KOMPARATIVNI FISKALNI SUSTAVI

1. UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA POREZNE SUSTAVE

Fiskalni sustav obuhvaća javne prihode i javne rashode. Obuhvaća stvaranje optimalnog
poreznog sustava (pravednog) kojima se prikupljaju sredstva za financiranje obrazovanja,
zaštite, zdravstva, socijalne zaštite, mirovinskog osiguranja i sl. Uključuje i gospodarsku
infrastrukturu i javna poduzeća.
- pitanje fiskalnog deficita, njegovog financiranja, vanjskog zaduživanja, gospodarskog rasta.
Uključuje i kreiranje proračuna na svim razinama vlasti.
Od kraja osamdesetih do danas događa se slijedeće:
∙ pad komunizma, socijalističkog i planskoggospodarenja, pad Berlinskog zida 1989. godine,
raspad Sovjetskog saveza te nastanak zemalja u tranziciji
∙ zamah globalizacije - treća tehnološka revolucija – nove tehnologije,IT telekomunikacije,
moderan transport/promet; razvoj i ekspanzija «intelektualnih» industrija (povećava se udio
znanja ustrukturi vrijednosti industrijskog proizvoda na preko 70% krajem 90-ihgodina)
∙ demografska eksplozija nezabilježenih razmjera
∙ značajna uloga multinacionalnih kompanija + razvitak globalnih fin. operatora
∙ nepostojanje “prave” svjetske supersile (danas nema više ni jedne državekoja bi bila vodeća
kao što su svojevremeno bile Velika Britanija i SAD); pretpostavljalo se da će nova sila koja
će utjecati na svjetski poredak biti nekaregionalna integracija: EU, NAFTA + Japan, no u
prvom planu je danas KINA na koju svojevremeno nitko nije ozbiljnijeračunao te zemlje
BRIC-a (Brazil, Rusija, Indija i Kina).
GLOBALIZACIJA
globe – planet. Intenzivira se od sredine osamdesetih, predstavlja višeznačan pojam koji
različiti ljudi različito sagledavaju. Multidimenzionalan je proces brojnih segmenata
ufunkcioniranju svih zajednica/društava/država. Predstavlja savršenu otvorenost svjetskog
tržišta -«globalno selo»
Za političare znači obrambene strategije i savezništvo kaoodraz ekonomske moći, za
sociologe znači globalnu kulturu i civilizaciju, za moderne ekonomiste povezana je s
povećanjemmeđuovisnosti putem tehnološkog procesa.
Rastuća uloga globalizacije – izum je treće tehnološke revolucije čiji su nositelji razvijene
zemlje. Nestankom socijalističkog bloka širi se na cijeli svijet. Ekonomska integracija
predstavlja proces povezivanja nacionalnih i regionalnih tržišta pri čemu se povećava
međunarodna mobilnost rada, kapitala i ljudi. Dva su uzroka nastanku ekonomskih
integracija:
1. tehnološke i socijalne promjene – smanjenje ili ukidanje prepreka u međunarodnoj razmjeni,
smanjenje cijena dobara
2. političke promjene i reforme – povećan je broj tržišnih gospodarstava i smanjuju se uvozne
carine i trgovinske barijere.
Nositelji – multinacionalne kompanije, MMF, Svjetska banka i WTO.

1
 Prednosti globalizacije:
∙ povećava standard zbog veće učinkovitosti u alokaciji resursa u svjetskim razmjerima
∙ bogatija ponuda i veći izbor dobara i usluga kao rezultat liberalizacije i međunarodne
razmjene, povećanje brzine i smanjenje troškova prijevoza
∙ povećanje raspoloživosti i kvalitete informacija
∙ + očekivani pozitivni učinci multinacionalnih kompanija: donose u zemlju domaćina novi
potreban kapital i novu tehnologiju, povećavaju zaposlenost, doprinose rastu izvoza,
smanjenje transakcijskih troškova. mogućnost sklapanja koalicija, ukidanje antidampinških
mjera te doprinose otvaranju zemlje prema svijetu.
Opasnosti koje donosi:
∙ Smanjuje se nacionalna samostalnost, postoji mogućnost multinacionalnekompanije zavladaju
gospodarstvom; iznose profit iz zemlje
∙ ugrožavaju čovjekovu okolinu, izlažu gospodrstvo eksternim šokovima(bankarske i valutne
krize) – što se i dogodilo 2008.
∙ konfrontacija bogati-siromašni, odnosno nepravedna raspodjela nacionalnog bogatstva, porast
nezaposlenosti.
Dva su pogleda na globalizaciju:
1. Globalizacija «odozgo» označava članice trijade (NAFTA, EU,Japan, Kina) te
multinacionalne kompanije koji su pokretačiglobalizacijskog procesa
2. Globalizacija «odozdo» označava prvenstveno negativneposljedice u pogledu
produbljivanja jaza između bogatih isiromašnih. Sve više se javljaju kritičari globalizacije
koji zagovaraju stav da je globalizacija«topionica» naroda jer se dugoročno gube kulturna
obilježja malih zemalja.
Zamke globalizacije se mijenjaju ovisno o gospodarskom stanju, a očituju se u:
a) porastu konkurencije koji utječe na porast nezaposlenosti i pogoršanju radnih uvjeta i
socijalnih prava
b) zbog rasta konkurentnosti raste i porezna konkurencija, što rezultiranapuštanjem sustava
progresivnog oporezivanja; uslijed krize se progresivno oporezivanje ponovo uvodi
c) zbog lošeg tretmana okoliša može doći do ekološkog dampinga, štoznači nedostatnost strogih
ekoloških propisa
d) zbog nedostatka kontrole na granicama raste međunarodni kriminal.
Problemi tranzicijskih zemalja:problem državnog vlasništva vs. privatizacija, gubitak starih
tržišta, porast nezaposlenih, problem nasljeđene filozofije «mekog proračunskogograničenja»
(u nedostatku novca on se samo tiskao, a sada se to ne može), spašavanje posrnulih banaka
novcem iz proračuna, visoke kamate, bankrot velikih poduzeća (težilo se malom i srednjem
poduzetništvu), restrikcije socijalnih davanja, izumiranje srednje klase, osiromašenje
umirovljenika te zanemarivanje znanosti (manje od 1% BDP-a se izdvaja).

