kafe, čaja i kakaa. Iako se o detaljima oko otkrivanja kafe još uvijek raspravlja, sigurno je da je
konzumacija kafe bila prisutna prije više hiljada godina, u Africi i na Arapskom poluotoku.

Na nagovor Goethea, hemičar i apotekar Friedlieb Ferdinand Runge proučavao je zrna kafe sa
ciljem da u njima nađe djelotvornu supstancu. To mu je uspjelo 1820. godine, kada je iz zrna
kafe izolirao čisti kofein. Time se on može posmatrati i kao pronalazač kofeina.

7
 3.Efekat psihostimulanasa i njhova terapeutska
upotreba

3.1. Kokain

Kokain je u prošlosti široko korišten kao lokalni anestetik, posebno u stomatologiji i

oftalmologiji. Danas se slična jedinjenja (npr. lidokain) češće koriste u tu svrhu. Upotreba
ljekovitog kokaina je rijetka, ali ponekad je optimalan za određene očne ili ušne operacije zbog
njegovih vazokonstriktivnih (simpatomimetičkih) svojstava, korisnih u kontroli krvarenja i
oticanja, pored lokalnih anestetičkih svojstava.

Kokain blokira ponovni unos monoaminskih neurotransmitera, uključujući dopamin (DA),

norepinefrin (NE) i serotonin (5-HT). Blokiranje ponovnog unosa DA je usko povezana sa
ovisničkim svojstvima kokaina. Studije ponašanja pokazale su smanjeno strijatalno
dopaminergično funkcionisanje kod rekreativnih korisnika kokaina. Kokain također blokira
natrijumske (Na +) kanale, djelujući tako kao snažan lokalni anestetik. Ovaj mehanizam ne
dijeli sa drugim stimulansima, poput amfetamina, i tradicionalno se krivi za kardiotoksične i
konvulzivne učinke kokaina. Međutim, nedavni dokazi pokazuju da bi konvulzivni efekti
kokaina mogli biti posljedica djelovanja na NMDA receptore.

Disrupcija prefrontalne kortikalne aktivacije, mjereno PET-om, pronađeno je kod osoba koje su
konzumirale kokain. PET scan otkrio je da su korisnici kokaina pokazuju manju aktivaciju u
lijevom prednjem cingulatu korteksa (ACC) i desnom bočnom prefrontalnom korteksu. Štaviše,
što je veća količina kokaina koji se daje sedmično, niža je aktivnost u rostralnom ACC-u i
desnoj bočnoj prefrontalnoj kori mozga.

Snimanje magnetnom rezonancom (MRI) također je pružilo dokaz kortikalnog poremećaja kod
osoba koje konzumiraju kokain. U velikom uzorku pojedinaca ovisnih o kokainu, smanjenje
sive materije bilo je povezano s različitim problemima učenja i pamćenja, dok je povećanje
kaudata povezano s smanjenjima pažnje. Važno je napomenuti da su ove promjene u količini
sive tvari povezane sa trajanjem zloupotrebe kokaina.

8
Umjereno visoka doza kokaina (15 mg/kg), slična ili veća od one koju ovisnici konzumiraju,
dovodi do oštećenja pamćenja. Suprotno tome, mala doza (0,1 mg/kg) zapravo poboljšava
memoriju, kokain također proizvodi hiperlokomociju čak i u najnižim dozama. Dakle, podaci
pokazuju da niske doze kokaina mogu dovesti do poboljšanja kognitivnih funkcija, što danas
nema nikakve terapeutske primjene, niti je istraženo.

3.2. Amfetamini

Upotreba efedre i njenog aktivnog sastojka, efedrina, povezana je s gubitkom kilograma i

poboljšanjem performansi.
Dokazi o upotrebi amfetamina u svrhu poboljšanja kognitiva potiču desetljećima.
Mladi zatvorenici (u dobi od 11-17 godina) pokazali su poboljšanje u fizičkoj snazi i
mentalnom učinku nakon primjene amfetamina (10, 20 ili 30 mg). Pored toga, pacijenti s
dijagnozom u rasponu od anksioznosti do šizofrenije, imali su prosječno poboljšanje od 8% na
IQ testu sa 20 mg amfetamina. Produžena primjena amfetamina (5 mg dnevno tokom 3
mjeseca, a zatim doze od 7,5 mg dnevno tokom dodatna 3 meseca) nisu poboljšale IQ djece s
poteškoćama u razvoju, a akutni amfetamina (10 mg) nije pojačao pažnju ili performanse na
testovima mentalne sposobnost kod zdravih učesnika.
Međutim, druga studija je otkrila da je amfetamin (individualno prilagođene doze, 10–30 mg)
doveo do poboljšanja školskih performansi kod otprilike polovine učenika koji su bili u bolnici
zbog niza poremećaja ponašanja.

