Slavonski Brod, 2014. Miroslav Cigleneki; Zavarivanje mjeavinom plina 2/13
Podaci za bibliografsku karticu
Ime i prezime: Miroslav Cigleneki Mjesto i datum roenja: Zagreb, 23.07.1982 Naslov rada: > PLINSKO ZAVARIVANJE Broj stranica: 20 Broj slika: 22 Broj tablica: 3 Broj bibliografskih izvora: 5 Ustanova i mjesto gdje je seminar izraen: VELEUILITE U SLAVONSKOM BRODU Mentor: prof. Marija Stoi
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 3/20
S A D R A J 1 UVOD ...................................................................................................................................... 4 1.1 Opcenito o zavarivanju ................................................................................................... 4 1.2 Plinsko zavarivanje ......................................................................................................... 4 2 OPREMA ZA ZAVARIVNJE ............................................................................................. 5 2.1 Oprema za zavarivanje ................................................................................................... 5 2.2 Boce kisika i acetilena .................................................................................................... 5 2.3 Reducir ventili i nepovratni ventili ................................................................................. 7 2.4 Rukohvat, plameici i crijeva za dovod plina .................................................................. 9 2.5 Oprema zavarivaa ....................................................................................................... 10 3 PLINSKO ZAVARIVANJE ................................................................................................ 11 3.1 Primjena postupka ........................................................................................................ 11 3.2 Dodatni materijali i topitelji.......................................................................................... 13 3.3 Tehnologija plinskog zavarivanja ................................................................................. 14 3.4 Izbor parametara zavarivanja ........................................................................................ 17 3.5 Podeavanje plamena .................................................................................................... 18 4 ZAKLJUAK ....................................................................................................................... 19 5 LITERATURA ..................................................................................................................... 20
Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 4/20 1. UVOD 1.1 Openito o zavarivanju Danas se smatra da je preko 100 vrsta zavarivanja usvojeno i primjenjeno u praksi, ukljuujui i lemljenje. Postupci zavarivanja mogu se podjeliti na postpke taljenjem (zagrijavanjem) i postupke pritiskom, pri emu u prvu grupu spadaju postupci kod kojih se proces spajanja odvija taljenjem i ukruivanjem na mjestu spoja, a u drugu grupu oni postupci gdje se proces odvija bez taljenja. Postupci zavarivanja esto se djele prema izvoru energije 1. Elektrina ( otpor, snop, el. luk) 2. Kemijska ( plamen, eksploziv,...) 3. Mehanika ( pritisak, trenje, ultrazvuk) 4. I ostale 1.2 Plinsko zavarivanje To je jedan od najstarijih i najzastpljenijih naina zavarivanja ali u danasnje vrijeme se sve manje koristi. Plinsko zavarivanje je postupak spajanja metala taljenjem i ukruivanjem (ovravanjem) ocnovnog i (po potrebi) dodatnog metala pomou plamena Plamen se dobije sagorijevanjem gorivog plina koji sagorjeva u mlazu kisiku ili na zraku Najee se koriste gorivi plinovi na bazi ugljika; metan (CH4 ), metilacetilen (C3H4 - trgovaki naziv MAPP), acetilen (C2H2), propan (C3H8), propen (C3H6), butan (C4H10) i vodik (H2). Koliina topline osloboena sagorjevanjem kao i najvia temperatura plamena, zavise o vrsti gorivog plina kao i o mjeavini sa kisikom ( struji kisika) Da bi se ostvarilo sagorjevanje plina u struji kisika, gorivi plin i kisik si iz specijalnih posuda pod pritiskom boca (ili neki drugi nain) dovode u rukohvat koji regulira razmjer mjeavine plina i kisika.
Tablica 1. Maksimalne temperature kod razliitih plinova acetilen propan butan metan propilen metilacetilen vodik t max (C) 3087 2526 2300 2538 2865 2927 2655
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 5/20 2. OPREMA ZA ZAVARIVANJE 2.1 Oprema za zavarivanje Opremu za plinsko zavarivanje ine boce kisika i acetilena, redukcioni ventili, nepovratni ventili, dovodna crijeva, rukohvat sa promjenjivim mlaznicama i plamenicima, kao i pomonim i dodatnim ureajima slika 2.1. Zavariva da bi mogao zavarivati uz znanje zavarivanja mora imati masku za zavarivanje, kod ove vrste zavarivanja to su obino naoale asa zatamljenim staklima i treba imati vatrootpornu opremu.
