Tema:

Droga u islamu

Predmet:Vjeronauka
Talovi IV-1

Adis

Sa ivotima mnogih ljudi u dananjem vremenu, posebno mladih, zaigrao

je avo u prahu/drogi. Njihov ivot ne samo da visi o koncu ve je dospio
na vrh igle/price. Sa novcem od trgovine drogom danas se finasiraju
zastraujua zla ovoga svijeta kao to su: trgovina bijelim robljem,
terorizam, pobune, politika ubistva, rue dravni sistemi...
Sve to opija i zastire zdrav razbor zabranjeno je po uenju islama.
Zajedniki nazivnik je: opojna sredstva. ovjek se uputa u njihovo
uivanje iz znatielje i prolazi kroz faze: avanture, gaenja, svikavanja,
navike, potrebe, ovisnosti, bolesti do smrti. Islam svojim jasnim propisima
ustaje u beskompromisnu borbu protiv svih oblika opojnih sredstva
zabranjujui ih uzgajati, proizvoditi, posjedovati, trgovati njima, kupovati
ih, stjecati zaradu od njih, poklanjati ih nekome i upotrebljavati uope. U
cilju sprjeavanja postojanja, posjedovanja, koritenja i upotrebe opojnih
sredstava propisane su veoma stroge sankcije. Ovisnika o opojnim
sredstvima dri tekim bolesnikom prema kome drutvo ima obavezu
lijeenja i trajnog zbrinjavanja.( Ebu Muil, El-Muhaddiratu bejnel-idmani
vel-iladi, www.drugsfighter.com)
Opojno sredstva spravljena i proizvedena od bilo koje biljke ili tvari su po
islamskim izvorima strogo zabranjena i grijeh. Nije dozvoljena njihova
proizvodnja i upotreba, a licima koja ih uzgajanju, prodiciraju, prodaju i
upotrebljavaju propisane su sankcije. Uzvieni Allah kae u asnome
Kuranu:
Pravovjerni, zaista su ejtanski poslovi pogani: vino, kocka, kumiri i
strjelice za proricanje - zato se toga klonite da biste, moda, uspjeli; ejtan
samo eli da pomou vina i kocke meu vas neprijateljstvo i mrnju ubaci,
te da vas od pobonosti i namaza odvrati. Hoete li se onda okaniti?! (AlMida, 90-91.)
Rije vino je spomenuto nazivom hamr to ima znaenje onoga to zastire
razbor.
Uivanje narkotikih sredstava koja ga vode u stanje odsutnosti i dre
ovisnim, Poslanik, mir neka je s njime (s.a.), je usporedio sa izlaskom iz
islama u samom asu tog injenja, pa je kazao: U asu uivanja opojnog
sredstva ovjek nije vjernik! (Predaja zabiljeena u zbirkama autentinih
Poslanikovih izreka, Buhariji i Muslimu) Omer ibn el-Hattab, r.a., drugi
halifa nakon smrti Poslanika, s.a., kazao je da je zabranjeno sve ono to
muti razum, dakle sve ono to spreava zdrav razbor i normalno
ponaanje ovjeka.
Zakoni svih kulturnih naroda i ureenih drava u svijetu, najstroije
zabranjuju proizvodnju, irenje i upotrebu droga. I dok su droge za te
zakone drutveni, moralni i posebno zdravstveni problem, one su u islamu,
uz to, i vjerski problem. Islam duhom i slovom svoga uenja jasno i
odluno zabranjuje upotrebu svih vrsta droga, kao to zabranjuje i
upotrebu alkohola. Ta upotreba je, po islamu, teak grijeh. U tome su
suglasni svi islamski autoriteti, koji su, u vrijeme, kad su se droge pojavile
u muslimanskome drutvu, otro reagirali i izdali rjeenje i decizije (fetwa),