Studije su pokazala da amfetamini poboljšavaju kognitivne i fizičke performanse. Zanimljivo je

da su iz studija utvrdili da, „nivoi doze koji jasno poboljšavaju performanse, amfetamin izgleda
ne samo efikasnije od kofeina, već je i jeftiniji u pogledu nuspojava.“ Dalje, doktori su izjavili
da „niti amfetamin ni kofein ne izazivaju ovisnost u smislu da su narkotičari“, sa samo
„povremenim pojedincima, obično osobama s neurotičkim ili psihotičnim simptomima,
uobičajeno uzimajući ekstremno visoke doze.“

9
Dexedrin (čisti d -amfetamin) uveden je kao moćnija verzija benzedrina, a 1944.
metamfetamin (Methedrin) uveden je kao najsnažniji amfetamin, propisan za sijenu groznicu,
alkoholizam, narkolepsiju i druge indikacije. Danas metamfetamini nisu široko propisani i
ostaju odobreni samo za ADHD (eng. - attention deficit hyperactivity) i obesitas, iako je
također djelotvoran za narkolepsiju kao i za depresiju otpornu na lijekove.

Amfetamin djeluje tako što povećava količinu ekstracelularnih monoamina dostupnih u mozgu,
blokadom i / ili preokretom transportera ponovnog preuzimanja dopamina, norepinefrina i
serotonina i regulacijom njihove količine.

Amfetamin je dakle lijek koji ima potencijal zloupotrebe i "ovisnosti", ali ima i medicinsku
upotrebu. Niske doze obično se uzimaju oralno u terapeutske svrhe, dok velike doze
amfetamina (posebno metamfetamina) imaju tendenciju ubrizgavanja ili pušenja i povezane su
sa kognitivnim deficitom. Amfetamin je propisan za brojna dijagnostifikovana stanja,
uključujući narkolepsiju, poremećaj spavanja u smjeni i, najčešće, ADHD. ADHD se sastoji od
kombinacije ponašanja koja spadaju u dijagnostičke kriterije; nepažnja, hiperaktivnost i
impulsivnost. Stimulanti su prvi lijek izbora kod ADHD-a, s raznim preparatima amfetamina
(npr. Adderall) i metilfenidata (npr. Concerta, Focalin) koji osiguravaju visoku razinu
efikasnosti.

U studiji iz 2001., sve grupe amfetamina s produženim oslobađanjem pokazale su poboljšanje

simptoma ADHD-a, u odnosu na placebo. Nuspojave, poput nesanice, glavobolje, bolova u
abdomenu i gubitka tjelesne težine, imale su povećanu prevalenciju u amfetaminskim
skupinama s produženim oslobađanjem, ali su obično bile blage ili umjerene vrijednosti.

Upotreba stimulanasa „off label“ (upotrebu farmaceutskih lijekova za neodobrenu indikaciju ili
u neodobrenu starosnu grupu, doziranje ili način primjene) također je otkrila terapijske
rezultate. Deset pacijenata šizofrenije koji su uzimali antipsihotike, je primenjeno 0,25 mg/kg
d-amfetamina prije niza kognitivnih zadataka. D-amfetamin je poboljšao vrijeme reakcije, te
povećao jezičke sposobnosti i poboljšao tačnost kod osoba sa šizofrenijom.

10
PET-scan muškaraca ovisnih o metamfetaminima, pokazao je značajan hipometabolizam u
inferiornoj frontalnoj supstantia alba (bijela tvar), u usporedbi s zdravom kontrolnom grupom.
Korištenjem difuzijskog tenzorskog snimanja, pronađeno je da korisnici metamfetamina
prikazuju nižu frakcijsku anizotropiju (FA), pokazatelj integriteta bijele tvari, u frontalnim
područjima.

