SADRAJ

UVOD 1

1. NAUTIKE TABLICE 2

2. ASTRONOMSKO NAUTIKI SFERNI TROKUT 3

3. ASTRONOMSKE TABLICE 5
3.1. TABLICE KOJE ZA PODLOGU IMAJU PRAVOKUTNE SFERNE TROKUTE 6
3.1.1. Tablice tipa S 6
3.1.2. Tablice tipa Z 7
3.2. TABLICE SA DRUGIM POMONIM TROKUTIMA 8
3.3. TABLICE GOTOVIH REZULTATA VISINE I AZIMUTA NEBESKIH TIJELA 9
3.4. TABLICE ZA PRORAUNAVANJE POZICIJE PROMATRANJEM DVA
ILI VIE NEBESKIH TIJELA 10
3.5. HAVERSINES
3.6. PR TABLICE 12
3.6.1. Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa zbrojenom pozicijom 14
3.6.2. Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa izabranom pozicijom 14
3.6.3. Identifikacija zvijezda 15
3.7. ABC TABLICE 16
3.7.1. Izraunavanje azimuta nebeskih tijela 16
3.7.2. Identifikacija zvijezda 17
3.8. K1 TABLICE 19
3.8.1. Trigonometrijsko rjeenje 19
3.8.2. Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa zbrojenom pozicijom 20
3.8.3. Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa izabranom pozicijom 20
3.8.4. Identifikacija zvijezda 21
3.9. POMONE TABLICE 23
3.9.1. Tablica za prvi popravak visine za sunce, stajaice i planete 23
3.9.2. Tablica za drugi popravak visine za visinu oka 24
3.9.3. Tablica za trei popravak visine za visinu planeta s
obzirom na paralaksu 25
3.9.4. Tablica za ukupni popravak visine mjeseeva donjeg
(gornjeg) ruba za visinu oka 0 metara
26
3.9.5. Tablica za srednju dubinu horizonta za obalni horizont 27
3.9.6. Tablica za amplitudu nebeskih tijela 28

I
4. TABLICE ZA ZRANU NAVIGACIJU HO 249 29
4.1. OPI DIO 30
4.1.1. Tablica za ispravak radi precesije i nutacije 30
4.1.2. Tablica za ispravak radi kretanja tijela 31
4.2. SVEZAK 1 32
4.3. SVEZAK 2 I 3 34

ZAKLJUAK 38

LITERATURA/VRELA 39

II
 UVOD

Astronomska navigacija je klasina grana navigacije koja se bavi pitanjima i

metodama kako se koristiti nebeskim tijelima za odreivanje i kontrolu poloaja broda
na otvorenom moru. Metode astronomske navigacije skup su matematikih
zakonitosti koje, iz pravilne izmjene poloaja nebeskih tijela, omoguuju orijentaciju
na otvorenom moru. U svojim poecima astronomska navigacija bila je vjetina
voenja broda od ishodita do esto dalekih odredita, preko oceanskih
prostranstava, gdje su se drevni pomorci orijentirali prema zvjezdanom nebu nou i
prema Suncu, a ponekad i Mjesecu, danju. Danas se za navigaciju koriste sustavi
pozicioniranja kao to je GPS (eng. Global Positioning System), te postoje programi
za depna elektronska raunala, u kojima su sadrane efemeride za vie godina
unaprijed.

Do pojave elektronikih navigacijskih sustava astronomska navigacija bila je

jedini navigacijski sustav za odreivanja pozicije broda na otvorenom moru, tj. u
plovidbi izvan vidokruga terestrikih objekata. Danas brodovi u dugoj plovidbi imaju i
po vie globalnih navigacijskih sustava, ali to ih ne oslobaa zakonske obveze da
imaju instrumente i sredstva za voenje astronomske navigacije, te da se skupa s
ostalim sustavima pri odreivanju poloaja broda asnici i zapovjednici koriste i
metodom astronomske navigacije. Astronomske tablice su napravljene kako bi se
olakalo izraunavanje pozicija i orijentacija na moru. One esto ukljuuju i
objanjenja o koritenju astronomskih instrumenata. Razliiti naini sastavljanja
tablica su postavili vanu naznaku svrhe i motivacije astronomskih istraivanja u
prolosti drutva. Rasprostranjena metoda uporabe ove vrste navigacije su dokaz
aktivnog koritenje kroz povijest.

Rad se sastoji od etiri poglavlja. U prvom dijelu openito, opisati e se nautike

tablice. U drugom dijelu objanjen je pojam astronomsko nautikog sfernog trokuta.
U treem dijelu prikaza razmotrene su razliite vrste astronomskih tablica, njihov
sastav, nain koritenja, pregled tablica, itd. U etvrtom dijelu prikaza opisane su
tablice za zranu navigaciju. U zakljunom dijelu saeto se iznose vaniji dijelovi
obraene tematike.

1
 1. NAUTIKE TABLICE

U samom poetku pomorske navigacije nije bilo razlike izmeu prirunika za

navigaciju, nautikih tablica i nautikog godinjaka: sve je bilo u jednoj knjizi. Danas
efemeride nebeskih tijela daju nautiki godinjaci. Efemeride predstavljaju tablice
poloaja planeta ili drugih nebeskih tijela za odreeni period vremena potrebnog za
potpunu revoluciju (obilazak) tijela; jedan ciklus periodinih pojava, npr. izmjene
Mjeseevih faza vremena u jednakim vremenskim intervalima. Uobiajeno je da se
pred kraj godine izdaju efemeride planeta i zvijezda za slijedeu godinu. Stari
astrolozi i moreplovci su odreivali pozicije planeta za jedan dati trenutak dobiven
izravnim promatranjem, sluei se tada raznim instrumentima. Rafaelove efemeride,
koje se svake godine objavljuju na engleskom, su najrasprostranjenije efemeride u
svijetu. Efemeride nam mogu biti od najvee koristi pri planiranju i pripremi
astronomskih promatranja.

Utabelirane formule i neke druge vane podatke koji se daju utabliiti donose
nautike tablice, a ostali podaci i upute za navigaciju sadrani su u raznim drugim
publikacijama i prirunicima.

Nautike tablice dijele se prema upotrebi na ope i posebne i prema nainu

rjeavanja astronomsko - nautikog trokuta na tablice s jednim s dva i s tri ulazna
argumenta. Takoer prema nainu rjeavanja trokuta poloaja tablice mogu biti one
koje obuhvaaju formule kad se trokut ne dijeli odnosno dijeli se okomicom iz
jednoga od vrhova trokuta na dva pravokutna trokuta.

