C7 - Navigacija I Planiranje Plovidbe

NAVIGACIJA I PLANIRANJE PLOVIDBE
1.1. GNOMONSKA PROJEKCIJA
Kod ove zamišlja se da je oko u središtu zemlje, a ravnina projekcije dodiruje zemlju
u jednoj točki.
Prma položaju točke u kojoj ravnina dotiče Zemlju projekcija može biti:
- polarna,
- ekvatorijalna
- horizontska
Na gnomonskim kartama velika kružnica (ortodroma) prikazana je pravcem pa
olakšava izbor najkraćeg puta u oceanskoj navigaciji. Karta nije komforna, osim u
blizini dodirne točke.
Najviše se upotrebljava horizontska projekcija s točkom dodira φ=30° koja približno
predočuje područja najguščeg pomorskog prometa. Meridijani su na njoj prikazani
kao konvergentni pravci sa sjecištem u polu, dok je meridijan točke dodira okomit na
ekvator.
1.2. LINIJE POZICIJA U OBALNOJ NAVIGACIJI
Dobivena linija na kojoj se brod nalazi naziva se linija pozicija, odnosno stajnica.
Linije pozicija mogu poprimiti oblik pravca, kružnice. hiperbole i krivulje. Presjecištem
najmanje dviju od njih dobiva se pozicija broda.
Pravac kao liniju pozicija daje kurs, azimut, pokriveni smjer i spojnica.
Kružnicu daje udaljenost i vertikalni kut jednog objekta, horizontalni kut između dva
objekta i prevaljeni put od točne poznate pozicije.
Krivulju kao liniju pozicija daje izobata (crta kdja spaja točke s jednakim dubinama
na karti). Dobiva se mjerenjem dubine mora.
Hiperbo1a kao linija pozicija (razlika udaljenosti od fokusa do bilo koje točke na istoj
grani hiperbole je konstantna). Primjenjuje se.h.iperboličnim navigacijskim sustavima.
1.3. NEBESKA SFERA
Na otvorenom se moru brod nalazi u sredini kruga, takozvanog morskog horizonta i

izgleda kao da se zemlja nalazi u središtu jedne velike kugle koja je nazvana
nebeska sfera. Na raznim udaljenostima od zemlje nalaze se zvlijezde i ostala
nebeska tijela koja se gledana sa zemlje, odražavaju u raznim točkama nebeske
sfere. Uslijed rotacije zem!je sva nebeska tijela u tijeku jednog dana prividno opisuju
na nebeskoj. sferi potpune krugove. Na slici točka A predstavlja osmatrača i središte
nebeske sfere, a točka O središte Zemlje. Zvijezda B odražava se na sferi u točki B',
a zvijezde C i D, koje se nalaze u istom smjeru, osmatrane iz točke A odražavaju se u
točkama C´i D'.
home: Fra Bonina 9, 21000 Split; tel: 021 385 618; mob: 098 500 560; e-mail: nkondic@inet.hr
Nebeska sfera koja ima središte u točki osmatrača A zove se mjesna nebeska sfera,
u središtu zem1je O geocentrična nebeska sfera, a u središtu sunca heliocentrična
nebeska sfera. S obzirom na veličinu zemlje prema udaljenostima zvijezda, može se
smatrati osmatrač iz bilo koje točke na zemlji vidi neku zvijezdu u istom smjeru u
kojem bi je vidio osmatrač iz zemljinog središta. U praksi se mjesna i geocentrična
sfera smatraju jednom.
1.4. GEOGRAFSKA ŠIRINA I AZIMUT POMOĆU SJEVERNJAČE

Opaža se Polara te izračunava pravu visinu Vp Polare i Ts. Pojedini Nautički
godišnjaci na razne načine daju geografsku širinu i azimut te valja proučiti upute. U
dijelu Tablice ulazi se sa zbrojenom geografskom širinom z te sa mjesnim satnim
kutom proljetne točke s kojeg se dobiva pomoću zbrojene geografske dužine
s  S    z
gdje je S satni kut proljetne točke u Greenwich-u. Pravi azimut polare, osobito pri
malim visinama, poslužiti će za kontrolu devijacije žiro i magnetskog kompasa.
Jednostavno određivanje geografske širine pomoću Sjevernjače proizlazi iz činjenice

što se nebeski pol nalazi u blizini Sjevenjače. Sjevenjača se za račun geografske
širine koristi samo na sjevernoj hemisferi na kojoj se ona vidii, i to 10°. Ako se na
slici kroz sjevernjaču u točki S nacrta visinska paralela ASA1, tada će krug sa dijelom
satnoga kruga PNS i meridijanom zatvarati ma1i pravokutni trokut PNA1S koji se zbog
male veličine može smatrati ravnim. Visina nebeskog pola odgovara geografskoj širini
mjesta osmatranja. Kada bi se jedna zvijezda nalazila točno u nebeskom polu,
njezina ispravljena visina bila bi jednaka osmatračevoj geografskoj širini.
1 2
  v  p cos(s   * )  p sin 2 ( s   * )tgv sin 1´
2
Da bi se olakšao rad izrađene su tri tablice koje se štampaju u nautičkom godišnjaku.
Tablica I - daje vrijednost člana - p cos (s - α) u funkciji mjesnog satnog kuta
proljetne točke i označava se se slovom k1. Vrijednost može biti pozitivna ili negativna
što zavisi od veličine mjesnog satnog kuta proljetne točke.
Tablica II - daje vrijednost trećeg člana formule i to u funkciji mjesnog satnog kuta
proljetne točke i visine, i označava se se slovom k2. Uvijek je pozitivna i najveća joj je
vrijednost +1.3', i to za =70° i s=300°, a do =60°N iznosi samo 0.8'.
Tablica III - daje popravku vrijednosti određenih iz tablica I i II za razliku između
pravih vrijednosti polarne udaljenosti.
S obzirom na to da je azimut sjevernjače mali (do 2°), obično se u praksi prilikom
crtanja stajnice koja se dobije visinom sjevenjače, azimut zanemari, već se nacrta
paralela koja odgovara izračunatoj geografskoj širini.
Račun azimuta sjevernjače
Poznato je da je deklinacija sjevernjače oko 89°, a najveća geografska širina do koje

se plovi ne prelazi 70°N. Pošto su deklinacija i geografska širina istoimene, a
deklinacija osjetno veća od geografske širine, to sjevernjača ne prolazi kroz prvi
vertikal. Njezin azimut je najveći u najvećoj digresiji i ne prelazi 2°, i to u geografskoj
širini od 60°N. Azimut sjevernjače se određuje na veoma jednostavan način
formulom:
  p sin s   * 
Ako se za polamu udaljenost p i rektasenziju zvjezde α uzme srednja vrijednost jedne
godine, tada formula zavisi samo od 2 veličine i to od mjesnog satnog kuta proljetne
točke s i geografske širine . Ovim postupkom izračunata je posebna tablica koja se
nalazi u svakom godišnjaku, a koja u funkciji geografske širine i mjesnog satnog kuta
proljetne točke daje azimut sjevenjače. Pošto se azimut sjevernjače veoma sporo
mijenja, to je dovoljno imati samo približnu vrijednost satnog kuta proljetne točke
kojim se određuje azimut. Poznavanje azimuta sjevernjače potrebno je u prvom redu
radi kontrole devijacije kompasa, a mnogo manje za crtanje stajnice, jer se za crtanje
stajnice obično smatra da je azimut sjevernjače jednak nuli.
1.5. ŽIROSKOP, OSNOVNA SVOJSTVA
Žiroskop je dinamičko simetrično tijelo koje rotira velikom brzinom oko osi simetrije i
ovješen je tako da os rotacije može slobodno mjenjati svoj pravac u prostoru.
Inercija je svojstvo žiroskopa da os rotacije zadržava pravac u prostoru neovisno o
rotaciji zemlje oko svoje osi i da se opire sili koja nastoji promijeniti pravac glavne osi.
Precesjia je svojstvo žiroskopa da sr glavna os zvrka ne kreće u pravcu djelovanja
vanjske sile već okomito na ravninu djelovanja te vanjske sile.
Ziroskop u kardanskom ovjesu - najčešći je oblik žiroskopa. Ima 3 slobodne osi (os
rotacije, te horizontalnu i vertikalnu os) koje leže u ekvatorijalnoj ravnini zvrka i
okomite su međusobno.
1.6. PRAVO NAVIGACIJSKO PLOTIRANJE

Plotiranje je grafičko rješavanje zadataka na osnovi međusobnog odnosa dvaju
brodova u kretanju, na radarskom ekranu ili na papiru. Kod pravog plotiranja za
jednake vremenske intervale odrede se zbrojene pozicije vlastitog broda (R) i za
svaku tu poziciju na osnovi azimuta i udaljenosti odrede se pozicije drugog broda (M).
Spojnica pozicije daje pravi kurs i prevaljeni put, a time i brzinu broda. Produženjem
kursa dobiva se točka mimoilaženja (CPA).
1.7. OBAVEZA PLANIRANJA PUTOVANJA PREMA STCW-u 78/95
Svako putovanje treba unaprijed isplanirati. Provjeriti kurseve prije početka putovanja
i utvrditi da li su sigurni. Zapovjednik i upravitelj stroja provjeriti brodske zalihe
(gorivo, voda..). Planiranje se vrši od luke polaska do luke dolaska. Korištenje svih
publikacija i karata (up to date). Planirani put ucrtati na kartu. Kod velikih skretanja s
kursa napraviti novi plan.
2.1. STEREOGRAFSKA PROJEKCIJA
Točka projekcije je na suprotnoj strani (antipolnoj točki) Zemlje od dodirne ravnine.

Zavisno od točke u kojoj ravnina dotiče Zemlju projekcija može biti polarna,
ekvatorijalna i horizontska. Za navigaciju imaju prednost ekvatorska i polarna
projekcija. Polarnom projekcijom mogu se prikazati polarni predjeli gdje je
Merkatorova karta neupotrebljiva, a gnomonska odviše razvučena. Ekvatorskom
projekcijom obično se prikazuje čitava hemisfera (npr. Zvijezdano nebo), a
meridijalnom predio oko izabranog meridijana.
Na tim kartama kutovi su prikazani vjerno, a velika je kružnica predočena pravcem.
Upotrebljava se i za grafičko rješavanje astronomskog trokuta.
2.2. POZICIJA BRODA ISTOVREMENIM OPAŽANJEM
Pozicija broda opažanjem jednog objekta – primjenjuje se kad je na horizontu

samo jedan objekt. Pozicija se određuje istovremenim mjerenjem azimuta i
udaljenosti, azimuta i dubine ili udaljenosti i dubine. Udaljenost u trenutku pojave
objekta na horizontu
d  2,08  ( vb  voka )
Pozicija broda opažanjem dvaju objekata - više je načina određivanja pozicije, a

najviše se primjenjuju kombinacije dva azimuta, dvije udaljenosti, azimut i udaljenost,
azimut i horizontalni kut, udaljenost i horizontalni kut...
Pozicija broda opažanjem triju objekata - praktički se može smatrati točnom
pozicijom. Daje mogučnost kontrole, jer će se u jednoj točki sjeći samo one tri linije
čija su mjerenja točno izvršena. Treća se linija zove još i kontrolna. Pozicija broda se
može odrediti mjerenjem 3 azimuta, mjerenjem 2 horizontalna kuta, mjerenjem 3
udaljenosti...
Pozicija broda opažanjem četiriju i više objekata - primjenjuje se kad se želi dobiti
naročito točna pozicija. Određivanje pozicije broda s više od 3 azimuta, određivanje
pozicije broda s pokrivenim smjerovima, određivanje pozicije broda s više
horizontalnih kuteva (3), određivanje pozicije broda pokrivenim smjerom i s 2
horizontalna kuta... Praktički postupak sastoji se u tome da brod plovi u jednom
pokrivenom smjeru.
2.3. HORIZONTSKI ILI MJESNI KOORDINATNI SUSTAV
Koordinate: visina i azimut.

Visina nebeskog tijela je luk vertikala koji prolazi nebeskim tijelom od horizonta do
središta nebeskog tijela. Zenitna udaljenost je z = 90°-v
Glavni vertikal prolazi nebeskim polovima i zove se meridijan motrilišta. Na N
meridijanu motrilišta su točke N i S.
Prvi vertikal je onaj koji prolazi točkama E i W.
Azimut  nebeskog tijela je luk horizonta od sjeverne točke horizonta N do presjecišta
vertikala sa horizontom. I
2.4. POLOŽAJ BRODA U PROLAZU NEBESKOG TIJELA KROZ MERIDIJAN
Kada se nebesko tijelo nalazi u meridijanu, njegov azimut može biti 0° ili 180°. Azimut
se tada određuje bez formule. Da bi se odredilo koju od tih vrijednosti ima azimut u
tom trenutku mora se znati gdje je njegova projekcija na zemljinoj površini. Ako je u
trenutku osmatranja meridijanske visine osmatrač okrenut prema jugu, azimut je
180°, a ako je okrenut prema sjeveru azimut je 0°.
2.5. ŽIROKOMPAS, SVOJSTVA I PRIMJENA U NAVIGACIJI
Gyro kompas koristi svojstva žiroskopa, čija se os rotacije usmjerava u pravcu

geografskog meridijana pod utjecajem sile teže i dnevne rotacije zemlje. Gyro
kompas pruža mogućnost pokazivanja kursa pravog te daje podatke o kursu na
druge brodske uređaje.
Žiroskop je dinamičko simetrično tijelo koje rotira velikom brzinom oko osi simetrije i
ovješen je tako da os rotacije može slobodno mjenjati svoj pravac u prostoru.
Inercija je svojstvo žiroskopa da os rotacije zadržava pravac u prostoru neovisno o
rotaciji zemlje oko svoje osi i da se opire sili koja nastoji promjeniti pravac glavne osi.
Precesija je svojstvo žiroskopa da se glavna os zvrka ne kreće u pravcu djelovanja
vanjske sile već okomito na ravninu djelovanja te vanjske sile.
Žiroskop u kardanskom ovjesu - najčešći je oblik žiroskopa. Ima 3 slobodne osi (os
rotacije, te horizontalnu i vertikalnu os) koje leže u ekvatorijalnoj ravnini zvrka i
okomite su međusobno.
2.6. HIPERBOLIČKA NAVIGACIJA, PRINCIP RADA
Hiperbolični radio-navigacijski sustavi zasnivaju se na hiperboli kao liniji pozicija

koristeći se njezinim svojstvom da je razlika udaljenosti fokusa od bilo koje točke iste
grane hiperbole konstantna. Znači ti sustavi daju hiperbolu kao radio-liniju pozicija.
Sjecištem najmanje dviju linija pozicija (grana hiperbole dobiva se pozicija broda, a
jedna se radio-linija pozicija može upotrijebiti isto kao i terestrička odnosno
astronomska linija pozicija).
Azimutalni hiperbolični sistemi (Consol) - usmjeravajućim sustavom omogućuje
proračun azimuta
Impulsni (Loran A i C) mjeri vremenski interval između prijema dvaju uzastopnih
sinhroniziranih impulsa
Fazni (Decca i Omega) mjeri fazne razlike stalno emitiranih radio valova
Daljinomjerni - direktno mjere uda1jenost odnosno razlike udaljenosti.
2.7. ELEMENTI PLANA PUTOVANJA
- Namjera, predmet, cilj (Objectives),