Corpus callosum je također umješan u kognitivni deficit kod osoba koje zloupotrebljavaju
metamfetamin. Strukturna MRI studija utvrdila je brojne razlike unutar regiona corpus
callosum (npr. povećana zakrivljenost genua, smanjena širina zadnjeg tijela i isthmusa) kod
apstinentnih korisnika metamfetamina u poređenju s kontrolama.

3.3. Metilfenidat

Metilfenidat se obično propisuje za mnoštvo medicinskih stanja, obično sigurno i efikasno.

Nelegalna upotreba ovog lijeka uključuje akademski doping, umjesto samostalnog davanja
velikih doza, kao što se vidi kod kokaina i amfetamina. Međutim, samostalno davanje u
velikim dozama ili korišćenjem brzih načina primene, metilfenidat također može dovesti do
subjektivnog „high-a“ i kognitivnog deficita.

Danas se metilfenidat (fabrički poznat kao Ritalin) se najčešće propisuje za liječenje ADHD-a,
a broj recepata i dalje je visok decenijama. Uvođenje nestimulativnog liječenja ADHD-a
atomoksetinom krajem 2002. može objasniti smanjenje korištenja metilfenidata, pri čemu je
16,7% mladih i 13,7% odraslih koji su se odlučili za ovaj novi lijek.

Metilfenidat je derivat piperidina čija je struktura i čija su farmakološka svojstva slična

amfetaminu. Studije in vivo na štakorima pomogle su u razjašnjenju mehanizma djelovanja
lijeka. Otkriveno je da metilfenidat zavisno od doze povećaje ekstracelularne nivoe dopamina i
norepinefrina u prefrontalnom korteksu. Veće doze (0,5 i 1,0 mg/kg) dovele su do povećanja
DA u nucleus accumbens, dok najniža doza (0,25 mg/kg) nije imala uticaj na strukturu.
Također je utvrđeno da veoma visoke doze (10 i 20 mg/kg i.p.) metilfenidata povećavaju i NE
u prefrontalnom korteksu i DA u striatumu.

I nastavnici i roditelji ocijenili su ponašanje djece poboljšanim dok su koristili d-metilfenidat.

Generalno, za većinu učesnika d-metilfenidat je siguran i efikasan. Kako uzimanje višestrukih
doza lijeka tokom dana može djeci ometati u školi, što dovodi do manje usklađenosti, sve više
napora ulaže se u stvaranje tableta s produženim oslobađanjem. Studija koja je uspoređivala d-
metilfenidat s produženim oslobađanjem (20 ili 30 mg/dan) i metilfenidat hidrohlorid sa
produženim oslobađanjem (40 ili 60 mg/dan) s placebom u 84 djece sa ADHD-om, u dobi od

11
 6–12 godina, također je otkrila značajno poboljšanje u pažnji i ponašanju nakon uzimanja bilo
kojeg lijeka, tokom cijelog dana.

Kao što je istina s amfetaminom, metilfenidat je lijek za koji se smatra da je medicinski

koristan, kao i da ima potencijal zloupotrebe i "ovisnosti".

Američko nacionalno istraživanje o upotrebi droga i zdravstvu izvijestilo je da procijenjeno 6,9

miliona ljudi koristilo psihoterapeutske lijekove u nemedicinske svrhe, dok se 1,1 miliona od
ukupnog broja korisnika odlučilo i za stimulanse.

Akademski doping. Generalno gledano, akademski doping je upotreba stimulanasa za

poboljšanje školskih performansi povećanjem usredotočenosti ili smanjenjem potrebe za snom.
Dokazi o akademskom dopingu mogu se naći u ranoj literaturi koja govori o uvođenju
amfetamina u SAD.

„Razne studije pokazuju da Benzedrin povećava rezultat inteligencije u testnim uvjetima i da

se povećava i psihomotorna vještina. Istina je da je nepravilna upotreba lijeka u tu svrhu dovela
do velikog publiciteta i puno upozorenja na moguće štetne efekte. Široko rasprostranjena i
neselektivna upotreba studenata u pripremi za ispit ilustracija je nepravilnog korištenja.“ - iz
„Primjena kod normalnih pojedinaca“ (dr. Nathanson, 1942.)

Iako studenti mogu percipirati stimulanse da pružaju poticaj potreban za uspjeh, nedostaju
dokazi. Za neovlaštene korisnike stimulatora više puta je utvrđeno da postižu niži prosjek
ocjena od svojih kolega koji ih ne koriste.