Slika 2.1 Oprema za plinsko zavarivanje
2.2 Boce kisika i acetilena Boce za tehnike plinove spadaju u posude pod tlakom i podleu odgovarajuem standardu. Boce za kisik su volumena 40 litara u koje je mogue uskladititi 6 m3 na pritisku od 150 bar i temperaturi od 20C. A se pretpostavi da se kisik u ovim uvjetima ponaa kao idealni plin mogue je na osnovi pritiska izraunati koliinu preostalog plina u boci (npr. ako je u boci 80 bara kisika, koliina preostalog kisika je 80x40=3200 l). Boca kisika je obojena u plavo ili ima Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 6/20 plavu traku na 2/3 visine. Kisik se dobiva frakcionom destilacijom zraka (rijee elektrolizom vode jer je skuplji postupak). Osnovni princip frakcione destilacije je da se zrak prvo pretvara u tekue stanje (to se postie tlaenjem na 40 bara i pothlaivanjem na 200 C). Ako se tekui zrak potom zagrije, isparit e duik koji kljua pri 196 C, tako da u aparaturi za frakcijonu destilaciju ostaje samo kisik (koji kljua pri 183 C). Specifina masa kisika pri temperaturi 20 C i tlaku 1,013 bara je 1,43 kg/m 3 . [5]
Slika 2.2 Boca plina i kusika sa opremom na kolicima
Boce za acetilen su obojene u bijelo ili smee. Acetilen u boci se rastvara u acetonu, jer je sam acetilen kao nezasiceni ugljikovodik vrlo eksplozivan na povienom pritisku. Osim toga, boca se prethodno puni poroznom masom. Boce acetilena se pune do 15 bara. Acetilen je plin iz grupe nezasienih ugljikovodika, bezbojan je i neotrovan plin karakteristinog mirisa. Otapa se u vodi u omjeru 1 : 1, a u acetonu 1 : 25 pri atmosferskom tlaku i temperaturi 20 C. Rastvorljivost acetilena u acetonu raste s porastom tlaka, a opada sa porastom temperature. U bocu za acetilen, koja je volumena 40 litara, pri tlaku od 15 bara i temparaturi 20 C stane 6 m 3 acetilena. Na izlazu iz boce postavlja se regulator tlaka (manometar) koji sniava tlak acetilena na vrijednosti Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 7/20 ispod 1,5 bara (ako je na izlazu iz boce tlak acetilena prelazi 1,5 bar moe doi do stvaranja mjehuria plina i spajanja sa zrakom, to moe prouzroiti eksploziju plina).[5]
2.3 Reducir ventili i nepovratni ventili Kako je radni tlak znatni nii od pritiska u bocama, na boce stavljamo redukcijske ventile za kisik i za acetilen slika 2.3. Oba redukcijska ventila imaju po dva manometra, jedan za pritisak u boci, drugi za radni tlak. Princip rada redukcijskih ventila je isti, jedina razlika je u nainu prikljuivanja na bocu, zbog mogunosti pogrenog prikljuka na bocu. Razlika je i u opsegu mjerenja kod kisika manometri su do 300 bara (pritisak u boci), odnosno 16 bara (radni tlak), a kod acetilena do 40 bara odnosno 2,5 bara radni tlak.
Slika 2.3 Manometri kisika i acetilena
Posebnu panju treba obratiti na rukovanje redukcionim ventilom za kisik. Kako dodir kisika s mau, uljem ili nekom slinom tvari moe da izazove eksploziju. Kod redukcionog ventila za kisik karakteristina je pojava zaleivanja uslijed razlike pritiska na ulazu i izlazui odgovarajueg pada temperature.
Osim redukcijskih ventila koriste se i nepovratni ventili, koji se postavljaju izmeu redukcijskih ventila i crijeva slika 2,31 i, ili izmeu crijeva i rukohvata slika 2,32. Princip rada nepovratnog ventila tece na sljedeci nacin: kroz gumeno crijevo dolazi plin u cijevni nastavak (2) ventila i otvara nepovratni ventil (4), protie kroz ventil u unutranjostporoznig uloka (5), zatim u sredinu ulokaa otuda u nastavak (3) i dalje u rukohvat. U sluaju eksplozije povratni udar Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 8/20 plamena stie do komore (1) i (5) i tu se gasi.Poveani pritisak trenutno zatvara nepovratni ventil.