Ope tablice, kao nautike tablice Hrvatskog hidrografskog instituta, obino se

sastoje od tablica za terestriku navigaciju, tablica za astronomsku navigaciju,
matematikih tablica i raznih drugih korisnih tablica i podataka. Meutim, za
viekratnu dnevnu upotrebu u raunanju poloaja broda razvile su se razne posebne
tablice manjeg volumena. Jedino tablice s tri ulazna argumenta veeg su volumena.
Uz ope i posebne postoje i neke specijalne tablice.

2
 2. ASTRONOMSKO NAUTIKI SFERNI TROKUT

Geometrijsko mjesto poloaja broda u astronomskoj navigaciji definira krunica

poloaja, luk poloaja i pravac poloaja. Krunica poloaja na Merkatorovoj karti
predouje se krivuljom slinom elipsi, sinusoidi ili paraboli. U praksi se najee crta
samo dio ovih krivulja, tj. dio koji se moe zamijeniti pravcem.

Presjek dvaju crta geometrijskih mjesta (stajnica) sveden na isti trenutak i

mjesto daju toku pozicije. Teorijski, sve stajnice svedene na isti trenutak i mjesto
morale bi se sjei u jednoj toki, to u praksi nije mogue zbog navigacijskih
pogreaka.

Metode odreivanja astronomskog poloaja broda podijeliti se mogu na dvije

temeljne skupine:

izravne metode (dvije krunice poloaja sijeku se u dvije toke. Jedna od njih je
pozicija broda. Zadatak bi se najbre i najjednostavnije rijeio kad bi se mogle
te krunice nacrtati na zemaljski globus, meutim, to nije praktino.) i
neizravne metode(u neizravne metode odreivanja poloaja broda u
astronomskoj navigaciji ubrajaju se one u kojima se raunanje zemljopisnih
koordinata ostvaruje posredno, preko pomonih veliina,bilo grafiki ili raunski.
Od svih neizravnih metoda danas se gotovo bez izuzetka upotrebljava visinska
metoda. Postupak se svodi na odreivanje stajnica od vie nebeskih tijela, bilo
istovremenim opaanjem ili u razmaku vremena).

Slika 1. Prvi astronomsko nautiki sferni trokut

Kombinacijom horizontskog i mjesnog-ekvatorskog koordinatnog sustava

dobiva se prvi astronomsko-nautiki sferni trokut s vrhovima u polu (P), zenitu (Z) i u
nebeskom tijelu (S). Zbog njegove upotrebe u astronomskoj navigaciji dobio je naziv
astronomsko-nautiki sferni trokut poloaja.
3
 Kut azimuta i satnog kuta u trokutu uvijek je manji od 180, pa se kao takve
veliine one broje polukruno preko istoka ili zapada. Stranice irine i zenitne daljine
uvijek su manje od 90,stranica polarne udaljenosti moe biti manja ili vea od 90.
Kut u nebeskom tijelu zove se paralaktiki kut.

Odreivanje visine i azimuta nebeskog tijela

cos(90 V ) = cos(90 ) cos(90 ) + sin(90 ) sin(90 ) cos s

sinV = sin sin + cos cos cos s
cos(90 ) = cos(90)cos(90V)+sin(90)sin(90V)cos
sin = sin sinV + cos cosV cos
( sin - sin sinV )
cos =
( cos cosV )

Odreivanje deklinacije i satnog kuta nebeskog tijela:

sin = sin sinVp + cos cosVpcos p

(sinV p sin sin )
cos s =
(cos cos )

Temelj pozicioniranja je da se za zbrojenu poziciju i poznato vrijeme raunaju

horizontske koordinate, tj. visina i azimut. Usporeujui dobivene koordinate s
opaenom visinom i azimutom rauna se pomak stajnice od zbrojene pozicije.

Slika 2. Pomak stajnice od zbrojene pozicije

V=Vp-Vr

gdje je:
Vp - visina prava
Vr - visina raunata

3. ASTRONOMSKE TABLICE
4
 Vrste astronomskih tablica:

tablice koje za podlogu imaju pravokutne sferne trokute

- tablice tipa S,
- tablice tipa Z.
tablice sa drugim pomonim trokutima,
tablice gotovih rezultata visine i azimuta nebeskih tijela, te
tablice za proraunavanje pozicije promatranjem dva ili vie nebeskih
tijela.

3.1. TABLICE KOJE ZA PODLOGU IMAJU PRAVOKUTNE SFERNE

TROKUTE

Astronomsko - nautiki trokut se na dva naina moe rastaviti u dva pravokutna

sferna trokuta:

crtanjem glavnog kruga iz nebeskog tijela S okomito na stranicu komplementa

zemljopisne irine PNZ ili
crtanjem glavnog kruga iz zenita Z okomito na stranicu polarne udaljenosti P NS.

Tablice koje koriste prvi nain pripadaju tipu S (okomica polazi od nebeskog
tijela S slika 3.), a drugi nain koriste tablice tipa Z (okomica polazi iz zenita Z
slika 4.).

3.1.1. Tablice tipa S

Slika 3. Astronomsko nautiki trokut tablice tipa S

5
 Tablice V. Fusa (izdanje Ruskog hidrografskog ureda 1901. ) koriste zbrojenu i
izabranu poziciju, a visina se rauna pomou sinusa, odnosno azimut pomou
kotangensa.

Tablice R. de Aquino (izdanje 1909., Brazil), sline su Fusovim, ali su

jednostavnije zbog boljeg rasporeda.

Tablice Pierce - HO 209 (izdanje 1930.) takoer su sline Fusovim, ali su

interpolacije malo sloenije.

Tablice Ageton - HO 211 (izdanje 1931.) daju vrijednost log sec i log cosec u
razmacima od 30". Ove tablice imaju samo 36 stranica i mogu se koristiti sa
zbrojenom pozicijom. Ne daju tone rezultate kad je satni kut 90, jer se tada secans
i cosecans malo mijenjaju.

3.1.2. Tablice tipa Z

Slika 4. Astronomsko nautiki trokut tablice tipa Z

Tablice Bertin (izdanje 1919., Pariz), daju tone vrijednosti ali su interpolacije
sloene. Visina se rauna u funkciji sinusa, jedan dio azimuta takoer u funkciji
sinusa, a drugi dio u funkciji cotangensa.

Tablice S. Ogura (izdanje 1920., Tokio) veoma su male po obimu, ali su zato
pravila za upotrebu sloenija i ne daju uvijek toan rezultat.

Tablice Smart i Shearme (izdanje 1922., London) male su po obimu, imaju bolji
raspored i nisu potrebne interpolacije. Koristi se izabrana pozicija sa zaokruivanjem
zemljopisne irine i satnog kuta na 30'. Azimut se proraunava ABC tablicama.