Način dobijanja metilfenidata

(Ritalin)

12
 3.4. Modafinil

Modafinil djeluje na brojne neurotransmiterske sisteme, uključujući oreksin (koji se također

naziva hipokretin), 5-HT, glutamat, GABA, DA i NE. Iako se još nije pojavio jasan
mehanizam, uglavnom se smatra da je primarno djelovanje modafinila na DA i / ili NE
signalizaciju, uz sekundarne promjene u drugim sistemima.

Prekid prenosa neuropeptida oreksina uključen je u etiologiju narkolepsije. Analiza

narkoleptičkog hipotalamičkog tkiva otkrila je dramatičan gubitak ćelija specifične za neurone
oreksina. Osim toga, cerebrospinalna tečnost ljudi s narkolepsijom otkrila je znatno smanjenu
ili nepostojeću koncentraciju oreksina. Zanimljivo je da i oreksin i modafinil povećavaju
oslobađanje hipotalamičkog histamina. Istražuje se da li su potrebni oreksinski neuroni za ovo
povećanje histamina modafinilom, u pokušaju da se otkrije jedan od potencijalnih mehanizama
djelovanja modafilina.

Pokazano je da modafinil povećava nivo 5-HT u nekoliko regija mozga. Studija in vivo na
štakorima otkrila je da se 5-HT nivo povećava s dozama modafinila i od 10 mg/kg, na
područjima uključujući frontalni korteks i amigdala. Dok su doze od 100 mg/kg bile su
potrebne za povećanje 5-HT u medijalnom preoptičkom području i posteriornom hipotalamusu.

Modafinil je atraktivna vrsta terapije jer se čini da ima ograničen potencijal zloupotrebe. Do
sada nema prijavljenih slučajeva ovisnosti o modafinilu, a nekoliko izvještaja pokazalo je da, u
terapijskim dozama, lijek ne proizvodi euforiju. Nekoliko faktora može doprinijeti ovom
nedostatku euforije, uključujući relativno spor početak i dugo vrijeme poluraspada (10–12 sati),
u poređenju s stimulansima zloupotrebe. I dalje je moguće da velike doze modafinila, posebno
ako se daju brzim načinom primjene, mogu izazvati ovisnost. Visoke doze modafinila (150–
250 mg/kg) bile su u stanju da zamijene kokain kod štakora.

Česta zloupotreba modafinila je akademski doping, slično amfetaminu i metilfenidatu. Brojna

istraživanja su izvijestila o povećanoj kogniciji i pažnji kod ljudi koji uzimaju modafinil.

Doza najbliža klinički propisanoj dozi (0,75 mg/kg) bila je u stanju da poboljša memoriju, dok
je najveća doza (75 mg/kg) poremetila memoriju, kao i većina stimulanasa.

Čak i najveća doza modafinilanije uspjela proizvesti lokomotornu aktivnost. Međutim, neki
pojedinci su pokazali da modafinil ipak stvara neku hiperaktivnost u visokim dozama.

13
 3.5. Kofein

Za razliku od mnogih drugih stimulanasa o kojima je ranije bila riječ, kofein ne vrši svoje
primarno djelovanje na receptore dopamina, već na podtipove adenozinskog receptora. Naime,
kofein je neselektivni antagonist, djelujući na podtipove receptora A1 i A2A. Kofein inhibira
fosfodiesterazu i na taj način sprečava raspad unutarćelijskog cAMP-a (ciklični adenozin
monofosfat - derivat ATP-a).

Kofein se obično konzumira u pićima kao što su kafa, čaj i soda, mada su danas sveprisutni.
Kofein se nalazi i u proizvodima kao što su bombone, balzam za usne i šamponi.

Procjenjuje se da je dnevni unos kofeina po glavi stanovnika 3 mg/kg ili otprilike 240 mg
kofeina za pojedinca od 80 kg, a koncentracije najtežih potrošača kreću se od 5 do 7 mg/kg,
odnosno približno 400 do 560 mg kofeina dnevno. Također je procijenjeno da jedna šolja kafe
od 150 ml sadrži između 60 i 85 mg kofeina.

