Dr.

Tihomir Domazet

NOVA PARADIGMA RAZVOJA I EKONOMSKE POLITIKE

Zagreb, rujna 2010.

Vladimir Stipeti: Neoliberalistika ekonomska misao, koja stoji iza recepata razailjanih diljem svijeta, pokazala se neuinkovitom u mnogim nerazvijenim zemljama. Drim to dokazom kako opa naela moraju uvaavati naslijeene specifinosti: a kako se naslijee razlikuje, to je stanoviti stupanj eksperimentiranja neophodan da bi se otkrilo to je za datu sredinu najbolje. Reforme koje uspijevaju u jednoj zemlji, ne moraju donijeti rezultate u drugoj.

1. Uvod
Ukupni pad BDP-a, bruto domaeg proizvoda u dvije godine, 2009. i 2010., iznosit e, ocjenjuje se, oko 8%, to je najvea kontkrakcija u usporedbi s gospodarstvima u okruenju i onima slinih Hrvatskoj. Pad BDP-a i drugi negativni ekonomski pokazatelji ukazuju da je Hrvatska u dubokoj ekonomskoj krizi, mnogo veoj nego se to slubeno iskazuje, no, zanemarivanje postojanja krize i nepoduzimanje odgovarajuih mjera od nosilaca ekonomske politike ima za posljedicu da je hrvatsko gospodarstvo u teem poloaju u odnosu na druga, to e imati utjecaja i na izlazak iz krize. Naalost, jo uvijek nema jasne defincije uzroka krize kao niti poduzimanja odgovarajuih mjera nosilaca ekonomske politike, to je svakako utjecalo na produbljivanje krize. S druge strane, poduzete mjere bile su nedosljedne i nisu doprinijele oivljavanju ekonomske aktivnosti, kao osnovi izlaska iz krize. Naime, sredinom 2009. poveana je stopa poreza na dodanu vrijednost (s 22% na 23%) i uveden je dodatni porez na dohodak (tzv. hara, koji je dijelom prestavo vaiti od kolovoza 2010.), dolo je do velikog zaduivanja drave, a istovremeno uvelike je smanjena investicijska aktivnost. Vlada Republike Hrvatske donijela je u travnju 2010. Program gospodarskog oporavka, no njegova primjena, prema ekonomskim pokazateljima, nije dala najavljivane rezultate Usput treba napomenuti da je u Hrvatskoj ostala nezapaena velika rasprava u vezi rjeavanja krize, putem tednje ili fiskalnog poticaja (austerity vs stimulus). Danas nisu potrebna uvjeravanja da je Hrvatska u krizi, ali nedostaje jasna koncepcija izlaska iz krize, te okvir ekonomske politike i razvoja za razdoblje koje je pred nama. Da bi bili dosljedni ranije iznesenim ocjenama, ocjenjuje se primjerenim dati dijagnozu krize odnosno njene uzroke i potom utvrditi mjere kao okvir razvoja i ekonomske politike. Bez namjere da se ulazi u veliku eksplikaciju, ocjenjuje se da se glavni uzroci ekonomske krize mogu svesti na sljedee: (1) politika tranzicije, pogrena privatizacija i tajkunizacija, (2) strukturalna kriza hrvatskog gospodarstva, (3) neoliberalna kola miljenja i njena (ekonomska) politika, (4) prelijevanje svjetske financijske i ekonomske krize na domae gospodarstvo, (5) vanjska i unutarnja neravnotea (6) osamostaljeni i nedovoljno regulirani

financijski sektor, (7) izostanak odgovarajue kontrolne funkcije drave, i (8) (ne)znanje i vjetine kao uzrok krize. Dakle, ako je poznata dijagnoza upadanja u krizu, onda mora postojati i terapija izlaska iz nje.1 S druge strane, ako bi izostale mjere ili bi izostale adekvatne mjere rjeavanja krize, postoji realna opasnost da se financijska i ekonomska kriza ubrzo prelije na ostale dijelove i postane velika drutvena kriza. Premda se socijalni nauk (katolike) crkve teko moe uzeti za konkretno rjeavanje financijske odnosno ekonomske krize, ipak treba ozbiljno uzeti u razmatranje ocjene crkve u vezi krize. Razliiti aspekti krize, njena rjeenja i novi razvoj koji budunost moe donijeti, meusobno su povezani, utjeu jedni na druge, zahtijevaju nove aktivnosti holistikog razumijevanja nove humanistike sinteze. Sloenost i teina sadanje ekonomske situacije s pravom nas zabrinjavaju, stoga moramo usvojiti realistini pristup te trebamo prihvatiti nove odgovornosti s povjerenjem koje od nas zahtijeva budunost svijeta, koji treba duboku kulturnu obnovu, svijet koji treba ponovno otkriti temeljne vrednote na kojima treba graditi bolju budunost. Sadanja nas kriza obvezuje da ponovno planiramo na put, da si postavimo nova pravila i da otkrijemo nove oblike odgovornosti, na temelju pozitivnih iskustava te da odbacimo one negativne. Ova kriza na taj nain postaje prilika za razluivanje, u kojoj vidimo novu viziju za budunost. S ovim pristupom, koji je povjerenje a ne oaj, primjereno je rjeavati sadanje tekoe.2 Prethodna ocjena ukazuje da se ekonomika, pa tako i drutvena kriza, ne mogu gledati izolirano, ve je umijee kako postaviti kontekst razmatranja. Zapadna se kultura temelji na tri kamena temeljca: religijski aspekt idovske kulture, znanstveni aspekt Grka i imperijalizam Rimljana.3 Gornji navod, koji se povezuje s globalnom ekonomskom krizom, ukazuje da e se Zapad, koji je vie od tisuu godina uivao blagodati vladanja, morati suoiti s novim izazovima te spoznati i druge kulture, starije civilizacije, koje, ini se, dobivaju svoj momentum, ali na drugim temeljima nego je to dosada inio. Te je prognoze detaljno opisao Stephen King 4: On tvrdi da e nastanak azijskih ekonomskih divova odnosno njihov skupni rad i izvori tednje imati dramatine uinke u globalnoj raspodjeli investicija i bogatstva. Kingovo je miljenje da mnogi zapadni optimisti pogreno misle da je uspon Zapada bio zbog vrhunskih institucija, osobito trita, i vrhunske znanosti i tehnologije, osobito u komercijalnoj primjeni. King tvrdi da je Zapad dosegnuo svoj vrhunac barem onoliko koliko je koristio, ili, iskreno reeno, pljakao svjetske fizike i ljudske resurse. Budunost e biti gruba za zemlje Zapada, koje su stoljeima imali ekonomsku i politiku dominaciju Sadanja ekonomska kriza, koja je posljedica, prije svega ekonomske politike temeljene na neoliberalnoj koli, istovremeno ukazuje da nekritiko preuzimanje ekonomskih rjeenja kao recepata moe imati vrlo negativne posljedice, kao to u primjeru Hrvatske govori primjena Washington concensusa, a s druge strane ukazuje da pri rjeavanju krize odnosno
1 2

Branko Horvat, Jugoslavensko drutvo u krizi, Globus Zagreb 1982, str. 9 Caritas in veritate, Enciklika pape Benedikta XVI, Vatikan 2009, str. 10 3 Soumitra Sharma, Reflections on the Philosophical Foundations of Economics, Mikrorad Zagreb 2010, str. 63 4 Stephen King, Losing Control, The Emerging Threats to Western Prosperity, Yale University Press, svibnja 2010. S. King je glavni ekonomist HSBC-a

definiranja ekonomske politike za sljedee razdoblje, treba uvaavati specifinosti, tradiciju i druge raznolikosti, koje Hrvatska doista ima. Shvatimo smisao razvoja i utjecaj Zapada i s druge strane. Ili, kao to je Keynes izravno tvrdio: motor kapitalizma je potranja radnika, a ne buroaske elite. Zamjenom politike klase s politikom upravljanja masovnom potronjom, industrijska drutva stvaraju nove putove za rast. Na primjer, automobil je promijenio urbane sredine i naina ivota. Autoceste, trgovaki centri i supermarketi postali su glavno obiljeje prigradskih pejzaa. Konzumerizam je takoer proirio aktivnosti u slobodno vrijeme, te zajedno s novim tehnologijama, omoguio je proirenje turizma, zabave i informatike industrije.5 Neoliberalizam je (dosada bio) nosilac ideja, promotor promjena i uzronik nastanka ove krize. Najrazvijenije zemlje svijeta, odnosno njihovi lideri, doista su smatrali da su pronali konano rjeenje, kraj svijeta, a zapravo je to bio uvod u veliku krizu. Kad je u Velikoj Britaniji na vlast dola Margaret Thatcher, a u SAD-u Ronald Reagan, neoliberalizam je u razvijenim kapitalistikim dravama postao nova ortodoksna ekonomika. 1989. godine, s padom Berlinskog zida, apologete postojeeg drutvenog sustava slavili su Kraj povijesti. Dvije godine kasnije, raspao se Sovjetski savez. Pad Berlinskog zida oznaio je kraj ne samo Hladnog rata, ve i naputanje poslijeratnog globalnog New Deala.6 No to ne znai da e neliberalizam nestati sam od sebe. Naime, kod drutvenih znanosti mogunost za jasno dokazivanje svojeg ispravnog pristupa je manje, te stoga razliite kole miljenja mogu dugo koegzisitirati. Meutim, istovremeno treba dodati, ukoliko kod najrazvijenijih zemalja doe do reaktivacije krize, makar i slabijeg intenziteta (na primjer. U obliku double dip), kao posljedica neoliberalne kole miljenja, utoliko e biti lake diferencirati se od tog ekonomskog pristupa. Ovaj je rad pripremljen s ciljem utvrivanja nove paradigme razvoja. To je, ocjenjuje se, najvaniji zadatak relevantnih drutvenih imbenika, jer se Hrvatska upravo nalazi u jednoj takvoj povijesnoj situaciji.

2. Saeta ocjena dosadanje ekonomske politike

Prvo. Prvi i najznaajniji uzrok ove krize je provedena privatizacija i tajkunizacija, a s time i moralni hazard, koje se ovdje posebno ne analizira, jer je to bio predmet brojnih analiza i rasprava. Drugo. Ovo je strukturalna kriza ili kriza sustava, te se razlikuje od kriza razvijenih gospodarstva. Naime, u posljednjih 20-tak godina, potpuno je promijenjena struktura gospodarstva, a nije izgraeno efikasno i odrivo novo gospodarstvo. Na primjer, udjel (preraivake) industrije u BDP-u 1989. godine iznosio je 37,8%, a 2009. godine 16,7%. Nestale su brojne grane, a nove nisu nastale. Udjel poljoprivrede, u istom je razdoblju pao s 12,1% na 5,9%, a nova struktura nije efikasnija, a za brojne grane glavno je obiljeje da se nedostatna ponuda rjeava uvozom.

5 6

Robbie Robertson, The Quiet Revolution': Globalization, Imperialism & Development Minqi Li, The End of the End of History: The Structural Crisis of Capitalism and the Fate of Humanity, Science & Society, Volume: 74, Issue: 3, 2010, Capitalism and Crisis in the 21st Century, str. 295 (prijevod T.D.)

Tablica 1.: Struktura (%) BDP-a u tekuim cijenama po rashodnoj metodi 2007 Q1/2010 2007 2008 2009 I-III 2010 Kuanstva Drava Investicije Zalihe Izvoz Uvoz BDP 60,1 18,5 26,2 2,7 42,8 50,4 100,0 59,1 18,6 27,6 3,2 41,9 50,3 100,0 56,9 19,7 24,7 2,0 36,1 39,4 100,0 58,9 20,9 21,0 7,1 30,0 37,9 100,0

Takoer je korisna analiza strukture BDP-a prema proizvodnoj metodi u istom razdoblju.