- Priprema (Apraisal)
- Planiranje (Planning)
- Izvršenje (Execution)
- Praćenje (Monitoring)
3.1. MERKATOROVA KARTA

Nastala je od valjkaste projekcije. Mercator je izračunao matematički, a ne
projiciranjem, na koju udaljenost od ekvatora odnosno susjedne paralele treba
postaviti iduću paralelu da bi karta bila konfoma, tj da bi rastezanje karte u svim
smjerovima bilo u istom omjeru (na karti se direktno mjere kursevi i azimut).
Udaljenosti se mogu dovoljno točno izmjeriti. Loksodroma je prikazana pravcem.
3.2. POZICIJA BRODA U RAZMAKU VREMENA U OBALNOJ NAVIGACIJI
Takva situacija nastaje pri plovidbi uz obalu s malo karakterističnih objekata ili pri
približavanju obali s otvorenog mora. U takvim se slučajevima načelo određivanja
pozicije sastoji u tome da se mjerenja obave u vremenskom razmaku, linije pozicija
ucrtaju na kartu, a zatim se prva linija pozicija prenese na poziciju drugog mjerenja.
Sjecište druge linije s prenesenom daje opaženu poziciju broda. Pozicija broda ovom
metodom nije potpuno pouzdana. Pored ostalih pogrešaka na točnost pozicije utječu i
pogreška brzinomjera, pogreška kompasa, pogreška u kormilarenju. Da bi smanjili
grešku potrebno je:
- Azimute mjeriti s velikom točnošću i pažljivo unositi na kartu.
- Pravi azimut odmah ucrtati na kartu radi provjere zbrojene pozicije
- Kad se azimut na objekt promjeni najmanje 30° od prvog azimuta, mjeri se drugi
azimut - Udaljenost od objekta treba biti što manja, pa će i prevaljeni put između 2
mjerenja biti kraći i točniji
Pozicija broda opažanjem jednog objekta može se odrediti kombiniranjem raznih linija
pozicija, ali u praksi su najčešći ovi načini:
- Pozicija broda dvokratnim smjeranjem istog objekta
- Pozicija broda prijenosom azimuta i mjerenjem dubine
- Pozicija broda mjerenjem dviju udaljenosti od istog objekta
Pozicija broda opažanjem dvaju objekata
- Pozicija na osnovi 2 azimuta
- Pozicija broda mjerenjem udaljenosti od jednog i azimuta od drugog objekta
3.3. EKVATORSKI KORDINATNI SUSTAV
Mjesno ekvatorski ili 1. ekvatorski koordinatni sustav

Koordínate: deklinacija  i satni kut s
Deklinacija nebeskog tijela je luk nebeskog meridijana od ekvatora do središta
nebeskog tijela. Mjerimo je od ekvatora prema polovima.
Satni kut nebeskog tijela je luk ekvatora od južne tocte ekvatora K´ do sjecišta
meridijana nebeskog tijela i ekvatora.
Satne kutove mjerimo od presjecišta gornjeg (južnog) dijela meridijana motrilišta i
ekvatora retrogradno (u smjeru kazaljke na satu) i to od 0° do 360°.
s E  (180,360) ; sW  (0,180)
Zbog promjene satnog kuta taj koordinatski sustav se zove mjesno ekvatorski.
3.4. MARC DE SAINT HILAIRE-ova METODA ODREĐIVANJA POZICIJE BRODA
Ova se metoda (visinska metoda) sastoji u tome da se pomoću zbrojene pozicije,

mjesno ekvatorskih koordinata, visine i azimuta određenog nebeskog tijela odredi
najbliža točka luka pozicija s obzirom na zbrojenu poziciju Pv. Ova se točka nalazi na
vertikalnom krugu koji prolazi kroz zbrojenu poziciju i siječe luk pozicija AB na dva
jednaka dijela. Neka na slici luk AB predstavlja luk pozicija obuhvaćen krugom
položaja zbrojene pozicije, Pz zbrojenu poziciju a S´ projekciju nebeskog tijela.
Ako se u točki Pv nacrta prava linija CD koja je okomita na vertikalni krug

PzS´osmatranog tijela u određenom trenutku, dobije se stajnica metodom visine.
Točka Pv zove se vjerojatna pozicija. Metoda Marc De Saint Hilaire-a nema
nedostataka. Ona u svim položajima nebeskog tijela, bez obzira na veličinu azimuta i
položaja zbrojene pozicije, daje dobre rezultate.
3.5. PRINCIP RADA POJEDINIH VRSTA ŽIROKOMPASA
Žiro kompas Sperry

Sastoji se od matice, ponavljača i izvora napajanja.
Matica: osjetilni element – ovješen u pratećem elementu pomoću 9 niti, zvrk – rotor
trofaznog asinhronog motora rotira brzinom od 10000 okr/min, 3 stupnja slobode,
usmjeravajuću silu daje balistički element.
Balsitički element (upravljački element) dvije posude napunjene živom međusobno
spojene cjevčicom.
Prateći element – leži u nosećem elementu. Nosi i prati bez trenja osjetljivi
element.
Noseći element – leži u kardanskom sistemu u gornjem dijelu stalka nosi prsten
pramčanice.
Žiro kompas Anschitz
Ima dva zvrka. Sastoji se od matice, ponavljača i izvora napajanja.
Matica: osjetilni i prateći element. Osjetilni element ima oblik kugle. Lebdeća Kuala
nosi dva zvrka. Uljni prigušivač oscilacija – Framov tank i zavojnica za centriranje.
3.6. HIPERBOLA KAO LINIJA POZICIJA, POGREŠKE

Hiperbola je geometrijsko mjesto točaka ravnine koje imaju konstantnu razliku
udaljenosti od dvije fiksne tocte, žarišta (fokusa). F1 i F2 su žarišta na realnoj osi, dok
su A i B tjemena na udaljenost 2ª. Hiperbola je krivulja dobivena presjekom konusa
ravninom koja sječe konus pod kutem manjim od 45°.
Grafički se dobiva spajanjem više parova kružnica, a radijusi kružnica su takvi da

daju situ razliku udaljenosti. Udaljenost između žarišta hiperbola u kojima su predajne
stanice je baza, a imaginarna os je simetrala baze. Jedna se hiperbola u većini
slučajeva dobije mjerenjem određenih elemenata od dvije predajne stanice (azimut,
udaljenosti, razlike udaljenosti i frekvencije) pa je za određivanje pozicije potrebno
minimalno 3 predajne stanice.
Ovisi o prostornom ili površinskom valu.
3.7. NAČINI PREDOČENJA PLANA PUTOVANJA
Najčešče se plan plovidbe predočuje na sljedeće načine: .

- Bilježnica planiranja - vremena niskih 1 visokih voda, izlaska i zalaska sunca,
sumraci,
gazovi...(prednost je u tome što se podaci mogu koristiti i kasnije ako se plovi istim
područjem)
- Tablice - podaci su detaljni koliko to zahtjeva područje plovidbe (pozicije promjene
kursa, pravi kursevi, udaljenost koju jos treba prijeci da bi znali ETA...)
- Navigacijske papirnate karte - dobro ih proučiti, naglasiti važne detalje, ucrtati
kurseve, no-go areas
- Elektronske karte - moraju imati mogućnost prikazivanja informacija za planiranje
plovidbe, mogučnost praćenja kretanja broda
4.1. KLASIFIKACIJA POMORSKIH KARATA, SADRŽAJ KARTE, RAZMJERI
Sve pomorske karte mogu se podijeliti na :
- Informativne - koje daju neke posebne informacije (npr, o strujama,
geomagnetske...).
- Navigacijske -mogu se podijeliti na generalne:(1:1 000 000), kursne (1: 100 000) i
obalne (1: 10 000)
- Planovi - vrlo krupnog razmjera (1:1 000), prikazuju detaljno vrlo maleni dio mora i
kopna, obale
- Pomoćne – npr. karte hiperboličnih sistema, radarske, bijele karte
Karte se mogu podijeliti i po drugim karakteristikama (prema karakteru deformacija,
prema načinu konstrukcije, itd). Najviše se upotrebljavaju Merkatorove i gnomonske
karte. Svaka pomorska karta sadržava ove podatke:
- naziv karte s općim podacima
- broj karte i veličinu unutrašnjeg ruba u mm
- naslov ustanove koja kartu izdaje, datum publikacije
- prave i magnetske ruže s upisanom vrijednošću varijacije
- male korekture i
- grafičko mjerilo s podjelom na nautičke milje i km
4 2. ZBROJENA I PROCJENJENA POZICIJA
Zbrojena pozlclja - bit određivanja pozicije sastoji se u tome da se s polazne ili prije
određene opažene pozicije ucrta stvarni kurs broda (kurs preko dna) i na nj nanenese
odgovarajući prevaljeni put. Stalno poznavanje zbrojene pozicije prijeko je potrebno
radi što bolje orijentacije i sigurnosti plovidbe ako je vidljivost slaba. Pri vođenju
zbrojene navigacije načelno se treba držati ovih pravila: što točnije održavati kurs i
brzinu, zbrojenu poziciju određivati najmanje svaki sat ili pri promjeni kursa odnosno
brzine. Tri su glavna izvora grešaka kod zbrojene pozicije: netočno kormilarenje,
nesavršenost navigacijskih i instrumenata i vanjski utjecaji na kretanje broda. Iz
mnogobrojnih je opažanja ustanovljeno da pri ljepom vremenu u kursu postoji greška
do  2 , a u prevaljenom putu do 1/30 D. Pri ružnom vremenu i pri jačem utjecaju
vjetra i struje te se pogreške udvostručuju.
U praksi se može primjeniti i jednostavniji obrazac za proračun radijusa površine
položaja zbrojene pozicije:
- za lijepo vrijeme r ≈ 0.05 * D
- za ružno vrijeme r ≈ 0.1 * D
Procjenjena pozicija - je dobivena na osnovi zbrojene pozicije, iskustva navigatora,
poznavanja područja plovidbe i ponašanja broda u određenim uvjetima. Svaka je
situacija drugačija i samo iscrpna analiza pojedinih elemenata i uvjeta doprinosi da
procjenjena pozicija bude pouzdanija. Ako prateći tok plovidbe navigator može
sigurno odrediti predznak i najveću moguću pogrešku u kursu (∆K) i grešku u
prevaljenomputu (∆D), tada kao procijenjenu poziciju (Pc) izabire odgovarajući vrh
trapeza. Ako se i pored analize plovidbe ne može sigurno procijeniti koji je od
elemenata točniji, da li kurs ili prevaljeni put, tada se određuje vjerojatna pozicija
broda (Pv).
4.3. EKVATORSKI KOORDINATNI SUSTAV (3.3.)
4.4. POLOŽAJ BRODA SNIMANJEM NEBESKOG TIJELA U RAZMAKU VREMENA

(RUNNING FIX)
Određivanje pozicije broda pomoću istog nebeskog tijela, ali i razmaku vremena
često se primjenjuje u praksi. Uobičajeno se to radi sa Suncem.
Mjeri se visina Sunca, na kartu se ucrta stajnica, potom se nakon određenog
vremena ponovno izmjeri visina Sunca i ucrta se druga stajnica, pozicija broda dobije
se paralelnim prenošenjem prve stajnice u poziciju drugog snimanja i pozicija broda
je u točki u kojoj se sijeku prva i druga stajnica. Također, potrebno je poznavati točnu
brzinu i kurs između prvog i drugog snimanja.
Da bi pozicija bila točnija Sunce treba promijeniti azimut za najmanje 30°, a to znači
da između dva uzastopna snimanja treba proći najmanje 2 sata ako se sunce nalazi u
blizini meridijana motrilišta, odnosno najmanje 3 sata ako se sunce nalazi u blizini
prvog vertikala.
Pozicija će sardžavati pogreške zbog nepravilnig držanja kursa i netočne brzine.
Zbog toga se tako dobivena pozicija ne može smatrati potpuno sigurnom.
Ako brod promjeni kurs, stajnice se najprije prenesu na točku okretišta.
4.5. ŽIRO KOMPASNI PONAVLJAČI I AUTOMATSKO KORMILO
- Sastoji se od 2 ruže; glavne (s podjelom 0-360°, za čitanje cijelih stupnjeva) i manje

koncentrične (smještene za čitanje desetinki stupnjeva kao i na matičnom kompasu).
Podaci sa glavnog kompasa prenose se na ponavljače putem servo sustava. Davač
matičnog kompasa mehanički je spojen (torni pogon) sa sustavom viseće kugle tako
da potpun okret viseće kugle okrene davač 360 puta. Davač matičnog kompasa
stavlja u pogon motor-primač kompasnog ponavljača. Taj motor prijenosnim
zupčanicima okreće ružu s podjelom na desetinke stupnja (minuta), koja preko
prijenosa 1 :36 pokreće i glavnu ružu ponavljača. S obje ruže koje međusobno
koindiciraju čita se kurs u stupnjevima i desetinkama stupnja.
Sinhronizacija s matičnim kompasom vrši se tako da se s kotla ponavljača skine

poklopac i u utor uvuče četverobridni ključ. Ručnim okretanjem ključa (pod pritiskom)
pokreće se motor-primač, a preko njega i ruža, dok kompasni ponavljač ne pokaže
istu vrijednost kursa kao i matični kompas. Transformator transformira postojeću
struju na napon žaruljice za osvjetljenje ponavljača. Digitalni ponavljači omogućuju da
se kurs očita s raznih strana i s veće udaljenosti. Sinhronizirani signal kursa (s
matičnog kompasa) pretvara se pomoću električnog konvertera u binarni digitalni
signal koji se prikazuje kao brojčana vrijednost kursa na točnost 0.5°. Kćerke se
mogu nalaziti u kormilarnici, autopilotu, na krilima mosta, radio kabini, kapetanovoj
kabini, na signalnom mostu i na rezervnom kormilarskom mjestu.
4.6. HIPERBOLIČKI NAVIGACIJSKI SUSTAVI: IMPULSNI I FAZNI
Hiperbolični radio-navigacijski sustavi zasnivaju se na hiperboli kao liniji pozicija

koristeći se njezinim svojstvima da je razlika udaljenosti fokusa od bilo koje točke iste
grane hiperbola konstantna. Znači ti sustavi daju hiperbolu kao radio-liniju pozicija.
Sjecištem najmanje dviju linija pozicija (grana hiperbole) dobiva se pozicija broda, a
jedna se radio-linija pozicija može upotrijebiti isto kao i terestrička odnosno
astronomska linija pozicija.
- Impulsni: (Loran A i C) mjeri vremenski interval između prijema dvaju
uzastopnih sinhroniziranih impulsa;
- Fazni: (Decca i Omega) mjeri fazne razlike stalno emitiranih radio valova
4.7. PODJELA PLANA PUTOVANJA S OBZIROM NA PODRUČJE PLOVIDBE
- Oceanska i odobalna područja: do 200m dubine ili 50Nm od obale

- Obalna područja: do 4Nm od obale prema pučini; i
- Peljarske vode
Ove podjele nesmiju se shvatiti čvrsto, jer se ove navigacije ponekad preklapaju.
5.1. SADRŽAJ KARTE, OZNAKE I SKRAĆENICE, KATALOZI KARATA, AŽURIRANJE