6
 Tablice Dreisonstok - HO 208 (izdanje 1928., SAD) dijele astronomsko nautiki
trokut na dva pravokutna trokuta. Za proraun visine koristi se preinaena formula
koju je za svoje tablice koristio Francuz Sovillagouet 1891. godine, a azimut se
rauna formulom Portugalca Pinta iz 1925. godine.

Tablice Ageton (izdanje 1942.) daju za jednu zemljopisnu irinu sve vrijednosti
satnog kuta na jednoj strani. Ovo je korisno kada se odreuju elementi za vie
nebeskih tijela promatranih u istom trenutku.

Tablice Lieuwen (izdanje 1952., Roterdam) izraene su za izabranu i zbrojenu

poziciju (za zbrojenu poziciju slue pomone tablice).

Nautike tablice PR P. umbelia (izdanje 1969., Dubrovnik), takoer su

jednostavne tablice. Jednim se ulaskom u tablice rjeava pravokutni sferni trokut, a
sa dva ulaska kosokutni sferni trokut.

3.2. TABLICE SA DRUGIM POMONIM TROKUTIMA

Brojni su autori tablica koji ne dijele astronomsko nautiki trokut u dva

pravokutna ve uvode nove veliine, ali e ovdje biti navedene takve tablice samo
domaih autora.

Tablice Flega (izdanje HI JRM, 1957.) za skraeno raunanje zenitne

udaljenosti i azimuta koriste dva pravokutna sferna trokuta: ZEH i AFH (sl. 5).

Slika 5. Astronomsko nautiki trokuti tablice Flega

Tablice Kotlaria K1 (izdanja HI JRM, 1958.) za skraeno raunanje visine i

azimuta, za zbrojenu i izabranu poziciju, rjeavaju tri pravokutna sferna trokuta (sl.6)
koji imaju zajedniki vrh u toki G u kojoj satni krug nebeskog tijela sijee
astronomski horizont. Ti trokuti su: WBG, PNGN i SGD.

7
 Slika 6. Astronomsko nautiki trokuti tablice K1

3.3. TABLICE GOTOVIH REZULTATA VISINE I AZIMUTA NEBESKIH

TIJELA

U ovu grupu su ukljuene tablice sa tri ulazna argumenta koji poslije prvog
ulaza u tablicu daju visinu i azimut nebeskog tijela, a visinu je potrebno ispraviti sa
jednom do tri popravke. Meusobno se uglavnom razlikuju po nainu tabeliranja
ulaznih argumenata i po korekturnim tablicama koje omoguuju rad sa zbrojenom i
izabranom ili samo s izabranom pozicijom.

Tablice HO-214 (izdanje Hidrografskog ureda, 1936., SAD) u deset volumena

pokrivaju sve zemljopisne irine od ekvatora do pola (svaka knjiga daje podatke za
10 zemljopisne irine). Granine visine su od 5 do 90. Zemljopisna irina i mjesni
satni kut dani su za svaki stupanj, a deklinacija svakih 0.5 do 29 a zatim nepravilno,
ali tako da se moe koristiti 20 zvijezda ija je deklinacija vea od 29. Tablice se
mogu koristiti u radu s izabranom pozicijom, kada tabeliranu visinu treba ispraviti
samo za razliku tabelirane i stvarne deklinacije, i u radu sa zbrojenom pozicijom,
kada treba dodati jo dvije korekture.

Tablice HO-218 (izdanje Hidrografskog ureda, 1944., SAD) kopija su tablica

britanskog zrakoplovstva br. 1618 i pokrivaju zemljopisne irine od ekvatora do 69
(svaka knjiga daje podatke za 5 zemljopisne irine). Sline su tablicama HO-214, a
razlikuju se po tome to su visine zaokruene na najbliu cijelu minutu, a azimut na
najblii cijeli stupanj.

Druga razlika je u tome to ima odvojeno tabelirane vrijednosti deklinacija za 22

zvijezde, pa nije potrebna korekcija visine za razliku tabelirane i stvarne vrijednosti
deklinacije za te zvijezde. HO-218 ukljuuju refrakciju na visini 1525m. Zbog toga
navigator na brodu mora raunati razliku izmeu refrakcije na toj visini i na povrini
Zemlje.

8
 Tablice HO-229 (izdanje Hidrografskog ureda, 1970., SAD) namijenjene su za
rad samo s izabranom pozicijom. Pokrivaju sve zemljopisne irine. Tabelirane su
vrijednosti zemljopisne irine, satnog kuta i deklinacije za svaki stupanj. Visine su
date s tonou na desetinke minuta, a azimut na desetinke stupnja. Korektura visine
se vri samo za izostavljene minute i desetinke minuta deklinacije interpolacionom
tablicom.

Tablice HO-249 (izdanje Hidrografskog ureda, 1947., SAD) namijenjene su za

zrakoplovnu navigaciju, ali su vrlo brzo prihvaene i u pomorstvu. Sastoje se od tri
volumena.

Kako sve tablice gotovih rezultata visine i azimuta rjeavaju osnovni

astronomsko-nautiki trokut, to se moe pri njihovom sastavljanju koristiti bilo koja
formula za visinu i azimut, a razlike nastaju u nainu tabeliranja podataka i nainu
korektura.

3.4. TABLICE ZA PRORAUNAVANJE POZICIJE PROMATRANJEM DVA

ILI VIE NEBESKIH TIJELA

Poslije drugog svjetskog rata predloeno je nekoliko naina raunskog i

tablinog odreivanja koordinata pozicije broda bez potrebe crtanja stajnice
metodom Mark d Sent Ilera. Rjeavanjem odreenih trokuta na nebeskoj sferi i
koristei razliite formule izravno se dobiva zemljopisna irina, a iz razlike
proraunatog greenwichkog satnog kuta i mesnog satnog kuta dobiva se zemljopisna
duina.

Nizozemac de Jonge je 1945. predloio metodu odreivanja pozicije s tri

zvijezde, a Hidrografski ured mornarice SAD je tampao eksperimentalne tablice za
nekoliko parova zvijezda za zemljopisnu irinu od 20 do 30 na temelju prijedloga de
Jongea. Za rad tablicama nije potrebna zbrojena pozicija, ve se sa tri visine ulazi u
tablice I iz koje se dobiju tri vrijednosti. Kombinacijom tih vrijednosti iz tablice II dobije
se zemljopisna irina i mjesni satni kut. Razlika greenwichkog i mjesnog satnog kuta
daje zemljopisnu duinu.