Tablica 2.: Struktura (%) BDP-a u tekuim cijenama prema proizvodnoj metodi 2007 Q1/2010
Poljoprivreda 5,2 5,6 5,9 5,7 Industrija 17,6 17,5 16,7 18,6 Graevinarstvo 6,7 7,2 7,0 6,4 Trgovina 11,0 10,6 9,5 9,3 Hoteli 3,8 3,7 3,9 1,9 Promet 7,8 7,4 7,3 6,3 Financije 19,7 19,8 21,3 22,6 Javna uprava 14,4 14,6 15,7 17,0 BDV 86,1 86,3 87,1 87,9 Porezi 13,9 13,7 12,9 12,1

BDP

2007 2008 2009 I-III 2010

100,0 100,0 100,0 100,0

Gornji podaci ukazuju da je u vrlo kratkom razdoblju 2007 2010, dakle u razdoblju nastanka i produbljenja krize dolo do velikih promjena koje su izmijenile hrvatsko gospodarstvo: (1) udjel kuanstava u BDP-u 2007 2009 smanjen je za 3,2 postotna poena, to je relativno mnogo jer je to najvei doprinos rastu, a zamjene nema, (2) investicije su istom razdoblju imale najvei pad, koji je nastavljen i u 2010. godini, (3) u okviru realnog i nominalnog pada BDP-a, jedino financije (financijski sektor) imaju realni rast, prije svega zbog promjene relativnih cijena u korist ovog sektora, te poveanja javne uprave (sektor drave), jer politika javnih financije nije uspjela smanjiti rashode putem dravnog prorauna, a (4) najvee su promjene u odnosima s inozemstvom (uvoz-izvoz), jer je zbog nemogunosti vanjskog financiranja (sudden stop) dolo do pada i izvoza i uvoza, te je zbog njihove strukture istovremeno dolo do relativnog poboljanja stupnja pokrivenosti uvoza izvozom, (5) odnos domae potranja od domae ponude smanjen je s 108,4 (2008) na 103,3 (2009), ali ne zbog rasta domae proizvodnje, ve zbog veeg smanjenja potranje od ponude, to je imalo za posljedicu da je uslijed nedostatka izvora financiranja smanjen uvoz kao (negativan) doprinos rastu BDP-a. Tree, neoliberalna kola miljenja. Njeni glavni ciljevi deregulacija, privatizacija i liberalizacija, sadrani u Washington consensusu, pretoeni su u domau ekonomsku politiku, koja je s malim izmjenama u primjeni od 1993. godine. Na tome izgraena paradigma rasta temeljena na inokapitalu/inodugu doivjela je kolaps. Takoer treba dodati da glavni cilj ekonomske politike nije rast, to se moe vidjeti iz donje tablice, ve stabilni teaj i stabilne cijene, to se esto iznosilo kao makroekonomska stabilnost. Meutim, unato opravdanoj kritici Washington consensusu, njegov sastavni dio nije stabilni teaj, ve realni teaj, koji je poticajan izvozu.7
7

Stjepan Zduni, Politika stabilizacije i liberalizacije u strategiji razvija hrvatskog gospodarstva, 1993.: Politika intervalutamog tecaja mora biti razvojno poticajna. Odstupanja su mogua samo privremeno u antiinflacijskoj politici, kada fiksnost teaja dovodi do aprecijacije domae valute, to moze dovesti do

Prema podacima instituta Sveuilita Groningen8 realni BDP Hrvatske mjeren PPP-om je u razdoblju 1989 2009. porastao 6,5%, to se podudara s procjenama ovog autora 9, dok EBRD iskazuje rast svega 5,0%. Rast BDP-a Hrvatske bio je znatno sporiji u odnosu na neke zemlje s kojima se esto usporeuje, ali i od najrazvijenijih zemalja, tako da se poveao jaz nerazvijenosti, odnosno BDP/s Hrvatske mjeren PPP u odnosu na Zapadnu Europu je od 44% iz 1989. godine pao na 36% u 2009. godini. Na to ukazuju neki podaci navedenog instituta: Tablica 3.: Rast BDP u PPP Hrvatske i odabranih zemalja u razdoblju 1989 - 2009 Drava Njemaka Italija Slovenija Poljska SAD Hrvatska Indeks rasta 2009. (1989 = 100) 129,8 121,9 149,9 182,9 165,1 106,5 Prosjena godinja stopa rasta (%) 1,3 1,0 2,0 3,1 2,5 0,3

etvrto. Vlada, koja je odgovorna za ekonomsku politiku, i dalje inzistira da je glavni uzrok ove krize globalna kriza odnosno njeno prelijevanje na domae gospodarstvo. Uzroci nastanka globalne krize lee u kolapsu Bretton Woodsa, poetkom 1970-tih i naputanju direktne konvertibilnosti dolara u zlato, financijski liberalizam i inovacije kojom su olabavljena kreditna ogranienja javnom i privatnom sektoru. Kuanstava u razvijenim gospodarstvima - gdje je rast realnog dohotka bio anemian - mogla su koristiti dug za potronju iznad svojih mogunosti. Proces je potpomognut propisima kao nikada dosada, a sve ee su skupe drave i Meunarodni monetarni fond davali pomo kao odgovor na sve uestalije i sve vee krize, kao i labavljenje monetarne politike iz 1990-tih. Politika podrka za ovu demokratizaciju kredita i vlasnitvo nekretnina (kue i stanovi) nastavio je trend nakon 2000. Ova je paradigma primijenjena da se opravda globalni rast temeljen na dugu: tranzicija iz hladnog rata u Washington consensus, reintegracija emerging markets u globalnu ekonomiju, kombinacija visokog rasta i niske inflacije, pretjerano koritenje konvergencije prije ulaska u EMU i brza financijska inovacija. Meutim, najrazvijenije zemlje koje su se suoile s najveom krizom dosada, krizu rjeavaju ne birajui sredstva i ne marei za ideologije i to: (1) kriza se ne rjeava kratkoronim mjerama ve barem srednjorono (5 god.), (2) kriza se ne rjeava fiskalnim poticajima odnosno poticanjem potranje putem keynesijanskog pristupa (General Theory), jer to nema utjecaja na ekonomske aktivnosti (Treaury view, rani Keynes), ali alternativa nije

slabljenja konkurentnosti domace privrede na svjetskom trzistu, a time i do ugrozavanja razvoja. Ta politika je osnova svake strategije razvoja i moraju je prihvatiti vlade bilo koje orijentacije. 8 Podaci instituta osniva mu je Angusa Madisona (1926 2010) 9 Dr. Tihomir Domazet, Ekonomska kriza i izlazna strategija, HDE Zbornik radova, Opatija 2009, str. 36

(neo)liberalni pristup, (3) kriza se rjeava svim mjerama: spaavanje banaka iz poreznih izvora (SAD); (4) sredinja banka (ECB) otkupljuje dravne obveznice i privatnog sektora (!), (5) drava socijalizira dugove, (6) neprihvatljiva je ekonomska politika koja ne stvara nova radna mjesta, (7) najrazvijenije zemlje, iji je dravni dug na apsolutnoj i relativnoj razini najvii dosada vjerojatno oekuju zajedniku akciju za smanjenje duga, (8) fiskalne (porezne) pomoi kuanstvima ili kod kupnje automobila nisu dale uinke za rjeenje krize Peto. Glavno je obiljeje hrvatskog gospodarstva neravnotea, unutarnja i vanjska. Za analizu (ne)ravnotee koristi se Mundell Flemingov model10, odnosno analizira se na koji se nain uspostavlja ekvilibrij. Karakteristika je hrvatskog gospodarstva da je agregatna potranja (AD) vea od agregatne ponude (AS), to je, dakle, unutarnja neravnotea, a ekvilibrij se svake godine uspostavlja novim i veim zaduivanjem. U razdoblju od 1999. do 2010. ukupan bruto vanjski dug iznosio je, kako je navedeno, 89,5 mlrd (1999 2009: 78,4 mlrd ), a u cijelom razdoblju, ocjenjuje se, dodatno je prodano dravne imovine u iznosu preko 20 mlrd , to je takoer u funkciji uspostave ekvilibrija. U 2009. godini bruto vanjski dug povean je 11,7 mlrd , meutim BDP je nominalno pao za 2,7%, a realno za 5,8%. U 2010. bruto vanjski dug bit e povean za preko 10 mlrd - saldo vanjskog duga bit e vei za oko 3 mlrd , a BDP e realno pasti, ocjenjuje se, 1,7%. Tablica 4.: Vanjski dug Hrvatske po odreenim godinama Redni broj Opis 1 Vanjski dug u mln . 2 Dug/BDP u % . 1993 1999 2003 2010p 2283 10175 19884 48000 14,4 47,0 66,3 104,3

Navedeno ima za posljedicu i poveani odljev s osnova obveza za kamate po inozaduenju, koje su u 2009. iznosile 2,7% BDP-a, a u 2010. e iznositi oko 3%. Stanje vanjskog duga na kraju 2010. ocjenjuje se u iznosu oko 48,0 mlrd (to ukljuuje "kruna ulaganja", engl. round tripping) ili relativno oko 104% BDP-a.

10

Glavna svrha Mundell Fleming modela je odrediti ravnoteu dohotka odnosno BDP-a i kako on reagira na ekonomsku politiku i utjecaje (okove). Ovaj model povezuje devizno trite, FE, trite roba, IS, trite novca, LM. Prema ovome modelu opa se ravnotea dobije kada su tri navedena trita, FE, IS i LM u ravnotei, to se vidi iz dijagrama. Uz gornji dijagram treba dodati da se na ordinati (okomitoj osi) nalazi kamatna stopa, i, a na apscisi (vodoravna os), nacionalni dohodak odnosno BDP, Y. Mundell Fleming model objanjava krivulju IS povezujui dva kraja. IS krivulja ukazuje da ravnotea nacionalnog dohotka ovisi o kamatnoj stopi. Istovremeno valja znati da je kamatna stopa endogena varijabla te dok se ona ne zna ne moe se realno utvrditi nacionalni dohodak. Osim toga, budui da se poloaj IS die kada se mijenja teaj, ravnotea dohotka takoer ovisi o teaju. Dakle, ako se ne zna i ova druga endogena varijabla, dakle teaj, ne moe se realno utvrditi nacionalni dohodak. U ovom modelu devizno trite i novano trite pridodaje se tritu roba da se odredi kamatna stopa i teaj, to sveukupno treba omoguiti odreivanje ravnotee. Pojednostavljeno, kad se znaju dvije krivulje, trea se usklauje da se dobije ravnotea. Na primjer, ako je zadan teaj, FE, i ponuda novca odnosno novano trite, dakle krivulje LM, trite roba, IS, ovisi o prethodne dvije da se dobije ravnotea.