Uz tako veliku konzumaciju u cijelom društvu, relevantno je utvrditi zdravstvene efekte

kofeina u redovito konzumiranim dozama. Za razliku od većine drugih ovdje pomenutih
stimulansa, pokazalo se da je uobičajena konzumacija kofeina u normalnim dozama kod
zdravih individua poprilično sigurna, otkrivajući da nema nekih posebnih štetnih učinaka na
brojne organske sisteme, uključujući zdravlje kardiovaskularnog sistema, pojavu raka i
ravnotežu kalcija u organizmu.

Iako su mišljenja podijeljena, čini se da su žene koje su trudne ili pokušavaju zatrudniti
izložene većem riziku, na žensku plodnost i rast fetusa možda nepovoljno utječe umjerena
konzumacija kofeina u dozama do 400 mg dnevno, odnosno otprilike 5 mg/kg.

Napokon, još jedan čest problem koji može selektivno smanjiti podatke o kofeinu jeste efekat
apstinencije. Hipoteza o otklanjanju apstinencije kaže da kofein ne pojačava kogniciju ili
pažnju, ali preokreće negativne efekte apstinencije od kofeina kod onih koji obično
konzumiraju kofein svakodnevno. Mnoge studije traže od svojih sudionika da ne uzimaju
kofein određeno vrijeme prije studije, obično oko 24 sata, a učesnike ostavljaju u stanju
odvikavanja ako oni uobičajeno unose kofein. Dokazi za ovu hipotezu mogu se naći raštrkani u
literaturi.

Otkriveno je da doza kofeina od 200 mg poboljšava radni učinak na u usporedbi s 400 mg ili
placebom, iako je uobičajena upotreba kofeina (niska, umjerena ili visoka: manja od oko 55 mg
/ dan, između približno 56 i 132 mg / dan, ili iznad otprilike 133 mg/dan) bio je važniji faktor
pri prisjećanju riječi, s tim da su korisnici s visokim do umjerenim kofeinom pamtili više riječi.

14
Utvrđena je veza između tipične razine konzumacije kofeina i performansi na testu brzog
procesuiranja vizualnih informacija i testu stalne pažnje, nakon konzumacije kofeina sudionici
koji su bili niži konzumatori kofeina (<100 mg/dan) nisu pokazali nikakvu korist od
konzumiranja bilo koje doze kofeina (12,5, 25, 50 ili 100 mg) u usporedbi s većim potrošačima
(> 200 mg/dan), koji su jednoliko pokazali poboljšane performanse u svim pogledima.

Također je istaknuto da osobe koje konzumiraju kofein svakodnevno, a čiji se učinak SRT
(sitting-rising test) znatno smanjio nakon primjene kofeina, i doživljavaju veliko povećanje
nervoze i napetosti. Ovo pokazuje da čak i mala do umjerena količina kofeina može uticati na
sitne motoričke zadatke kod onih koji obično ne konzumiraju kofein.

Najveća korist kofeina na kogniciju može biti u području bolesti, pri čemu kofein daje
neuroprotektivnu podršku protiv mnoštva stanja, u rasponu od općih učinaka starenja do
ADHD-a. Jedno opservacijsko istraživanje starije životne dobi (starije od 50 godina ili starije),
otkrilo je da je konzumacija kafe tokom života kod žena pozitivno povezana sa radom na
mjerama dugoročne memorije, kratkotrajne memorije, verbalne tečnosti i pažnje. Studija
provedena u Holandiji s velikim brojem sudionika (1875) stratificirana prema dobi (24–81
godina) otkrila je pozitivnu povezanost između uobičajene konzumacije kofeina i brzine
odgovora i verbalne dugoročne memorije.

Dokazi također ukazuju na to da konzumiranje kofeina može biti povezano sa manjom šansom
za razvoj Parkinsonove bolesti kod starijih žena koje nikada nisu koristile hormone i kod
starijih muškaraca. Neurofiziološka i bihevioralna istraživanja podržavaju valjanost ovoga, sa
antagonistima A2A adenosinskih receptora koji su uključeni u prevenciju ekscitotoksičnosti
kod moždanog udara i Huntingtonove bolesti, preko suzbijanja prekomjernog oslobađanja
glutamata u korteksu mozga.

15
 4. Zaključak

Naziv stimulans može se dati bilo kojem lijeku koji povećava fiziološku funkciju. Izraz
psihostimulans je specifičniji i odnosi se na spojeve koji imaju direktne neurološke efekte.