Charles Dozier je 1949. predloio metodu temeljenu na istovremenom

promatranju dva nebeska tijela i rjeavanju dva sferna trokuta:

I trokut s vrhovima u polu i nebeskim tijelima S1 i S2 i

II trokut s vrhovima u zenitu i nebeskim tijelima S1 i S2.

S=s1-s2=S++(360-1)-S--(360-2)=(360-1)-(360-2)

9
 Iz trokuta PnS1S2: cosD=sin1sin2+cos1cos2cosS
(sin2 -sin1 cosD )
cos(+A1)=
(cos 1 sinD )
(sinV 2-sinV 1 cosD )
Iz trokuta S1P1S2: cosA1=
(cosV 1 sinD )
1=(1+A1)-A1

Iz trokuta PnP1S1: sin=sin1sinV1+cos1cosV1cos1

(sinV 1- sin 1 sin)
coss1= =S1-s1
( cos 1 cos)

Rjeavanjem gornjih formula a na osnovu poznatih visina i deklinacija nebeskih

tijela i razlike greenwichkih satnih kutova kao konani rezultat bi se dobila
zemljopisna irina i duina promatraa.

Slika 7. Dozierova metoda

Charles Fox je 1951. predloio proraun zemljopisne irine i duine

istovremenim promatranjem dva para zvijezda od kojih po dvije zvijezde iz svakog
para imaju gotovo isti mjesni satni kut. Mnoge od predloenih zvijezda su manje od
tree veliine pa prema tome nisu prikladne za promatranje.

S. Kotlari je 1955. izradio projekt Tablica iz kojih bi se za odreene parove

zvijezda sa njihovim visinama V1 i V2 kao ulaznim argumentima izravno vadile
tabelirane vrijednosti zemljopisne irine i mjesnog satnog kuta. Zbog veliine takvih
tablica autor je 1971. izmijenio prvobitni projekta.

Zemljopisnom irinom zbrojene (pribline) pozicije i mjesnim satnim kutom

proljetne toke, kao ulaznim argumentima (vrijednostima), tabelirao visine i azimute
izabranih parova zvijezda, a formule iz projekta ostavio je samo za tabeliranje
indeksa popravaka ulaznih vrijednosti i S.

10
 Jedinstvenu metodu je predloio Uribe-White. Libelnim sekstantom se mjeri
visina jedne zvijezde, a obinim sekstantom (montiranim na libelnom) kut u toj
zvijezdi izmeu vertikalnog kruga i ortodrome sa te zvijezde na drugu zvijezdu.
Pripremljene tablice bi davale ortodromsku udaljenost izmeu dvije zvijezde i kut
izmeu ortodrome i satnog kruga prve zvijezde. Taj kut sa izmjerenim vrijednostima i
deklinacijom prve zvijezde davao bi zemljopisnu irinu promatraa i mjesni satni kut
prve zvijezde, koji u usporedbi sa greenwichkim satnim kutom prve zvijezde daje
zemljopisnu duinu. Ove i druge predloene tablice ili raunske metode odreivanja
zemljopisnih koordinata promatraa nisu prihvaene od veeg broja pomoraca.

3.5. HAVERSINES

Haversines1 formula je vana jednadba u astronomskoj navigaciji, koja daje

udaljenosti velike krunice izmeu dvije toke na kugli iz njihovih zemljopisnih duina
i irina. To je poseban oblik openitije formule u sfernoj trigonometriji, zakona
haversines, koji govori o odnose strana i kutova sfernog trokuta. Za bilo koje dvije
toke na sferi:

haversin(d/R) = haversin (2 - 1) + cos(1) cos(2) haversin()

gdje je:

haversin () = sin2(/2) = (1-cos()) / 2

d je udaljenost izmeu dvije toke,
R je polumjer sfere,
1 je zemljopisna irina toke 1,
2 je zemljopisna irina toke 2, i
je zemljopisna duina odvajanja,

Haversines zakon: s obzirom na sferu, trokut na povrini kugle je definiran

velikom krunicom koja povezuje tri vrha u, v, i w na sferi. Ako su duljine tri strane
trokuta (od u do v), b (od u do w) i c (od v do w), te stranac je suprotna kutu C, a
zatim zakon haversines glasi:

haversin(c) = haversin(a - b) + sin(a) sin(b) haversin(C)

Budui, radi se o sferi, duljine a, b, c su jednake kutovima (u radijanima).

1Haversines je izraz za matematiki zakon o polovinosti kutova - haversin(c) = haversin(a - b) +

sin(a) sin(b) haversin(C)

11
 Slika 8. Sferni trokut rijeen prema zakonu haversines

3.6. PR TABLICE

Tablice PR su tablice gotovih rezultata visine i azimuta koji su potrebni za

ucrtavanje astronomske stajnice, a omoguavaju rjeenje i ostalih zadataka
astronomske navigacije. Osnovni astronomsko-nautiki trokut dijeli se okomicom iz
zenita na dva pravokutna sferna trokuta. S poznatim satnim kutom i zemljopisnom
irinom raunaju se parametri P, R i kut 1, a s P i (R + ) visina, komplement
paralaktinog kuta ' = 90 - i kut 2.

Slika 9. Astronomsko nautiki trokut (PR) - odreivanje visine i azimuta

sin P = sin s cos

tg R = cos s ctg
ctg 1 = tg s sin
sin V = sin(R + ) cos P
tg ' = cos(R + ) ctg P
ctg 2 = t(R + ) sin P

12
 Tako dobivene dvije simetrine grupe formula mogu se tabelirati jednom
tablicom (tablica 1.), u koju se prvi put ulazi s zemljopisnom irinom vodoravno, sa
satnim kutom okomito i vadi se P, R i 1,. Drugi put se ulazi u istu tablicu s P
vodoravno, s (R + ) okomito i vadi se V, ' i 2.

Tabeliranje zemljopisne irine vodoravno zgodno je za raunanje s nekoliko

nebeskih tijela, jer je samo jedno otvaranje tablica dovoljno za vaenje svih
parametara P i R i kutova .

Tablica 1. Tablica za proraun visine i azimuta nebeskog tijela

13
 3.6.1. Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa zbrojenom pozicijom

Postupak koritenja tablice:

u Nautikom godinjaku u funkciji srednjeg greenwichkog vremena nae se

satni kut i deklinacija nebeskog tijela,
na greenwichki satni kut zbroji se zemljopisna duina zbrojene pozicije da bi se
dobio mjesni satni kut nebeskog tijela s,
u tablici se ue s bliom vrijednou zemljopisne irine vodoravno i s bliom
vrijednou mjesnog satnog kuta s okomito i nau se P, R i 1, s odgovarajuim
predznacima,
algebarski se zbroje R i ,
ponovo se ulazi u tablicu sa zaokruenim bliim vrijednostima punog stupnja sa
P vodoravno, a sa (R + ) okomito i vadi se V, ' i 2. Iz tablice se takoer vadi i
predznak za 2, a ' se zaokrui na stupnjeve i desete dijelove stupnjeva,
kutovi 1, i 2 se algebarski zbroje i dobije se azimut , koji se broji polukruno
od vidljivog pola (istoimen je s zemljopisnom irinom), a drugi se predznak
dobije od satnog kuta.