Sika 2.31 Nepovratni ventili plina i kisika na redukcijskim ventilima
Slika 2.32 Nepovratni ventili na rukohvatu
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 9/20 2.4 Rukohvat, plamenici i crijeva za dovod plina U plamenicima se dobivaju potrebne smjese kisika i acetilena, pri emu se zahtjeva stabilan plamen odreenog oblika i toplinske moi. Osnovni dijelovi plamenika su: rukohvat sa prikljucima za kisik 1/4 i acetilen 3/8 lijevi, ventil za regulaciju protoka kisika, ventil za finu regulaciju protoka acetilena, klingeritni prsten za hermetiki spoj sa rukohvatom, prikljina matica za spoj sa rukohvatom, i puno veliina plamenika vrstih i savitljivih.
Slika 2.4 komplet plamenika za zavarivanje i rezanje
Prema pritisku napajanja plamenici se djele na osnovu pritiska smjese u mlaznicu. Plamenici niskog pritiska ako je pritisak smjese manji od pritiska plinova Plamenici visokog pritiska ako je pritisak smjese vei od pritiska plinova Prema regulaciji protoka: Promjena protoka mogua u vrlo malim granicama I kod kojih je regulacija mogua Osim prema svojstvima plamenici se djele i po veliini mlaznice koja se bira prema debljini osnovnog materijala. Obiljeeni su brojevima od 1 do 8.
Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 10/20 2.5 Oprema zavarivaa
Pri plinskom zavarivanju zavariva mora biti zatien stoga moraju se koristiti sva propisana osobna zatitna sredstva kao to su: zatitna kapa, zatitne naoale s tamnim staklima, zatitne rukavice za zavarivae, zatitno odijelo, zatitna pregaa, zatitne cipele s elinom kapicom i dr
Slika 2.50 Naoale za plinsko zavarivanje
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 11/20 3. ZAVARIVANJE MJEAVINOM PLINA 3.1 Primjena postupka Osnovna prednost plinskog zavarivanja je mogunost kontrole koju zavariva ima nad brzinom unoenja topline, temperaturom u zoni zavarivanja i oksidacijom metala ava. Osim toga, oblik i veliina ava mogu bolje da se kontroliraju, jer se dodatni metal uvodi nezavisno od izvora toplote. U prednosti postupka se ubrajaju i niska cijena opreme, njena pokretljivost i relativno jednostavno rukovanje. S druge strane, koliina i koncentracija topline je manja nego kod ostalih postupaka zavarivanja, pa je za plinsko zavarivanje karakteristino. Due vrijeme zagrijavanja i hlaenja, usljed ega su strukturne promjene izraenije i nepovoljnije. Shodno tome, ovaj postupak je pogodan jedino za zavarivanje tankih limova i cijevi, posebno manjeg presjeka, kao i za njihovo reparaturno zavarivanje. Plamen plina se takoe koristi za rezanje, lemljenje, navarivanje, predgrijavanje, termiku obradu i jednostavnije operacije oblikovanja, kao to su savijanje i ispravljanje.
Zavisno od odnosaacetilena i kisika, razlikuju se redukcijski (manjak kisika), neutralni (potpuno sagorjevanje) i oksidirajii (viak kisika). Iako je teorijski smjesa kisika i acetilena 1:1 u praksi se pod neutralnim plamenom smatr O2:C2H2 =(1,11,2):1. Viak kisika se koristi za sagorjevanje okolnih plinova.
Slika 3.10 Primjer neutralnog plamena
Kod neutralnog plamena uoljive su tri razliite zone, sl 3.11
Jezgra oblika konusa ili cilindra (zavisno o nainu izlaza plinova i o plameniku), u kojem se odvija glavno sagorjevanje. Pri tome sagorjeva manji dio smjese plinova, dok se vei dio razlae na ugljik i vodik. Osloboena koliina topline zagrijava slobodni ugljik stvarajui svijetli omota jezgru, izgled arko bijele boje. Srednja zona oblika klina, gdje se dogaa ostatak primarnog sagorjevanja, a poinje i sekundarno sagorjevanje, odnosno oksidacija 2CO i H2 kisika iz zraka. U ovoj zoni se postie najvia temperatura plamene do 3100C, na 4-6mm od vrha jezgre, pa se ona koristi za zavarivanje. Zato se srednja zona zove i zona zavarivanja. Omota plamenau kojem se odvija sekundarno sagorjevanje kisika iz zraka. Temperatura u zoni sekundarnog sagorjevanja je znatno nia od maksimalne. Boja u ovoj zoni prelazi od plavo ljubiaste boje u sredini do uto naranaste na krajevima.
Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 12/20
Slika 3.11 Shematski izgled plamena Zato je vrlo vano odravanje propisane udaljenosti izmeu jezgre i povrine radnog komada (3-5 mm), jer inae nastaju sljedee greke: - Ako je jezgra preblizu rastopljenog metala dobija se oksidirani tvrdi sloj - Ako je jezgra predaleko, provarivanje je oteano, a pojava plinskuh mjehuria esta.
Slika 3.12 Prikaz oksidirajueg plamena Neutralni plamen (sl. 3.10) se koristi za zavarivanje elika, bakra, nikla i njegovih legura, bronce i olova. Redukcijski plamen (sl. 3.13) se koristi kod zavarivanja sivog lijeva, aluminija i njegovih legura, legura magnezija i navarivanja tvrdim legurama. Oksidirajui plamen (sl. 3.12) se izbjegava osim kod zavarivanja mesinga kako bi se sprijeilo isparavanje cinka. Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 13/20
Slika 3.13 Prikaz redukcijskog plamena Prema brzini istjecana razlikuju se meki plamen (50-80 m/s) i tvrdi plamen (120-180 m/s), zavisno od pritiska i protoka plinova. Meki plamen je nestabilan i osjetljiv na pojavu povratnih plamenova, a koristi se za zavarivanje visokolegiranih elika, lakotopljivih metala ( Pb, Zn) i za lemljenje. Tvrdi plamen je teko kontrolirati, aesta je pojava izbacivanje rastopljenog metala iz metalne kupke. Zato se u praksi koristi plamen sa brzinama 80-120 m/s
3.2 Dodatni materijali i topitelji Dodatni materijali se isporuuju u obliku ica i ipki. U sluaju zavarivanja niskougljinih i niskolegiranih elika dodatni materijal je u obliku ipki duine 1000 mm ili namotaja ice mase 40 kg, standardnih promjera: 2; 2,5; 3,25; 4; 5; 6,3 mm. Oznaka dodatnog materijala se sastoji iz dva dijela: osnovnog (slovo P) i dopunskog (slovo O, Z, Y ili brojem od 1 do 6). ice su presvuene tankim slojem bakra radi zatite od korozije.
Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 14/20
Topitelji oblika praha ili paste se primenjuju pri zavarivanju obojenih metala i legura, nehrajueg elika i drugih legura. Osnovni razlog primjene topitelja su tekotopljivi oksidi koji se prikazuju pri zavarivanju navedenih materijala i svojim prisustvom spreavaju uspjeno zavarivanje. Nanoenjem topitelja na dodatni ili osnovni materijal postie se dvojaki efekat - spreava se donekle oksidacija otopljenog metala metala, s jedne strane, i smanjuje temperatura topljenja oksida, s druge strane, ime se omoguava njihovo uklanjanje u obliku troske.
Topitelji se dijele prema kemijskom sastavu na kisele i bazine. Najee se koriste kiseli topitelji na bazi bora, kao to su borna kiselina, H3BO3, (prvenstveno za bakar i njegove legure), ili boraks koji lako razgrauje okside mnogih metala (npr. Cu, Zn, Mn), i bazni topitelji, kao to su natrij karbonat, Na2CO3, i kalijev-karbonat K2CO3, (prvenstveno za sivi lijev).
3.3 Tehnologija plinskog zavarivanja Propisivanje tehnologije plinskog zavarivanja ukljuuje izbor i nagib plamenika, izbor ice za zavarivanje, kao i izbor tehnike i parametara zavarivanja (veliina mlaznice, debljina ice, brzina zavarivanja, potronja acetilena, kisika i ice za zavarivanje).