da je droga tetna i opasna, strogo zabranjena (haram) i jedan od najteih

grijeha (min ekberil-kebir). Tako stanovite oni su zauzelina osnovu onih
istih islamskih principa i propisa, kojim se zabranjuje alkohol, jer su im
tetne posljedice po ovjeka pogubne. Poslanik, s.a., je kazao da je
zabranjeno nanoenje ili uzvraanje tete, tj. nije doputeno initi tetu
sebi ili drugome:
Meu prvim i najistaknutijim od tih uenjaka je Ibn Tejmijje, poznati
islamski uenjak, autoritet i pisac mnogobrojnih djela i rasprava. On o
tome govori u svom 30-tomnom djelu djelu Medmuu fetava i kae i svojoj
fetvi: U drogama je vie zla, nego u alkoholu, pa su one, pogotovo,
zabranjene. Koji bi musliman smatrao da su droge dozvoljene (halal),
otpadnik je od islama (murtedd), kome se nee klanjati denaza kada
umre, niti e se sahraniti u muslimansko mezarje. U jednoj od prvih
islamskih rasprava o drogi kod nas, na ovog uenjaka se poziva na
znameniti bosanski alim rahm. Kasim ef. Dobraa. (Kasim Dobraa, Kloni
se zla. Opojne droge, El-Kalem, 2. izdanje, Sarajevo 1998, 95-99.) Na
drugom mjestu u Kuranu se kae:
... I ne ubijajte sami sebe! Allah je zaista prema vama milostiv. (En-Nis,
29.)
Na osnovu ovih vjenih principa i upute jasno nam je da je muslimanu
naroita vjerska dunost kloniti se droga kao najstranijeg otrova i da je
upotreba droga teak grijeh prema vjeri i Bogu, a straan zloin prema
sebi, porodici i drutvu.
Iskustva, osobito iz rane povijesti islama govore da je najdjelotvornije
sredstvo borbe protiv ovisnosti o akoholu i slinim opojnim sredstvima,
predana vjera u Boga. Ona nas jedino moe opskrbiti stvarnim moima da
joj se odupremo i da ustrajemo u tome. Moda je, u naznaenom
kontekstu, najusporediviji primjer neuspjele kampanje protiv upotrebe
alkohola poduzete u SAD s poetka dvadesetog stoljea i mjera koje je
poduzeo Poslanik islama, s.a., nakon to je od Uzvienog Allaha
obznanjena zabrana upotrebe alkohola. U prvom sluaju, iako su koriteni
moni instrumenti drave i troena ogromna novana sredstva, uspjeh je
potpuno izostao; u drugom, iako niega od toga nije bilo, ali su vjernici
povjerovali u istinitost Boije Rijei i pokorilo joj se, uspjeh je bio potpun.
Rekao je Uzvieni, obraajui se prokletniku Iblisu:
Ali ti, doista, nee imati nikakve vlasti nad robovima Mojim. A Gospodar
tvoj je (Muhammede) dovoljan kao zatitinik! (El-Isr, 65)
Bolesti toksikomanije ili toksikofilije ma koliko po svojim manifestacijama
izgledale svodive na organske i psihike poremeaje imaju svoje porijeklo
u duhovnoj dimenziji ovjeka, u dimenziji koja, ustvari, i odreuje
posebnost, kvalitet i narav njegove ljudske egzistencije. Bez zahvaanja
duhovne dimenzijama u teretmanu ove bolesti izgledi za izljeenje su
posve nedovoljni. Stoga neki islamski autori poput uglednog malezijskog
uenjaka Imran N. Hoseina zapadno-evropski model borbe protiv ovisnosti

o drogi smatra insuficijentnim, jer previa duhovnu dimenziju i poiva na

slabim premisama. On ukljuuje toliko ustupaka, previanja ili svjesnog
toleriranja pogrenih poetnih koraka iju opasnost ne razaznaje zbog
kvantitativnog, antispiritualnog i vanjskog pristupa njihovom vrednovanju.
On potcjenjuje mo poetka i previa da je u prvom koraku na putu zla ve
samo zlo, da je u njemu ve sadrano cjelokupno putovanje najee na
putu bez povratka. Ko tolerira zlo u poetnoj fazi njegovog prisustva i ko
ga doputa u malim koliinama on je njegov presudni podravatelj i
sauesnik u njemu. Stoga islam zabranjuje unoenje alkohola i droge u bilo
kojoj koliini, to poiva na kvalitativnoj svijesti da je prvi korak
najpresudniji. Bez njega put prema ovisnosti o drogi ne bi mogao uope
poeti. Tek bez prve kapi alkohola i prve doze droge moemo biti sigurni da
toksikomanija i toksikofilija nee postati dijelom stvarnosti naega ivota i
zavladati njime.