Za praktinu navigaciju nije potrebna nikakva interpolacija kad visine ne prelaze

60, jer prosjena vrijednost greke ne prelazi 0.5' za visinu i 1 za azimut. Za visine
vee od 60 potrebno je interpolirati ' i 2.

3.6.2.Proraun visine i azimuta nebeskog tijela sa izabranom pozicijom

Isto kao u postupku sa zbrojenom pozicijom ali se toke dva i tri mijenjaju u:

zemljopisna duljina zbrojene pozicije podesi se tako da mjesni satni kut bude
cijeli stupanj, a zemljopisna irina se takoer zaokrui na cijeli stupanj. Razlika
izmeu izabrane i zbrojene pozicije ne moe biti vea od 30' po i po pa
ulazi se u tablicu s izabranom zemljopisnom irinom vodoravno, a s mjesnim
satnim kutom okomito i vadi se P, R i 1s odgovarajuim predznacima.

14
 3.6.3. Identifikacija zvijezda

Kod identifikacije zvijezda, za razliku od prorauna visine i azimuta, potrebno je

odrediti satni kut i deklinaciju.

Slika 10. Astronomsko nautiki trokut (PR) - identifikacija

(visina i azimut su poznati)

sin P = sin cos

tg R = cos ctg
ctg s1 = t g sin
sin = sin (R + V) cos P
ctg s2 = tg (R + V) sin P

Postupak:

zemljopisna irina se zaokrui na blii cijeli stupanj, a azimut se pretvori

polukruno brojei ga od vidljivog pola,
u tablici se ulazi se s zemljopisnom irinom vodoravno, a s azimutom okomito i
vadi P,R i s1,
visini nebeskog tijela daje se predznak zemljopisne irine, pa se algebarski
zbroje R i V,
P i (R + V) se zaokrue na blii cijeli stupanj i ponovo se ulazi u tablicu s P
vodoravno, a s (R + V) okomito i u stupcu P nade se deklinacija, a u stupcu
kut s2,
algebarski se zbroje kutovi s1 i s2 i dobije se mjesni satni kut koji se broji od 0
do 180, a predznak E ili W dobiva od azimuta,
deklinacija je uvijek istoimena s (R + V). Kad je (R + V) raznoimeno s , s2 je
vei od 90, pa se tada uzima (180 - s2),
surektascenzija se dobije ako se od zapadnog satnog kuta odbije mjesni satni
kut proljetne toke, te
sa i surektascenzijom u Nautikom godinjaku nae se ime zvijezde.

15
 3.7. ABC TABLICE

ABC tablice se koriste za izraunavanje azimuta nebeskog tijela, identifikaciju

zvijezda itd. Rijeene su na temelju kotangensove formule za kosokutni sferni trokut
(povezuje etiri susjedna elementa).

Slika 11. Astronomsko nautiki trokut(ABC tablice)

Tablice se sastoje od tri dijela, od kojih svaki dio rjeava jedan dio navedenih
formula: prvi dio daje vrijednost A, drugi dio daje vrijednost B, a trei dio daje
vrijednost C. Meuvrijednosti ulaznih elemenata raunaju se interpolacijom.

3.7.1. Izraunavanje azimuta nebeskih tijela

Ulazni elementi za tablicu A su zemljopisna irina (), mjesni satni kut (s); za
tablicu B deklinacija nebeskog tijela (), mjesni satni kut (s); za tablicu C zemljopisna
irina () i algebarski zbroj A + B = C. Pravila za predznake su ispod svake tablice: A
je negativan za satni kut od 0 do 90 (ulaz u tablicu odozgo), a pozitivan za satni kut
od 90 do 180 (ulaz u tablicu odozdo); B je pozitivan kad su zemljopisna irina i
deklinacija istoimene, u protivnom je negativan.

Izraunavanje azimuta nebeskog tijela:

cotg sec = tg cotg s + tg cosec s

C= A + B

16
 U glavi tablice, za svaki stupac vrijednosti C, etiri su brojke, tj. vrijednosti
azimuta u etiri kvadranta. Kvadrant se odreuje po satnom kutu (E ili W od gornjeg
meridijana), a prema pravilu, na dnu tablice odreuje se prvo slovo kvadranta, N ili S.
3.7.2. Identifikacija zvijezda

Ulazni elementi za tablicu A su azimut zvijezde ( umjesto s) i zemljopisna

irina (); za tablicu B visina zvijezde (V umjesto ) i azimut ( umjesto s); za tablicu
C zemljopisna irina (); algebarski zbroj A + B = C. Mjesni satni kut se nalazi u
zaglavlju tablice (kao azimut u kvadrantalnoj podjeli).

Slika 12. Ulazni i izlazni elementi kod identifikacije zvijezda

Identifikacija zvijezda:

a) Proraun satnog kuta zvijezde

cotg sec =- tg cotg + (tg V cosec )
C= A + B

b) Proraun deklinacije nebeskog tijela

tg cosec s = ctg sec - (tg ctg s)
C= A + B

Nakon izraunavanja mjesnog satnog kuta (s) odreuje se deklinacija zvijezde:

sa i se u tablici C nae vrijednost C; sa i izraunanim s iz tablice A nae se
vrijednost A; sa (s) i algebarskom razlikom C - A = B u tablici B se nae vrijednost
deklinacije zvijezde. S izraunanim satnim kutom i deklinacijom iz Nautikog
godinjaka pronae se ime zvijezde.

17
Tablica 2. ABC tablica

18
 3.8. K1 TABLICE

Ova tablina metoda omoguuje kratki postupak raunanja visine i azimuta

nebeskih tijela za zbrojenu i izabranu poziciju, i to bez onih uobiajenih optereenja
(interpolacije, pravila za predznake, logaritmiranja itd.), koja u vioj ili manjoj mjeri
prate sve dosadanje tablice skraenog postupka raunanja i azimuta. Pomou ovih
tablica mogu se raunati takoer i ostali problemi oceanske plovidbe.

3.8.1. Trigonometrijsko rjeenje

Temeljni astronomski trokut PnZJ, kao i pomoni trokuti, koji se koriste za

rjeenje visine i azimuta, prikazani su na slici 13.