Veliina i jaina plamenika se bira na osnovu vrste i debljine osnovnog materijala. Jaina plamenika mjeri se protokom acetilena (l/h). Poloaj plamenika znaajno utjee na postotak iskoritenja topline plamena, kao i na zatitu taline. Iskoritenje topline je najvee kod dranja plamenika okomito u odnosu na mjesto zavarivanja, sl. 3.30. Ovakav poloaj plamenika daje dublje uvarivanje i ui zavar, to je kod debljih materijala povoljnije, kao i bolju zatitu taline. Odstupanje poloaja plamenika od okomitog daje znatno plie uvarivanje i iri zavar, to je povoljnije kod zavarivanja tankih materijala.
Kod plinskog zavarivanja najee se koriste nagibi gorionika 6080, osim kod vrlo tankih limova, gdje se koriste manji nagibi, 4560, sl. 3.30.
Vrsta i presjek ice se bira ovisno od osnovnog materijala i njegove debljine. Pri tome treba uzeti u obzir da se ica topi optimalnom brzinom, ni prebrzo ni presporo u odnosu na topljenje osnovnog materijala. Kod zavarivanja bakra, aluminijuma i njihovih legura, ica se bre topi nego kod zavarivanja elika, pa se biraju plamenici vee jaine. Iz ovog proizlazi da presjek ice u odnosu na debljinu osnovnog materijala treba biti vei nego kod zavarivanja elika.
Slika 3.30 Utjecaj nagiba kod plinskog zavarivanja Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 15/20 U odnosu od kretanja plamenika i ice postoje dvije tehnike plinskog zavarivanja: Unaprijed (lijevi var) i unazad (desni var) (u smislu meusobnog poloaja ice i plamenika), sl. 3.31. Ove dvije tehnike se zovu jo i ulijevo i udesno, to je odgovarajui naziv samo ako se plamenik dri u desnoj ruci. Tehnika zavarivanja unaprijed se sastoji od sljedeeg, sl. 3.31a:
a) Lijevi var b) desni var
Slika 3.31 Tehnike plinskog zavarivanja
Tehnika zavarivanja unaprijed se sastoji od sljedeeg, sl. 3.31a:
Plamen je usmjeren prema rubu osnovnog metala (lijeba). ica se dri ispred plamena, njen vrh je blizu mjesta zavarivanja, povremeno se uranja u metalnu kupku i treba biti u zatiti plamena. Nain voenje i nagibi ice i plamenika zavise od poloaja zavarivanja i debljine osnovnog metala. U sluaju sueonog I spoja na tankom limu (do 3 mm), ica se vodi bez poprenih oscilacija, a plamenik od jednog do drugog kraja lijeba, poprenim (cik-cak)ili krunim kretanjem, dok su im nagibi oko 45.
Tehnika zavarivanja unazad se sastoji od sljedeeg, sl. 3.31b:
Plamen je usmjeren prema metalnoj kupki i ravnomjerno zagrijava i topi osnovni i dodatni materijal. ica se dri iza plamena i nalazi se izmeu osnovnog materijala i plamenika. Vrh ice je neprestano uronjen u rastop, vrti se u krug i stalno mijea talinu. Nain voenje i nagibi ice i plamenika takoer zavisi od poloaja zavarivanja i debljine osnovnog metala. U sluaju sueonog V spoja na limu debljine preko 3 mm, ica je nagnuta pod 45i pomie se ukrug od ruba do ruba lijeba, a plamenik je nagnut 45- 70, zavisno od debljine, i kree se pravocrtno. Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 16/20
Slika 3.32 Zavarivanje tehnikom unaprijed i zavreni var
Zavarivanje unaprijed je jednostavnije za rad, regulacija metalne taline je laka i dobijaju se lijepi i glatki zavari, dok je kod zavarivanja unazad bolje iskoritenje topline i bolja zatita metalne taline. Zavarivanje unaprijed je sporije, a utroak acetilena sa poveanjem debljine znatno bre raste nego kod zavarivanja unazad. Ako se materijali vee debljine zavaruju tehnikom unaprijed teko se postie jednolian korjen zavara. Stoga je primjena tehnike zavarivanja unaprijed ograniena na debljine do 5 mm, a za vee debljine se koristi tehnike zavarivanja unazad, jer njene prednosti tada dolaze do izraaja.
