UNIVERZITET U TUZLI

TEHNOLOŠKI FAKULTET
AGRONOMIJA

ROD BLATTODEA – bubašvabe

ROD ISOPTERA – termiti
RED MANTODEA – bogomoljke
RED ZORAPTERA
RED GRYLLOBLATTODEA – Grylloblattida
SEMINARSKI RAD IZ ENTOMOLOGIJE

Studenti: Profesor:
Adnan Numanović Dr.sc. Isat Skenderović

Tuzla, april, 2019.

SADRŽAJ

Table of Contents
1. UVOD............................................................................................................................................. 2
2. RED BLATTODEA ( bubašvabe) ........................................................................................... 3
2.1. Morfologija……………………………………………………………………………………………………………………………….3
2.2. Unutrašnja građa ……………………………………………………………………………………………………………………. 5
2.3. Razmnožavanje i razviće………………………………………………………………………………………………………….. 5
2.4. Ishrana ……………………………………………………………………………………………………………………………………..6
2.5. Način života……………………………………………………………………………………………………………………………… 6
2.6. Klasifikacija .................................................................................................................................... 7
3. RED ISOPTERA (termiti) ....................................................................................................... 9
3.1. Ishrana ……………………………………………………………………………………………………………………………………11
3.2. Termitnjak ………………………………………………………………………………………………………………………………12
3.3. Klasifikacija .................................................................................................................................. 14
4. RED MANTODEA – bogomoljke……………………………………………………..15
5. RED ZORAPTERA ……………………………………………………………………17
6. RED GRYLLOBLATTODEA – Grylloblattida……………………………………...19
7. LITERATURA .................................................................................................................21
 1. UVOD

Bubašvabe (lat. porodica Blattidae) su krilati insekti porijeklom iz tropskih i

suptropskih predjela. Najstariji su poznati insekti (već od donjeg karbona) i nekada
su bili najrasprostranjeniji insekti. Trgovina prehrambenim proizvodima omogućila
je njihovo prenošenje u sve dijelove svijeta pa su postale kosmopolitske vrste.
Poznat je veliki broj fosilnih, a recentnih je do danas opisano oko 3500 vrsta, ali se
smatra da ima bar još toliko vrsta koje nisu opisane. Žive u različitim nišama u stelji,
travi, mravinjacima, termitnjacima i svuda gdje ima organskog otpada hrane. Neke
vrste su sinatropne i žive po kućama. Većinom vrste su termofilne i fototropne.
Isoptera ( termiti ili bijeli ) mravi su insekti koji naseljavaju tropske i sutropske
predjele , a samo neke vrste žive u regionima umjerene klime. Opisano je oko 2.500
vrsta. Prvi put se u klasi insekata se u okviru ovog reda razvijio socjalni način života.
On je doveo do diferenciranja morfoloških različitih jedinki, kasta, koje u zajednici
obavljaju određene funkcije. Termiti (Isoptera) su red malih do srednje velikih (do
23 mm) kukaca kod kojih je razvijen zadružni život. Uz spolno razvijene jedinke
žive mnogobrojni spolno zakržljali radnici i vojnici.
Mantodea - Poznato je vise od 2.000 vrsta koje naseljavaju pretežno tropske i
sutropske predjele. Neke vrste žive i u predjelima umjerene klime. Bogomoljke su
predatori insekata i drugih artropoda. Dobile su narodno i latinsko ime po tome što
uglavnom provode vrijeme u pozi bogomoljaca, tj. perdnjim nogama koje su ispred
tijela hvataju žrtvu kada naiđe.
Zoraptera - Opisano je oko 20 vrsta koje naseljavaju tropske predjele. Žive u stelji,
zemljištu u kori oborenog drveća i u sličnim nišama. Zbog skrivenog načina života
su otkriveni tek prije jednog vijeka. Zoraptera su sitni insekti ( 3mm), sa i bez krila
u okviru iste vrste
RED Grylloblattodea – prva vrsta je opisana prije oko jednog vijeka iz Kanade
(Grylloblatta campodeiformis Walker ). Kasniije je otkriveno jos 20 vrsta koje su
nađene u Kanadi, Rusiji i Japanu. Prilagođene su na hladnu klimu. Žive u stelji, ispod
kamenja, kore drveća i u sličnim nišama. Ovo su sitni insekti, veličine 1.5 – 2 cm