Valja ponoviti, paradigma rasta temeljenog na inozemnoj akumulaciji doivjela je kolaps: stanje vanjskog duga na kraju 2010. godine nominalno je 4,8 puta vee od stanja vanjskog duga na kraju 1999. godine, a BDP je u istom razdoblju povean svega 2,4 puta. Pri tome se istie da je u 2009. bio ak nomilalni pad (2,7%), a 2010., ocjenjuje se, nee biti niti nominalnog rasta. Odnos tednje i investicija (S I), istovremeno pokazatelj salda na tekuem raunu bilance plaanja, ujedno je pokazatelj vanjske neravnotee. Dakle, razlika izmeu tednje (S) i investicija (I) oznauje u kojoj se mjeri koristi inozemna akumulacija za financiranje investicija, kada je domaa tednja manja od investicija (S < I). Tablica 5.: (S I) Odnos tednje i investicija (% BDP-a) Godina (S-I)/11 BDP u % 2005 -7,0 2006 -8,2 2007 -8,6 2008 -10,9 2009 -6,0 2010p -6.0

Ve je ranije ukazivano12 da je eksterna neravnotea odnosno deficit tekueg rauna bilance plaanja esto uzrok financijske krize (Baltike zemlje, Bugarska, Rumunjska,...), a fiskalni deficit, koji je takoer stalno prisutan, kod nas produbljuju krizu. Oba ova deficita ili twin deficit, ukazuju na neodrivost jer su kronini problem ekonomske politike. Istovremeno, iznimno veliki utjecaj na neravnotee imaju relativne cijene i teaj. Dakle, umjesto da relativne cijene i teaj bude jedna instrumentalna varijabla za rjeavanje neravnotee, u proteklom razdoblju kretanja su bila ak suprotna, t.j faktor stvaranja navedenih neravnotea. Naime, u razdoblju 2000 2009. ak je bio negativan rast realnog teaja (relativnih cijena) 1,1% prosjeno godinje. to se tie teaja, HNB slubeno izvjeuje da je samo u razdoblju 2006 2009 realni efektivni teaj kune (deflacioniran proizvoakim cijenama) aprecirao oko 13%, tako da ovaj indikator upuuje na to da se pogorava cjenovna konkurentnost izvoza u tom razdoblju.13 Tekui deficiti i dug glavni su dugoroni problemi hrvatske ekonomije koji zahtijevaju radikalne promjene monetarne politike i strukturne gospodarstva odnosno modela ekonomske politike. esto. Financije odnosno financijski sektor, moda najvie oslikava globalne trendove, jer je preko 90% ovog sektora u vlasnitvu stranaca koji posluju na svjetskom tritu. 15. rujna 2008. smatra se poetkom globalne financijske krize, kada je bankrotirala amerika banka Lehman Brothers, a banke su (i kod nas) preusmjeravale rizike na ostale sektore. Ukupna vrijednost financijskog sektora (imovina monetarnih institucija) na kraju 2009. godine iznosila je oko 300 mlrd kuna (oko 42 mlrd ), dok je 1995. godine njihova vrijednost iznosila oko 51 mlrd kuna (oko 7,5 mlrd ). Dakle imovina financijskog sektora poveana je oko 6 puta, a u istom razdoblju BDP je nominalno povean oko 2,9 puta. Udjel financijskog sektora u BDP-u 1995. godine iznosio je 14,9%, a 2009. godine 21,2%. Ovih nekoliko podataka ukazuje da je kod nas, u razdoblju djelovanja neoliberalne ekonomske politike, najdinaminiji sektor bio financijski s bankama uuglavnom u stranom vlasnitu. Moe se
11

Iznos salda na tekuem raunu koji objavljuje HNB uvean je za 50% pogreaka i propusta i tako izraunan. 12 Dr. Tihomir Domazet, Svjetska ekonomska kriza i hrvatsko gospodarstvo, Savjetovanje HDE, Opatija 2008. 13 HNB, Godinje izvjee za 2009, tablica na str 24.

takoer zakljuiti, da je financijski sektor, sve vie djelovao samostalno i nije dijelio sudbinu razvoja gospodarstva u cjelini. Ovoj ocjeni ide u prilog podatak da je ovaj sektor jedini imao realni rast i u godiname krize (2008 i 2009). Nastavno na ranije iznesenu ocjenu da je situacija s bankama slina u Europi i SAD-u, s obzirom na neizvjesnost oko rjeavanja krize, za eurozonu je izraen tzv. stres test banaka. 14 Prema rezultatima navedene analize, koja je obuhvatila 91 banku koje ine 65% imovine banaka EU, test nisu prole 1 banka iz Grke (ATE Bank), jedna iz Njemake (Hypo Real Estate) i 5 iz panjolske (Diada, Espiga, Banca Civica, Unnim i CajaSur). Meutim, mnogu nisu zadovoljni s rezultatom analize i s pravom ukazuju da ovaj stres test ne pokazuje realno stanje europskog bankarstva. Nekoliko aspekata procesa testiranja ini nas skeptinima o ovim rezultatima. Mi jo uvijek nismo uvjereni na otpornost Europskog bankovnog sektora i stoga smo uvelike zabrinuti s potencijalnim obvezama koje provjeravane insitutucije trebaju dodanih izvora zbog niskog rasta.15 Sedmo. Kontrolna funkcija drave nije dovoljno uinkovita. Procjene sive ekonomije u Hrvatskoj, koja obuhvaa irok spektar nelegalnih poslova vezanih uz drogu, prostituciju, verc oruja, ali i neplaanje poreza, rad na "crno", krijumarenje, itd. - variraju od 16 posto (Ekonomski institut Zagreb, 2005.) do visokih 30-40 posto, pri emu slubene procjene naginju donjem kraju intervala, dok su neslubene procjene pesimistinije. S druge strane, uz ocjenu da u vremenima krize neformalna ekonomija raste, to je, ocjenjuje se i sada sluaj, neslubena ekonomija moe pomoi da stanovnitvo i gospodarstvo lake preive krizu - ali samo ako je njen udio u BDP-u nizak (do 10%) ili ako je pak vrlo visok (preko 20%). Ne uputajui se u nezahvalnu procjenu veliine sive ekonomije, lako se moe zakljuiti da je porezna presija kod nas visoka i zbog neformalne ekonomije. Naime, neplaanje poreza zbog sive ekonomije, utjee da uredni porezni obveznici plaaju obvezu, koju bi platili oni koji je ne plaaju. Ovo osjetljivo i vano pitanje drava mora poeti najhitnije rjeavati, prije svega efikasnom kontrolom. Osmo. Bitan uzrok ove krize je (ne)znanje. Kako je svjetska katastrofa i pribliena tehnikim progresom u politikoj zaostalosti i borbi za premo, osobita uloga pripada znanstvenicima. Umjesto da se sami degradiraju na najamnike smrti, njihov se glas treba pridruiti ustanku ljudskog rada koji je tisuljeima bio poniavan, prigrabljen radi uitka i tatine velikaa.16 Nastavno na ocjene Ivana Supeka, Vladimir Stipeti, ujedno recenzent navedene knjige, u njenom pogovoru ukazuje da ona namee potrebu da se iz istog kuta gledanja kritiki ocijene i druga podruja nae prolosti; napuste mitovi koji su nas okupirali (od onog o ogromnim prirodnim bogatstvima Hrvatske do uvjerenja da e promjena drutvenog sustava sama po sebi dovesti do spektakularnih promjena) i realistiki pone graditi novo, uinkovitije i pravednije drutvo u kom e politika biti znanstveno voena. To ne znai da dolazi vrijeme utopista (kako to I. Supek govori u Tri preludija za jednu dramu). Vjerujem da e 21. stoljee otkloniti apokaliptike vizije atomske bombe, da e razum prevladati. Velika Supekova dilema dananjice propasti u borbi za prevlast ili se dii na razinu uma,
14

The Committee of European Banking Supervisors (CEBS), Aggregate outcome of the 2010 EU wide stress test exercise coordinated by CEBS in cooperation with the ECB, 23 July 2010 15 Nouriel Roubini, RGE, New York, 28. srpnja 2010. 16 Ivan Supek, Refleksije o znanosti i politici, Prometej, Zagreb, 2005, str. 70

bit e, drim, rijeena u korist uma, pa e iz Supekova apela savjesti izrasti (kako on kae) svjetski mir i srea.17 Istraujui doprinose hrvatskih ekonomista, kao to su Kotruljevi i Kriani, Vlai i Dominis, Gradi i krlec, V. Stipeti pie: Veliinu njihovu moe se vidjeti samo ako ih se stavi u kontekst ire povijesti ekonomske znanstvene misli: samo tako emo vidjeti koje obraivane linosti imaju znaenje za korpus svjetske ekonomske znanosti, a ne samo u naim mjerilima. Samo usporedba s velikanima ekonomske znanosti pokazuje koji su nai ekonomisti iznimnim tekim i napornim radom stigli do tadanjih vrhunaca.18 Stipeti, nadalje, lucidno ukazuje da ..Analizirajui komparativno performance pojedinih gospodarstava, ekonomisti su isprva s uenjem ustanovili da iste ekonomske mjere imaju razliite uinke u razliitim ekonomijama, iako se zbivaju u istim vremenskim segmentima., te zakljuuje da su ...u istim globalnim uvjetima tri razvijene ekonomije (USA, Engleske i Japana) postizale razliite rezultate, koje su dovele do znaajnih globalnih promjena. Stipeti upuuje da je tadanja koncepcija formiranja kapitala preuska,19 te zakljuuje: Kako su mnoge analize pokazale ispravnost Kuznetsove hipoteze, te se mnogo ekonomista u ezdesetim i sedamdesetim godinama minulog vijeka upustilo u determiniranje imbenika gospodarskog rasta. Meu prvima, tu valja spomenuti E.F. Denisona, koji je pred amerikim kongresom iznio tezu da USA moraju mijenjati svoju politiku prema obrazovanju,20 budui da je to iznimno vaan faktor gospodarskog rasta. To su u USA i uinili tijekom iduih decenija. Njegov analitiki izraunat argument kako je za gotovo polovicu (43%) napretka USA izmeu 1929. i 1957. godine zasluno odgoj i obrazovanje, bio je poticaj i drugim istraivaima da uu u to podruje: nalazi su Denisona bili hvaljeni i napadani, pa je i on neto kasnije modificirao svoje nalaze.21 U isto vrijeme na raunima uinkovitosti pojedinih nacionalnih plasmana sredstava radi i R.M. Solow,22 koji usavrava povijesnu ekonomsku analizu uinkovitosti unosei u nju Cobb-Douglasovu proizvodnu funkciju. On je naao tom metodom da kapital i rad nisu bili glavni imbenici gospodarskog napretka USA, ve je to bio tzv. trei faktor u proizvodnoj funkciji. Taj trei faktor kasnije su dezagregirali mnogobrojni ekonomski teoretiari i analitiari: nastojei stvoriti vremenske serije svih komponenti treeg faktora i nadvladati tekoe na tom putu. To je nailazilo na stotine tekoa, koje su se tek postupno otklanjale.23
17 18

Ivan Supek, Refleksije o znanosti i politici, Prometej, Zagreb, 2005, str. 215 Vladimir Stipeti, Povijest hrvatske ekonomske misli I, Golden markeding, Zagreb 2001, str. 27 19 S. Kuznets: Capital in American Economy: Its Formation and Financing, NBER, 1961, str. 390. 20 E. F. Dennison: The Sources of Growth in the United States and Alternatives before USA (Izvori gospodarskog rasta USA i dileme, koje su pred USA), Committee for Economic Development, US Congress, 1962. Prema tamo iznesenim istraivanjima godinja stopa rasta amerikog gospodarstva (BDPa) 1929. - 1957. iznosila je 2,93%, u emu je sudjelovala poveana zaposlenost (saldo poveanog broja ljudi i skraenog radnog dana 0,90; poveanje fiksnog kapitala u upotrebi 0,43; odgoj i obrazovanje (s napretcima znanosti), 1,25 (43% ukupnog prirasta!!), poveanje ekonominosti u proizvodnim djelatnostima 0,34, a svi ostali imbenici sa svega 0,01%. 21 U studiji: Sources of Postwar Growth in Nine Advanced Countries, referat na sastanku American Economic Association, San Francisco, Prosinac 1966. 22 R.M. Solow: Technical Change and the Aggregate Production Function, Review of Economic and Statistics predstavljao je metodoloki prodor novih metoda. Kritiku dotadanjih metoda deduktivne ekonomije, na temelju novoskupljenih injenica, proveo je Solow u knjizi Capital Theory and the Rate of Return, Amsterdam 1963. Kritici dotadanjih koncepcija znaenja kapitala, kao dominantnog faktora rasta ekonomije, pridruuje se rano i A.K. Cairncross studijom The Place of Capital in Economic Progress u zborniku Factors in Economic Development, London 1962.