KARATA
Pomorske karte popisane u katalogu pomorskih karata i navigacijskih publikacija

ispravljaju se prema oglasom za pomorce koji svaki mjesec izdaje hidrografski
institut.
5.2. FREKVENCIJA POZICIONIRANJA BRODA U OBALNOJ NAVIGACIJI
Vb – brizna broda (16 čv)

D – udaljenost od obale (4 Nm)
D
Uzimati poziciju =  60
Vb
4
Primjer:  60  15 – provjeravanje pozicije svakih 15 minuta
16
Ako je učestalost < 3 min onda je to prečesto i treba koristiti peljarske tehnike
5.3. ASTRONOMSKO NAUTIČKI TROKUT
Ako se na nebeskoj sferi kroz zvijezdu S nacrta vertikalni krug i satni krug, ovi krugovi
sa nebeskim meridijanom čine više sfernih trokuta. Trokut čiji su vrhovi zenit, vidljivi
pol i zvijezda zove se astronomski trokut ili trokut pozicije.
Kutovi su: u vidljivom polu mjesni satni kut s, u zenitu azimut , a u nebeskom tijelu
paralaktički kut .
Strane trokuta jesu PNZ, komplement geografske širine, strana PNS polarna
udaljenost P i ZS zenitna udaljenost Z.
S obzirom na to da postoji veza između mjesno-ekvatorskog i horizontskog
koordinatnog sustava za jednog osmatrača određene geografske širine, znači da
postoji i veza između pojedinih elemenata spomenutog trokuta. Taj trokut može biti
kosokutni i pravokutni. Kada je azimut 90°, tada trokut ima pravi kut u zenitu, i tada
tijelo prolazi prvi vertikal. Kada je paralaktički kut 90°, tada trokut ima pravi kut u
središtu nebeskog tijela S, a to bude kada se određuje vrijeme najveće digresije, tj.
kada tijelo dostiže u toku dana najveći azimut. U trenutku izlaza i zalaza nebeskog
tijela zenitna je udaljenost 90°.
5.4. DIREKTNA METODA ODREĐIVANJA POZICIJE BRODA U ASTRONOMSKOJ
NAV.lGACIJI
Ili određivanje pozicije broda računski, tj. bez poznavanja zbrojene pozicije. Na slici
dvije kružnice predstavljaju kružnice visina nebeskih tijela S1 i S2; Z1 i Z2 zenite koji
leže nad pozicijama broda u trenutku izmjerenih visina, a PN nebeski pol. Ako se kroz
nebeska tijela S1 i S2 nacrtaju dijelovi satnih krugova PN S1 i PNS2 i dijelovi vertikalnih
krugova Z1 S1 i Z2 S2, a zatim i dio nebeskog meridijana PNZ1, dobiti će se dva
astronomsko nautička trokuta PNZ1S1 i PNZ2S2.
U tim trokutima poznati su elementi polarne udaljenosti P1 i P2, koji se dobiju sa
deklinacijama iz nautičkog godišnjaka i zenitnim udaljenostima Z1 i Z2 iz izmjerenih i
popravljenih visina v1 i v2. Nepoznate vrijednosti u trokutima su kutevi u polu, tj mjesni
satni kutevi s1 i s2, i komplement geografske širine , tj strana PNZ1. Iz spomenutih
astronomsko-nautičkih trokuta kosinusovim poučkom postave se formule:
sin v1  sin  sin 1  cos  cos 1 cos(S1   )
sin v2  sin  sin  2  cos  cos  2 cos(S 2   )
U ovim dvjema jednadžbama nepoznate su geografska širina  i dužina .
Riješavanjem tih jednadžbi dobili bi geografsku širinu  i dužinu  koje bi odgovarale
koordinatama točaka presjeka u kojima se sijeku kružnice pozicija. U kojoj se od ovih
točaka nalazi brod, odredilo bi se azimutom ili zbrojenom pozicijom ako je poznata.
Riješavanje jednadžbi veoma je dugo i zbog toga se u praksi ne upotrebljava, tim više
što je račun mnogo jednostavniji kada se koristi zbrojena pozicija broda, koja je u
praksi uvijek poznata.
Metoda se upotrebljava za kompjuterske programe za astronomsku navigaciju, jer
postoji mogućnost usporedbe, što je nužno za kompjutersko programiranje.
5.5. KONTROLA DEVIJACIJE ŽIRO-KOMPASA U OBALNOJ NAVIGACIJI
U obalnoj navigaciji kontrola žiro-kompasa vrši se pokrivenim smjerom.
5.6. TOČNOST I POUZDANOST POJEDINIH SUSTAVA HIPERBOLlČKE NAVIGACIJE
Consol je prvi navigacijski hiperbolički sustav kojim se određuje radio azimut.

Azimutalni je hiperbolički sustav velika dometa (300 – 1000 M) i upotrebljava obični
radio prijemnik koji prima opseg frekvencija 200 – 400 kHz. U tu svrhu se može
koristiti i radio goniometar, pošto u tom opsegu emitiraju i radio farovi. Točnost ovisi o
položaju osmatrača u odnosu na simetralu antenskog sklopa, udaljenosti od antene,
prijemu prostornog i površinskog vala. Pozicija se ucrtavala na specijalne Conzol -
karte, no stajnica se mogla ucrtati uz pomoć Consol-tablica na običnu kartu.
Loran A je impulsni navigacijski hiperbolički sustav. Podrazumijeva mjerenje
vremena potrebnog da signal predajne stanice prijeđe put do prijemnika, a to
predstavlja mjerenje udaljenosti. Loran A radi na frekvenciji 1850 i 1900 kHz. Domet
mu je 600 – 900 M danju te 1400 M noću. Zahtjeva skupu instalaciju i održavanje.
Lanac se sastoji od glavme i pomoćne stanice, a zasniva se na mjerenju vremenske
razlike između prijema 2 kratka impulsa koje nekoliko stanica sinhronizira no emitira
sa antena na točno određenim pozicijama. Dvije stajnice sa loran karte prenose se na
pomorsku kartu i daju poziciju broda. Iz Lorana A nastaje Loran C koji preuzima
glavnu ulogu, a Loran A se povlači iz upotrebe. .
Loran C je impulsno fazni sistem. Za mjerenje razlike udaljenosti između para
stanica koristi se kombinirano impulsna fazna metoda kojom se postiže veća točnost.
Veća dužina baze 500- 700M omogućava prekrivanje većeg prostora jednim lancem
stanica. Korištenjem niže frekvencije 100 kHz za sve stanice omogućilo se postizanje
većeg dometa uz smanjenje snage predajnika (300 Kw) dometa 1200 M za površinski
val, 2300 M za jednostruko odbijeni i 3400 M za dvostruko odbijeni prostorni val.
Impulsno-fazni sistem ima mogućnost eliminacije utjecaja prostornih valova. Predajne
stanice od kojih je M glavna, a W, X, Y i Z su pomoćne stanice jednog lanca i
emitiraju grupu od 8 impulsa. Redosljed primanja impulsa: M -W-X- Y- Z. Broj
pomoćnih stanica u lancu može biti 2, 3 ili 4. Pomoćne stanice primaju signal glavne
stanice i s određenim zakašnjenjem emitiraju 8 impulsa sinhroniziranih po fazi s
impulsima glavne stanice. Glavna stanica zbog raspoznavanja od pompćnih emitira
jedan dodatni impuls istog trajanja nakon 8 impulsa.
Emisijom 8 impulsa smanjuje se utjecaj šumova i drugih smetnji. Točnost rada zavisi
od uređaja kojeg upotrebljavamo, a može biti prijemnik s katodnom cijevi (slučajne
greške veće) i prijemnik sa automatiziranim sistemom (ima sustavnu grešku).
Omega je fazni hiperbolički navigacijski sustav. Princip rada se temelji na mjerenju
fazne razlike dva primljena signala s dvije predajne stanice. Točnije je od mjerenja
razlike vremena ili smjera. Uređaji su Decca, Omega, Hyper Fix, Hi Fix/6. Omega je
navigacijski sustav sa 8 predajnih stanica što pokrivaju Zemlju. Razlog dobre
pokrivenosti je u niskoj frekvenciji ( 10.2 kHz ) te se signali primaju i do 10000 km.
Stanice su neovisne i bilo koje dvije daju poziciju. Jedan ciklus u kojem sve stanice
emitiraju po vremenskom rasporedu traje 10 sec. Mjeri se fazna razlika između 2
signala. Dobivene vrijednosti na prijemniku ispravljaju se omega tablicama te
ucrtavaju na omega kartu, a zatim prenose na pomorsku kartu. Sustav je pogodan i
za podmornice, jer impulsi prodiru pod more 10 - 30 m.
Hiperbolički sustavi visoke točnosti su navigacijski elektronički sustavi visoke
točnosti. Koriste frekvencije iznad 3 MHz, čime je otklonjen utjecaj prostornih valova
iako je domet znatno smanjen
- Mini Ranger - koristi jedan primo-predajnik na brodu i 2 predajnika na kopnu.
Brodski predajnik emitira kratkotrajne impulse (0.5 s) kodiriane. a referentna stanica
po prijemu svog koda odgovara. Frekvencija je 5.4 - 5.6 GHz, domet 20 -40 M,
točnost  2 m.
- Trisponder – četiri stanice na kopnu, brodski primo-predajnik i jedinica za mjerenje
udaljenosti. Princip je isti kao i kod mini rangera. Frekvencija 8,8 - 9,0 GHz, domet
do100 M, točnost  2 m.
- Hyper-Fix - frekvencija 1,6 - 3,4 MHz, domet 700M, točnost  1 m.
- Syledis - frekvencija 420 - 450 GHz, domet 65 M, točnost  1-3 m.
- Raydist - frekvencija 1,6 – 3,3 MHz, domet 250 M danju i 150 M noću, točnost
 2;m.
5.7. PLANIRANJE OCEANSKE I ODOBALNE PLOVIDBE
Kod oceanske plovidbe važno je imati na umu:

- Meteo rute
- Smjer i brzina oceanskih struja
- Zalihe goriva i vode
- Imati na umu tropske ciklone
- Položaj i kretanje leda, zaleđivanje na palubi (opasno po stabilnost broda)
Kod obalne plovidbe važno je imati na umu:
- Udaljenost rute od obale
- Prolaz kroz sheme odvojene plovidbe
- Izbjegavanje područja i opasnog za plovidbu
6.1. ELEKTRONSKE KARTE (RASTERSKE, VEKTORSKE), ECDIS
Pod elektronskom kartom podrazumijevamo memorirane podatke koji mogu na PPI

ekranu vjerno reproducirati sliku pomorske karte. Minimalni podaci za stvaranje
elektronske karte su: obalna linija, batimetrija, plićine, grebeni i izabrane izobate,
navigacijska svijetla, plutače, sheme odvojene plovidbe, radarski i vizualni markantni
objekti.
Rasterske karte su skenirane klasične karte, jeftinije su.
Vektorske karte su fleksibilne, može se mijenjati korak, skuplje su.
ECDIS sustav (Electronic Chart Display and Information System). U sustav ulaze
elektronske karte i pripadni senzori (dubinomjer, log, ARPA, GPS...). Stvarna
trenutna pozicija broda prikazuje se konstantno na ekranu računala. Moramo imati 2
sustava pozicioniranja, primarni (GPS, DGPS) i sekundarni, tj. kontrolni koji je na
otvorenom moru zbrojena pozicija, a uz obalu se koristi eho referencing metodu
(preko ARPE).
6.2. PLOVIDBA PO LOKSODROMI
Brod ploveći po loksodromi ne mijenja pravi kurs, jer plovi po spirali koja siječe sve
meridijane pod istim kutem. Plovidba je duža od ortodrome. Na merkatorovoj karti
loksodroma je ravna crta.
6.3. VRSTE VREMENA U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI I NJIHOVA PRETVORBA,

DATUMSKA GRANICA
Zvijezdano vrijeme - za početak zvijezdanog dana i za početak računanja

zvijezdanog vremena uzima se trenutak prolaza proljetne točke kroz gornji meridijan
određenog mjesta. Kako se i za početak računanja satnog kuta uzima prolaz kroz
gornji meridijan mjesta, to se za proljetnu točku podudaraju sami kut i zvijezdano
vrijeme. To je u stvari isto samo što se satni kut izražava u lučnim mjerama (stupnjevi
i minute), a vrijeme u vremenskim mjerama. U trenutku prolaza proljetne točke kroz
gornji meridijan satni kut je jednak 0 i zvijezdano vrijeme je 0 h, a u trenutku prolaza
kroz donji meridijan satni kut je 180, a zvijezdano vrijeme je 12 h.
Luk po ekvatoru od točke prolaza kroz gornji meridijan mjesta do proljetne točke ili kut
u polu između meridijana osmatrača i samog kruga proljetne točke predstavlja satni
kut proljete točke i ujedno zvijezdano vrijeme. Prema tome, zvijezdano vrijeme može
se definirati kao razmak vremena koje je proteklo od prolaza proljetne točke kroz
gornji meridijan određenog mjesta do tog trenutka.
Mjesno zvijezdano vrijeme za meridijan mjesta označava se sa tz, a za prvi ili početni
meridijan Greenwich sa Tz .
U nautičkom godišnjaku nalazi se satni kut proljetne točke za meridijan Greenwich,
što je ujedno i zvjezdano vrijeme za taj meridijan.
Pravo vrijeme - je vrijeme koje se računa po pravom (stvarnom) suncu. Pravi sunčev
dan počinje u trenutku prolaza pravog sunca kroz donji meridijan mjesta (da se
dnevno vidno vrijeme nebi dijelilo na dva datuma), dakle u ponoć, i broji se od 0 h do
24 h. U trenutku prolaza sunca kroz gornji meridijan pravo vrijeme je 12 h, a kroz
donji je 0 h ili 24 h.
Datumska granica - meridijan 180° predstavlja granicu na kojoj se mijenja datum, i to

tako da se datum smanji za jedan dan kada se datumska granica prelazi ploveći
prema istoku, a poveća za jedan dan ploveći prema zapadu. Ta je razlika u datumima
posljedica rotacije zemlje od zapada prema istoku.
6.4. JEDNADŽBA VREMENA
Ako se posmatra pravo sunce, koje se prividno kreće nejednakom brzinom po

ekliptici, i srednje sunce, koje se jednoliko kreće po nebeskom ekvatoru, lako je
shvatiti da će pravo sunce biti nekad ispred srednjeg, a nekad će zaostajati za
srednjim suncem. Ova ubrzanja odnosno zakašnjenja pravog prema srednjem suncu
biti će različita, pa će se pravo vrijeme razlikovati od srednjeg za veličinu ubrzanja
odnosno zakašnjenja.
Ta se razlika u vremenu zove jednadžba vremena i označava se sa e. Jednadžba
vremena može se definirati i kao razlika između satnih kutova pravog i srednjeg
sunca ili kao razlika između rektasenzije srednjeg i pravog sunca. Može se izvesti još
jedna definicija jednadžbe vremena po kojoj je to razlika između pravog (Tp) i
srednjeg Greenwich-og vremena kada se radi o nultom meridijanu ili razlika između
pravog i srednjeg mjesnog vremena kada se radi o meridijanu mjesta.
e  T p  Ts ili e  t p  t s
Jednadžba vremena e  T p  Ts nalazi se u nautičkom godišnjaku sa predznakom, te
ne može doći do zabune u računima pretvaranja pravog vremena u srednje i obrnuto.
Jednadžba vremena je pozitivna kad je pravo sunce ispred srednjeg.
Vrijednosti jednadžbe vremena su od -14.4 minute do +16.4 minute. Četiri puta u
godini ta je vrijednost jednaka nuli, i to 15. travnja, 14. lipnja, 02. rujna i25. prosinca.
6.5. PRIMJENA JEDNE STAJNICE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI
Upotreba jedne stajnice da se ispita smjer kretanja broda odnosno prevaljeni

put
Ako se izmjeri visina nebeskog tijela koje se osmatra bočno od kursa broda, dobiti će
se stajnica koja je paralelna s kursom. Kada se osmatrano tijelo nalazi točno po
pramcu ili po krmi, tada se dobije stajnica koja stoji okomito na kurs broda.
Osmatrajući u vremenskom razmaku dva nebeska tijela u spomenutom smjeru može
se odrediti prevaljeni put u razmaku vremena.
Upotreba jedne stajnice za kontrolu stanja kronometra