2
 UTJECAJ GLOBALIZACIJE NA FISKALNE SUSTAVE
Nijedna zemlja nema isti porezni sustav kao neka druga zemlja. Moderni porezni sustavi
razvijali su se značajno između 1930-tih i 60-tih. Nastali su u vrijeme relativno skromne
povezanosti gospodarstava koje jeobilježeno:
∙ “zatvorenošću” gospodarstava i restrikcijama u trgovinskim odnosima, limitiranom
međunarodnom kretanju kapitala, niskom razinom međunarodnih investicija
∙ limitiranom ulogom multinacionalnih kompanija, niskom mobilnošću pojedinaca i niskim
dohotkom per capita
Porezni sustavi su bili iznimno složeni i skupi, porezno opterećenje mjereno u % BDP-a je
bilo iznimno nisko (raste u posljednjih 50 godina). Veliki je utjecaj uvođenja poreza na
dodanu vrijednost te potvrđivanjeporeza na dohodak kao “globalan” i progresivan porez.
Provedene su porezne reforme, ali je baza ostala ista.
S krajem 1980-tih uočava se veća upletenost i međuovisnostglobalizacije i poreznih sustava
koja je značajna i višestruka. Mobilnost kapitala i ljudi utjecala je na porezne sustave.
Intenziviranjem procesa globalizacije i integracijskih procesaraste uloga poreznih činitelja
značajnih za donošenjeinvesticijskih i lokacijskih odluka.
Povećana mobilnost čini porezne jurisdikcije ovisnijima (negativnie i pozitivne eksternalije),
čini lakšim da porezna osnovica «seli» u drugunadležnost/jurisdikciju (migracije poreznih
subjekata ili poreznih predmeta, kroz promjene u proizvodnji ili prodaji domaćih tvrtki ili na
stranim tržištima).
Povećanje porezne stope u jednoj zemlji dovest će do povećanjaporeznih prihoda u drugim
zemljama: pozitivan indirektni vanjski učinak poreza, dok dvostruko oporezivanje čini
negativan vanjski učinak poreza. V. Tanzi rabi termin “fiscal termites” kojim opisuje (loš)
utjecajuzajamne interakcije globalizacije i novih tehnologija nanacionalne porezne sustave.
Identifikacija 8 “fiskalnih termita”:
1. elektronska trgovina i E-transakcije (e-commerce) – pitanje na što platiti porez i kako
2. uporaba elektronskog E-novca (kreditne kartice,bankomati...)
3. transakcije između dijelova istih kompanija – pitanje transfernih cijena.
4. (postojanje i rast) off-shore centara i porezne oaze – izbjegavanje plaćanja poreza
5. “egzotični” novi i kompleksni financijski instrumenti/derivati(swap, spread, forward, put call
opcije...)
6. nesposobnost oporezivanja financijskog kapitala – kapitalnog dobitka
7. rastuće inozemne aktivnosti
8. kupovanje u inozemstvu (foreign shopping) – smanjenje potrošnje, sastavnice BDP-a.
Promjene u poreznim sustavima uzrokovane globalizacijom – utjecaj globalizacije se
najviše očituje kroz dvostruko oporezivanje, poreznu konkurenciju (nižim stopama se privlači
kapital koji odlazi iz druge zemlje da bi došao u našu npr. porezne oaze), poreznu evaziju,
promjenu porezne strukture (rast javnih prihoda i rashoda, promjena zastupljenosti indirektnih
i direktnih poreza) te harmonizaciju poreznih sustava (kompliciran proces).