2
2. RED BLATTODEA – bubašvabe
Blattodea su ime dobili po latinskim riječima blatta = smrdljivi insekt i pteron =
krilo. U recentnoj fauni po nekim podacima ih ima oko 3.500 vrsta, koje uglavnom
naseljavaju tropske i sutropske predjele. Žive u različitim nišama u stelji, travi,
mravinjacima, termitnjacima i svuda gdje ima organskog otpada hrane. Neke vrste
su sinatropne i žive po kućama. Većinom vrste su termofilne i fototropne.
SISTEMATIKA BLATTODEA
- carstvo Animalia (životinje)
- tip Arthropoda (zglavkari)
- podtip Uniramia
- klasa Insecta (insekti)
- podklasa Pterygota (krilati insekti)
- red Blattodea

2.1. Morfolgija

Tijelo im je dorzoventralno dosta spljošteno, što im omogućava da se provlače kroz

uske pukotine. Veličina tijela kod nekih dostiže i do nekoliko centimetara. Razlikuju
tri regiona:
- glava (caput), prednji deo
- grudi (torax), srednji deo
- trbuh (abdomen), zadnji deo.

Glava im je hipognata sa dugim i čekinjastim antenama, imaju složene oči i dvije

ocele u osnovi antena. Ocele kod nekih nisu razvijene. Usni aparat im je za
grickanje. (slika 1)

3
Hitinski nastavak prvog grudnog segmenta djelimično pokriva glaveni region. Skoro
kod svih vrsta na glavi se nalaze:
složene oči, dvije ocele (proste oči), čelinjaste, dugačke antene sa velikim brojem
članaka; antene su obično duže od tijela.

Slika 1 – Blattodea. Blattella germanica

Grudi su im građene od odvojenog protoraksa i krupnog pronotuma, koji kod većine

pokriva skoro cijelu glavu. Mezo – i metatoraks su srasli i pokriveni krilima. Krila
kod nekoh vrsta u potpuno ili djelimično redukovana. Prednja krila kod većine su
jače sklerotizovana i kožasta ( tegmine ), a zadnja su membranozna. Zadnja krila su
za vreme mirovanja nabrana kao lepeza ispod prednjih krila. Mužjaci nekih vrsta
imaju kratka prednja krila, dok su neke ženke, kao npr. vrsta Blatta orientalis bez
krila. Nervatura krila je dobro razvijena. Noge za hodanje i trčanje su sa 5-članim
tarzusima i bodljama. Blattodea se brzo kreću hodanjem, a znatno manje lete.Svaki
grudni segment sadrži po par nogu i dva para krila Na poslednjem članku stopala se
nalaze kandžice.

4
Abdomen je građen od 10 segmenata, a XI je supraanalna ploča. Imaju dobro
razvijene cerke i stile koji su izgrađeni od većeg broja, nekoliko segmenata ili od
samo jednog segmenta. Između njih se, kod mužjaka, nalaze nesegmentisani styli
kojima on prihvata ženku prilikom parenja. Između petog i šestog segmenta
abdomena se nalazi otvor smrdljivih žlijezda čijim sekretima se brane od predatora.

2.2. Unutrašnja građa

Crijevo je dugačko i počinje usnom dupljom u kojoj se nalaze krupne pljuvačne

žlijezde. Imaju dobro razvijenu voljku, a srednje crijevo je sa osam cekuma.
Izlučivanje vrše preko 80 - 100 Malpigijevih sudova. Dišu preko trahejnog sistema
koji se otvara porama (stigme) na grudnom (dva para stigmi) i trbušnom regionu (8
pari). Ženski polni sistem se sastoji od dva para jajnika (ovarijuma) od koji polaze
jajovodi. Jajovodi se spajaju i otvaraju na osmom segmentu. Muški polni sistem
gradi par testisa od kojih polaze sjemevodi koji se zatim spajaju.