Greška u stanju kronometra uzrokuje grešku u računatoj visini, što stvara grešku u
stajnici. Veličina ove sistemske greške izražava se formulom:
vr  0,25  cos   sin   St sec 
Ako se točno zna veličinu odstupanja stajnice od prave pozicije broda, može se
odrediti i greška u stanju kronometra. Ova greška se transformacijom formule dobiva
kao:
St sec  4  vr  sec   cos ec

Da bi se odredila greška u stanju kronometra, mora se znati vrlo točno prava pozicija
broda, izmjeriti točno visinu nebeskog tijela i eliminirati sve ostale sistemske i
slučajne pogreške.
Ako se za nekoliko uzastopnih mjerenja dobije isto odstupanje stajnice od prave
pozicije broda, a greška depresije je isključena, može se izračunati greška u stanju
kronometra. Ako je stajnica istočno od prave pozicije, greška stanja je pozitivna, a
ako je zapadno onda je negativna.
Budući se stanje kronometra danas može odrediti u svako doba uspoređivanjem
kronometra i signala točnog vremena, to se ovaj način određivanja stanja vrlo rijetko
primjenjuje.
6.6. INDUKCIJSKI I LASERSKI KOMPAS
Indukcijski kompas - objedinjuje osobine direkcionog zvrka i magnetskog kompasa

radi dobivanja točnog i stabiliziranog pokazivanja pravca meridijana. Kao osjetljivi
element koristi namotaje detektora za stvaranje električnog signala koji se mijenja s
promijenom kursa. Zvrk se i ovdje koristi za stabilizaciju pokazivanja kursa. Gyrosyn
je tipični predstavnik indukcionog kompasa malih dimenzija, a nastao je modifikacijom
avionskog kompasa istoga tipa.
Na malim i brzim brodovima se koristi kao glavni kompas. Sastavni dijelovi su
detektor (montira se na vrha jarbola), sklop zvrka, glavni pokazivač, pojačalo,
upravljački dio i izvor napajanja (istosmjene struje). Točnost pokazivanja kursa je
 1°. Spremnost za rad
uključujući i sinhronizaciju je 10 minuta. Na koračni davač je moguće priključiti 3
ponavljača što je malim brodovima dovoljno.
Laserski kompas - je vrlo osjetljiv, nema rotirajućih dijelova i nije osjetljiv na vanjske
utjecaje. Nedostatak je nepostojanje momenta koji bi ga usmjerio u pravac
meridijana, tj. ne održava stabilan položaj u prostoru. Laserski kompas je u biti senzor
koji vrlo precizno mjeri kutne brzine objekta koji se kreće i u koji je ugrađen. Obično
za avione i rakete. Sastoji se od lasera, reflektorskog sistema i foto-prijemnika. Radi
uz pomoć doplerovog efekta. Kompas je spreman za rad za 1-2 sekunde. Malenih je
dimenzija (40cm). Zbog svoje preciznosti nailazi na sve veću primjenu. Ne određuje
strane svijeta, nego mjeri zakretanje kuteva.
6.7. PLANIRANJE OBALNE PLOVIDBE I PLOVIDBE U PRISTUPNIM PLOVNIM

PUTEVIMA
7.1. PRIRUČNICI ZA NAVIGACIJU (PELJAR, POPIS SVJETIONIKA, DALJINARI,...),

AŽURIRANJE PRIRUČNIKA
Karte i priručnici se ispravljaju onoga trenutka kada ispravke (Notice tu mariners /
Oglasi za pomorce) stignu na brod. U hrvatskoj se oglasi izdaju mjesečno.
7.2. PLOVIDBA PO ORTODROMI
Ortodroma je kraći luk velike kružnice. Ona je najkraći put između dvije pozicije.
Siječe meridijane pod različitim kutem, a na gnomonskoj karti je prikazana kao
pravac.
1 i 1 - koordinate polaska
2 i 2 - koordinate dolaska
v i  v - koordinate vertexa (vrh ortodtome)
Kopoč – početni kurs ortodrome
Do – ortodromska udaljenost (  60 , Nm )
cos Do  sin 1  sin  2  cos 1  cos  2  cos 
  2  1
sin  2  sin 1  cos Do
cos K opoč 
cos 1  sin Do
cos  v  cos 1  sin K opoč
v  1  v
tg1
cos v 
tg v
7.3. SEKSTANT, OPTIČKI PRINCIP
Sekstant je optički instrument za mjerenje kutova (visine) na osnovu dvostrukog

odbijanja zraka svijetlosti. Optički princip sekstanta zasniva se na Njutnovom zakonu
po kojemu je kut pod kojim se svijetlosna zraka odbija od glatke površine jednak kutu
pod kojim je zraka upala na tu površinu, te ako se glatka površina zaokrene za neki
kut odbijena zraka se zaokrene za dvostruko veći kut.
Kut što ga na suvremenom sekstantu dolazeća zraka s čini sa istom zrakom

poslije dvostrukog odbijanja u istoj ravnini s1 jednak je dvostrukom kutu što ga
međusobno zatvaraju veliko i malo ogledalo (M i N). Neka na slici ravnina V
predstavlja veliko zrcalo, a ravnina M malo zrcalo, točka O oko osmatrača. Zraka s
koja dolazi sa nebeskog tijela S udara na veliko zrcalo pod kutom m i odbija se pod
istim kutom.
Nastavljajući put udara u malo zrcalo M pod kutom n i odbijajući se pod istim kutom
zraka dolazi do oka osmatrača O koji nebesko tijelo S vidi u malom zrcalu u smjeru
OM. U tom smjeru osmatrač vidi i horizont H i tada kut α predstavlja visinu nebeskog
tijela S. Može se dokazati da je kut α, što ga čini pravac dolazeće zrake s od
nebeskog tijela sa dvostrukom odbijenom istom zrakom s1 jednak dvostrukom kutu
što ga međusobno zatvaraju veliko i malo zrcalo, tj kutu . Ako se veliko zrcalo
zaokrene tako da se njegova površina postavi paralelno s površinom malog zrcala,
kutu zaokreta  odgovara luk DB na kojem točka D predstavlja nulti (početni) položaj
velikog zrcala (pomičnog) jer su tada veliko i malo zrcalo međusobno paralelni.
Formula   2  dokazuje da je kut
za koji se pomakne alhidada prilikom mjerenja jednak kutu koji zatvaraju zrcala
međusobno. Pošto je kut  polovina kuta koji se mjeri, to bi trebalo kut , odnosno
svako čitanje na limbu udvostručiti kako bi se dobio kut koji mjerimo. Umjesto toga
skala limba je udvostručena. Ako, npr. izmjerena visina nebeskog tijela S iznosi 20°,
alhidada se stvarno pomakla 10° od nule limba, ali na skali se čita stvarno izmjereni
kut od 20°.
7.4. PROJEKCIJA NEBESKOG TIJELA NA ZEMLJU. SUBASTRALNA TOČKA
Projekcija nebeskog tijela na površini Zemlje je zamišljena točka na površini Zemlje

kroz koji prolazi pravac što spaja središte Zemlje i središte nebeskog tijela.
Njezine koordinate odgovaraju koordinatama u prvom koordinatnom sustavu

ekvatora, odnosno:
- zemljopisna širina φ odgovara deklinaciji δ
- zemljopisna dužina λ odgovara griničkom satnom kutu S
Terestrička projekcija nebeskog tijela mijenja svoj položaj na površini Zemlje, krećući
se od istoka prema zapadu brzinom rotacije Zemlje. Projekcije onih nebeskih tijela
koja ne mijenjaju svoje deklinacije (zvijezde) kruže po paralelama koje odgovaraju
deklinacijama, a projekcije onih nebeskih tijla koja mijenjaju deklinacije (Sunce,
Mjesec, planeti) kruže površinom Zemlje u većim ili manjim spiralama.
Ako se nebesko tijelo u određenom trenutku nalazi u zenitu, položaj opažača ima
koordinate koje odgovaraju koordinatama terestričke projekcije.
7.5. RADIONAVIGACIJA
Naziv elektronska navigacija je zamijenio raniji termin radionavigacija pod kojim se
podrazumijevalo korištenje elektromagnetskih valova za određivanje pozicije broda.
Taj stari pojam potječe od radioprijmnika posebne namjene (radio-goniometar) koji je
u početnom periodu bio jedino elektronsko sredstvo navigacije.
Radio farovi su predajne radio stanice smještene na kopnu, brodu ili svjetioniku.
Emitiraju radio signale određenih karakteristika koji se primaju radio-goniometrom ili
ovisno o tipu fara običnim prijemnikom na brodu.
Dijele se na:
- Kružne - RC - emitiraju 360°
- Usmjerene - RO - emitiraju u 1 ili više sektora, koriste se za ulaze u luke, prolaze
- Rotirajuće - RW - koriste se u Japanu uz uporabu običnog radio prijemnika
- Zvučne
Podaci o radio farovima su dati u Admiralty list of radio signals.
Radio-goniometar (azimutalni sustav) je u osnovi radio-prijemnik koji prima
radiosignale preko specijalne antene i pokazuje smjer iz kojeg oni dolaze.
EM valovi koje emitira antena predajnika sastoje se od elektro i magnetskog polja
koje se kreće kroz prostor i na anteni prijemnika induciraju struju koja se pretvara u
oblik (preko pojačala) pogodan za registriranje. Antena radio-goniometra je u principu
okvir s namotajima magnetske žice. Izvedbe antena radio-goniometra su:
- RG sa tražiocem, s prijemom nasluti, a antena se okretala ručno; Bellini- Tossi
- Automatski RG koristi okvinu antenu s više feritnih jezgri na koje je namotana
zavojnica
- RG sa katodnom cijevi, koristi unakrsno postavljene okvirne antene u uzdužnici s
jednom štapnom antenom. Smjer se očitava na katodnoj cijevi ili digitalnom
pokazivaču. Ako se antena zakrene za 90°, dobiva se minimum prijema. Postoje 2
minimuma i 2 maximuma pod kutom od 180°. Da bi se povećala točnost smjeranja,
antena se okreće u minimum čujnosti.
7.6. RELATIVNO PLOTIRANJE
Kod tog plotiranja vlastiti brod miruje i nalazi se u središtu radarskog dijagrama.
Relativne pozicije drugog broda određuju se mjerenjem azimuta i udaljenosti.
Spojnica tih pozicija daje njegov relativni kurs i relativnu brzinu. Druga stranica
trokuta vektora jest vektor gibanja vlastitog broda (kurs i brzina). Spojnica koja
zatvara trokut je vektor drugog broda.
7.7. PLANIRANJE PLOVIDBE U LUČKIM PODRUČJIMA

Potrebno je poznavati lokalne prilike, obavlja se uz pomoć peljara koji ima
savjetodavnu ulogu. Planiranje se vrši prema usmenom dogovoru između
zapovjednika i peljara.
8.1. GODIŠNJACI
Nautički godišnjak je zbirka astronomskih efemerida, pomoćnih tablica i raznih

podataka koji su potrebni u astronomskoj navigaciji.
Efemeridski dio sadrži astronomske efemeride za cijelu godinu, i to za Sunce,
Mjesec, Veneru, Mars, Satum i 54 najsjajnije zvijezde. Svi efemeridski podaci koji se
s vremenom mijenjaju odnose se na Greenwich meridijan. Ti se podaci u N.G. uvijek
traže za odgovarajuće srednje griničko vrijeme. U efemeridskom se dijelu nalazi satni
kut i deklinacija Sunca, Mjeseca i planeta i satni kut proljetne točke. Posebno se
nalaze deklinacije i surektasenzije za 54 zvijezde, te tablica za određivanje
geografske širine i azimuta pomoću Sjevernjače. Pomoćne tablice daju efemeridske
popravke za sva nebeska tijela, a za zvijezde postoje posebne tablice popravaka.
Pored toga u godišnjaku se daju izlaz i zalaz Sunca i Mjeseca, trajanje građanskog i
astronomskog sumraka za geografske širine od 60°N do 60°S i karta zvaničnih
vremena na kojoj su obilježene sve vremenske zone.
8.2. KOMBINIRANA PLOVIDBA
Ukoliko ortodroma vodi brod u prevelike širine iznad granične paralele g, tada se
najprije plovi po ortodromi koja dira (tangira) graničnu paralelu, a dalje po paraleli do
druge ortodrome koja dira i prolazi točkom dolaska.
Određivanje pripadne dužine (g) granične točke Tg:

tan 1
cos  g 
tan  g
  1   g
Pozitivan ili negativan predznak pomorac će odabrati na osnovu poznavanja smjera u
kojem plovi. Od točke polaska Tp do granične točke Tg, brod ponovno plovi po
međutočkama ove ortodrome. U dijelu plovidbe po paraleli kurs je 90° ili 270°, a brod
prevali loksodromsku udaljenost
D  60   g 2   g1   cos 
gdje su g1 i g2 geografske dužine dviju graničnih točaka Tg1 i T g2.
8.3. MJERENJE KUTOVA SEKSTANTOM, INSTRUMENTALNI ISPRAVCI

Sekstantom se mogu mjeriti horizontalni i vertikalni kutevi. Sekstant treba uvijek držati
tako da mu ravnina limba bude u ravnini oba objekta između kojih se mjeri kut. Kroz
prozirni dio malog ogledala gleda se lijevi objekt kada se mjere horizontalni kutevi, a
niži predmet (horizont) kada se mjeri vertikalni kut.
Kada se mjeri vertikalni kut (visina) onda sekstant mora biti u ravnini vertikalnog
kruga, kada se kroz prozirni dio malog ogledala vidi linija horizonta, a u pokriću
reflektirana slika nebeskog tijela.
Prije svake uporabe sekstanta nužno je provjeriti da li su zadovoljeni spomenuti

uvjeti, jer ako nisu pojaviti će se pogreške pri mjerenju, a one mogu biti:
1. uklonjive ili nestalne,
2. neuklonjive ili instrumentalne
Instrumentalne pogreške mogu nastati ako:

