The strange history of the Washington consensus

-Ovaj je autor 1989. godine skrojio listu od 10 reformi koje bi trebale pomoci ekonomskom razvoju
zemalja latinske amerike nazvanom Washington consensus.

-Nakon nekog vremena, i dalje smatra da je njegova lista dobra, ali nepotpuna.

-Neke od predlozenih mjera su: odrzavanje niskod deficita drzavnog budzeta, financijska
liberalizacija, poreza reforma, uklanjanje prepreka stranim investicijama, …

-Ove su mjere bile u suprotnosi onome sto se prije smatralo uobicajeno za takve zemlje.

-Autor smatra da su u dugom roku, napori zemlje ti koji vode do razvoja ili pada, a ne medunarodni
faktori.

-Autor nije mislio da ce se njegova lista uzeti kao „gotov recept“ te, kaze, da je to znao, uz financijsku
liberalizaciju i porezne reforme dodao nadzor financijskog sustava.

-Privatizacija je malo popularna jer se uvijek umijesa korupcija, ali donese mnoge prednosti.

-Neke od kritika njegovog konsenzusa su bile stvari koje je izostavio, ali je on mislio da se
podrazumijevaju.

-Razvoj drzava u 90-im godinama dovelo je do vaznosti reformi drzavnih institucija koje, u vrijeme
nastanka konsenzusa, nisu bile u prvom planu.

-Autor smatra da su kritike na racun neupotpunjenosti politika opravdane, ali ga neki krive da su
njegove reforme dovele do argentinske krize koja je bila zapravo uzrokovana drzanjem nerealnog
tecaja i ne poduzamanjem nikakvih mjera da bi se to suzbilo.

-Neki ljudi interpretiraju ovaj konsenzus kao slican Bretton Woodskom sporazumu, sto nije tocno.

-U BW sporazumu drzave su bile slobodne odabrati potpuno fluktuirajuci tecaj ili fiksiran uz neku
valutu, sto moze dovesti do precjenjivanja valute.

-MMF i Svjetska banka su se nakon nekog vremena slozile da je vrlo bitno pitanje kod raspodjele
dohotka – tko dobiva, a tko gubi.

-MMF je postao vrlo kritican prema Bushevoj administraciji, ne zbog deficitja koji se stvorio u
posljednjem ciklickom padu, vec zbog deficita koji ce se dogoditi bez povecanja poreza.

-Neki kritiziraju da je ovaj konsenzus samo uvod u neoliberalizam i trzisni fundamentalizam.

-Nakon razocaravajuceg razvoja ekonomija latinoamerickih zemalja (osim Cilea), autor se pridruzio
timu ekonomista koji rade na novim prijedlozima za te zemlje.

-Te zemlje trebaju imati kao cilj izbjegavanje kriza i stabiliziranje makroekonomije, koje ukljucuje
stabiliziranje inflacije, ali i stabiliziranje realne ekonomije.

-Drzave moraju smanjiti omjer duga i BDP-a kroz povecanje suficita u dobrim vremenima.

-Kina je mogla imati deficit u 2001. godini, dok Argentina nije jer su imale drugacije politike tijekom
1990-ih.
-Savjetuju drzanje odredene fleksibilsnosti tecaja kako bi se ublazili sokovi i krize, iako u nekim
slucajevima ima logike drzati fiksni tecaj.

-Takoder savjetuju da se nastave financijska i trgovinska liberalizacija u ovim drzavama.

-Savjetuju da se provede reforma institucija.

-Npr. porezna reforma nece donijeti zeljene rezultate ukoliko je administracija pod velikom
korupcijom.

-Jacanje institucija je jedno od najvaznijih inovacija u razvojnoj ekonomiji tijekom 90-ih godina.

-Na kraju, savjetuju da se analizira raspodjela dohotka te da bude ravnopravnija kroz npr. vece
oporezivanje bogatih, bolje obrazovanje, mikrokreditiranje, …