2.3. Razmnožavanje i razviće

Razmnožavaju se oviparno, ovoviviparno i viviparno. Ženke nekih vrsta nose jaja sa

sobom u ootekama do izleganja larvi. Larve se presvlače 5 – 6 puta do metamorfoze
u imaga. Kao i kod niza drugih Orthoptera, jaja mnogih bubašvaba zatvorena su u
čvrstu čahuru, obično pljosnatu ili u obliku pasulja, zvanu ooteca. Ženke nekih vrsta
nose ih na kraju trbuha tako da proviruju iz genitalnog otvora sve dok se jaja ne
izlegu. Druge ih jednostavno negdje polože, dok mali broj zadržava jaja u tijelu u
proširenom uterusu (materici), tako da se mlade bubašvabe ustvari rađaju žive. Vrlo
interesantna grupa su ose Evaniidae po tome što žive kao paraziti u jajnim čahurama
bubašvaba.

5
 2.4. Ishrana

Većina bubašvaba ima dobro razvijena krila, ali kod nekih vrsta krila ženki su veoma
redukovana ili uopšte ne postoje. Mnoge, čak i veće vrste, lete dobro, a u tropskim
krajevima često se noću čitavi rojevi okupljaju oko svjetlosnog izvora. Većina
bubašvaba se i u slobodnoj prirodi hrani otpatcima i truhlim materijama, češće
životinjskog nego biljnog porekla, tako da je za neke od njih prelazak u ljudske
domove bio vrlo jednostavan. No, ima ih koje se hrane gljivama i drugih koje se
hrane drvetom. Ove druge su naročito interesantne jer, mada jedu drvo, nisu u stanju
da ga svare. Ova neobična pojava omogućena je prisustvom bujnih kolonija protozoe
u njihovom priboru za varenje-mikroskopskih jednoćelijskih organizama i to vrsta
koje se nalaze samo u bubašvabama. Ove protozoe vare drvo koje bubašvabe pojedu,
bubašvabe sa svoje strane vare dalje i ovu svarenu drvenu materiju i višak samih
protozoa. Takav odnos uzajamne zavisnosti poznat je kao simbioza ili uzajamno
pomaganje. Velika bubašvaba iz severnoameričkih šumovitih krajeva,
Cryptocercus, spada u simbiotičku vrstu koja jede drvo. Ista pojava zavisnosti od
crvenih protozoa ili bakterija poznata je kod mnogih drugih insekata koji jedu drvo,
posebno kod termita. Suprotno opštem vjerovanju, bubašvabe ne treba okrivljivati
kao prenosioce ljudskih zaraza, sem u nekim slučajevima. No, njihovo stalno
prisustvo u kući ipak je znak loših higijenskih uslova, što može dovesti do toga da
ovi insekti postanu stvarni prenosioci zaraza.

2.5. Način života, stanište i raspostranjenost

Osjetljivi su na svjetlost i uglavnom su aktivni samo noću. Žive u grupama na

mračnim ,vlažnim i toplim mjestima. Ženka odlaže u omotu između 12 i 50
jajašaca, ovisno o vrsti. Po boji i obliku omota možemo reći o kojoj se vrsti
bubašvaba radi. Kad jajašca sazriju omot puca i iz nje izlaze ličinke. Ličinke i
odrasli žohari imaju slične životne navike. Brzina razvoja žohara ovisi o tri
čimbenika vlazi, temperaturi i hrani. Vrste koje žive u ljudskim naseljima su
omnivorne i hrane se hranom koju koristi i čovek pa tako mogu preneti neka
oboljenja.
6
 2.6. Klasifikacija

U okviru reka izdvajaju se dvije nadfamilije: Blattodea i Blaberoidea, sa više

familija. Iz familije Blaberidea je najpoznatija vrsta Blaberus giganteus
(Linnaeus), koja dostiže veličinu i do 6 cm. Vrste familije Blattidae se odlikuju
krupnim tijelom i čekinjastim nogama. Najpoznatija vrsta je Blatta orientalis
(Linnaeus ), obična bubašvaba ( Slika 2 ), koja živi po kućama ( sinatropna vrsta )
gdje su temperature tokom godine ujednačene.