1. podjela limba i bubnja nije precizna
2. zrcala i zamračna stakla ne smiju biti prizmatična
3. dalekozor mora imati ispravne leće
4. os oko koje se okreće alhidada treba biti u središtu kružnog isječka tjela sekstanta
Instrumentalne pogreške su trajne i nemoguće ih je otkloniti. Leće dalekozora

nesmiju imati sfernu ili kronatsku aberaciju, tj. slika ne pada u žarište i raspršava se
zbog različitog indeksa loma pojedinih komponenata bijele svijetlosti. Leće nesmiju
imati astigmatizam, tj. svojstvo slika ne pada na optičku os dalekozora.
8.4. KONTROLA DEVIJACIJE KOMPASA ASTRONOMSKIM OPAŽANJIMA
Da bi se odredila ukupna popravka kompasa, koristi se slijedeća formula:

UK   p   k
Kompasni azimut određuje se na kompasuili na smjernoj ploči, a pravi azimut
računski ili pomoću tablica ili grafikona. Da bi se što točnije odredio kompasni azimut,
osmatraju se nebeska tijela čija je visina manja od 30°, jer za male visine jedna
eventualna greška horizontalnosti kompasa, tj. smjene ploče manje utječe na
mjerenje azimuta.
- Određivanje azimuta u funkciji satnoga kuta, deklinacije i geografske širine

- Određivanje azimuta Sjevernjače
Nebeski se pol nalazi na odstojanju oko 1°od Sjevernjače, i to na ravnoj liniji koja
spaja sjevemjaču i krajnju  zvijezdu (Alkaid) u repu Velikog Medvjeda. Poznato je da
sve zvijezde prividno opisuju krugove oko nebeskog pola. S tim u vezi, kada ravna
linija Sjevernjače i  zvijezde (Alkaid) u repu Velikog Medvjeda stoji u pravcu istok -
zapad, horizontalno odstojanje između Sjevernjače i pola je najveće i tada je azimut
Sjevernjače oko 1.2° u geografskim širinama od 10°<>30° i oko 1.5° za geografske
širine od 30° <  > 50°. Azimut je u prvom kvandrantu kada je sjevernjača desno od
spomenute zvijezde, a u četvrtom kada je na lijevoj strani. Kada ravna linija
Sjevernjače - zvijezda  stoje vertikalno, tada je azimut jednak nuli.
- Određivanje azimuta u funkciji visine, deklinacije i geografske širine

- Određivanje azimuta Sunca u trenutku pojave ili nestanka njegovog gornjeg
ruba
Kada je prava visina sunca jednaka nuli, donji se rub sunca nalazi oko 21', tj. 2/3
njegovog radijusa nad horizontom i trebalo bi mjeriti azimut na kompasu u tom
trenutku.
8.5. RADARSKA NAVIGACIJA, PRINCIP RADA RADARA
Radar je suvremeno sredstvo za plovidbu u svim uvjetima, posebno ako je vidljivost

ograničena, u uskim prolazima, noću, za izbjegavanje sudara na moru, za otkrivanje
jačih vremenskih nepogoda na moru (kiše, pljuskovi; magla nije smetnja za radar).
Navigacijski radar zapravo je impulsno modulirani primopredajni uređaj kojim se
mjere udaljenosti i azimuti objekata koji se vide na ekranu. Radarski predajnik
usmjerenom okretnom antenom odašilje po horizontu u uskom snopu (širina 1° - 2°,
visina 15°- 30°) impulsno modulirane veoma kratke elektromagnetske impulse (ispod
1 mikrosekunde) visoke frekvencije (1500 do 11000 MHz) i frekvencije ponavljanja
500 do 3400 imp/s. Radarski valovi (duljine 3 do 10 cm) putuju pravocrtno, slično
svijetlosnim valovima. U trenutku odašiljanja impulsa, iz središta ekrana počinje se
prema periferiji radijalno gibati svijetla točka brzinom proporcionalnom brzini širenja
radarskog impulsa. Kad tako usmjereni impuls na putu naiđe na neki objekt, mali se
dio energije reflektira natrag na radrsku antenu kao jeka koju prima i pojačava
radarski prijemnik, a zatim se na ekranu katodne cijevi vidi kao svijetla mrlja. Prema
položaju svijetle mrlje na ekranu određuje se
azimut (pramčani kut) i udaljenost od opaženog objekta. Azimut primitka jeke ujedno
je i azimut objekta zbog velike brzine širenja elektromagnetskih valova. Radar je
konstruiran tako da se na radarskom ekranu izravno čita udaljenost, iako on zapravo
mjeri vrijeme.
8.6. GPS, GLONASS, PRINCIP RADA GPS i GLONASS
8.7. UPOTREBA TEHNIKE PARALELNIH INDEKSA PRI PLANIRANJU PLOVIDBE
Paraleleni indeksi započinju tako da se izaberu uočljivi objekti na obali (hrid, otok,
podrtina, svjetionik i sl.) S radarom postavljenim na relativno pokazivanje,
određujemo kolika će biti bočna udaljenost između našeg kursa i izabranog objekta
za cijelo vrijeme dok smo u tom kursu.
Objekt koji smo izabrali pojaviti će se uzduž paralelne linije koju smo označili na
ekranu radara. Ako objekt koji smo izabrali nije na liniji, nego je lijevo ili desno od
paralelne linije znači da se brod nalazi izvan ucrtanog kursa.
Paralelni indeksi mogu biti korisni kada se brodom približavamo obali ili prilikom
sidrenja. Također mogu se upotrebljavati kada radimo višestruke promjene kursa,
tako da se uzme isti objekt, a unaprijed se odredi bočnu udaljenost za slijedeći
kurs.prilikom promjene kursa dovesti ćemo brod na novi kurs, ali tako da nam nova
paralelne linija sada bude preko izabranog objekta.
Kada se upotrebljavaju paralalni indeksi mora se voditi računa:
- obalna crta ili izabrani objekt moraju biti pouzdano identificirani
- mora se uzeti u obzir greška žiro-kompasa kada se ucrtava paralelna linija
na ekranu radara
- mora se uzeti u obzir greška mjerenja udaljenosti radarom (ako postoji)
- gdje je moguće, moraju se koristiti ostali načini određivanja pozicije da se
provjeri točnost paralelnih indeksa
- voditi računa o ogranučenjima radara, naime linija paralelnog indeksa
vrijedi samo za jedan postavljeni domet radara, te kod pokazivača radara
sa slikom “head up” linija paralelnog indeksa je jedino dobra kada je brod
u kursu u kojem smo ucrtali paralelnu liniju
Bočna udaljenost do paralelen linije (Cros Index Range) – okomita udaljenost između
našeg namjeravanog kursa i paralelne linije koja prolazi odabranim objektom.
Mrtva udaljenost (Dead Range) je udaljenost ispred ili iza točke u kojoj bi brod već
morao biti u novom kursu.
Točka otklona kormila (Rudder Over Point) je udaljenost ispred točke gdje se kormilo
mora otkloniti u stranu da bi brod došao točno na ucrtani novi kurs uzimajući u obzir
napredovanje i bočni otkolon broda.
9.1. METODE KOMPENZACIJE MAGNETSKOG KOMPASA
Pod kompenzacijom se podrazumijevaju postupci kojima se smanjuje ili poništava

utjecaj određenog magnetskog polja broda na magnetsku ružu kompasa radi
ujednačavanja smjene sile u svim kursevima, čime se smanjuje ili poništava
devijacija.
Kompenzacija metodom poznatih koeficijenata – (proračunatih na osnovi
devijacija u kardinalnim i interkardinalnim kursevima). Za ovu metodu potrebno je
poznavati vrijednost pojedinih koeficijenata. Ovom se metodom obično kompenziraju
kompasi koji su prvi put instalirani na brod. Nakon kompenzacije ako su devijacije
male (do 5°), a krivulja devijacija ima pravilan oblik smatra se da je kompenzacija
uspjela.
Kompenzacija metodom nepoznatih koeficijenata – (vožnjom u magnetskim
kardinalnim i interkardinalnim pokrivenim smjerovima na specijalnim poligonima).
Metoda je brza i jednostavna. Upotrebljava se kod kompasa na kojima je ranije
vršena kompenzacija, odnosno kod broda čija su magnetska svojstva poznata, pa se
želi izvršiti samo rekompenzacija kompasa.
Kompenzacija pomoću deflektora – najpravilniji način kompenzacije, jer se
ujednačavaju smjerne sile u svim smjerovima. Pri ovome se deflektorom, koji se
zakreće uvijek za isti pramčani kut u odnosu na magnetske igle, magnetima
defletktora otklanja magnetska ruža za neki stalni kut, uz očitavanje deflektora u
kardinalnim kursevima kompasnim.
Kompenzacija u jednom kursu – pogodna, jer je moguća bez manevriranja tj.
vožnjom u jednom kursu. Uvijet je da to bude neki od približno interkardinalnih
kurseva kompasnih i da su prethodno poznati koeficijenti A, B, C, D i E. Postupak je
isti kao i za kompenzaciju metodom poznatih koeficijenata, ali se ne kompenziraju
vrijednosti koeficijenata B, C, D već devijacije izazvane tim koeficijentima u tom kursu
kompasnom.
9.2. PLOVIDBA U MEĐUOTOČNOM PODRUČJU, PLOVIDBA U RATNIM ZONAMA
Kada se plovi međuotočnim područjem primjenjuju se posebne metode sigurnog

vođenja broda. Pomorske karte i publikacije vrlo detaljno opisuju ova područja i
naglašavaju sve opasnosti u svim vremenskim uvjetima. Na kartama su ucrtani i
važniji pokriveni smjerovi koji se moraju koristiti za sigurno plovljenje. Priprema za
plovljenje zahtijeva od navigatora da detaljno prouči područje plovljenja. Kursevi se
polažu po pokrivenim smjerovima prirodnih ili umjetnih otoka, ali tako da vode
sigurnim dubinama ili kurseve ucrtavamo po spojnicama markantnih objekata. Plovi
se po točno ucrtanim kursevima. Sidro mora biti spremno za obaranje. Prilikom
promjene kurseva treba voditi računa o veličini kružnice okretanja broda da bi brod po
ulasku u novi kurs slijedio ucrtani kurs na karti. Koristiti prolaze subočice.
Plovidba u ratnim zonama
Pomorski saobraćaj u slučaju ratne opasnosti i rata odvija se načelno u okvirima
obalne plovidbe. Organizacija pomorskog saobraćaja u ratu usklađuje se s planovima
obrane svake zemlje. Komanda zaraćene zemlje propisuje ratni režim plovidbe i
sprovodi ga preko lučkih vlasti. Propisane mjere i postupci obično obuhvaćaju najave
i odobrenja plovidbe i obveze u toku plovidbe, organizaciju kontrolno-propusne službe
i legitimiranje, organizaciju pomorskih radio-veza, rute, određivanje plovnih područja,
zabranjenih područja i opasnih prostra za plovidbu.
9.3. VISINA SUNCA I MJESECA U TRENUTKU PRAVOG IZLAZA I ZALAZA
Kada je prava visina sunca jednaka nuli, donji se rub sunca nalazi oko 21', tj. 2/3
njegovog radijusa nad horizontom i u tom trenutku treba mjeriti azimut sunca na
kompasu.
sin 
cos  
cos 
9.4. POZICIJA BRODA S VEĆIM BROJEM STAJNICA
Ako tri stajnice čine jednakostraničan trokut, prava pozicija se nalazi u težištu trokuta
grešaka. Presjecište četiri linije pozicija daje četverokut grešaka zbog utjecaja
sistemskih i slučajnih grešaka i previda (ako su sva 4 nebeska tijela na jednoj strani
horizonta, lik ne mora biti četverokut). Sa četiri stajnice mogu se dobiti 2 bisektre koje
su oslobođene sistemskih grešaka. U njihovom presjecištu nalazi se prava pozicija
broda Pp. Sistemske se greške približavaju vrijednosti 0 kako se razlika azimuta 2
stajnice približava vrijednosti 180°.
9.5. MJERENJE UDALJENOSTI I KUTA RADAROM, KONTROLE RADARA I

NJEGOVE FUNKCIJE
Pramčani kutevi se mjere pri relativnoj nestabiliziranoj slici da se linija azimuta ploče
dovede u sredinu ili rub većih odraza. Vrijednost izmjerenog kuta očitava se na skali.
Mjere se samo desni pramčani kutevi.
Azimuti se mjere pri relativnoj stabiliziranoj ili pravoj slici. Pri relativnoj stabiliziranoj
slici mjerenje azimuta je identično mjerenju pramčanih kuteva, samo je očitana
vrijednost azimut. Na pravoj slici azimuti se mjere elektronskom smjernicom, a
izmjereni azimut se očita na pokazivaču.
9.6. ODREĐIVANJE POLOŽAJA BRODA GPS SUSTAVOM, DIFERENCIJALNI GPS,

POGREŠKE
Global Positioning System - nasljednik je Transit sustava, a omogućava točno

određivanje pozicije u bilo kojem trenutku na bilo kojoj točki na zemlji. Princip
pozicioniranja se zasniva na točnom mjerenju kratkih vremenskih intervala
prostiranjem EM valova od trena emisije do prijema. Prijemnik u svakom trenutku
poznaje vrlo točnu poziciju minimalno 3 satelita i precizno mjeri vremenske intervale.
Sustav se sastoji od:
- Prostorne komponente koju čine 24 satelita u 3 orbite na visini 20200 km. Sateliti
obiđu zemlju za 12 sati
- Kontrolne komponente, a čine je 4 monitor stanice za praćenje satelita
- Komponente za testiranje, a čine je nekoliko stanica koje određuju grešku
- Korisnici, tj GPS prijemnik
Diferencijalni GPS
Pouzdanost određivanja položaja je bolja ako se u blizini nalazi drugi korisnik čiji je
položaj određen preciznim geodetskim mjerenjem (monitorska stanica). Korištenjem
diferencijalnog GPS sustava preciznost se povećava na red veličine od nekoliko
centimetara. Domet diferencijalnog GPS sustava je 100 km.
9.7. ODREĐIVANJE TOČKE ZAPOČINJANJA OKRETA BRODA (WOP) U