Slika 13. Astronomski trokut PnZJ - odreivanje visine i azimuta

Iz prvog pravokutnog sfernog trokuta (Wfg), sa poznatim elementima (90- s) i

(90 - ), izrauna se kut C i stranica M.

Zatim, iz drugog trokuta (Jgh), sa poznatim kutom C i stranicom (M+), koja

predstavlja algebarski zbroj vrijednosti M i deklinacije , izrauna se visina V i
stranica F.

19
 Iz treeg trokuta (PngN), sa poznatom zemljopisnom irinom i suplementom
mjesnog satnog kuta (180- s), izrauna se stranica ( + F). Vrijednost F odbije se
od ( + F), pa se dobije azimut u, a time je zadatak potpuno rijeen.

3.8.2. Raunanje visine i azimuta pomou izabrane pozicije

Postupak:

izmjerenu visinu nebeskog tijela ispravi u pravu (pomou popravka indeksa,

popravka ekscentrinosti, ako on postoji, i tablice ukupnog popravka) i za
promatrani trenutak izvadi iz pomorske karte zbrojenu poziciju,
iz Nautikog godinjaka, za promatrani trenutak po srednjem greenwichkom
vremenu, izvadi satni kut S i deklinaciju promatranog nebeskog tijela,
sa mjesnim satnim kutom s i izabranom irinom ui u tablicu i izvadi
vrijednosti: ( + F), M i C. U glavi tablice je oznaeno da kad je s vei od 90
uzima se gornji predznak za M. Kad je tono 0 ipak se upie = 0N ili =
0s,
dobivene vrijednosti iz tablica upisuju se na svoje mjesto,
vrijednost M i deklinaciju zbroji se, pa sa bliim niim vrijednostima cijelih
stupnjeva,
ui u tablicu i izvadi vrijednosti: F i visinu V, te indekse popravaka visine iMS i
iO sa odgovarajuim predznacima. Ako je razlika izmeu susjednih vrijednosti F
vea od 1, to se moe pojaviti samo kod velikih visina, tada, ukoliko se eli
dobiti toniji azimut, a izraunati ulazni argumenti (M+) i C nisu priblino
jednaki tablinim vrijednostima, vrijednost F moe se priblino interpolirati
odoka za minute ulaznih argumenata. U praksi navigacije ova interpolacija
obino ne dolazi u obzir,
odbiti F od (+F), pa se azimut azimut , koji se broji od vidljivog pola, od 0
do 180; dodaj azimutu oznake: prvu, istu kao i zemljopisna irina (N ili S) i
drugu, istu koju ima mjesni satni kut (E ili W) i na kraju
dobivenoj visini V treba algebarski dodati popravke kM i kC, za eventualno
preostale minute i desetinke minuta (iznad 00.0' ili 30.0') ulaznih argumenata
(M+) i C, tako da se dobije izraunata visina Vr.

3.8.3. Raunanje visine i azimuta pomou zbrojene pozicije

Postupak: sve isto kao i sa izabranom pozicijom osim:

kod toke 3. sa bliim niim vrijednostima s i ui u tablicu i izvadi vrijednosti:

( + F), M i C. Predznak za M napisan je u glavi tablice. U tablici je takoer
oznaeno, da se (+F), vadi iz desnog stupca, ako je s vei od 90. Kad je
tono 0 ipak upii = 0N ili = 0s te

20
 umjesto izabrane pozicije koristi se zbrojena pozicija.

3.8.4. Identifikacija zvijezda

esto je potrebno izvriti promatranje zvijezde, za koju se prethodno ne zna

koja je, jer zbog djelomine naoblaenosti ili sumraka orijentacija po susjednim
sazvijeima nije mogua.

Identifikacija se temelji na pretvaranju koordinata horizontskog sustava (Vi ) u

odnosne koordinate ekvatorskog sustava ( i 360- ili ), pomou kojih se u
Nautikom godinjaku nae ime promatrane zvijezde.

Iz promatrane ja nepoznate zvijezde dobivamo slijedee koordinate: pravu

visinu Vp i azimut snimljen preko kompasa i pretvoren u pravi p. Sa te dvije
vrijednosti i zemljopisnom irinom zbrojene pozicije , kao treom, raunamo
pomou ovih tablica deklinaciju i mjesni satni kut promatrane zvijezde na isti nain
kao to se rauna visina i azimut, samo to se mjesni satni kut s zamijeni sa
azimutom , a deklinacija sa visinom V.

Postupak je :

u tablicu ui gore (u rubriku mjesnog satnog kuta s) sa azimutom i po strani sa

zemljopisnom irinom (oboje zaokrueno na cijele ili polovine stupnjeva). Iz
tablice izvadi vrijednosti: + F, M i C. Predznak za M oznaen je u glavi tablice,
visini Vp daje se isti predznak koji ima zemljopisna irina, pa M i Vp se
algebarski zbroji,
u tablicu ui sa M+Vp (kao M + ) i C, koji su najblii izraunatim, pa izvadi
vrijednosti: F i V,
F odbij od + F, pa e dobiti , koji predstavlja mjesni satni kut s, izraen u
vrijednosti od 0 do 180, E ili W isto kao i azimut,
izraunata visina V predstavlja deklinaciju ,
samo jedna koordinata nije uvijek dovoljna za identificiranje zvijezde, a da se
odredi druga koordinata, t.j. 360 - , potrebno je da se mjesni satni kut
proljetne toke s odbije od izraunatog mjesnog satnog kuta zvijezde S*.Sa
podacima i 360 - nalazimo u Nautikom godinjaku ime promatrane
zvijezde.

21
Tablica 3. K1 tablica

22
3.9. POMONE TABLICE
23
 3.9.1. Tablica za prvi popravak visine za sunce, stajaice i planete

Ova tablica rjeava popravak visine Sunca za refrakciju, paralaksu i prividni

radijus (r = 16'), a za zvijezde i planete samo za refrakciju. Ulazni element je
izmjerena (opaena) visina a predznak prvog popravka je u tablici.

r = k ctg v

gdje je:

r - refrakcija
k - konstanta refrakcije
v - osmotrena visina

Tablica 4. Tablica za prvi popravak visine za Sunce, stajaice i planete

3.9.2.Tablica za drugi popravak visine za visinu oka

24
 Ova tablica rjeava vrijednost depresije morskog horizonta. Ulazni element je
visina oka a predznak drugog popravka je uvijek minus.

depg = 193 Voka

Tablica 5. Tablica za drugi popravak visine za visinu oka

3.9.3. Tablica za trei popravak visine za visinu planeta s

25
 obzirom na paralaksu

Ova tablica rjeava popravak visinske paralakse planeta. Ulazni elementi su

izmjerena (opaena) visina i horizontska paralaksa. Trei popravak ima uvijek
pozitivan predznak.