10

Takoer Acemoglu24 ukazuje da razliite i neodgovarajue institucije utjeu na razliite razine razvoja zemalja. Ocjenjujui da cilj i sadraj ovoga rada ne doputa da se dalje eksplicira utjecaj treeg faktora u proizvodnoj funkciji, ukazuje se na znanje, koji sublimira druge varijable poput razvitka opeg obrazovanja, tednje stanovnitva, prihvaanja nove tehnologije, direktnih stranih investicija i slino, kao kljuni element rasta. Dakle, iste ekonomske mjere imaju razliite uinke u razliitim ekonomijama. Da bi se bar dijelom pokualo potkrijepiti iznesene ocjenu, ukazuje se da e stanje inozemnog duga na kraju 2010. godine iznositi oko 48 mlrd ili oko 104% BDP-a, meutim samo u razdoblju 1999 2010. bruto inozemno zaduenje iznosilo oko 89,5 milijardi (jer se svake godine zauuje za optlatu starog duga i uzima novi dug), i jo je prodano obiteljskog srebra u cijelom razdoblju preko 20 mlrd . Budui da je odnos inozemnog duga iznosio prema BDP-u s 47,0% iz 1999. godine povean na 104% 2010. godine, a nadovezujui se na prethodno saeto izneseno objanjenje, zakljuuje se da je trei faktor odnosno (ne)znanje razlog to nije ostvaren vei BDP, to je dakle bitan uzronik ove krize. Naime, u navedenom razdoblju 2000 2010 BDP je realno povean 34,4% (nominalno 104%) ili prosjeno godinje 2,7%, dok kamatna stopa na pozajmljeni inozemni kapital iznosi oko 6,5%. Znai umjesto da je stopa rasta iznosila najmanje 6,5% prosjeno godinje, da se osigura ralno ista razina BDP-a, rast nije bio niti polovinu toga (oko 40% potrebne razine). Moe se pretpostaviti da bi u nekom drugom gospodarstvu kapital u iznosu 109,5 mlrd (89,5 plus 20) sa znatno veim utjecajem treeg faktora u isto vrijeme dao vii rast BDP-a od 2,7%, koliko je bio u Hrvatskoj. To dakle upuuje na zakljuak da iste ekonomske mjere imaju razliite uinke u razliitim ekonomijama, da su (ne)znanje i ostali elementi treeg faktora kod nas uzrok takvih kretanja, te ujedno uzrok sadanje krize. Na kraju valja dodati da su ovi uzroci krize pobrojani u pasusima, od prvog do osmog i poredani prema njihovu znaenju, s time da je osmi odnosno (ne) znanje kao uzrok krize trebao biti barem drugi, ako ne i prvi i najvaniji uzrok krize.

3. Nova paradigma razvoja i ekonomike: tednja vea od investicija plus trei faktor u proizvodnoj funkciji
Proteklo razdoblje od 20 godina, koje se otprilike podudara s dominacijom neoliberalne ekonomske politike ujedno je razdoblje vrlo slabog ekonomskog rasta. Ocjenjuje se da e 2010. godine realni BDP biti svega 5% vei od 1989. godine. To implicite ukazuje na hitno naputanje te politike i koncipiranje nove. Brojni znanstvenici i analitiari ukazuju da ova svjetska kriza u mnogome podsjea na Veliku depresiju, svjetsku ekonomsku krizu iz 1929. godine. Premda je to tono, ipak treba ukazati
23

Valjda je klasian primjer mjerenja obrazovanja. Pri prvim analizama utvrivalo se koliko je stanovnitva u datoj zemlji nepismeno, odnosno kako se brzo eliminirala nepismenost. To nije dalo zadovoljavajue rezultate, pa se ilo na rafiniranije raune: koliko odraslo (radno) stanovnitvo ukljuuje godina obrazovanja; potom se utvrivalo to isto, ali s vremenskim pomakom (time-lag) izmeu sticanja obrazovanja i efektuiranja tog obrazovnog kapitala. No, unato znaajnim naporima, jo smo uvijek daleko od zadovoljavajueg rjeenja, pa se stalno predlau nove sve rafiniranije metode utvrivanja inputa znanja i obrazovanja. 24 Kamer Daron Acemolu, Turski ekonomist Armenskog porijekla. Profesor primijenjeje ekonomike na MIT-u. Prema podacima IDEAS/RePEc, on je jedan od 20 najcitiranijih ekonomista u svijetu (2009) .

11

da u procesu drutvenih odnosa nije mogue da dvije ekonomske krize budu jednake, pa prema tome, niti rjeenja ne mogu biti ista. To takoer vrijedi i za rjeavanje domae ekonomske krize, koliko kod bilo (ne)slinost sa svjetskom krizom. Ocjenjuje se da novi veliki izazov definiranju razvoja i ekonomske politike za sljedee razdoblje predstavlja utvrivanje odnosa nacionalno globalno. To je takoer jedan od uzroka nastanka krize, koju nosioci ekonomske politike kod nas esto objanjavaju kao prijenos svjetske krize na domae gospodarstvo. To je vrlo zahtjevno pitanje, tim vie jer teorijski nije razjanjeno u ovim uvjetima globalizacije. S obzirom na dosadanja kretanja i analize, ocjenjuje se da gospodarstva odnosno zemlje u razvoju sline Hrvatskoj, moraju uvaavati najmanje sljedee:

(i)

(ii)

(iii)

Financijski rizici i rizici nastanka nove krize nee nestati razvojem ili rastom BDP-a, ve rizikom treba upravljati. To osobito trebaju razumjeti nosioci politikih odluka. Oni takoer moraju biti svjesni da sve institucije nemaju interes za stabilnost sustavna, iz ega proizlazi da se poveanje rizika odnosi na pojedine institucije kao imbenike, koji moraju imati sposobnosti prepoznavanja rizika i njihova rjeavanja. Ako je, na primjer, u Hrvatskoj problem korupcije, nedostatka znanja i vjetina, nedovoljnog moralne razine itd., to se odnosi na konkretne institucije, koje treba rjeavati. Najvea se panja mora posvetiti bankama i ukupnom financijskom sustavu, neovisno o tome radi li se o domaim bankama u stranom vlasnitvu ili inozemnim bankama s kojima se posluje. Naime, dosadanje pouke iz ove krize ukazuju da nakon pogrenih i drugih odluka tih banaka iza njih staju porezni obveznici i drave tih banaka, tako da se gospodarstva i drave kao to je Hrvatska moraju boriti s vrlo razvijenim gospodarstvima i dravama. Naravno to nije fer i nije prihvatljivo, ali je stvarnost. Naime, porezni obveznici i drava mogu pomagati nacionalnim bankama, ali ne onima koje sudjeluju u globalnoj meunarodnoj konkurenciji. Pri rjeavanju dunike krize Grke (te panjolske, Portugala i Irske), donesen je program (emergency funding facility) u iznosu 750 mlrd (968 mlrd $). Time su rjeavane financijske potekoe banaka, najveim dijelom iz Francuske i Njemake, a k tome Europska sredinja banka otkupljuje i dravne i privatne obveznice. Dakle, nije ispravno da nacionalni porezni obveznici odravaju globalne financijske institucije, ali se to upravo odvija. Premda hrvatsko gospodarstvo rjeenje krize vidi u mogunosti plasmana na europsko trite kada ta gospodarstva iziu iz recesije, ipak treba razumjeti da e to biti tee nego ranije. U tom je smislu i predsjednik EBRD-a, Thomas Mirow na zasjedanju u Zagrebu, svibnja 2010., procijenio da e oporavak gospodarstava SEE biti teak i dug, te da se te zemlje trebaju vie osloniti na vlastite snage, to podrazumijeva jaanje domaeg trita kapitala i, izmeu ostaloga, smanjenje rizika vlastite valute. sljedeem razdoblju, ovim se radom predlae nova paradigma razvoja i ekonomske politike tako da nacionalna tednja, postupno, bude vea od investicija (S > I), a ostali ciljevi i elementi ove paradigme razvoja odnosno ekonomskog modela kasnije su detaljnije.

a) Na osnovi iznesene analize uzroka ekonomske krize i oekivanja kretanja u

12

Budui da bez ekonomskog rasta niti jedno drutvo ne moe ostvarivati razvoj, te ostvarivati druge ciljeve, moe se oekivati vee zanimanje nosioca ekonomske politike i donositelja politikih odluka za ekonomikom rasta i razvoja. Dosada su zanemarivane bitne teme koje doprinose rastu, kao to su akumulacija kapitala i tednja. Umjesto toga, rasprave su, ali i danas, usmjerene na raspodjelu, a ne stvaranje dohotka. Meutim, specifinost i veliki ponder ovog modela odnosno ekonomske paradigme ini trei faktor u proizvodnoj funkciji,25 koji e se kasnije detaljnije objasniti. 3.1. Osnovni okvir modela ( S > I) tednja vea od investicija Nema nikakve dileme, u Hrvatskoj je posljednjih desetljea zanemarivana tednja (makroekonomska veliina koja je jednaka bruto nacionalnom raspoloivom dohotku umanjenom za izdatke za finalnu potronju, osobnu i kolektivnu). Razumijevanje odnosa tednja investicije vano je najmanje iz dva razloga. Prvo, kao to se tvrdi, to moe biti klju za pozitivnu korelaciju izmeu tednje i rasta. Drugo, ako je akumulacija kapitala doista najvaniji dio rasta, interakcija izmeu tednje i investicija je krucijalna za ocjenjivanje tradicionalnog pristupa da je poveanje tednje najsigurniji nain za poveanje rasta, koji ukljuuje implicitnu pretpostavku da je dodatnu tednju svake zemlje nuno prevesti u vee domae investicije. Makroekonomski postulati istiu da se determinante za tednju razlikuju od onih za investicije. Determinante za tednju ovise uglavnom o dohotku i bogatstvu, dok determinante za investicije ovise o profitabilnosti i rizicimma. Budui da se rezultat ove dvije neovisne odluke, tednje i investicija, oito mogu razlikovati ex-ante, kako istie Keynesijanska kola (tradicija), odstupanja izmeu planirane tednje i investicija su stoga u srcu makroekonomskih kretanja i krize rasta. Doista, Keynesov 'poznati paradoks tedljivosti"prema kojoj ex-ante poveanje tednje moe dovesti putem multiplikatora do ex-post pada u realnoj proizvodnji, same investicije i tednja ukazuju da je politika usmjerena na poveanje investicija i rasta poticanjem tednje, koja doista moe donijeti suprotne rezultate. Isto tako treba ukazati da je u depresiji tednja opredmeena u neiskoritenim kapacitetima26 U razmatranju odnosa tednje i investicija valja podsjetiti na Knuta Wicksella, jer je svojim radom utjecao na brojne, kasnije poznate ekonomiste kao to su Keynes, Hayek, Myrdal, Mises i drugi. Svi su ukazivali na nunost povezivanja tednje i investicija, koje ima utjecaj na sva ostala ekonomska i drutvena kretanja. Nakon 1950-60tih godina odnosno ekonomskih uda Njemake, Japana i Italije, dolazi do teorijskog modela ekonomskog rasta (G.A. Feldman, R.F. Harrod i E.D. Domar), koji je danas poznat u ekonomskoj teoriji kao Harrod-Domarov model ekonomskog rasta.27 Po ovom
25

(znanje, koje sublimira druge varijable, kao to su tednja stanovnitva, prihvaanje nove tehnologije, direktnih stranih investicija i slino), kao element rasta, s domaim specifinostima, polazei od ocjena da iste ekonomske mjere imaju razliite uinke u razliitim ekonomijama 26 Neiskoriteni kapaciteti (engl. idle capacities): 1. postojanje neiskoritenih kapaciteta, zajedno s nedostatnim sirovinama ili uvjebanom radnom snagom. Kad postoji neiskotiteni kapacitet, tvrtka moe uzeti narudbe bez poveanja fiksnih trokova; 2. ekonomska situacija u kojoj trite ne apsorbirara svu maksimalno moguu proizvodnju po cijeni veoj varijabilnih trokova proizvodnje. 27 Sovjetski ekonomist G.A. Feldman, je krajem dvadesetih godina objavio u asopisu Planovoe hozjajstvo taj model. No on je bio brzo zaboravljen, kao to se to dogodilo i s radom Harroda (An Essay in the Dynamic Theory, Economic Journal 1939.). U USA je, nezavisno od Feldmana i Harroda, isti model