Upotreba psihostimulansa široko je rasprostranjena i pojavljuje se i u rekreacijskim i u

kliničkim okruženjima. Terapijsko praćenje i skrining za upotrebu i zloupotrebu ovih lekova je
uobičajen u kliničkim laboratorijama. Razumijevanje fizioloških učinaka i upotrebe stimulansa
bit će od koristi za naučnike kliničke i forenzičke laboratorije.

Psihostimulansi djeluju na povećanje aktivnosti neurotransmitera dopamina, norepinefrina i

serotonina. MDMA i amfetaminima djeluju na pojačano oslobađanje monoamina, dok kokain
inhibira povrat monoamina i blokira aktivnost natrijumskih kanala.

Svi psihostimulansi proizvode euforiju, blagostanje, energiju i budnost. Pored toga, MDMA je
poznata po tome što stvara veći osjećaj bliskosti sa drugima, dok kokain može proizvesti stanje
koje se naziva kokainska psihoza.

Upotreba psihostimulanata može dovesti do različitih prezentacija toksičnosti, uključujući

psihijatrijske, neurološke, kardiovaskularne, cerebrovaskularne i metaboličke prezentacije. To
nije uvijek povezano s dozom, a identifikacija faktora rizika još nije dosljedno moguća.

Istodobna primjena psihostimulansa i drugih lijekova može promijeniti željene efekte lijekova i
njihov profil toksičnosti.

Amfetamin je odavno poznat kao mentalni stimulans. Zbog svojih psihostimulantnih svojstava,
amfetamin su uspješno koristili američki piloti jer poboljšava performanse smanjujući efekte
umora.

Budući da amfetamin povećava budnost, on je pronašao upotrebu u liječenju narkolepsije i kod

hiperaktivnosti poremećaja pažnje.

Lijek Adderall, na primjer, naširoko se koristi u slučajevima ADHD-a i predstavlja samo

mješavinu stereoizomera amfetamina: dekstro- i levoamfetamin. Amfetamin također ima
supresijske efekte i tako se koristi u liječenju gojaznosti.

Pseudoefedrin, i efedrin, uobičajeni su lijekovi koji se koriste prije svega kao nazalni
dekongestanti. Za razliku od amfetamina i metamfetamina, oni imaju malo potencijala za
zloupotrebu koji im omogućavaju da se dobiju bez recepta.

Efedrin je također odobren za liječenje bronhospazma, enureze, hipotenzije i narkolepsije.

16
MDA i MDMA popularni su lijekovi za rekreaciju poznatiji pod nazivom 'droga ljubavi' i
'ekstazi'. Upotreba MDMA brzo raste i u nekim Evropskim zemljama je druga najčešće
korištena ilegalna droga nakon marihuane. Zanimljivo je da su i MDMA i MDA korišteni
terapeutski prije nego što su zabranjeni. Ove su spojeve pacijenti koristili u konstruktivnim
psihoterapijskim seansama.

Možda je najpoznatiji psihostimulans posle amfetamina metilfenidat, popularan pod

trgovačkim imenom Ritalin. Metilfenidat ima farmakološka dejstva slična amfetaminu.
Međutim, njegov potencijal zloupotrebe je nešto niži, iako postoji mnogo sukobljenih izvještaja
o potencijalima zloupotrebe metilfenidata. Metilfenidat je postao lijek izbora za liječenje
ADHD-a, ali je također nepropisno našao upotrebu kao antidepresiv.

Lahko je uočiti sličnost između hemijskih struktura uobičajenih psihostimulansa i endogenih

monoaminskih neurotransmitera. Prototip psihostimulantnog amfetamina jako podsjeća na
kateholaminske neurotransmitere norepinefrin, epinefrin i dopamin. Budući da mnogi
psihostimulansi dijele karakteristike fenilnog prstena, azotne grupe i ugljikovih bočnih lanaca
različite dužine, mnogi stimulansi spadaju u kategoriju fenilalkilamina, uz moguću iznimku
kokaina.

S obzirom na njihovu strukturnu sličnost s endogenim neurotransmiterima, nije iznenađujuće

da mnogi fenilalkilamini imaju aktivnost autonomnog živčanog sustava, tj. simpatomimetike,
kao i efekte promjene raspoloženja. Amfetamin i ostali usko povezani fenilalakilamini mogu
aktivirati receptore koji normalno vezuju kateholamine ili serotonin. Uz to, amfetamin i srodni
spojevi mogu uzrokovati oslobađanje kateholamina i serotonina iz živčanih završetaka.