Slika 2 – Blattodea, Blatta orientalis

Hrani se otpacima hrane i ne nanosi veliku štetu, jedino sto izmetom i smrdljivim
sekretom zagađuje hranu. Iz familije Blattelidae je najpoznatija i vrlo česta
sinatropna vrsta Blattela germanica ( Linnaeus ) buba rus ( slika 1). Ova vrsta ima
izuzetno velik biotički potencijal. U povoljnim uslovima ( stalna temperatura i
dovoljno hrane ) javlja se u vrlo gustim populacijama. Iz familije Ectobiidae u našoj
fauni je registrovana vrsta Ectobius lapponicus (Linnaeus) (slika 3).
7
 Slika 3 – Blattodea, Ectobius lapponicus

Živi u stelji, aktivna je i preko dana i dobar je letač. Iz familije Nyctiboridae

najpoznatija je vrsta Megaloblatta longipennis ( Walker ), koja dostiže veličinu i do
10 cm.
Blattodea je stara i primitivna grupa insekata. Najstariji fosili su nađeni u slojevima
karbona. Tercijala fauna bubašvabe je bila slična današnjoj.

8
 3. RED ISOPTERA – termiti

U prevodu Isoptera znači jednokrilci (gr. isos = isti , pteron = krilo), jer krilate
jedinke imaju skoro ista krila.
Termiti ili bijeli mravi su insekti koji naseljavaju tropske i sutropske predjele (gr.
thermos = toplota ), a samo neke vrste žive u regionima umjerene klime. Opisano je
oko 2.500 vrsta. Prvi put se u klasi insekata se u okviru ovog reda razvijio socjalni
način života. On je doveo do diferenciranja morfoloških različitih jedinki, kasta, koje
u zajednici obavljaju određene funkcije. Zajednice termita se sastoje od nekiliko
stotina do nekoliko miliona jedinki. U zajednici se sreću različite kaste: radnici
vojnici reproduktivne jedinke ( mužjaci i ženke) (slika 4). Kod primitivnijih termita
postoje samo dvije kaste: radnici i reproduktivne ženke i mužjaci.

Slika 4. Isoptera: A- mlada krilata ženka Syntermes spinosus; B – oplođena ženka Macrotermes
glivus; C- mužjak Anacanthotermes ochraceus sa odbačenim krilima; D i E – vojnici Sytermes
spinosus; F- radnik Anacanthotermes ochraceus; G – vojnik Eutermes sp.

9
 Slika 5
Radnici su najbrojniji u kolonijama, a čine ih nereproduktivni možjaci i ženke koji
obavljaju veliki dio posla za održavanje kolonije u životu. Radnici su sitne jedinke,
sa slabo pigmentisanim tijelom, sem kod nekih vrsta roda Hodoterms Hagen iz južne
Afrike. Depigmentacija tijela i slabo razvijena kutikulakod većine su posljedice
života života u uslovima stalne tame i skrivenog načina života. Glava radnika je
okruglasta, sa djelimično ili potpuno redukovanim očima. Krila su im potpuno
redukovana. Usni aparat im je za grickanje kao kod ostalih kasta.
Vojnici su posebne jedinke sa krupnim tijelom, snažnije razvijenom glavomi kod
većine vrsta sa krupnim mandibulama kojima brane koloniju od predatora. Kod
nekih vrsta labijum je izdužen i formira žljeb koji na neprijatelje izbacuju sekte
štrcanjem.