13

modelu ekonomski je rast odreen dvjema varijablama: postotkom izdvajanja iz BDP-a za investicije i razinom proizvodnje to pokazuje efikasnost investicija. To su podravali teoretiari, koji su smatrali da je kapital prvi, najsnaniji faktor ekonomskog rasta. Nakon toga Branko Horvat oblikuje koncepciju optimalne stope investiranja (Branko Horvat: The Optimum Rate of Investment, Economic Journal, Vol. LXVIII ,Dec. 1958),p. 747-767.) tako da je ...optimalna stopa investiranja odreena tokom na investicijskoj krivulji u kojoj drutvena marginalna efikasnost investicija u odnosu prema razdoblju od 20 do 25 godina postaje nula. Kad jednom pone funkcionirati, ona proizvodi udio bruto investicija u bruto nacionalnom proizvodu oko 35 do 40% i godinju stopu rasta proizvodnje i potronje od oko 10 posto.28 Simon Kuznets je ove pristupe detaljno razvio i kasnije dobio Nobelovu nagradu za ekonomiku upravo iz ovoga podruja. Analizirajui odnose izmeu tednje, investicija i rasta, unato kompleksnosti tih odnosa, mogu se iznijeti sljedee ocjene: (a) tednja slijedi investicije, umjesto da tednja prethodi investicijama, to je takoer suprotno miljenjima Mill-Marshalla-Solowa, i koje bi trebalo pro(i)mijeniti u sljedeem razdoblju, (b) investicije i inovacije trebaju imati najvaniju ulogu u rastu, u tom smislu, pristup rastu treba se vratiti na tradiciju i uenje Marxa, Schumpetera i Keynesa, (c) tednja moda nije uvijek glavni pokreta rasta, ali osiguranje odgovarajue visine tednje na nacionalnoj razini, mora biti glavni zadatak ekonomske politike da bi se osiguralo dovoljno izvora financiranja za akumulaciju kapitala te sprijeilo inflatorne pritiske i deficit bilance plaanja ili oboje. Poticanje privatne tednje takoer je bitno za ukupne investicije, s obzirom na poremeaje na tritu kapitala i ogranienja likvidnosti za poduzea i kuanstva. No, valja ukazati na stavove Michala Kaleckog29 da investicije stvaraju odnosno odreuju tednju, naravno na nacionalnoj razini, a ne na razini pojedinca. U odnosu na nacionalnu tednju moe se ocijeniti sljedee: Prvo, javna tednja ne istiskuje privatnu tednju, a poveanje javne tednje je uinkovit, izravan nain poveanja nacionalne tednje. Drugo, priljev inozemne tednje treba dopustiti ako je odriva makroekonomska politika, ako je bankovni sektor uinkovito reguliran i nadziran, te ako drava ne daje jamstva na inozemne zajmove. Tree, ne treba oekivati veu privatnu tednje, kao odgovor na liberalizaciju kamatnih stopa, jer e trino odreene kamatne stope poboljati financijsku intermedijarnost, kvalitetu izbora i kvalitetu investicija, ali ne nuno i obujam tednje.30 3.2. Neoklasina sitneza i njen IS LM model Danas se mnogi makroekonomisti i ekonomske politike vraaju neoklasinom keynesijanstvu odnosno IS LM ("Investment/Saving equilibrium"; Liquidity
konstruirao E.D. Domar u svojoj knjizi Essays in the Theory of Economic Growth, (New York 1957). V. Stipeti smatra da bi zato i Feldmana trebalo navoditi kao nositelja tog modela. 28 Branko Horvat, Politika ekonomija socijalizma, Globus, Zagreb, 1984, str. 285. 29 Michal Kalecki (1899 1970), nazvan je jedan od najuvaenijih ekonomista 20. stoljea i ponekad se smatrao kao lijeva strana Johna M. Keynesa. esto se tvrdi da je on razvio mnoge iste ideje kao Keynes, prije Keynesa. Iako je bio jedan od prvih makroekonomista koji je primjenjivao matematike modele i statistike podatke, meutim, objavljivanjem svojih radova, uglavnom na poljskom jeziku, nije postao dovoljno poznat u svijetu. 30 Klaus Schmidt-Hebbel, Luis Senien. and Andrds Solimano, Saving, Investment, and Growth in Developing Countries, The World Bank. Policy Reseach Deparmtent, 'Macoeconomics and Growth Division, November 1994, str. 40

14

preference/Money supply equilibrium) kao prvoj aproksimaciji kako funkcionira gospodarstvo. Premda ne treba razmiljati o oivljavanju keynesijanskog trijumfalizama iz 60-tih godina 20. stoljea, postoji keynesijanska ideja, koja se esto koristi za postizanje nekih konkretnih ciljeva. Stoga se danas otvaraju brojna pitanja: to keynesijanska ekonomika znai u 21. stoljeu? Je li globalizacija, inflacijski pritisci i supply-side ogranienja ine upravljanje potranjom u domaoj ekonomiji nemoguim? Odnosno, moe li upotreba keynesijanske politike, primjerice u Hrvatskoj, rjeavati nezaposlenost, fiskalne deficite i to tako da bude i okvir politikog programa. Te su teorijske rasprave prisutne u Europi, Americi, zemljama u razvoju kao i na globalnoj razini. Danas je u svijetu najaktualnija teorijska rasprava austerity vs stimulus (tednja u odnosu na poticaj-fiskalni deificit), dok dio domaih znanstvenika inzistira na razmatranju dileme austerity vs growth (tednja u odnosu na rast) 3.3. Keynesijanska makroekonomika bez LM krivulje Promjene u makroekonomijii i makroekonomici upuuju da, kako neki tvrde, model IS LM ne moe biti osnovni model za funkcioniranje i analiziranje makroekonomske politike.31 Model IS LM AS sastoji se od tri jednadbe s tri nepoznanice: proizvodnja, kamatna stopa i razina cijena. Standardna strategija je kombinirati IS i LM krivulju da se dobije odnos proizvodnje i cijene. U danoj fiksnoj ponudi novca, dakle na pretpostavci na kojoj se temelji LM krivulja, via razina cijena smanjuje realno stanje novca. Prema tomu, za danu razinu dohotka, kamatna stopa po kojoj se koliina novca trai jednaka je porastu ponude. Krivulja LM se stoga podie, a krivulje IS i LM se sijeku na nioj razini proizvodnje nego je bila prije. Ova inverzija odnosa izmeu razine cijena i proizvodnje poznata je kao krivulja agregatne potranje (aggregate demand, AD). Agregatna potranja (AD) i agregatna ponuda (AS) odreuju proizvodnju i cijenu. U modelu IS MP IA kljuna je pretpostavka novog pristupa je da sredinja banka koristi ulogu kamatne stope, to jest djeluje tako da omoguuje djelovanje kamatne stope na odreeni nain kao funkcioniranje makroekonomskih varijabli kao to su inflacija i proizvodnja. 3.4. Mogunosti upotrebe IS-LM-BOP modela Polazei od injenice da je hrvatska mala i otvorena privreda, da postoji unutarnja i vanjska neravnotea, ocjenjuje se oportunim razmotriti oblikovanje nacionalne ekonomije upotrebom modela IS-LM-BOP, koji se uobiajeno naziva Mundell-Flemingov model. Ovaj je model proireni IS LM model, koji se odnosi na malu i otvorenu ekonomiju, a objanjava odnose izmeu nominalnog teaja i proizvodnje (slino kao odnose izmeu kamatne stope i proizvodnje u IS LM modelu u kratkom razdoblju. Upotrebom ovog modela ostvaruje se da je monetarna politika uvijek efikasnija u postizavanju vanjske ravnotee, a fiskalna politika u postizanju unutarnje ravnotee.

31

Jedan od inicijatora je David Romer iz Nacionalnog instituta za ekonomska istraivanja, Cambridge, Massachusetts, SAD.

15

Istie se da u sustavu fluktuirajueg teaja monetarna ekspanzija poveava proizvodnju Y, sniava kamatu r i uvjetuje deprecijaciju teaja. S druge strane, fiskalna ekspanzija poveava proizvodnju Y, poveava kamatu r i uvjetuje aprecijaciju valute. Ocjenjuje se da je u uvjetima mobilnosti kapitala fiskalna politika u odnosu na monetarnu politiku kratkorona i neuinkovitija u uvjetima fluktuirajueg teaja..32 Meutim, vano je napomenuti da je Keyne, zagovornik ekvilibrija odnosno ravnotee, to je normalno, jer dugorono neravnotea nije odriva.

3.5.

Definiranje tednje i investicija (S I) u (n)ovoj paradigmi razvoja optimalna/potrebna stopa rasta

Stjepan Zduni je lucidno i jednostavno davne 2004. godine dao ocjenu neoliberalne ekonomske politike i ujedno najavio krizu: Konano se moe zakljuiti da je u temelju razvojnih problema Hrvatske aprecirana nacionalna valuta, koja sa svoje strane podgrijava recesiju, nekonkurentnost, nisku zaposlenost. Ona determinira izvore rasta u Hrvatskoj na nain da ih reducira iskljuivo na mikroekonomsku efikasnost, a to znai na cijenu rada i tehnoloki napredak odnosno produktivnost rada.33 Za daljnju analizu u definiranju tednje i investicija, ocjenjuje se nunim koristiti neto investicije34, jer su one u direktnoj vezi sa stopom rasta BDP-a. Pritom valja znati da SNA (Sustav nacionalnih rauna, UN) ne razlikuje amortizaciju od zamjene, to je uoila skupina eksperata okupljenih oko Branka Horvata i tu makroekonomsku veliinu, kada se od bruto investicija oduzme troak zamjene, nazvali nove investicije.35 Dakle, bilo bi bolje i ispravnije koristiti makroekonomsku veliinu nove investicije, kako je prije objanjeno njeno znaenje, tim vie jer postoji vie naznaka i ocjena da postoje cijele grane gospodarstva gdje bruto investicije ne dostiu niti razinu zamjene, to znai dezinvestiranje. Tablica 6.: Stope rasta BDP-a, bruto investicije i neto investicije u Hrvatskoj u razdoblju 2000 - 2010
Stopa rasta BDP Bruto investicije (%BDP-a) Neto
32

2000 3,0 18,7 3,5

2001 3,8 21,1 3,5

2002 5,4 25,2 9,2

2003 5,0 26,4 9,8

2004 4,2 26,0 8,7

2005 4,2 26,3 8,1

2006 4,7 28,1 8,5

2007 5,5 28,9 9,0

2008 2,4 30,8 8,5

2009 -5.8 26,7 8,0

2010p -1,7 25,0 7,0

Dr. Tihomir Domazet, Dijagnoza stanja hrvatskog gospodarstva i alternativna keynesijanska politika, Savjetovanje o Keynesu, Ekonomski fakultet Zagreb, prosinca 2006., 33 Prof. dr. Stjepan Zduni, Relativne cijene i izvori rasta komparativna analiza, Ekonomska politika Hrvatska u 2005, Zbornik radova HDE, Opatija 2004., str. 63 34 Bruto investicije minus potronja fisknog kapitala amortizacija. Net fixed capital formation is defined as: gross fixed capital formation minus consumption of fixed capital. (SNA 12.102) 35 Prof. dr. Dragomir Vojni, Ekonomska znanost i investicijska politika, Kriza i okviri ekonomske politike, Zbornik radova, Razred za drutvene znanosti HAZU i Hrvatski institut za financije i raunovodstvo, Zagreb 2009, str. 82: Kada su u pitanju bruto investicije i njihov kumulativ ne vrijedi ista logika kao kod neto investicija. Naime dok kumulativ neto investicija daje neto vrijednost fiksnog kapitala kumulativ bruto investicija ne daje bruto vrijednost fiksnog kapitala nego je vei od njega. Pitanje se postavlja koja je to makroekonomska kategorija investicija koja u svom kumulativu daje bruto vrijednost fiksnog kapitala.