OGRANIČENIM PODRUČJIMA
Wheel Over Point je mjesto započinjanja okreta broda otklonom kormila. Iznimno je
važno u peljarskim vodama. Za određivanje WOP koristimo se “Wheel ower”
tablicama, a argumenti su advance i transfer (koliku udaljenost brod mora prijeći kada
se kormilo otkloni za određeni otklon da bi došao u novi kurs, radi se pomoću
pravoga kuta). Brod počinjemo okretati kada je pivot point na WOP-u.
10.1. DUBINA MORA, DUBINOMJERI, VRSTE I PRINCIP RADA, POGREŠKE
- Priručna sredstva za mjerenje dubine - čaklja (do 5 m) i olovnica se koriste dok
brod ne vozi.
- Hidrostatski dubinomjer - princip mjerenja dubine zasniva se na Boyle-
Mariottovom zakonu (umnožak pritiska i volumena tekućine je konstantna veličina).
Pritisak je na određenoj dubini razmjeran je dubini i specifičnoj težini tekućine pa se
za mjerenje koristi staklena cjevčica premazana srebrnim kromatom čiji je otvoreni
kraj okrenut prema dolje. Veća dubina znači veću visinu stupca u cjevčici. Greške
nastaju usljed promjene specifične težine vode (mala greška), promjene temperature
(3% za svaka 3°C razlike u temp) i slanost (koja utječe na ispiranje kromata).
- Ultrazvučni dubinomjer - mjeri vrijeme potrebno da ultrazvučni impuls prevali put
od broda do dna i da se jeka vrati do broda. Poznavajući to vrijeme i brzinu širenja
zvuka kroz vodu, može se odrediti dubina mora. Greške u izmjerenoj dubini mogu
nastati zbog promjene brzine zvuka kroz vodu, brzine kretanja broda, nagiba i vrste
morskog dna, valjanja broda i instrumentalnih pogrešaka.
Greške dubinomjera dolaze zbog promjene brzine zvuka kroz vodu, zbog brzine
kretanja broda (mada ovo nema prektično značenje), zbog nagiba i vrste morskog
dna, valjanja broda i instrumentalnih pogreški.
10.2. PLOVIDBA U RIJEKAMA
10.3. SLUČAJNA POGREŠKA SEKSTANTA I ISPRAVLJANJE
Slučajne greške imaju različite izvore i njihova veličina i predznak se mijenjaju za

svako osmatranje. Gausov zakon o distribuciji slučajnih grešaka omogućava
smanjenje efekta ovih grešaka. Najpovoljnija vrijednost izmjerenih veličina je srednja
aritmetrička sredina svakog pojedinačnog mjerenja.
Najčešće slučajne greške:
- Zbog odstupanja ravnine limba sekstanta od ravnine vertikalnog kruga
prilikom mjerenja visine nebeskog tijela čini se greška čija srednja
kvadratna vrijednost za prosječnog osmatrača iznosi oko  0,2'
- Ljudsko oko pod prosječnim uvjetima može razlikovati 2 objekta čija je
kutna udaljenost oko 0.75'. Zbog toga osmatrač ne može točno odrediti
dodir slike nebeskog tijela sa horizontom. Korištenjem durbina može se
smanjiti taj kut.
- Interpolacija od oka pri očitavanju minuta visine na bubnjiću sekstanta
(  0,12')
- Greška u interpolaciji tabličnih popravki (depresija morskog horizonta i
refrakcija)
- Pogreška koja nastaje zbog slabog vida ili umornog oka motritelja
- Pogreška koja nastaje zbog motriteljevog neiskustva
- Pogreška koja nastaje zbog toga što ravnina limba nije okomita na ravninu
morskog horizonta prilikom mjerenja
- Pogreška koja nastaje zbog slabog njihanja sekstanta prilikom mjerenja
- Pogreške koje nastaju u promjeni visine oka nad razinom mora zbog
valjanja i posrtanja broda kao i one koje nastaju kada se snima na vjetru
Teoretska vrijednost očekivanih slučajnih pogreški iznosi (  0,35'). Iskustvo,
međutim, pokazuje da točnost mjerenja visine ovisi o osjetljivosti horizonta, vještini
osmatrača, kvaliteti instrumenta i koncentraciji osmatrača. Da bi smanjili slučajne
pogreške potrebno je:
- izabrati dobro osvjetljeni dio horizonta i izabrati pogodno mjesto za osmatranje
- pažljivo očitati izmjerenu visinu (unutar 0,1´) i vrijeme (unutar 0,5 s)
- mjeriti 3 - 5 visina u što kraćim i pravilnim vremenskim razmacima
- broj mjerenja ne smije biti prevelik zbog zamora ruke i popuštanja pažnje
10.4. POGREŠKA POZICIJE BRODA ODREĐENA S DVA PRAVCA POLOŽAJA U

ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI
Osmotrena pozicija dobivena sa 2 stajnice pogrešna je za neku veličinu zbog ovih

grešaka u radu:
- greške u crtanju stajnice na Merkatorovoj karti
- greške zbog zamjene luka pozicija sa ravnom crtom
- sistemske greške
- slučajne greške
- grubog previda u osmatranju i računanju
10.5. RADARSKE SMETNJE I LAŽNI ODJECI, SVOJSTVA OBJEKTA I JAČINA

ODRAZA
Pod lažnim odjecima se podrazumijevaju odjeci čiji položaj na katodnoj cijevi ne

odgovara stvarnom, a time daju pogrešne informacije. Uzroci lažnih odjeka su
mnogobrojni, a najvažniji su:
- višestruke refleksije - nastaju pri nekoliko uzastopnih refleksija istog
impulsa od bliskog objekta i vlastitog broda. Pravi odraz je prvi, najbliži i
najjači
- odjeci zbog bočnih lepeza - nastaju zbog emisije EM valova i van
osnovnog smjera (osi antene), tj. u smjeru bočnih lepeza. Prepoznaju se
po 2 slabija, simetrična odraza na istoj udaljenosti kao i pravi odraz. Mogu
se ukloniti podešavanjem pojačanja i bliskih smetnji od kiše
- refleksije od dijelova vlastitog broda - nastaju nakon što se reflektirani
val od stvarnog objekta reflektira i od dijela vlastitog broda (jarboli,
dimnjak), a tada dolazi u antenu pod drugim lažnim kutom. Gubi se pri
okretu broda
- sekundarni odjeci - nastaju kada je objekt van dometa radara. Nastaju
pri pojavi superrefrakcije i nije ih uvijek lako otkriti kao i lažne odraze.
Utjecaj materijala na refleksiju EM valova - sposobnost pojedinih tvari da
reflektiraju radarske impulse zavisi od njihove električne provodljivosti. Rijetki su
materijali koji potpuno apsorbiraju radarsku energiju i uništavaju refleksiju. Za
refleksiju veću važnost ima oblik objekta pa se može dogoditi da i drveni objekt
pogodnog oblika daje bolju radarsku jeku od metalnog objekta neprikladna oblika.
Objekti sastavljeni od materijala bolje električne provodljivosti obično daju bolju jeku.
Metali i voda su objekti sa dobrom refleksijom. Led daje srednju jeku, ali ona najviše
ovisi o obliku leda. Refleksiona svojstva zemljišta zavisna su od njegova pokrova,
vrste i količine vegetacije, o tome da li je pjeskovito ili kamenito.
Brodovi od drva i stakloplastike (naročito ribarski brodovi, čamci za spašavanje i
sportski plovni objekti) obično su slabi reflektori, za razliku od željeznih brodova, pa
se opremaju sa kutnim reflektorima.
Stanje površine objekta - stupanj hrapavosti površine objekta utječe na smjer
refleksije, a time i na jakost jeke (mrlje na ekranu). Glatka građa nastoji pojačati
intenzitet refleksije, a time i jakost jeke. Međutim, ako izgled i oblik objekta nisu takvi
da reflektiranu energiju usmjeravaju prema anteni, glatka površina veliki dio energije
reflektira u drugom smjeru pa će radarska jeka biti oslabljena. Nasuprot tome, gruba
povšina razbija refleksiju i općenito pojačava jeku objekta. Refleksija će biti jača i
usmjerenija što su najsitnije plohe hrapave površine manje od valne duljine.
10.6. PODMORSKO AKUSTIČNI NAVIGACIJSKI SUSTAVI
Podvodni zvučni signali imaju prednost u obilježavanju plovnih puteva, jer

omogućavaju određivanje smjera, a time i pozicije broda, što je u zračnih zvučnih
signala nepouzdano (ovisi o meteorološkim prilikama).
Podvodni zvučni signali se od svog izvora šire kroz vodu na sve strane podjednako i
dometi su veći od zračnih. Podvodne zvučne signale stvaraju: podvodna zvona
(domet 15 Nm) i oscilatori (domet do 50 Nm). Viješaju se o plutaču ili brodove
svjetionike na dubini od 8 metara. Ovi se signali na brodovima primaju
šumosmjeračima ili hidrofonima i podvodnim električnim lokatorima (PEL).
10.7. KORIŠTENJE SIGURNIH AZIMUTA I SIGURNIH POKRIVENIH SMJEROVA PRI

UPRAVLJANJU BRODOM
Koristi se kod plovidbe u prolazima, kada se kurs može postaviti u os prolaza. Kurs
se postavlja preko sigurnih dubina i na sigurnim udaljenostima od navigacijskih
prepreka, a vodi na uočljiv objekat na obali. Takav kurs se zove sigurni azimut.
Sigurni azimut je ujedno i kurs preko dna. Često se plovi pod utjecajem struje i vjetra.
Da bi se ograničio siguran sektor plovidbe, potrebno je ucrtati granične azimute.
Smjeranjem objekta kontrolira se plovidba unutar graničnih azimuta.
Sigurni pokriveni smjerovi imaju veću primjenu u praksi obalne navigacije, jer ne
zahtijevaju upotrebu kompasa. Pokrivene smjerove pomorac bira na karti pri čemu
treba voditi računa da su odabrani objekti markantni, osjetljivi i na vrijeme uočljivi.
Često pomorac ne mora birati objekte sigurnog pokrivenog smjera, jer je na
pomorskoj karti on već ucrtan. Na njihovu primjenu često upućuju pravila za
uplovljenje u luke ili za prolaz kroz kanale. Detaljne opise pokrivenih smjerova daju
peljari.
11.1. ZEMALJSKI MAGNETIZAM, GEOMAGNETSKE KARTE
Na magnetsku iglu Zemlja djeluje kao veliki magnet, što pokazuje da ona ima svoje
magnetsko polje. Magnetska igla slobodno obješena postaviti će se u smjeru silnica
Zemljina magnetskog polja. Ove magnetske silnice koje spajaju magnetske polove,
zamišljaju se kao magnetski meridijani. Magnetski su polovi mjesta na površini
Zemlje s najgušćim silnicama, to su ujedno mjesta na kojima su silnice okomite na
horizont (magnetska inklinaclja 90°). Zemljin magnetski ekvator je zamišljena crta
koja spaja sve točke Zemljina magnetskoga polja u kojima su silnice paralelne s
horizontom (magnetska inklinacija 0°) i on je sinusoidalna krivulja.
Elementi Zemljinog magnetskog polja:
Totalni intenzitet (T) (H - horizontalna komponenta i V - vertikalna komponenta) - je

jakost Zemljina magnetskog polja u nekoj točki. Postoje po 2 površine na sjevernoj i
na južnoj hemisferi gdje je totalni intenzitet najjači, a te se površine zovu magnetski
polovi. Horizontalna je komponenta maksimalna na magnetskom ekvatoru, a
vrijednost joj pada prema magnetskim polovima. Vertikalna je komponenta
maksimalna na magnetskim polovima, a pada prema magnetskom ekvatoru.
Za usmjeravanje magnetske igle važna je vrijednost horizontalne komponenete, zbog
toga su magnetski kompasi nepouzdani na širinama vićim od 80°.
Inklinacija (i) - je kut što ga zatvara sjeverni kraj inklinacione igle s ravninom
horizonta. Kut inklinacije označuje magnetsku širinu (m) mjesta na Zemlji. Na našoj
hemisferi sjeverni kraj igle nalazi se ispod horizonta i ona je pozitivna. Crta koja spaja
mjesta iste magnetske inklinacije je izoklina. Magnetski ekvator - gdje je magnetska
inklinacija nula, a zove se još aklina. Izalokline su crte koje spajaju mjesta s istom
promjenom magnetske inklinacije.
Magnetska deklinacija (varijacija - var) - je kut što ga magnetski meridijan (sjeverni
kraj magnetske igle) zatvara s pravim meridijanom. Izogona je crta koja spaja mjesta
iste varijacije. Agona spaja mjesta s varijacijom jednakom 0.
Izalogona je crta koja spaja mjesta s istom promjenom varijacije.
Pravilne promjene varijacije (dnevne, godišnje i sekularne) nastaju zbog kruženja
geomagnetskih polova oko geografskih.
Nepravilne promjene varijacije uzrokovane su magnetskim olujama, poremećajima u
Zemljinu elektricitetu,...
Ovi elementi nemaju stalne vrijednosti. Njihove apsolutne vrijednosti dane su na
kartama geomagnetskih elemenata za godinu izdanja karte. Jedinica za jakost
magnetskog polja (T) je amper po metru (A/m).
11.2. PLOVIDBA U KANALIMA
Prilikom priprema za plovidbu treba iscrpno proučiti dotično područje i propise kojih
se treba svakako držati za vrijeme plovidbe. Treba proučiti signale, pomorske
oznake, svijetla, struje morskih mjena, a ako je potrebno treba proračunati i visinu
vode pri prolazu kanalom. U širim kanalima načelno se plovi desnom stranom, sa
sidrom spremnim za obaranje. U užim i plićim kanalima treba ploviti sredinom kanala,
jer je snižavanje razine vode na tom mjestu najmanje. Kad god je moguće treba
ploviti u kursu koji vodi na određeni pokriveni smjer odnosno spojnicu ili makar na
jedan objekat po pramcu. Ako vladaju bočne struje treba ploviti prema kompasu, a ne
pramcem na određeni objekt.
Brzinu vožnje treba odrediti prema širini kanala i gazu broda. Prilikom okreta treba
voditi računa o veličini kružnice okretanja. Bolje je okret započeti prije s manjim
kutem kormila nego kasnije. Treba ploviti uvijek po osi prolaza. U nekim slučajevima
plovni put je označen isključivo plutačama (niska obala na ušćima rijeka) i tu se plovi
od plutače do plutače prema propisima označavanja plovnog puta.
11.3. OTKRIVANJE GRUBE POGREŠKE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI
Grubi previdi u radu najveća su opasnost u navigaciji. Previdi su veće greške nastale
nepažnjom u radu, pogrešnim očitavanjm vrijednosti visine na sekstantu, pogrešnim
uzimanjem vrijednosti iz tablica, pogrešnom kalkulacijom, a što se sve odražava u
velikoj razlici visina. Samo pažljiv rad i konstantna praksa i kontrola u toku osmatranja
i računanja može odstraniti previde (dva osmatrača paralelno mjere i računaju visinu).
Greška u proračunatom azimutu nikad nije velika. Jedino ako bi zbrojena pozicija bila
znatno udaljena od vjerovatne pozicije. Greška u poziciji ne ovisi o pojedinačnom
azimutu već o njihovoj razlici, za razliku 0° ili 180° greška u poziciji se povećava do
beskonačnosti, a za razliku 90° ili 270° greška pozicije je minimalna. Veličina greške
se geometrijski može prikazati kao kružnica grešaka oko vjerovatne pozicije.
Površina kružnice se povećava smanjivanjm razlike azimuta, što znači da se točnost
dobivene pozicije smanjuje. Kružnica grešaka ne pokazuje smjer u kojemu je pozicija
određena sa većom ili manjom pouzdanošću, za razliku od konstrukcije romba ili još
bolje elipse grešaka.
11.4. RAČUN AZIMUTA, VISINE I GEOGRAFSKE ŠIRINE U ASTRONOMSKOJ
NAVIGACIJI
Formule iz pismenog.
11.5. ATMOSFERSKI (VREMENSKI) UVJETI I DOMET RADARA
Fizički uvjeti atmosfere povećavaju ili smanjuju udaljenost radarskog horizonta

zavisno od refrakcije radarskih valova, a interesantne su njene anomalije,
subrefrakcija i superrefrakcija.
Subrefrakcija je pojava kada se zbog meteoroloških poremećaja EM valovi povijaju

suprotno od normalnog povijanja, tj. skreću od površine mora prema gore. Uzrok joj
je veoma izraženo opadanje temperature s visinom i povećanje vlažnosti. Najčešće
nastaje na većim geografskim širinama kada preko zagrijane morske vode prelaze
hladne zračne mase i uzrokuju smanjenje dometa radara.
Superrefrakcija je jače povijanje EM valova, te oni bolje prate zakrivljenost Zemljine
površine i time znatno povećavaju domet radara. Nastaje kada su mase zraka znatno
zagrijanije od mora i pri manjoj vlažnosti zraka. Javlja se najčešće uz veće mase
kopna i u područjima anticiklona.
Domet radara predstavlja najveću udaljenost na kojoj se detektira određena
prepreka kao odraz na zaslonu katodne cijevi. Domet radara zavisi od:
- visine antene
- impulsne snage radara
- visine i veličine cilja
- materijala objekta
- meteoroloških uvjeta (kiša, snijeg...)
Uzimajući u obzir samo najvažnije elemente pri normalnim uvjetima atmosfere domet
radara iznosi
d  2,23  Vantene  2,23  Vcilja
11.6. INERCIJALNA NAVIGACIJA, PRICIP RADA, POGREŠKE
Zasniva se na načelu mjerenja inercije nastale akceleracijom zbog gibanja broda.