Tablica 6. Tablica za trei popravak visine za visinu planeta

s obzirom na paralaksu

Ova tablica rjeava promjene vrijednosti prividnog radijusa Sunca s obzirom na

promjenu njegove udaljenosti od Zemlje u razna doba godine. Ulazni element je
datum motrenja (zaokrueno na pola mjeseca) a predznak treeg popravka je u
tablici. Popravak visine zbog paralakse Sunca je u donjem dijelu tablice i uvijek je
pozitivan. Ukupni popravak visine dobiva se algebarskim zbrajanjem:

Za Sunce: Ku = (I pop.) + (-II pop.) + ( III pop.)

Za zvijezde: Ku = (-1 pop.) + (-II pop.)
Za planete: Ku = (-1 pop.) + (-II pop.) + (III pop.)

Tablica 7. Tablica za trei popravak visine zbog paralakse i promjene radijusa Sunca

3.9.4. Tablica za ukupni popravak visine mjeseeva donjeg

26
 (gornjeg) ruba za visinu oka 0 metara

Ova tablica rjeava ukupnu korekturu za visinu Mjeseca. Prve dvije stranice
daju ukupni popravak za donji a druge dvije za gornji rub Mjeseca. Pri dnu tablice je
popravak za stvarnu visinu oka (popravak depresije) jer su glavne tablice rijeene za
visinu oka od nula metara. Ulazni elementi su izmjerena (opaena) visina Mjeseca i
horizontska ekvatorska paralaksa za ije se desetinke minuta koristi dio
proporcionalni dijelovi.

Tablica 8. Tablica za ukupni popravak visine mjeseeva donjeg ruba za visinu oka

3.9.5. Tablica za srednju dubinu horizonta za obalni horizont

27
 Ova tablica daje vrijednost depresije kad se visina nebeskog tijela mjeri na
obalni horizont, a rijeena je formulom:

depob = 3438 Voka / d + 0.00022 d

Ulazni elementi su visina oka (u metrima - prvi stupac): udaljenost od obale (u

miljama - gornji redak, a u stotinama metara - posljednji redak). Depresija ima uvijek
negativan predznak.

Tablica 9. Tablica za srednju dubinu horizonta za obalni horizont

3.9.6. Tablica za amplitudu nebeskih tijela

28
 Ova tablica daje amplitudu (luk horizonta od toke E do toke pravog izlaza,
odnosno od toke W do toke pravog zalaza) za nebeska tijela ija je deklinacija u
granicama 24 a rijeena je formulom:

sin A = sin sec

Formula se koristi se za odreivanje azimuta Sunca u trenutku pravog izlaza

(zalaza) koji slui za kontrolu devijacije magnetskog ili iro-kompasa. Ne upotrebljava
se za odreivanje azimuta izlaza (zalaza) Mjeseca (koji se u tom trenutku nalazi ve
ispod horizonta), zvijezda i planeta (koji se ne mogu opaati u blizini horizonta).
Ulazni elementi su zemljopisna irina i deklinacija Sunca. U zaglavlju tablice je
prikazan postupak za izraunavanje azimuta u trenutku izlaza i zalaza za pozitivnu i
negativnu deklinaciju Sunca. Sunce treba motriti kad se njegov donji rub nalazi
otprilike za 3/4 promjera iznad horizonta.

Tablica 10. Tablica za amplitudu nebeskih tijela

4. TABLICE ZA ZRANU NAVIGACIJU HO249

29
 Iako su HO 249 tablice projektirane za zranu navigaciju, sve se vie koriste za
kratki nain raunanja stajnica pri plovidbi morem.

Tablice za zranu navigacije HO 249 sastoje se od tri sveska, te su to

sveobuhvatne tablica visina i azimuta projektirani za brzo izraunavanje
astronomskih znamenitosti.

Tablice HO 249 smanjuju potrebu analiziranja podataka dobivenih sekstantom.

Postoji nekoliko vrsta ovih tablica, ali one sve funkcioniraju na isti nain: u tablice se
ulazi sa lokacijom na zemlji i mjestom nebeskog tijela (toke na zemlji gdje je tijelo e
biti direktno iznad), a iz tablica uzimamo kutne visine tog tijela iznad horizonta
(gledano od pozicije s kojom smo uli u tablice) i one nam daju pravi azimut na tijelo
uz horizont.

HO 249 tablice su objavljene u SAD-u kao publikacija broj 249, te u Velikoj

Britaniji kao kao publikacija AP 3270/NP 303. National Geospatial-Intelligence
Agency (NGA) je odgovorna za sastavljanje i podatke u tablicama. Nautical Almanac
Office u Sjedinjenim dravama i H.M.Nautical Almanac Office (HMNAO) u Velikoj
Britaniji su suraivali u njihovoj izradi. Neki od pomonih tablica u ovom izdanju su
izraene u potpunosti od strane HMNAO.

4.1. OPI DIO

30
 4.1.1. Tablica za ispravak radi precesije i nutacije

U tablici za korekciju radi precesije i nutacije korekcija se zanemaruje u veini

sluajeva, ako je potrebno promijeniti pozicije zvijezda, korekcija moe biti
napravljena na isti nain kao i Coriolisova korekcija i biti primijenjena na konanu
korekciju.

Tablica 11. Tablica za ispravak radi precesije i nutacije

4.1.2. Tablica za ispravak visine uslijed promjene poloaja nebeskog

31
 tijela

Ako se vrijeme promatranja razlikuje od onog koje odgovara tablinoj vrijednost

LHA ,ta vrijednost se i dalje moe koristiti ako se ispravak za gibanje tijela (zbog
rotacije Zemlje) nalazi u zadanom vremenskom intervalu. Tablica za korekciju visine
uslijed promjene poloaja nebeskog tijela daje ovaj ispravak.

Tablica 12. Tablica za ispravak visine uslijed promjene poloaja nebeskog tijela

4.2. SVEZAK 1

32
 Tablice u svesku 1 sadre vrijednosti visine (s najbliom minutom) i pravi azimut
(na najblii stupanj) od sedam odabranih zvijezda.

Budui da su samo dani podatci za sedam zvijezda bitno je da se tablice

pogledaju prije promatranja, kako bi se osiguralo da e potrebni podaci biti dostupni
prilikom raunanja. To se radi procjenom zemljopisne irine i LHA za predloeno
vrijeme promatranja. Ove tablice daju informacije o sedam zvijezda na raspolaganju,
zajedno s njihovim priblinim visinama i azimutima. Od tih sedam zvijezda, promatra
moe odabrati one koje mu najbolje odgovaraju danom trenutku. Pribline visine i
azimutiine identifikaciju jednostavnim, i omoguuju sekstantu da bude podeen na
priblinu visinu.