16

investicije (%BDP-a) Izvor: DZS; Napomena: neto investicije za razdoblje 2006 2010. su procijenjene jer ih DZS jo nije objavio

Ako je razdoblje 2002 2005 pouzdano za analizu, s obzirom na relativno visoke stope rasta, proizlazi da je u tom razdoblju projena godinja stopa neto investicija iznosila 8,9% i osigurala stopu rasta BDP-a 4,7% prosjeno godinje. Meutim, suoavamo se uope s problemom investicija, ukljuujui i njihovom visinom, kako nominalnoom tako i u odnosu na BDP. Naime, ake su koriste podaci iz godina s najviim stopama rasta i najveim udjelima neto investicija, te potom udjelom FDI, izravnih ulaganja u Hrvatsku, proizlazi pitanje kolike su investicije, te koliko FDI doprinosi rastu BDP.a, to se vidi iz donje tablice. Premda bi trebala biti mnogo obuhvatnija analiza sa duljom vremenskom, ocjenjuje se da FDI ne doprinose rastu BDP-a, a istovremeno odnos investicija (bez FDI) prema BDP-u ocjenjuje se vrlo niskim Tablica 7.: Neto investicije i FDI u razdoblju 2002 2005
2002 2003 2004 2005 4,2 8,1 4,1 4,0 Prosjek 20022005 4,7 8,9 4,2 4,7

Stopa rasta 5,4 5,0 4,2 BDP Neto 9,2 9,8 8,7 investicije (%BDP-a) FDI 4,0 5,9 2,9 (%BDP-a) Razlika NI 4,8 3,9 5,8 - FDI Izvor: HNB Bilten i vlastiti izrauni

Nadalje, ako neto investicije u razdoblju 2002 2005 iznose 8,9% BDP-a kad su bile najvie stope rasta, odnosno 4,7% prosjeno godinje, koliko su u tim uvjetima nove investicije? Ocjenjuje se da su nove investicije nie od novih investicija, jer su zamjenski trokovi znatno vii od amortizacije. Postoje naznake da je drava (ekonomska politika) kod nekih grana namjerno smanjila amortizaciju da se ne iskau gubici, a drugima je omoguila koritenje uveane amortizacije. Dakle, potom slijedi pitanje, gdje su investicije, jer postoji mogunost da su u nekoj godini FDI vii od novih investicija. to je onda uope faktor rasta? Premda je nemogue usporeivati ekonomski model Hrvatske i Kine, valja ukazati da je Kina, najdinaminija ekonomija svijeta, u razdoblju od 1997. do 2009. godine poveala udjel bruto investicija od 32% na 46% BDP-a. No, postoje naznake da je stopa novih investicija u Kini znatno via nego u drugim ekonomijama, dok relativno pada udjel potronje kuanstava. Nova paradigma razvoja uzima u obzir postojee uvjete i ciljeve razvoja u sljedeem razdoblju. Kolika je, dakle, potrebna ili optimalna stopa investiranja? Moe se zakljuiti da je kod nas ve zadana potrebna ili optimalna stopa investiranja: 3% za otplatu inozajmova, dio za otvaranje novih radnih mjesta, dio za socijalne potrebe (stariji i umirovljenici), restrukturiranje i drugo. Opet se treba vratiti na poruke S. Zdunia: Jako je vano od koje

17

polazine toke i kojim smjerom se slau implikacije, t.j. kako se formira ''lanac'' meupovezanosti varijabli i pojava. To je silno vano u koncipiranju i stvaranju razvojne strategije odnosno ''strategije izlaza ''. Primjerice, nije isto da li se polazi, u danas zadanim uvjetima, od komparativne cijene rada i na toj osnovi koncipira strategija razvoja, nasuprot polazitu depreciacijske teajne politike, koja sama sobom pojeftinjuje rad i koja je u funkciji cilja maksimiranja stope rasta BDP-a i zaposlenosti. Svako od tih polazita dovodi do sasvim razliitih ''stratekih rjeenja '' odnosno skupova ekonomskih politika,36 S druge strane, stope investiranja (udjel bruto investicija u BDP-u) u EU, eurozoni, su nie u odnosu na Hrvatsku, ako je vjerovati podacima DZS-a odnosno Eurostata. No, ipak jeli opravdano, moda i zbog pouzdanosti statistikih informacija, zakljuiti da je prirodna stopa rasta37 u Hrvatskoj via od one u eurozoni. Tablica 8.: Stope rasta BDP-a i bruto investicije u eurozoni (15) u razdoblju 2000 2010
2000 2001 Stopa rasta 3,9 1,9 BDP Bruto investicije 21.4 21.0 (%BDP-a) Izvor. Eurostat 2002 0,9 20.2 2993 0,8 20.1 2004 2,2 20.3 2005 1,7 20.7 2006 3,0 21.3 2007 2,8 21.8 2008 0,4 21.6 2009 -4,1 19.6 2010p 1,7 19.0

Vrativi se ponovno na utvrivanje tednje i investicija, ve smo ranije procijenili da bi Hrvatskoj bila potrebna stopa rasta 7% prosjeno godinje. Drugi su to i drukije raunali. Naime, za dostizanje prosjeka (15 razvijenih zemalja) EU valjalo bi tijekom sljedeih 30-tak godina ostvariti prosjene godinje stopa rasta od blizu 7%.38 Vrativi se na stopu neto investicija iz razdoblja 2002 2005, proizlazi da bi za potrebnu stopu rasta od 7% prosjeno godinja stopa neto investicija trebala iznositi 13,3%. Istovremeno, koristei odnose iz razdoblja 2002 2005, stopa investiranja odnosno udjel bruto investicija u BDP-u trebao bi iznositi 38,9%. Naravno, slijedi pitanje kako i od kuda osigurati (nacionalnu) tednju, koja je navedenom razdoblju iznosila 20,2%. Istovremeno, kako osigurati da se u odreenom vremenskom razdoblju tednja i investicije izjednae (S = I) to i jest nova paradigma razvoja, koja se takoer zasniva na temeljnom postulatu Keynesa, S = I. Meutim, egzaktniji izraun dao bi, ocjenjuje se niu stopu investiranja. Isto tako kada bi se odgovarajuom metodom ugradio element treeg faktora u proizvodnoj funkciji, ocjenjuje se da bi se ista stopa rasta postigla uz niu stopu investiranja, osobito u relativno duljem vremenskom razdoblju. Osobita se panja ovim modelom pridaje dinaminosti razvoja odnosno dinaminosti koritenja inozemne tednje, te koritenje mehanizama trita kapitala u globalnim okvirima.

3.6.
36

Sektorski odnosi u dinaminom gospodarstvu s paradigmom razvoja S > I

Prof. dr. Stjepan Zduni, Relativne cijene i izvori rasta komparativna analiza, Ekonomska politika Hrvatska u 2005, Zbornik radova HDE, Opatija 2004., str. 64 37 Prirodna stopa rasta: stopa rasta BDP-a koja odrava istu stopu nezaposlenosti. Ako ne postoji tehniki napredak i ako ne radna snaga po stopi g, to je prirodna stopa rasta. Ako postoji tehniki napredak po stopi p, prirodna stopa rasta je dana formulom n = g + p. U Solowljevom modelu rasta stvarna stopa rasta konvergira prirodnoj stopi rasta. 38 Ivo Drui, Resursi i trita hrvatskog gospodarstva, Politika kultura, Zagreb, 2004, str. 227

18

Da bi se u dinaminom gospodarstvu, recimo s odreenom paradigmom razvoja, dolo do odnosa da su tednja i investicije jednaki ( S = I) ili ak (S > I), te razmotrili i postavili sektorski odnosi, ini se primjerenim vratiti se na osnovni odnos u nacionalnom dohotku odnosno BDP-u. Osnovni odnosi dani su sljedeim jednadbama: Y=C+I+G+XM (1)

(Y: dohodak, BDP, C: privatna potronja, I: investicije (privatne), G: dravna potronja, X: izvoz, M: uvoz; X M je saldo vanjskotrgovinske bilance) C + I + G je ujedno domaa potranja) Potom se definira raspoloivi dohodak. Y=C+S+T (2) (S: tednja, T: porezi). Naime, dohodak se dijeli na potronju, tednju i poreze. Ranije iznesena ocjena da se vei dio rasprave kod nas odvija oko raspodjele, moda je i ovdje primjereno to istai. Jer, moda je razumno prvo platiti poreze, tada troiti a ostatak je tednja. Moda tednja treba biti na prvom mjestu. Racionalni pristup nalae da odluke trebaju biti istovremene. Potom se treba utvrditi S i I: (Y + CAT + CAI) - (C + I + G) = (X M) + (CAT + CAI) (3)

Gdje CAT jesu tekui transferi, a CAI dohodak iz inozemstva iz tekueg rauna bilance plaanja. (Y + CAT + CAI) - (C + G) I = CAB CAB = (Y + CAT + CAI) - (C + G) I (CAB je saldo na tekuem raunu bilance plaanja). (Y + CAT + CAI) - (C + G) = S S I = CAB ( 5) (6) (4) (4a)

U uem smislu, (S I) je neto privatna tednja, a (T G) neto dravna tednja. Kad se zbroje ova dva sektora (privatni i dravni) dobije se saldo na tekuem raunu bilance plaanja. Poveanje neto privatne tednje postie se veom tednjom (smanjenje investicija nije preporuljivo). Poveanje neto dravne tednje postie se poveanjem poreza ili smanjenjem dravne potronje ili oboje to uglavnom trai MMF, Meunarodni monetarni fond. Kako postaviti funkcioniranje paradigma razvoja s ciljem (S = I) ili poeljno (S > I)? Valja podsjetiti da je u hrvatskom gospodarstvu odnos (S - I) kronino negativan, odnosno da su investicije stalno vee od tednje: Dakle, tako nastaje i postoji vanjska neravnotea, jedan od uzroka ekonomske krize.