10
Ženke (matice, kraljice) su krupne, pigmentisane, sa složenim očima i sa krilima do
oplođenja. Po oplođenju ženke odbacuju krila i morfološki se dosta mijenjaju.
Naime, u ovarijumima se odvija stalna oogeneza koja rezultira produkcija koja
rezultira velikim brojem jaja koja ženka polaže tokom cijelog života. U početku
ženke polažu mali broj jaja (nekoliko desetina), da bi se taj broj do kraja života
povećavao. Život ženki taje do pet godina kod nekih vrsta. Reproduktivni mužjaci
su sitniji od ženki i poslije parenja odbacuju krila. Tokom povoljnih usova života
(temperatura, vlažnost i dr.) u kolonijama termita masovno se javljaju krilate ženke
u mužjaci koji napuštaju kolonije i pare se. Po parenju jedinke odbacuju krila i
osnivaju nove kolonije. Oplođenje ženke polažu jaja iz kojih se razvijaju radnici, a
kasije i vojnici. Sve kaste nastaju iz istih jaja najvjerovatnije po uticajem različitih
količina hormona i hrane, što je nedovoljno istražen fenomen.
Tijelo im je duguljasto. Glavopršnjak široko spojen sa zatkom. Usni organi
prilagođeni su za grizenje. Mnogi zbog podzemna načina života nemaju oči.
S vremena na vrijeme u zajednicama termita nastaju velike množine spolnih
životinja koje izlijeću iz termitnjaka u nepreglednim rojevima. Pri tom se rojenju
nađu parovi koji se zajedno spuste na tlo, odbace krila i potraže prikladno mjesto za
osnivanje svog termitnjaka. Iz jajašaca nastaju najprije radnici koji grade i uređuju
gnijezdo, njeguju i hrane ličinke i preuzimaju prehranu spolnih životinja koje su
zauzete samo rasplođivanjem. Ženka se nalazi u središtu termitnjaka, snese,
otprilike, svake 2 s po jedno jaje, svakog dana oko 30 000, i tako cijeli život od oko
15 godina. Vojnici imaju razvijeniju glavu i jače mandibule od radnika.

3.1. Ishrana

Termiti se hrane biljnom hranom, stabljikama biljaka i tehničkim drvetom. Neke

vrste su velike štetočine drvenih građevina i izazivaju rušenje. Na izjedenu drvu
ostavljaju samo tanak vanjski sloj, koji se već pri laganom dodiru raspada. Varenje
celuloze im omogućavaju simbiotski bičari reda Hypermastigina. Interesantno je da
kasta vojnika ne može da se hrani sama, već to čine radilice koje im daju hranu iz
usta ili analnog otvora.

11
Neke vrste termita se hrane životinjskim otpadom, a neke i gljivama koje se hrane
u termitnjacima ( Termitomyces sp ) i koje se razvijaju samo u njima. Podlogu za
gljivice načine od svojih izmetina. Gljivarnike čiste od korova i drugih gljiva. Na
miceliju gljivica nastaju posebne nakupine stanica koje su im osobito vrijedna hrana.

3.2. Termitnjak

Termitnjaci su različitih oblika i veličina – do 100 𝑚2 i 7 m visine (slika 5).

Termitnjak izgrađen od zemlje, izgriženog drveta, izmetina pomiješanih s posebnim
izlučevinama sadrži zamršen splet hodnika koji se svi sastaju u postoriji u kojoj žive
spolne jedinke. Hodnici izlaze van, do pokrivenih trijemova do kojih ne dopire
svjetlo. Kroz termitnjak se prostiru mnogi dimnjaci za prozračivanje.

Slika 6 – izgleda termitnjaka

12
Neke vrste ih prave u zemljištu, druge iznad zemlje, a neke na granama biljaka (slika
7).

Slika 7 – Isopteram, Nasutitermes sp., termitnjak

Termitnjaci se grade od različitog organskog materijala i zemlje koja se sementira

sekretima pljuvačkih žlijezda. Termitnjaci su mali ekosistemi u kojima vladaju
posebni i stabilni ekološki uslovi ( temperatura, vlažnost, strujanje vazduha i dr.). U
njima nalaze utočište brojne vrste artropoda (termitofili).