GHA se uzima iz tablice ili odgovarajueg nautikog almanaha, kao to je

Nautiki godinjak, za stvarno vrijeme promatranja u kombinaciji s pretpostavljenom
zemljopisnom duinom, koja je blizu DR (Deadreckoning2) duine. U tablice se ulazi
stupnjem zemljopisne irine zaokruenim na cijelu stupanj, koji je najblii DR
zemljopisnoj irini. Vrijednost LHA i ime promatrane zvijezde daju, bez
interpolacije,tabeliranu visinu (Hc) i azimut (Zn). Razlika prave i izmjerene visine se
nae usporeivanje vrijednosti ispravljane vrijednosti sekstanta (Ho), sa visinom iz
tablice. Stajnica se dobije kao razlika izmeu V p o Vr, a crta se po azimutu od
izabrane pozicije.

Tablica 13. Tablica za kratki postupak mjerenja visine i azimuta

2 Dead reckoning - je proces procjene neijeg trenutnog poloaja na temelju

prethodno odreenog poloaja.
33
4.3. SVEZAK 2 I 3

34
 Tablice iz sveska 2 se koriste za zemljopisne irine od 0 do 40 , a sveska 3 za
zemljopisne irine od 39 do 89. Ove tablice mogu se koristiti za sva nebeska tijela
koja se koriste u navigaciji. U tablice se prvo ulazi sa stupnjem zemljopisne irine
zaokruenim na cijelu stupanj, koji je najblii DR zemljopisnoj irini i sa ispravnim
stupcem za deklinacije u tablici. Podatci u ovim tablicama su dani za svaki cijeli
stupanj zemljopisne irine od 0 do 89; postoje etiri stranice za zemljopisnu irinu
od 0, est stranica za zemljopisne irine od 1 do 47, osam stranica za zemljopisne
irine od 48 do 69, etiri stranice za zemljopisne irine od 70 do 74 i est stranica
za zemljopisne irine od 75 do 89.

Puni raspon deklinacije podijeljen je u dvije skupine od 15 vrijednosti:

- 0 do 14 i
- od 15 do 29.

Jedna ili druga od tih grupa ima horizontalni argument na svakoj stranici.
Unutar sekcije (od 4, 6 ili 8 stranica) to odgovara svakom stupnju zemljopisne irine,
tablini vrijednosti su dane za prvu grupu deklinacija od 0 do 14, a potom slijede
precizno sline tabline vrijednosti za drugu grupu deklinacija od 15 do 29.

Vertikalne argument na svakoj stranici je mjesni satni kut promatranog tijela,

Interval je po 1 zemljopisne irine za vrijednosti od 0 do 69, ali je povean na 2 za
zemljopisne irine od 70 do 89. Unutar svakog stupca zemljopisnih irina i grupa
deklinacije, tabline vrijednosti su prvo dane za deklinaciju istog imena kao i
zemljopisna irina s poveanjem LHA na lijevoj strani (od 0 do 180), a na desnoj
strani argument pada od 360 do 180. Tabline vrijednosti za deklinaciji suprotnog
imena od zemljopisne irine slijedi (kao to je prikazano na slici 26.) i redoslijed LHA
je obrnut.

Za svaku kombinaciju argumenata su dane tabline (ili izraunate) visine (H C),

razlika d (izmeu HC i sljedee vie deklinacije), te azimutni kut Z. Pravila su takoer
dana na svakoj stranici za pretvaranje azimutnog kuta Z, u azimut Zn. Mjesni satni
kut, deklinacija promatranog tijela uzimaju se iz tablica za zranu navigacija HO 249.
GHA je kombiniran sa pretpostavljenom duljinom koja je blizu DR duljine. U tablicu se
prvo ulazi sa cijelim stupnjem irine koja je najblia DR irini i odgovarajuoj grupi
deklinacije.

Postupak je skoro identian prije opisanom postupku za svezak 1. Ulazi se sa

cijelim stupnjem irine, kao i mjesnim kutom i deklinacijom. Iz tablica se ita H c
(tabelirana visina) azimut Zn i parametar d. Sa ovim parametrom iz pomone tablice
(tablica 15.) ita se popravak visine.

Tablice 14. Tablice za zranu navigaciju HO 249 - svezak 2 i 3

35
Tablica 15. Tablice koje slue za ispravljanje visine u funkciji d

36
ZAKLJUAK

37
 Astronomska navigacija je i dan danas jedini autonomni navigacijski sustav u
plovidbi na otvorenome moru. Svi ostali sustavi,nar. hiperboliki i satelitski, imaju
svoje ureaje na kopnu ili u orbiti oko Zemlje, a njihovo funkcioniranje kontroliraju
razne dravne i privatne institucije. Uvoenjem elektronikih raunala, sa svim svojim
prednostima brzog, tonog i preciznog raunanja uinili su da klasine metode
voenja broda izgube na svojoj vanosti. Nebeska tijela e uvijek besplatno svijetliti
na vedrom nebu iznad obzora broda. Ona nisu ovisna o monopolskom servisu
globalnih sustava navigacije, pa svaki kolovani pomorski asnik, kao to mora znati
koristiti stari magnetski kompas kada zakae irokompas,mora znati koristiti Sunce,
Mjesec, etiri navigacijska laneta (Jupiter, Saturn, Venera i Mars) i svjetlije zvijezde
za kontrolu svog poloaja na otvorenom moru.

LITERATURA

38
[1] Franui, B.: Astronomska navigacija I i II, Pomorski fakultet u Dubrovniku,
Dubrovnik, 1989.
[2] umbeli, P.: Astronomska navigacija II, Pomorski fakultet u Dubrovniku,
Dubrovnik, 1990.
[3] Kotlari, S.: Tablice K1, Hrvatski Hidrografski Institut, Split, 1978.
[4] Lipovac, M..: Astronomska navigacija, udbenik za mornarike i pomorske
kole,
drugo izdanje, HHI, Split, 1981.

VRELA

[5] http://en.wikipedia.org/wiki/Haversine_formula
[6] Sight reduction tables for air navigation vol. 1., National Geospatial Intelligence
Agency, USA, 2007.
[7] Nautike tablice, Hrvatski Hidrografski Institut, Split, 1999.
[8] A.G. Blance: Norie's Nautical Tables, , Imray Laurie Norie & Wilson, England,
1991.

39