Osnova mu je zakon iz fizike prema kojemu brzina pokazuje prevaljeni put
(udaljenost) u jedinici vremena, a akceleracija promjenu brzine gibanja u jedinici
vremena. Kao navigacijski uređaj mjeri i kontinuirano pokazuje brzinu broda preko
dna, kurs preko dna i prevaljeni put preko dna, a na osnovi tih elemenata  i  broda.
Pogreške uređaja:
- Pogreška N-S akceleratora zbog razlike u geografskoj i geocentričnoj širini
- Coriolisova pogreška koja se javlja zbog rotacije zemlje
Točnost pokazivanja uređaja je  1 do  3% prevaljenog puta. Koristi se uglavnom
na ratnim brodovima.
11.7. ODREĐIVANJE SIGURNIH VODA S OBZIROM NA SLOBODNI PROSTOR ISPOD

KOBILICE (UKC) I NAČIN ODREĐIVANJA PROZORA MORSKIH MJENA (TIDAL
WINDOW)
Obzirom na gaz broda plovimo do sigurne udaljenosti:

- Gaz od 3 do 6 m – do izobate 10 m
- Gaz od 6 do 10 m – do izobate 20 m
- Gaz veći od 10 m – ovisi od UKC
12.1. STALNI I PROLAZNI BRODSKI MAGNETIZAM, DEMAGNETIZACIJA BRODA
Stalni brodski magnetizam potječe isključivo iz vremena gradnje, ako brod nije
kasnije imao veće rekonstrukcije. Polarnost i raspodjela polarnosti broda zavisi od
magnetske širine brodogradilišta i od smjera gradnje broda. Brod građen kod nas
(plava hemisfera) ima donji dio crvene, a palubu plave polarnosti, a polarnost pramca
i krme ovise od smjera gradnje. Ukupnu silu stalnog brodskog magnetizma
rastavljamo na 3 komponente, i to uzdužnu(P), poprečnu (Q) i vertikalnu (R).
Prolazni brodski magnetizam - mase mekog željeza na brodu zbog jake
permeabilnosti pod utjecajem Zemljina magnetskog polja relativno brzo poprimaju,
gube i mijenjaju prolazni (inducirani) magnetizam i tako stvaraju posebno polje
induciranog magnetizma. Inducirano magnetsko polje deformira postojeće polje
stalnog brodskog magnetizma i mijenja njegov utjecaj na kompas. Smjer i jakost
djelovanja toga magnetskog polja na kompas zavisi od magnetske širine,
magnetskog kursa broda i rasporeda profila mekog željeza prema kompasu. S
obzirom na položaj i smjer profila od mekog željeza, prema zamišljenom
koordinatnom sustavu koji prolazi kroz vrh stupića kompasne ruže razlikujemo 9
parametara koje možemo zamisliti kao 9 štapova od mekog željeza (a, b, c, d, e, f, g,
h, k) koji imaju predznak + ili – .
Demagnetizacija broda - podrazumijeva postupke i metode kojima je cilj smanjenje
ili poništavanje magnetskog polja broda. Pod ovim općim pojmom se razlikuju:
- Razmagnetiziranje broda - kratkotrajno djelovanje jakog vanjskog
elektromagnetskog polja na tvrdo brodsko željezo radi smanjenja stalnog
brodskog magnetizma
- Kompenzacija brodskog magnetizma - postupak kojim se odgovarajućim
vanjskim elektromagnetskim po1jem smanjuje (kompenzira) magnetsko polje
broda (stalno i promjenjivo), a može trajati duže ili kraće.
12.2. PLOVIDBA POD UTJECAJEM STRUJE I VJETRA
12.3. SUMRACI, DEFINICIJA I TRAJANJE
Svijetlost koja se odbija difuzijom od gornjih slojeva atmosfere i dolazi u oko

osmatrača i poslije zalaza sunčevog gornjeg ruba pod morski horizont, odnosno prije
njegovog izlaza nad horizontom zove se sumrak.
Razlikuju se tri vrste sumraka po trajanju:
- Građanski sumrak - je vrijeme koje prođe uveče od zalaza Sunca do trenutka kada
se ono spusti 6° ispod horizonta ili ujutro od trenutka kad se Sunce nalazi 6° ispod
horizonta do njegovog izlaza. U ovom razmaku vremena svijetlost je još takva da se
može čitati na prostoru otvorenog neba. Po završetku građanskog sumraka uvečer
pojavljuju se, a na početku ujutro još se vide zvijezde I reda.
- Nautički sumrak - je vrijeme koje prođe uveče od zalaza Sunca do trenutka kada
se ono spusti 12° ispod horizonta ili ujutro od trenutka kad se Sunce nalazi 12° ispod
horizonta do njegovog izlaza. Najpovoljnije vrijeme za osmatranje zvijezda je vrijeme
od svršetka građanskog sumraka do svršetka nautičkog sumraka uvečer, odnosno od
početka nautičkog do početka građanskog sumraka ujutro.
- Astronomski sumrak - je vrijeme koje prođe uveče od zalaza Sunca do trenutka
kada se ono spusti 18° ispod horizonta ili ujutro od trenutka kad se Sunce nalazi 18°
ispod horizonta do njegovog izlaza.
Uvečer, završetkom astronomskog sumraka nastaje potpuna noć, a ujutro početkom
astronomskog sumraka prestaje potpuna noć. Po završetku astronomskog sumraka
navečer, a na početku ujutro, pojavljuju se, odnosno ne vide se zvijezdeVI reda.
Trajanje sumraka zavisi od kuta nagiba ravnine deklinacione paralele po kojoj se u
određenom trenutku kreće Sunce prema ravnini horizonta osmatrača, tj. trajanje
sumraka uvijek zavisi od deklinacije Sunca i geografske širine osmatrača. Trajanje
sumraka na ekvatoru je kraće, jer Sunce izlazi, tj. zalazi po deklinacionoj paraleli
okomitoj na ravninu horizonta. Prema većim širinama sumraci su duži zbog kosog
uzdizanja, tj. padanja prema ravnini horizonta. Sunce se za osmatrača na polovima
prividno kreće po blagoj spirali.
12.4. IZBJEGAVANJE SUSTAVNE POGREŠKE, OPTIMALNI UVJETI ZA TOČNOST

POZICIJE
12.5. OBLICI RADARSKIH SLIKA, ANALIZA I TUMAČENJE
12.6. BRZINOMJERI, VRSTE, PRINCIPI RADA, POGREŠKE
Rotirajući
Hidrodinamički - pitotova cijev - mjerenje razlika tlaka u hidrodinamičkoj i
hidrostatskoj cijevi.
Ektromagnetski - indukcioni - mjeri se napon magnetskog polja
Doplerovi - mjeri brzinu odašiljanjem određene frekvencije te se mjeri razlika vraćene
frekvencije u prijemnik
Hidroakustični - mjeri brzinu na osnovi jeke povratnog signala odbijenog od morskog
dna.
12.7. ODREĐIVANJE NO-GO AREAS I GRANICA SIGURNOSTI
Područja u koja se ne smije ući treba na karti posebno označiti (npr. kosim paralelnim
crtama)
- Gdje je dubina na karti manja o gaza broda
- Minimalni UKC = 10% od gaza (za plovidbu u zaštićenim područjima od valova)
Faktori koji utječu na veličinu granice sigumosti:

- Dimenzije broda
- Preciznost navigacijskog sustava koji se koristi
- Manevarske sposobnosti broda
- Struje morskih mijena
Granice sigurnosti trebamo tako izabrati da ih možemo lako pratiti (pomažu paralelni
indeksi).
13.1. METEOROLOŠKA PLOVIDBA, PLOVIDBA U PODRUČJIMA TROPSKOG
CIKLONA
13.2. NAČINI ODREĐIVANJA POZICIJE U OBALNOJ NAVIGACIJI
13.3. LINIJA POZICIJE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI, KRUŽNICA, LUK I PRAVAC

POLOŽAJA
13.4. IDENTIFIKACIJA NEBESKIH TIJELA RAČUNSKIM PUTEM
Sa poznatim elementima: izmjerenom visinom, azimutom nepoznate zvijezde i

geografskom širinom zbrojene pozicije određuje se polarna udaljenost i satni kut
zvijezde. Iz polarne udaljenosti određuje se deklinacija nepoznate zvijezde, pri čemu
treba voditi računa da je polarna udaljenost manja od 90° kada su v i  istoimene, a
veća od 90° kada su raznoimene. Prilikom određivanja deklinacije i satnog kuta
računa se samo sa stupnjevima i minutama, tj. bez interpolacije. Ako se u spisku
zvijezda na nađe niti jedna čije se koordinate podudaraju sa koordinatama određenim
računom, znači da je osmatrano nebesko tijelo bilo planeta.
13.5. USPOREDBA ARPA I KLASIČNOG RADARA
ARPA radar ima kompjutersku obradu slike, daje mogućnost simulacije, daje nam
informacije o smjeru kretanja i brzini drugog broda, bolja je kvaluteta slike.
Nedostatak simulacije je da dok se simulira situacija izabrani objekt (brod9 može
promijeniti kurs ili brzinu, a da mi to ne znam.
Podaci koje dobivamo o objektima: kurs i brzina, CPA i TCPA, poruka o nestalom
objektu, prethodni položaj.
13.6. AUTOMATIZACIJA U NAV1GACIJI UPORABA ELEKTRONSKIH RAČUNALA
Do nje je dovela potreba da se brod opremi sa što više uređaja za sigurnost plovidbe
i točnost navigacije. Proces je počeo automatizacijom rada pojedinih uređaja
prijemnika zatim integriranjem manjeg broja uređaja u jednu cjelinu i stvaranja
jedinstvenog integriranog navigacijskog sustava. Prvim praktičnim rezultatom smatra
se automatsko kormilo. Veliku su ulogu odigrala džepna računala koja za kraće
vrijeme daju rezultat osmatranja u astronomskoj navigaciji.
13.7. IZVORI INFORMACIJA KOJI SE KORISTE PRI PLANIRANJU POMORSKE

PLOVIDBE
14.1. PODJELA KOMPASA PO KONSTRUKCIJII, SMJEŠTAJU NA BRODU
Prema tehničkoj konstrukciji: suhi, s tekućinom, indukcijski i gyromagnetski

Prema namjeni na brodu: glavni, kormilarski, rezervni, kompasi u brodicama i ručni
14.2. PLOVIDBA U SUSTAVJMA ODVOJENE PLOVIDBE
Plovidba u sustavima odvojene plovidbe ne oslobađa nas držanja pravila za

izbjegavanje sudara na moru.
14.3. UTJECAJ MORSKIH MJENA NA PLOVIDBU
14.4. TOČNOST POZICIJE U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI S 2,3 i 4
14.5. PIRB, SART, RACON, RAMARK
EPIRB - (Emergency Position Indicator Radio Beacon)

SART - (Search And Rescue Transponder)
RACON - (RAdar beaCON) radarski far (odgovarač) je primopredajnik
visokofrekventne EM energije (radarske frekvencije) postavljen na poznatim i
označenim pozicijama.
RAMARK - (RAdar-MARKer) radarski far (obični), kratkovalni radiopredajnik koji
emitira EM valove radarskih frekvencija 3200 do 9300 MHz, kontinuirano ili u
određenim vremenskim intervalima, a označavaju opasne točke na otocima ili obali.
Možemo ga nazvati još radarski svijetionik pomoću kojeg se može odrediti azimuth,
ali ne i udaljenost.
14.6. INTEGRIRANI NAVIGACIJSKI SUSTAVI
Podrazumijevaju elektronski sustav čiji je središnji dio računalo koje povezuje

elektroničke navigacijske uređaje i prijemnike u jednu cjelinu. Konfiguracija uređaja
ovisi o potrebama i mogućnostima korisnika. Ulazni senzori su radar, log, gyro,
dubinomjer, a prijemnici su: (Decca, Loran – nekada), a danas GPS i slično. Interface
ima ulogu pretvaranja raznih signala u oblik prepoznatljiv računalu.
14.7. VRSTE I NAČINI KORIŠTENJA PELJARSKIH TEHNIKA U OGRANIČENIM