Slika 3.33 Zavarivanje tehnikom unaprijed
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 17/20
Slika 3.34 Zavarene eline cijevi strojarskih instalacija
3.4 Izbor parametara zavarivanja Smjernice za izbor osnovnih parametara za tehnike zavarivanja elika unaprijed (horizontalan poloaj, kutni i sueoni spoj, ukljuujui varijantu bez dodatnog metala) i za tehniku zavarivanja elika unazad nalaze se u tab. 11. Podaci o potronji gasova i ice i vremenu zavarivanja su dati u odnosu na 1 m ava. Tablica 2 Znaajke plinskog zavarivanja elinih limova Debljina lima [mm] Veliina mlaznice [-] Promjer ice [mm] Vrijeme zavarivanja [min] Brzina zavarivanja [m/h] Potronja acetilena [l] Potronja kisika [l] Potronja ice [g] Horizontalni sueoni spoj tehnika zavarivanja unaprijed 1 1 2 5 12 8,5 10 20 2 2 3 10 6 35 42 50 3 3 3 15 4 75 90 90 Horizontalni kutni spoj tehnika zavarivanja unaprijed 1 1 2 6 10 12 14 25 2 2 3 10 6 42 50 48 4 3 4 20 3 160 210 200 6 4 4 30 2 375 450 440 10 6 5 50 1,2 1000 1200 1100 Horizontalni sueoni spoj - tehnika zavarivanja unaprijed bez dodatnog materijala 1,0 1 - 3 20 5 6 - 1,5 2 - 4,30 14 11 13 - 2,0 2 - 5 12 18 22 - Horizontalni sueoni spoj tehnika zavarivanja unazad 5 4 3 20 3 165 198 206 6 4 3 24 2,5 240 288 290 8 5 4 32 1,85 486 580 580 10 6 5 40 1,5 665 800 800 15 7 6 60 1,0 1500 1800 1800 Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 18/20 3.5 Podeavanje plamena Kod podeavanja plamena vano je iskustvo zavarivaa. Prvo se pusti acetilen i zapali, kod iskusnijih varioca se otvori i malo kisika da ne dolazi do aenja, onda se podesi omjer acetilena i kisika do idealnog neutralni plamen
Slika 3.50 Gorenje acetilena u zraku nije pogodno za zavarivanje
Slika 3.51 Redukcijski plamen zavar vrije i nije ist
Slika 3.52 Neutralni plamen, upotrebljava se za veinu zavarivanja
Slika3.53 Oksidacijski plamen, zavar pjen, sagorjeva i izlazi iz aice
Veleuilite u Slavonskom Brodu Seminar Osnove Tehnologije 19/20 4. ZAKLJUAK Plinsko (autaogeno) zavarivanje ponovno se sve vie koristi ali samo u graevini kod strojarskih instalacija, instalacije grijanja, hlaenja, plinovoda, vakuma, zraka pod pritiskom itd.
U zadnje vrijeme svi novograeni objekti posebno poslovni prostori, radione, hale i shopping centri koriste eline cijevi manjih profila to znaci da je plinsko zavarivanje najbolje rijeenje, te zbog niske cijene opreme za zavarivanje kao i zbog mogunosti zavara na jako nedostupnim mjestima preko ogledala ili velike blizine zida ili kuta plinsko zavarivanje dolazi do izraaja jer je jedino s kojim mozemo zavariti takvu poziciju.
Dakako zbog velike deformacije i naprezanja u materijalu se ne koristi za velike promjere cijevi i gdje se trai velika preciznost a ujedno je i dosta sporo zavarivanje. Treba dobra i dosta duga obuka zavarivaa kao i dugo iskustvo.
Plinsko zavarivanje ja najpogodnije zavarivanje kod strojarskih instalacija manjih profila cijevi i limova, kao i mogunost zavara nedostupnih pozicija s jako malo mjesta. Isto tako sa plamenom se mogu odraditi i dosta dugih tehnologija kao to su ienje plamenom, ispravljanje plamenom, savijanje, predgrijavanje, rezanje i dr.
Mislim da e jo jako dugo ostati u primjeni, u zadnje vrijeme sve vise i zbog slabog iskrenja i zbog slabe opreme zavarivaa meni osobno najdrae zavarivanje.
Miroslav Ciglenecki; Zavarivanje Mjeavinom Plina 20/20 1. LITERATURA [1] Zavarivanje Lukaevi.Z.