Nakon razmatranja staničnih djelovanja psihostimulansa vrijedno je spomenuti sveukupne

fiziološke učinke ovih lijekova. Zbog složenog kola u mozgu i preklapanja monoaminskih
neurotransmiterskih sistema, razumijevanje kako suptilne razlike u hemijskoj strukturi mogu
uzrokovati značajno različite psihološke efekte može biti teško. Iako se svi razlikuju u svojim
ukupnim fiziološkim učincima, psihostimulansi navedeni dijele sljedeće štetne nuspojave:
uznemirenost / anksioznost, vrtoglavica, nemir, psihoza i napadi. Mnogi od ovih jedinjenja
mogu takođe izazvati hipertenziju, nesanicu, hipertermiju, tahikardiju i euforiju.

Rasprava o psihofarmakološkim mehanizmima djelovanja svakog pojedinog psihostimulanta je

izvan opsega ovog rada. Općenito, fiziološki učinci psihostimulanata mogu se predstaviti
prototipom psihostimulanta - amfetaminom. Na periferiji amfetamin djeluje kao
simpatomimetik. Hipertenzija i tahikardija očekivali bi se od spoja koji ima blisku strukturnu
sličnost s endogenim kateholaminima. Amfetamin oslobađa norepinefrin iz simpatičkih
živčanih završetaka što uzrokuje porast sistolnog i dijastolnog krvnog pritiska, često uzrokujući
refleksno povećanje brzine otkucaja srca. Kod većih doza ili predoziranja mogu se pojaviti
tahikardija ili srčane aritmije.

Zbog ovih kardiovaskularnih efekata, amfetamin je kontraindikovan bolesnicima s

aterosklerozom, koronarnom bolešću, hipertenzijom i glaukomom.

17
 5. Literatura

 Lyon M, Robbins TW. (1975) The Action of Central Nervous System

Stimulant Drugs: A General Theory Concerning Amphetamine Effects, in
Current Developments in Psychopharmacology (Essman WB, Valzelli L,
editors. eds) pp 79–163, Spectrum Publications, New York

 Meyer JS, Quenzer LF. (2005) Psychopharmacology: Drugs, the Brain and
Behavior, Sinauer Associates, Sunderland, MA

 http://clsjournal.ascls.org/content/ascls/18/2/107.full.pdf

 https://emedicine.medscape.com/article/289007-overview#a7

 Benzedrine: Uses and Abuses: (Section of Medicine with the Section of

Therapeutics and Pharmacology). Proc R Soc Med. 1939 Feb; 32(4):385-
98.

 Enhancement of human performance by caffeine and the amphetamines -

WEISS B., LATIES VG., Pharmacol Rev. 1962 Mar; 14():1-36.

 Psychostimulants in the treatment of depression : a review of the evidence -

Orr K., Taylor D., CNS Drugs. 2007; 21(3):239-57.

 Amphetamine improves cognitive function in medicated individuals with

schizophrenia and in healthy volunteers - Barch DM, Carter CS., Schizophr
Res. 2005 Sep 1; 77(1):43-58.

 Shape changes of the corpus callosum in abstinent methamphetamine users

- Oh JS et al, Neurosci Lett. 2005 Aug 12-19; 384(1-2):76-81.

 Reduced number of hypocretin neurons in human narcolepsy - Thannickal

TC et l, Neuron. 2000. Sep; 27(3):469-74.

 Modafinil for treatment of residual excessive sleepiness in nasal continuous

positive airw.ay pressure-treated obstructive sleep apnea/hypopnea
syndrome - Black JE, Hirshkowitz M.,Sleep. 2005 Apr; 28(4):464-71.

 Caffeine and exercise: metabolism, endurance and performance - Graham

TE.,Sports Med. 2001; 31(11):785-807

18
 Effects of caffeine on human health - Nawrot P. et al,Food Addit Contam.
2003 Jan; 20(1):1-30.

 Effects of caffeine on mood and memory - Loke WH.,Physiol Behav. 1988;

44(3):367-72.

 Caffeine consumption - Barone JJ, Roberts HR.,Food Chem Toxicol. 1996

Jan; 34(1):119-29.

19