19

Donja jednadba ralanjuje (S I): (S I)h + (S I)e + (S I)g + (S I)f = (S I) (7)

(h = kuanstva; e = korporativni sektor; g = drava; f = financijski sektor; neprofitni sektor je zanemaren) Pretpostavimo da odnos (S I), za 2010. godinu iznosi -6% BDP-a, a procjenjuje se da se sastoji od sljedeih odnosa (iznos u zagradama jest postotak u odnosu na BDP): (0,5)h + (-1,0)e + (- 5,5)g + (1,0)f = - 6,039 Najvaniji dio ovog dijela paradigme razvoja moe se svesti u nekoliko postavki. Odnos (S = I) postie se o odreenom razdoblju, recimo u razdoblju 5 7 godina. Drugo, drava, kao znaajan dio ovog sustava, moe u odreenom razdoblju imati odnos (S > I), ali drugi dijelovi, osobito korporativni sektor mora nadoknaditi prethodni odnos tako da na postupno tednja bude jednaka investicijama (S = I) ili moda (S > I). Za praenje ovih odnosa, dakle ravnotee, primjenjuje se Mundell Flemingov model, a takoer konstruira se model dinamikog upravljanja ekvilibrijem sa naim specifinostima. Teorijsko utemeljenje ove paradigme i njeno detaljnije upoznavanje vezano je na istraivanja Martina Feldsteina (profesor, Sveuilite Harvard) i Charles Horioka (tada asistent Feldmana, sada profesor na Sveuilitu Osaka), koji su zajedno konstruirali Feldman Horioka puzzle (vea tednja dovodi do veih investicija i obrnuto). Takoer se paradigma temelji na Rikardijanskoj ravnotei ("Ricardian Equivalence", prema Davidu Ricardu, Britanskom ekonomistu iz 19. stoljea) i istraivanju Roberta Barroa (professor na Sveuilitu Princeton, SAD.) Ova paradigma razvoja obuhvaa ciljeve kao to su rast BDP-a, poveanje zaposlenosti, poveanje konkurentnosti i rast produktivnosti (fizikog i ljudskog) kapitala te tehnoloki progres, ali i druge mjere za ostvarenje cijleva i to: (1) promjena relativnih cijena, (2) odgovarajua politika dohodaka i (3) odgovarajua uloga monetarne politike. To su ujedno i dijelovi ekonomske politike za ostvarenje ciljeva. 3.7. Trei faktor u proizvodnoj funkciji Novina i bitan uvjet uspjenosti ove paradigme razvoja i ekonomske politike jest tzv. trei faktor u proizvodnoj funkciji, ija je sutina ranije objanjena, a osobito ine sljedei elementi: 1. sustav inovacija, 2. potpora poduzetnicima za rast i razvoj, 3. znatno podizanje edukacije i vjetine stanovnitva, ukljuujui i vea razina obrazovanosti institucija radi revitalizacije zajednitva, 4. investicije u tradable sektor, 5. kombinacija efikasnosti investicija i realne kamatne stope kao bitan element razvoja i 6. novi odnosi rada i kapitala.

39

Odnosi su konstruirani. Dijelom su koriteni odnosi iz publikacija HNB-a, Makrobonitetna analiza i Financijska stabilnost.

20

Na vanost treeg faktora ukazao je Vladimir Stipeti40 ve 1971. godine. Premda ovo zahtijeva ekonometrijska mjerenja, neke ocjene ukazuju da ukupnom rastu investicije doprinose oko 40%, rad oko 10%, a ostatak od 50% pripada treem faktoru. Prvo, sustav inovacija je moda najvaniji dio treeg faktora, a ine ga nove tehnologije, novi procesi, nove ideje i drugi noviteti, koje ine konkretnu proizvodnju i gospodarstvo konkurentnijom. Dok je ranije razvijeni Zapad svoj razvoj temeljio na znanju i novim tehnologijama, pitanje je koliko danas moe pratiti inovacije Dalekog istoka, prije svih Kine i Indije. Danas se u Indiji i Kini proizvodi automobil za 3.000 $, raunalo za 300 $, a mobilni ureaj za 30$, koji prua uslugu za samo 2 centa (0,02$) za minutu. Novi ureaj EKG stane u mali ruksak i moe raditi na baterije, kao i na mreno napajanje i ovo se udo kompresije prodaje za 800 $, umjesto 2.000 $ za konvencionalni EKG. Time je smanjen troak EKG testa na samo $ 1 po pacijentu. Neke od najboljih kompanija su tamo: Bharat Forge u izradi kovina (forging) (Indija), BYD baterija (batteries) (Kina), Embraer u avioindistriji. Inovacije su dio ekonomskog sustava. Inovacije su vaan pokreta rasta u nekim zemljama. U nekoliko zemalja OECD-a sada se vie ulae u nematerijalnu imovinu, kao to su istraivanje i razvoj (R&D), softver, baze podataka i vjetina, te u fiziki kapital, kao to su oprema ili graevina. Multiplikativni faktor produktivnosti (MFP) rasta vezan je za inovacije i poboljanje efikasnosti. Inovacije su stoga bitne za oporavak drava i kompanija od ekonomskog pada (krize) te da se napreduje u dananju visoko konkurentnu i povezanu globalnu ekonomiju. To je snaan motor razvoja i za rjeavanje drutvenih i globalnih izazova. To je ujedno klju, kako u naprednim i gospodarstavima tako onim u nastajanju, za zapoljavanje i rast produktivnosti putem znanja i njegove kasnije primjene i prenoenja.41 Prof. Kao iz Japana smatra da bi OECD mogao ii korak dalje. On eli mjeriti vrijednosti stvorene drutvenom mreome i inovacijama. On takoer isite svoje nalaze kao to su poboljanja o nepreciznim i povrnim politikama inovacija prolosti: "To nas pribliava danu kada e inovacija biti istinska disciplina."42 Drugo, sustav potpora poduzetnicima mora biti sastavni dio ove paradigme da tednja (kod kompanija poveenje dobiti) bude kao cilj u okviru postavljenih uvjeta. To se osobito odnosi kod postavljanja sustava i strategije razvoja kompanija, u smislu transfera znanja putem uvjebavanja, savjetovanja managemanta, pomo pri postavljanju novih poslova i projekata i drugih inicijativa. Tree, znatno podizanje edukacije i vjetine stanovnitva, ukljuujui i vea razina obrazovanosti institucija je bitan preduvjet ovog progama. Sastavni dio ove potpore je revitalizacija zajednice, jer je vie znaajnih imbenika u ivotu zajednica radi preuzimanja novih i veih odgovornosti. U sklopu navedenoga, Kina godinje daje 75.000 strunjaka s visokim obrazovanjem iz inenjerstva i raunarstva, a Indija 60.000. Brainpower je relativno
40

Vladimir Stipeti, Investicije u poljoprivredno obrazovnje i njihova efikasnot, Zbornik Ekonomska znanost kao proizvodnja snaga drutva, Fakultet ekonomskih nauka Sveuilita Zagreb, 1971 41 OECD, Ministerial report on the OECD Innovation Strategy, Innovation to strengthen growth and address global and social challenges. Paris, svibnja 2010. 42 The Economist, London, Innovation, Growth on the cheap, The OECD tells governments how to unleash businesss creative potential, May 27th 2010, From The Economist print edition .

21

jeftin i obilan: u Kini vie od 5 milijuna ljudi svake godine diplomira, a u Indiji oko 3 mln, etiri puta odnosno tri puta vie u odnosu na prije deset godina. etvrto, investicije u tradable sektor, je model koji pretpostavlja prioritetno investiranje, kao motor ubrzanog rasta. U vezi s time vrlo je pouna poruka Dani Rodrika o mogunosti dinaminog, brzog rasta. Opi je zakljuak na temelju iskustava poslijeratnih ampiona rasta sljedei: zemlje s visokim rastom jesu one koje su u stanju provesti brze strukturalne promjene od aktivnosti niske produktivnosti (tradicionalne) do visoke produktivnosti (moderne). Te moderne aktivnosti jesu uglavnom tradable proizvodi, a u okviru tradable preteno industrijski proizvodi (premda tradable usluge oito postaju takoer vane). Drugim rijeima, siromane zemlje postaju bogate proizvodei ono to proizvode bogate zemlje.43 Peto, kombinacija efikasnosti investicija i realne kamatne stope kao bitan element razvoja. Naime, kamatna stopa je monetarni instrument i nije povezana sa stopom vremenske preferencije odnosno diskonta. Kamatna stopa i marginalna efikasnost investicija su razliiti u dinaminoj ekonomiji za poslovni subjekt (kompaniju) i za gospodarstvo u cjelini. No, kombinacija efikasnosti investicija i realne kamatne stope u funkciji su ukupnog razvoja i osobito treeg faktora u proizvodnoj funkciji. O kamati je davno pisao i Adam Smith, ukazujui da svaka tednja, kao troak odravanja fiksnog kapitala, koji ne umanjuje proizvodne snage rada, mora poveati fond koji pokree industriju, a time i godinji proizvod zemljita i rada, realni prihod svakog drutva.44 esto, novi odnosi rada i kapitala su nastali, a da nisu spoznati niti prihvaeni, tim vie jer su takoer jedan od elemenata nastanka krize. Dakle, ono to je bila uloga rada prije 30, 50 ili vie godina, danas je to potpuno drukije. To vrijedi i za kapital. U mjeri u kojoj se bolje ureuje odnos rada i kapitala, moi e se koncipirati razvoj, gdje dominiraju rad i kapital uz ostale elemente treeg faktora. Postoje i drugi elementi treeg faktora, no spomenimo jedan novi, drutvena struktura akumulacija. Teorija drutvene strukture akumulacije45 je relativno nova teorija, koja nastoji ukazati na promjene nastale u rastu i razvoju. Ova teorija nastoji objasniti dugorone promjene, prosjeno oko 50 60 godina za cijeli ciklus, koji karakterizira kapitalistiki ekonomski rast, i razlikovati stupnjeve koje oznaava svaki dugim uspon i pad. Primjenom analize drutvene strukture akumulacije, na primjeru SAD-a, Japana, Velike Britanije i drugih zemalja objanjava se cijeli poslijeratni razvoj. U Hrvatskoj bi se primjena teorije drutvene strukture akumulacije mogla odnositi na sljedee pristupe i to: (a) institucije da budu organizirane za postizanje dinaminog rasta i razvoja, (b) politika struktura, ukljuujui i teritorijalni ustroj odnosno kriterij za funkcioniranje i organiziranje trebaju biti rast i razvoj, (c) nevladine i neprofitne organizacije, koje se financiraju iz prorauna, trebaju kao kriterij financiranja imati ispunjenje uvjeta ukupnog rasta, (d) kriteriji drutvenih vrednota, koje uspostavljaju institucije i slini pristupi, jedan od glavnih kriterija djelovanja treba biti kriterij rasta i razvoja, (e) odnosi rada i kapitala trebaju biti postavljeni u funkciji ukupnog rasta i razvoja, a ne da je sustav nametnuo temu odnosa
43
44

Dani Rodrik, Harvard Kennedy School, Growth after the crisis, 2009, str 5 Adam Smith, Volume I, str. 362 45 engl.: Social Structure of Accumulation (SSA) Theory

22

rada i kapitala kao pitanje raspodjele (ta je tema prisutna 30-tak godina), (f) unaprjeenje uloge rada kroz vee obrazovanje i vjetine U prethodnih je desetak i neto vie stranica saeto objanjena nova paradigma razvoja i ekonomske politike ija je dutina da tednja bude vea od investicija plus koritenje treeg faktora u proizvodnoj funkciji. Ovo je ujedno novi model rasta, koji dinamini razvoj kao i mougunost upravljanja rizicima u sljedeem razdoblju. Naravno da su pojedini dijelovi poznati od ranije, ali model promatran u ukupnosti je novi, stoga je preduvjet ostvarenja ciljeva razvoja i ekonomske politike primjena (n)ove paradigme odnosno programa razvoja u cjelosti, a ne parcijalno.