13
 3.3. Klasifikacija

U okviru reda Isoptera izdvajaju se familije: Masotermitidae, Calotermitidae,

Termopsidae, Hodotermitidae, Rhinotermitidae, Serritermitidae i Termitidae. U
familiju Masotermitidae je ozdvojen samo rod Mastotermes Froggat, čije vrste žive
u Australiji. Familija Termitidae je najobimnija. U nju su uključeni rodovi Termes
Linnaeus, Macrotermes Holmgren, Anoplotermes Muller i dr. Do sada je opisano
preko 1.800 vrsta. Iz drugih familija termita su najpoznatiji rodovi: Hodotermopsis
Holmgren, Termopsis Heer, Hodotermes Hagen, Calotermes Hagen i dr. U
Evropskoj fauni su zastupljene vrste: Kalotermes flavicolis ( Fabricus)
(Kalotermitidae) i Reticulitermes lucifagus ( Rossi ) ( Rhinotermitidae ).

Termitidae Masotermitidae Hodotermitidae

14
 4. RED MANTODEA – bogomoljke

Mantodea su dobili ime po grčkoj riječi mantis = proricati, gatati. Poznato je vise od
2.000 vrsta koje naseljavaju pretežno tropske i sutropske predjele. Neke vrste žive i
u predjelima umjerene klime. Bogomoljke su predatori insekata i drugih artropoda.
Dobile su narodno i latinsko ime po tome što uglavnom provode vrijeme u pozi
bogomoljaca, tj. perdnjim nogama koje su ispred tijela hvataju žrtvu kada naiđe.
(slika 8 ).

Slika 8 - Mantodea, Mantis religiosa

Bogomoljke su krupni insekti. Boja tijela im je uvijek u skladu sa bojom sredine
gdje žive ( kriptično su obojene ), tako da su za predatore i žrtve neprimijetne. Neke
vrste su sa šarama tijela koje upozoravaju predatore ( slika 9 ).

15
 Slika 9 - Mantodea: A – Gemantis larvoides; B – Hestiasula sarawaka ;
C – Pseudocereobotra wahlbergi.

Glava im je vrlo pokretna, hipognata. Imaju duge čekinjaste antene, krupne

slošene oči i ocele. Usni aparat bogomoljki je za grickanje, sa snažnim
mandibulama. Toraks je građen od izduženog protoraksa na kojem se
razvijaju noge za hvatanje plijena. Na njima su posebno dobro razvijeni
femuri i tibije, koji su nazubljeni. Mezo – i metatoraks su kraći. Na njima se
nalaze znatno kraće noge za hodanje. Krila su kod većine vrsta dobro
razvijena. Prednja su uzana, kožasta , a zadnja veća i membranozna. Neke
vrste su apterne ( slika 9 ). Abdomen je od 10 segmenata. Kod oplođenih ženki
je vrlo krupan. Bogomokjke polažu jaja na biljke u karakteristične grupacije.
Iz jaja se razvijaju larve koje se presvlače nekoliko puta do polne zrelosti.
Za bogomoljke su karakteristični polni dimorfizam i kanabalizam. Mužjaci su
sitniji od ženki. Ženke ih po parenju pojedu, a nekada im i prije parenja pojedu
glavu, ali zahvaljujući posebnoj abdominalnoj gangliji obezglavljeni mužjaci
se pare sa ženkom.U okviru reda Mantodea se izdvajaju familije:
Chaeteesidae, Metallycidae, Amorphoscellidae, Mantoididae,
Eremiaphillidae, Empusidae, Hymenopodidae i Mantidae. U fauni naše
zemlje je relativno česta vrsta Mantis religiosa ( Linnaeus) , obična
bogomoljka, koja se teško uočava jer je kriptično obojena.
16
5. RED ZORAPTERA

Ime ovog reda potiče od grčkih riječi zoros = čist i pteron = krilo. Opisano je
oko 20 vrsta koje naseljavaju tropske predjele. Žive u stelji, zemljištu u kori
oborenog drveća i u sličnim nišama. Zbog skrivenog načina života su
otkriveni tek prije jednog vijeka. Zoraptera su sitni insekti ( 3mm), sa i bez
krila u okviru iste vrste ( slika 10).