VODAMA
Sigurni azimut i sigurni pokriveni smjer

Sigurne izobate
Sigurna udaljenost
Sigurni vertikalni kut
15.1. SVOJSTVA MAGNETSKE RUŽE KOM PASA
Osjetljivost - omogućava pokazivanje i najmanje promjenu kursa (ne smije biti veći
od 0.3°). Osjetljivost je data momentom povratka ruže.
Mirnoća - svojstvo koje spriječava kompasnu ružu da zbog bilo čega počne oscilirati
oko vertikalne osi.
Stabilnost - je svojstvo kompasne ruže koje joj osigurava stalan vodoravan položaj u
kotlu. Ona je veća što je veći razmak između uporišta i težišta ruže.
15.2. PLlMA I OSEKA, JEDNADŽBA PLlMNOG VALA
VVV  VNV VVV  VNV 180  t x  tVV 

y   cos
2 2 t NV  tVV
gdje su:
y - visina vode u nekom po volji vremenu tx iznad nivoa vode označene na karti
Vvv - visina visoke vode u vrijeme tx
VNV - visina niske vode u vrijeme tx
tVV - vrijeme visoke vode
tNV - vrijeme niske vode
Visine i vremena visoke i niske vode uzimaju se iz Tablica morskih mijena za
pojedino mjesto (s jedne i. druge strane) prema vremenu tx koje nas zanima, odnosno
visine y koja nas zanima. Iz jednadžbe plimnog vala može se dobiti visina vode u
traženom vremenu tx ili vrijeme tx kada će visina vode biti y.
15.3. IDENTIFIKATORI NEBESKIH TIJELA
Identifikator se satoji od 18 parova zvijezdanih karata (zapadna u crvenoj boji, istočna

u crnoj boji) nacrtanih u ekvatorsko-stereografskoj projekciji. Položaji zvijezda na
prvom paru karata odgovaraju mjesnom satnom kutu proljetne točke (s) od 10°, na
drugom paru od 30° i na 18-om paru odgovaraju kutu od 350°. Pored karata imamo i
prozirni dijagram sa vertikalnim i visinskim krugovima.
Sa identifikatorom se radi na slijedeći način:
Odredimo mjesni satni kut proljetne točke, potrži se odgovarajući par karata, zatim se
prema azimutu nebeskog tijela (crvenom ili crnom) izabere jedna karta u paru i na tu
kartu namjestimo prozini dijagram sa zenitom na geografsku širinu zbrojene pozicije.
S izmjerenom visinom i azimutom na karti se pronalazi pozicija zvijezde koja je bila
osmatrana.
15.4. ISPRAVCI IZMJERENE VISINE NEBESKIH TIJELA SEKSTANTOM
MM ´ - visina oka
dep – depresija morskog horizonta
 - pravi položaj nebeskog tijela
´- prividni položaj nebeskog tijela
 - refrakcija
p – paralaksa
Vi – izmjerena visina
Vp – prava visina
ki – instrumentalna pogreška
Visina nebeskog tijela izmjerena sekstantom iznad morskog horizonta nije jednaka
visini tog istog tijela izmjerenog u istom času iz središta zemlje nad pravim
horizontom uz pretpostavku da zemlja nije okružena atmosferom. Prva se zove
izmjerena (sekstantna) visina (Vi), a druga se zove prava visina (Vp).
Da bismo sekstantnu visinu sveli na pravu potrebno je izvršiti ispravke, i to:
1. ispravak za instrumentalne pogreške (ki) algebarska suma indeksne pogreške
i pogreške ekscentriteta
2. ispravak za depresiju horizonta (dep), funkcija je visine
3. ispravak za astronomsku refrakciju, ovisan je o uvjetima koji vladaju u
atmosferi (tlak zraka, temperatura, vlažnost) kroz koju prolazi zraka svijetlosti.
Zbog refrakcije nebesko tijelo vidimo na većoj visini nego je njegova prava
visina.
4. ispravak za prividni polumjer za Sunce i Mjesec. Do toga dolazi zato što
snimamo rub, a ne središte tih tijela i ovisi o njihovoj prividnoj veličini
5. ispravak za dnevnu paralaksu (P) ovisan je o motriteljevu položaju na Zemlji.
Zbog paralakse nebesko tijelo vidimo na manjoj visini nego je njegova prava
visina
Vi  Vs  k i
Vs (V) (Vο) ) (V)
Vi  V p    dep
V p  Vi    dep
V p  Vs  k i    dep
  V p  x  p (vanjski kut je suma unutarnjih)
x  Vi  dep   (uvrstimo)
za zvijezde p = 0
za Mjesec p = 53,9´ - 61,5´
za Sunce p = 8,8´´
15.5. BRZINOMJERI I POGREŠKE BRZINOMJERA
Rotirajući
Hidrodinamički - pitotova cijev - mjerenje razlika tlaka u hidrodinamičkoj i
hidrostatskoj cijevi.
Ektromagnetski - indukcioni - mjeri se napon magnetskog polja
Doplerovi - mjeri brzinu odašiljanjem određene frekvencije te se mjeri razlika vraćene
frekvencije u prijemnik
Hidroakustični - mjeri brzinu na osnovi jeke povratnog signala odbijenog od morskog
dna.
15.6. USTROJ ZAPOVJEDNIČKOG MOSTA I SUVREMENI ELEKTRONIČKI POMOĆNI

UREĐAJI U NAVIGACIJI
U plovidbi osnovni “pomagala” su vid i sluh, sve ostalo su pomoćni uređaji. Danas su
svi uređaji na mostu međusobno spojeni i izmjenjuju podatke, dužnost časnika u
straži je kontinuirano nadzirati situaciju vani na plovidbenom putu i motriti uređaje i
podatke koje od njih prima.
15.7 FAKTORI KOJI UTJEČU NA PLANIRANJE OCEANSKE PLOVIDBE I IZVORI

PODATAKA
Kod oceanske plovidbe važno je imati na umu:

- meteo-rute
- smjer i brzina oceanskih struja
- zalihe goriva i vode
- imati na umu tropske ciklone
- položaj i kretanje leda, zaleđivanje na palubi (opasno po stabilitet broda)
Izvori podataka: peljari, meteo karte, ...
16.1. OZNAČAVANJE PLOVNIH PUTEVA
Plovni putevi se u obalnom moru označavaju posebnim oznakama i uređajima. Oni

omogućuju pomorcu određivanje pozicije broda u svim uvjetima plovidbe i
određivanje sigurnog kursa u odnosu na postojeće opasnosti.
Međunarodno udruženje uprava pomorske signalizacije (IALA) je formuliralo 2 skupa
pravila:
Sistem A - (crvena svijetla/oznake na ljevo) + kombinirani kardinalni i lateralni sistem.
Koristi se u Europi, Africi, Indiji, Australiji i nekim djelovima Azije.
Sistem B - (crvena svijetla/(oznake na desno) ima samo lateralni sistem - koristi se u
Sjevernoj i Južnoj Americi i djelovima Azije.
Plovni put se označava pomorskim oznakama. Oznake mogu biti stalne i plutajuće.
Sve pomorske oznake možemo podijeliti na pomorske oznake sistema IALA i
pomorska svijetla.
Sistemom A označavaju se :
- Lateralne granice plovnih kanala,
- Prirodne opasnosti i druge prepreke (podrtine)
- Ostala područja važna za pomorce
Karakteristike oznakama daju se za noć bojom i ritmom svijetla, a za dan bojom,
oblikom i znakom na vrhu. Lateralnim oznakama označavaju se strane plovnih
kanala. Kardinalnim oznakama obilježavaju se:
- Najdublje vode nekog područja, a na strani koju označava oznaka
- Sigurna strana prolaza u odnosu na neku opasnost
- Upozorenje na važno mjesto u kanalu (zavoj, spajanje, završetak plićine)
Oznakama ovog sistema označena su 4 kvadranta (N, E, S,W)
16.2. UDALJENOST I PREĐENI PUT, BRZINA BRODA, POGREŠKE
Greška izmjerene brzine (u %) nije velika ako greška kormilarenja ne prelazi, u

praksi, dozvoljenu veličinu  2%. Treba, međutim, imati u vidu da i često
prebacivanje kormila s jedne na drugu stranu povećava otpor vode, a to smanjuje
brzinu.
16.3. PLOVIDBA U PODRUČJU LEDA
Javlja se u predjelima većih geografskih širina. Promjenom godišnjih doba, tj.

povećanjem temperature mora led se topi i lomi, te se pod utjecajem morske struje
kreće. Veliki komadi leda zovu se ledeni brijegovi, a njihove visine dosežu do
nekoliko desetina metara. Za sigurnu plovidbu naročito su opasni ledeni brijegovi, jer
samo 1/10 volumena leda pluta nad površinom. Česta pojava magle dodatno
ugrožava sigurnost plovidbe.
U okviru pripreme za plovidbu moraju se detaljno proučiti priručnici i pilotske karte.
Dobro je na kartu ucrtati granicu plutajućeg leda kako bi se imao predočen položaj
opasnog područja. Tokom plovidbe obavezna je uporaba radara (iako radar nije
najpouzdaniji), pa se preporučuje pojačano vizualno osmatranje, osmatranje
promjene meteoroloških uvjeta (npr. smanjenje visine valova pri ulasku u ledeno
područje). Također treba pratiti navigacijske radio-oglase, koji stalno daju podatke o
položaju i kretanju ledenih santi. Ledene brijegove treba izbjegavati na sigumim
udaljenostima.
16.4. OTKLANJANJE SLUČAJNE, INSTRUMENTALNE I GRUBE POGREŠKE U

ODREĐIVANJU POZICIJE BRODA
16.5. VALNA DULJINA RADARSKOG VALA
16.6. VDR (VOYAGE DATA RECORDER), PODACI I ANALIZA
Princip crne kutije u avionu, bilježi, kontinuirano snima sve što se događa na
zapovjedničkom mostu tijekom trajanja putovanja.
16.7. PLANIRANJE PLOVIDBE S OBZIROM NA VTS PODRUČJA I IZVORI PODATAKA
VTS služba je služba nadzora pomorske plovidbe. Nakada je to bilo od strane

privatnih organizacija, a danas gotovo redovito pod državnom upravom.
VTS služba se uspostavlja od strane nadležnih vlasti sa ciljem da se unaprijedi
sigurnost i efikasnost pomorskog prometa i zaštita okoliša.
Njena djelatnost je prikupljanje podataka, obrada podataka, služba izvješćivanja,
služba navigacijske pomoći, služba organizacije prometa, podrška pridruženim
aktivnostima službe.
Prikupljanje podataka osnovna je funkcija. Podaci se dijele na statičke (oni koji se
tijekom vremena ne mijenjaju) i dinamičke (oni koji se stalno mijenjaju). Ti podaci
zajedno čine sliku stanja prometa (traffic image). Sadrže podatke o plovnom putu
(hidrometeorološki podaci, i sl.), podatke o stanju prometa (vektori kretanja) i podatke
o objektima, opremi i sredstvima.
Podaci se dobivaju izvješćima sa brodova:
- početno izvješće (initial)
- izvješće o položaju (pozition)
- izvješće o skretanju (deviation)
- završno izvješće (final)
- ulazno izvješće – na malim područjima, umjesto ova 4 prethodno navedena
- izvješće o nezgodi (ako se dogodi)

C7 - Navigacija I Planiranje Plovidbe

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

C7 - Navigacija I Planiranje Plovidbe

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

NAVIGACIJA I PLANIRANJE PLOVIDBE

1.1. GNOMONSKA PROJEKCIJA

1.2. LINIJE POZICIJA U OBALNOJ NAVIGACIJI

1.3. NEBESKA SFERA

Na otvorenom se moru brod nalazi u sredini kruga, takozvanog morskog horizonta i

1.4. GEOGRAFSKA ŠIRINA I AZIMUT POMOĆU SJEVERNJAČE

Jednostavno određivanje geografske širine pomoću Sjevernjače proizlazi iz činjenice

Račun azimuta sjevernjače

Poznato je da je deklinacija sjevernjače oko 89°, a najveća geografska širina do koje

1.5. ŽIROSKOP, OSNOVNA SVOJSTVA

1.6. PRAVO NAVIGACIJSKO PLOTIRANJE

1.7. OBAVEZA PLANIRANJA PUTOVANJA PREMA STCW-u 78/95

2.1. STEREOGRAFSKA PROJEKCIJA

Točka projekcije je na suprotnoj strani (antipolnoj točki) Zemlje od dodirne ravnine.

2.2. POZICIJA BRODA ISTOVREMENIM OPAŽANJEM

Pozicija broda opažanjem jednog objekta – primjenjuje se kad je na horizontu

Pozicija broda opažanjem dvaju objekata - više je načina određivanja pozicije, a

2.3. HORIZONTSKI ILI MJESNI KOORDINATNI SUSTAV

Koordinate: visina i azimut.

2.4. POLOŽAJ BRODA U PROLAZU NEBESKOG TIJELA KROZ MERIDIJAN

2.5. ŽIROKOMPAS, SVOJSTVA I PRIMJENA U NAVIGACIJI

Gyro kompas koristi svojstva žiroskopa, čija se os rotacije usmjerava u pravcu

2.6. HIPERBOLIČKA NAVIGACIJA, PRINCIP RADA

Hiperbolični radio-navigacijski sustavi zasnivaju se na hiperboli kao liniji pozicija

2.7. ELEMENTI PLANA PUTOVANJA

- Namjera, predmet, cilj (Objectives),

3.1. MERKATOROVA KARTA

3.2. POZICIJA BRODA U RAZMAKU VREMENA U OBALNOJ NAVIGACIJI

3.3. EKVATORSKI KORDINATNI SUSTAV

Mjesno ekvatorski ili 1. ekvatorski koordinatni sustav

3.4. MARC DE SAINT HILAIRE-ova METODA ODREĐIVANJA POZICIJE BRODA

Ova se metoda (visinska metoda) sastoji u tome da se pomoću zbrojene pozicije,

Ako se u točki Pv nacrta prava linija CD koja je okomita na vertikalni krug

3.5. PRINCIP RADA POJEDINIH VRSTA ŽIROKOMPASA

Žiro kompas Sperry

3.6. HIPERBOLA KAO LINIJA POZICIJA, POGREŠKE

Grafički se dobiva spajanjem više parova kružnica, a radijusi kružnica su takvi da

3.7. NAČINI PREDOČENJA PLANA PUTOVANJA

Najčešče se plan plovidbe predočuje na sljedeće načine: .

4.1. KLASIFIKACIJA POMORSKIH KARATA, SADRŽAJ KARTE, RAZMJERI

4 2. ZBROJENA I PROCJENJENA POZICIJA

4.3. EKVATORSKI KOORDINATNI SUSTAV (3.3.)

4.4. POLOŽAJ BRODA SNIMANJEM NEBESKOG TIJELA U RAZMAKU VREMENA

4.5. ŽIRO KOMPASNI PONAVLJAČI I AUTOMATSKO KORMILO

- Sastoji se od 2 ruže; glavne (s podjelom 0-360°, za čitanje cijelih stupnjeva) i manje

Sinhronizacija s matičnim kompasom vrši se tako da se s kotla ponavljača skine

4.6. HIPERBOLIČKI NAVIGACIJSKI SUSTAVI: IMPULSNI I FAZNI

Hiperbolični radio-navigacijski sustavi zasnivaju se na hiperboli kao liniji pozicija

4.7. PODJELA PLANA PUTOVANJA S OBZIROM NA PODRUČJE PLOVIDBE

- Oceanska i odobalna područja: do 200m dubine ili 50Nm od obale

5.1. SADRŽAJ KARTE, OZNAKE I SKRAĆENICE, KATALOZI KARATA, AŽURIRANJE

Pomorske karte popisane u katalogu pomorskih karata i navigacijskih publikacija

Vb – brizna broda (16 čv)

5.3. ASTRONOMSKO NAUTIČKI TROKUT

5.5. KONTROLA DEVIJACIJE ŽIRO-KOMPASA U OBALNOJ NAVIGACIJI

U obalnoj navigaciji kontrola žiro-kompasa vrši se pokrivenim smjerom.

5.6. TOČNOST I POUZDANOST POJEDINIH SUSTAVA HIPERBOLlČKE NAVIGACIJE

Consol je prvi navigacijski hiperbolički sustav kojim se određuje radio azimut.

Kod oceanske plovidbe važno je imati na umu:

6.1. ELEKTRONSKE KARTE (RASTERSKE, VEKTORSKE), ECDIS

Pod elektronskom kartom podrazumijevamo memorirane podatke koji mogu na PPI

6.2. PLOVIDBA PO LOKSODROMI

6.3. VRSTE VREMENA U ASTRONOMSKOJ NAVIGACIJI I NJIHOVA PRETVORBA,