4. Zakljuak
Prvo, moe se zakljuiti da ovaj rad prua ocjene glavnih uzroka ekonomske krize, s time da daje i ire poglede, koji omoguuju sagledavanje krize u irem kontekstu. Drugo, rad nudi novu paradigmu razvoja i ekonomske politike, koja se temelji na osnovnoj postavci da, postupno, tednja bude vea od investicija (S > I), emu se dodaje trei faktor u proizvodnoj funkciji (inovacije, potpora poduzetnicima, edukacija, investicije u tradable sektor, efikasnost investicija i novi odnosi rada i kapitala) Dakle, ova paradigma razvoja i ekonomske politike ima najmanje dva cilja: biti instrument za rjeenje krize i upravljanje novim rizicima krize te model razvoja za sljedee razdoblje, na primjer do 2020, koja se moe nazvati: Hrvatska 2020. Jedan od preduvjeta primjene (n)ove paradigme razvoja jest njena cjelovita, a ne paricijalna primjena. Tree, ini se da je stalno prisutna stanovita nedoumica moe li i kako mala Hrvatska utjecati na ira ekonomska kretanja. Ovdje valja ukazati da su Akademik Stipeti i autor ovog rada krajem 2009. pripremili manju knjigu46 gdje su dani uzroci krize i model razvoja zemalja SEE u sljedeem razdoblju, a knjiga je dostavljena na mnoge adrese, pa tako i EBRD-u, Europska banka za obnovu i razvoj. Thomas Mirow, predsjednik EBRD-a, na jednoj konferenciji47, za regiju SEE kojoj pripada i Hrvatska, iznio je ocjene i prijedloge koji se podudaraju s prijedlozima navedenih u toj knjizi i frapantno su slini ili jednaki ovom radu, koji je, naravno, zavren prije ove konferencije. Mirow ukazuje da je glavno obiljeje prethodnog razdoblja neravnotee, koje se oituju u sljedeem: 1. makroekonomska neravnotea, zbog proirenja vanjskog deficita, ogormnog kreditnog rasta i poveanja duga, 2. sektorska neravnotea, u non-tradable sektoru (npr. graditeljstvo) rast je bio bri od preraivae industrije, 3. regionalna neravnotea, i jaz, neke regije rastu, dok druge stagniraju i 4. financijska integracija nadilazi institucionalni razvoj, ukljuujui nadzor odnosa izmeu drava i prevencije krize.
46

Domazet, Ostoji, Stipeti, The Region of South East Europe, Recently development, Crisis and Exit Strategy, Brijuni 2009, presented to ECPD of UN 47 Thomas Mirow, EBRD President, Beyond the Vienna Initiative: Towards a New Banking Model in a New Growth Model for CESEE, International Conference by the Austrian Ministry of Finance, Be, 17. rujna 2010.; http://www.ebrd.org

23

Glavni problem je nedostatak vjerodostojne makroekonomske politike i regulatorne politike te nerazvijeno lokalno trite kapitala. Mirow, stoga, osobito upozorava na rizike, kojima treba upravljati, kao primarni zadatak. Dravna politika i analitiari e razumjeti, dakle, da Hrvatska treba definirati novi model razvoja i odrivu ekonomsku politiku, to je prioritetno za EU u odnosu na druge politike ukljuujui i (financijske) integracije i slobodan tok kapitala. Valja dodati, da ovaj rad upravo to istie. Gospodarstva ovog dijela Europe trebaju ravnoteni model rasta uz ouvanje financijske integracije i slobodnog tijeka kapitala, koje e jednako sluili razvijenoj Europi i zemljama ove regije. To e omoguiti koritenje znaajnog potencijala za rast regije. Za to je potrebno raditi uinkovito, a koordinacijska politika se u Europi takoer morati korigirati i postati primjerena s financijskom integracijom kontinentalne Europe, zakljuuje Mirow. Ova paradigma sadri novi holistiki48 pristup. Novi holistiki prilaz polazi od obuhvaanja cjeline odnosa, od toga da je cjelina uvijek vea od mehnikog zbrojaa djelova! To su nevidljivi odnosi i relacije izmeu djelova, koji se moraju razumjeti, da bi se mogla shvatiti stvarnost. Ako znamo uzrok, onda je lako predvidjeti posljedice. To je takozvani determinizam: uzrok odreuje posledice. Kod mehanikog shvaanja stvarnosti mi smo na pozicijama uzroka i posljedica. Meutim, holistiki pristup afirmira neto drukiji pristup. Zapravo, da uzrok koji smo utvrdili ima te posljedice, ali ne uvijek! Odnosno, ima, ali sa odreenom vjerojatnou! Svaki dogaaj ima svoju vjerojatnost, odnosno sluajnost dogaanja. Znai, mi ne ivimo u svijetu determinizma, izvjesnosti i sigurnosti, ve u svijetu gdje se sve deava sa odreenom vjerojatnouu, svijetu neizvjesnosti i rizika. Ukoliko je ovaj rad potakao zanimanja za rjeavanje nagomilanih problema, utoliko se od nosioca razvoja i ekonomske politike, kao i od institucija i pojedinaca takoer mogu oekivati prijedlozi, jer je takav povijesni trenutak u kojem se Hrvatska i drutvo nalazi

Literatura: (1) Domazet, Tihomir (2000), Prilagoivanje hrvatskog financijskog sustava pridruivanjem
Europskoj uniji, Hrvatsko drutvo ekonomista, Savjetovanje, Opatija.

(2) Domazet, Tihomir (2004), Rjeavanje problema hrvatskog gospodarstva u iduem (3) (4) (5)
razdoblju suvremenim razvojem i novom ekonomskom politikom, Savjetovanje ekonomista, zbornik radova, Opatija. Domazet, Tihomir (2005), Ekonomika u ekonomiji (?), Zbornik radova Hrvatskog drutva ekonomista, Opatija. Domazet, Tihomir (2005), Ekonomska politika i odrivi razvoj Hrvatske u narednom razdoblju, radni materijal), HAZU, Zagreb. Domazet, Tihomir (2006), Mogunosti upotrebe keynesijanske politike u Hrvatskoj, Ekonomski fakultet Sveuilita u Zagrebu, Savjetovanje o Keynesu, Zagreb.

48

Holistiko shvaanje polazi od toga da u stvarnosti nema mirovanja. Promjena je jedina konstanta. To je misaona i filozofska posljedica otkria kvantne fizike, da atom nije samo materijalna estica, ve se radi o estici koja stalno mijenja svoj poloaj i svaki novi poloaj zauzima sa odreenom vjerojatnou.

24

(6) Domazet, Tihomir (2006), Neuspjesi sadanje i model ekonomske politike za naredno
razdoblje, Zbornik radova Hrvatskog drutva ekonomista, Opatija. (7) Domazet, Tihomir (2007), Ekonomika politika, kako dalje?, Hrvatsko drutvo ekonomista, Hrvatski institut za financije i raunovodstvo, CROMA i Ekonomski fakultet, Zagreb, (8) Domazet, Tihomir (2007), Elementi krize hrvatskog gospodarstva od 1980-tih u radovima Vladimir Stipetia, Zbornik radova Poljoprivreda i privredni razvoj, Znanstveni skup povodom 80. godinjice roenja akademika Vladimira Stipetia, Ekonomski fakultet, Zagreb, 2008., (9) Domazet, Tihomir (2008), (Pre)zaduenost prepreka odrivom razvoju, asopis Ekonomika, RIFIN, Zagreb, 2008, (10) Domazet, Tihomir (2008), Svjetska ekonomska kriza i hrvatsko gospodarstvo, Savjetovanje ekonomista, zbornik radova, Opatija. (11) Domazet, Tihomir (2009), Ekonomska kriza i izlazna strategij, Savjetovanje ekonomista, zbornik radova, Opatija, (12) Domazet, Ostoji, Stipeti, The Region of South East Europe, Recently development, Crisis and Exot Strategy, Brijuni 2009, presented to ECPD of UN, (13) Domazet, Tihomir, Financijske pretpostavke razvoja inovacijskog drutva, Zbornik radova, Inovacijska kultura i tehnologijski razvoj, Hrvatsko drutvo za sustave, Zagreb, 2009 (14) Domazet, Tihomir, Izazovi i zamke ekonomske politike Hrvatske, poveati rast a ne izvoziti hrast, studija dostavljena Uredu Predsjednika, oujak 2007., (neobjavljeno). (15) Domazet, Tihomir, Kriza, ekonomska politika i izlazna strategija, Zbornik radova, Kriza i okviri ekonomske politike, Razred za drutvene znanosti HAZU i Hrvatski institut za financije i raunovodstvo, Zagreb, (2009), (16) Domazet, Tihomir, EUropska Hrvatska kriza, Okrugli stol Hrvaskog drutva ekonomista, 60 dana Vladinog programa, 14. lipnja 2010, Zagreb, Prezentacija, (17) Domazet, Tihomir, Level of economic development of the Balkan countries and achievement of the goal: Freedom from want, National reconcilation, inter-ethnic and inter confessional tolerance in the Balkans, ECPD UN, 2009, (18) Domazet, Tihomir, Odgovori na domae potrebe i svjetske izazove, Hrvatsko drutvo ekonomista, Savjetovanje, Opatija 2001. (19) Economist, asopis, London, razni brojevi. (20) Financial Times, London, kolumne Martina Wolfa i drugi lanci (21) Gartner, Manfred (2006), Macroeconomics, second edition, FT Prentice Hall, Pearson Education Limited, Edinburgh Gate, Harlow (22) Horvat, Branko, Politika ekonomija socijalizma, Globus, Zagreb, 1984 (23) Horvat, Branko, Jugoslavensko drutvo u krizi, Globus Zagreb 1982, Caritas in veritate, Enciklika pape Benedikta XVI, Vatikan 2009, (24) Hrvatska narodna banka, bilteni, druge publikacije; http://www.hnb.hr (25) Juri, Ljubo (2005), Ekonomski razvitak, investicije, fiksni kapital I ekonomija i politika tranzicije, Ekonomski pregled, 5-6, Zagreb, (26) Klaus Schmidt-Hebbel, Luis Senien. and Andrds Solimano, Saving, Investment, and Growth in Developing Countries, The World Bank. Policy Reseach Deparmtent, 'Macoeconomics and Growth Division, November 1994, (27) Kuttner, Robert, The End of Laissez faire, National puropose and the global economy after cold war, Alfred A. Knopf, New York, 1991 (28) Mesari, Milan ,XXI. Stoljee, Doba sudbonosnih izazova, Prometej, Zagreb, 2008, (29) Minqi Li, The End of the End of History: The Structural Crisis of Capitalism and the Fate of Humanity, Science & Society, Volume: 74, Issue: 3, 2010, Capitalism and Crisis in the 21st Century

25

(30)

Reinhart, Carmen M , University of Maryland and NBER,. Rogoff, Kenneth S ,Harvard University and NBER, This Time is Different: A Panoramic View of Eight Centuries of Financial Crises, 2009, (31) Soumitra Sharma, Reflections on the Philosophical Foundations of Economics, Mikrorad Zagreb 2010, (32) Stephen King, Losing Control, The Emerging Threats to Western Prosperity, Yale University Press, svibnja 2010. Robert Barro, Harvard University, Jose F. Ursua, Harvard University, Macroeconomic Crises since 1870, (33) Stiglitz, Joseph (2006), Making Globalization Work Penguin Books, London. (34) Stipeti, Vladimir (1995), Pretvorba pokuaj makroekonomske analize uinaka, Ekonomija, 6-7, Rifin, Zagreb. (35) Stipeti, Vladimir (2003), Hrvatsko gospodarstvo u 20. stoljeu, globalizacija i pogled u budunost, Savjetovanje ekonomista, zbornik radova, Opatija. (36) Stipeti, Vladimir (2005), Laissez faire kao ekonomska politika Hrvatske?, Zbornik radova HDE, Opatija. (37) Vojni, Dragomir (2005), Investicije, reforme i tranzicija, izabrani radovi, HDE. (38) Zduni, Stjepan, Relativne cijene, teaj i konkurencija hrvatskog gospodarstva, uz deset godinjicu stabilizacijskog programa, HDE, Zbornik radova, Opatija, 2006 (39) Zduni, Stjepan, Tranzicijska kriza i politika izlaza Ekonomsko politika prosudba, Ekonomski pregled, 9-10, Zagreb, (40) The Institute for New Economic Thinking, Cambridge (papiri i autorova suradnja), osnovan na kraju 2009, radi financijske krize 2007 -2010, u kojem sudjeluju nobelovci George Akerlof, Sir James Mirrlees, A. Michael Spence i Joseph Stiglitz te drugi ekonomisti kao to su Jeffrey Sachs, Willem Buiter, Markus K. Brunnermeier, Robert Dugger, Duncan Foley, Thomas Ferguson, Roman Frydman, Ian Goldin, Charles Goodhart, Anatole Kaletsky, John Kay, Axel Leijonhufvud, Perry Mehrling, Y.V. Reddy, Ken Rogoff, John Shattuck, George Soros William R. White i Yu Yongding.

26