Glava im je prognatna, sa usnim aparatom za grickanje. Hrane se hifama

gljiva, a neke vrste su zoofagne. Antene su im kratkem građen od devet
članaka. Krilate jedinke imaju složene oči i ocele, a beskrilne su slijepe.
Protoraks im je krupan i odvojen od mezo – i metatoraksa. Krila se odlikiju
redukovanom nervaturom i mogu da se odbacuju frakturom u osnovi. Noge
su prilagođene za hodanje i završavaju se dvočlanim tarzusima.
Abdomen je građen od devet segmenata i završava se kratkim,
nesegmentisanim cercima. Zoraptera imaju samo šest Malpigijevih sudova.
Nervna ljestvica sastoji se od mozga, tri para torakalnih i dva para
abdominalnih ganglija.

17
 Biologija Zoraptera je slabo istražena. Žive gregarno, ali bez podjele rada u
zajednicama. U razviću prolaze kroz nepotpunu metamorfozu. Iz jaja se legu
larve koje kod nekih vrsta imaju krilne začetke, a kod drugih su bez njih.
Prema građi krila i oligomerizovanog ekskretornog i nervnog sistema
Zoraptera izgleda kao progresivna grupa insekata, međutim, po građi usnog
aparata i razviću izgleda da su najsredniji termitima i drugim insektima
ortopteroidne grupe.
U okviru reda izdvojena je samo familija Zorotypidae sa rodom Zorotypus
Silvestri. Ova grupa insekata nema nikakvih praktični značaj za čovjeka.

18
6. RED GRYLLOBLATTODEA – Grylloblattida

Ova mala grupa insekata je dobila ime od grčkih riječi grilos = smiješna
egipatska igra i blatta = smrdljivi insekt. Prva vrsta je opisana prije oko jednog
vijeka iz Kanade (Grylloblatta campodeiformis Walker ). Kasniije je
otkriveno jos 20 vrsta koje su nađene u Kanadi, Rusiji i Japanu. Prilagođene
su na hladnu klimu. Žive u stelji, ispod kamenja, kore drveća i u sličnim
nišama. Ovo su sitni insekti, veličine 1.5 – 2 cm ( slika11).

Slika 11 - Grylloblattodea , Grylloblattina djakonovi

Glava im je prognatna, sa usnim aparatom za grickanje. Antene su im končaste

i sa velikim brijem segmenata (20-40). Oči su im djelimično do potpuno
redukovane, što je posljedica skrivenog načina života.

19
Torakalni segmenti su odvojeni, sa snažnim nogama sa petočlanim tarzusima
i kandžicama. Abdomen je građen od devet segmenata i završava se cercima.
Mužjaci imaju asimetričan kopulatorni aparat, ženke kratku legalicu.
Postembrionalmo razviće Grylloblattida je hemimetabolno i traje do pet
godina, tokom kojih se larve presvlače osam puta. Život imaga traje oko dvije
godine.
U okviru reda izdvojena su tri roda: Grylloblattina Bei – Bienko, Galloisiana
Caudell i Grylloblatta Walker.
U rod Grylloblattina je izdvojena samo vrsta G. djakonovi Bei – Bienko,
nađena u Rusiji. Iz roda Galloisiana poznato je osam vrsta, šest iz Japana i
dvije iz Rusije.
Vrste roda Grylloblatta su registrovane u fauni Sjeverne Amerike.
Grylloblattodea su po mišljenju većine entomologa stara grupa insekata
efemeropterama.

20
7. LITERATURA

1. Opšta entomologija ( Miloje Brajković i Srećko Ćurčić)

2. http://www.bionet-skola.com/w/Buba%C5%A1vabe

21