3
POREZNI SUSTAVI TRANZICIJSKIH ZEMALJA
Porezna reforma je provedena početkom 1990-ih. Sustav je dotada bio netransparentan,
nepravičan i neučinkovit zbog mekog proračunskog ograničenja. Zemlje su morale pronaći
put ka primjeni suvremenih fiskalnih sustava. U porezne sustave su uključeni porez na
dohodak, porez na dobit, PDV i akcize te doprinosi. Težile su višem proširenju poreznih
osnovica, smanjivanju graničnih poreznih stopa te uvođenjuu poreznih olakšica na
podnošljivu mjeru. Došlo je i do fiskalne decentralizacije sustava.
U Republici Hrvatskoj prava reforma poreznogsustava započela je 1994. godine. Hrvatska
se povodila preporukama/rješenjimanjemačkih stručnjaka iz područja javnih financija.
Izmjenjen je sustav oporezivanja, doprinosa, carinskisustav te sustav proračuna. Visok je udio
indirektnih poreza, odnosno PDV-a i trošarina u proračunu (gotovo70%). Visoko jei
opreterećenje plaća (+ doprinosi!!), te prilično nizak udio prihoda od poreza na dohodak
idobit (direktnih poreza). Krajem 2000. godine u sustavu se ponovno izvodekrupniji zahvati u
promjenama poreznih oblika/sustava. Izmjene se dešavaju konstantno u cijelom razdobljuod
2001. do 2012. godine.
Treba li nam nova globalna arhitektura poreznih sustava?
V. Tanzi poručuje da jejedna od mogućnosti uspostava svjetske porezne organizacije (GTO
– Global Tax Organization). Njezina uloga i zadatak bila bi usmjerena na praćenje
fiskalnograzvitka u svijetu, identificiranju fiskalnih trendova,sakupljanja statističkih podataka
te osigurati globalni forumza diskusije o ovim problemima. Iako ovakva organizacija ne
postoji u današnjim uvjetimaživljenja i stvaranja, postaje nužna.
GTO ne bi u rješenjima nametao poreze ili sankcije protivzemalja, već bi njegova uloga bila
isključivo nadzor nadnacionalnim poreznim sustavima u ocjeni međunarodnihimplikacija te
moralno nagovaranje zemalja kako bi ihobeshrabrile da koriste poreze i štetne mjere
poreznepolitike koje bi mogle naštetiti drugoj državi. Ambicioznija uloga GTO bila bi u
prikupljanju prihoda koji bibili namijenjeni opskrbi globalnih javnih dobara ili
redukcijiglobalnih štetnih dobara/štetnosti (“public bads”).
2. ČIMBENICI UTJECAJA NA FORMIRANJE POREZNIH SUSTAVA
Porezni sustav je samo podsustav ukupnog gospodarskog sustava. Određen je prema politici
kao data struktura poreznih instrumenata koji se mijenjaju (porezna politika) stabilizacijskoj
politici. Mijenjaju se tijekom vremena te je većina njih uobličena u vrijeme kad
sugospodarstava bila relativno zatvorena. Ne zadovoljavaju potrebe i ne odgovaraju
zahtjevima sveintenzivnije integracije nacionalnih gospodarstava. Fiskalni sustav su različiti i
nacionalni, međusobno neusklađeni.
Pri konstrukciji poreznog sustava posebna se pozornost trebausmjeriti na ekonomsku
učinkovitost. Danas su tendencije u rekonstrukcijama poreznih sustava određenetrendovima u
cjelokupnim međunarodnim odnosima što implicira iporeznu konkurenciju među zemljama.
Uvođenje bilo kojeg poreza mijenja odnose cijena (MTO).
Primjenom raznih mjera fiskalne politike država se obilnokoristila utjecajem na porezne
obveznike u obavljanju njihovegospodarske djelatnosti usmjeravanjem investicija i dr.
Zagovornici supply side economics - M.Thatcher, R. Regan - zalažu se za ekonomiju
ponude, odnosno za sniženje poreznih stopa. To objašnjavaju Lafferova krivuljom → neće se
smanjiti iznos ubranog poreza,već će doći do povećanja usljed posljedice
povećanegospodarske aktivnosti tj. proširenja porezne osnovice(«porezni paradoks”). U 2008.
godini nakon globalne financijske krize jača državna intervencija.

4
 Razlike u oporezivanju među zemljama su značajne, što se najbolje vidi komparacijom:
∙ sudjelovanja pojedinih poreza u BDP-u i ukupnim poreznim prihodima
∙ financijske uloge pojedinih grupa poreza u poreznom sustavu – struktura poreza
∙ rapsodjeli poreznih prihoda – fiskalna decentralizacija
∙ ulozi poreza u financiranju javnih rashoda, broj i visina poreznih stopa kod određenog
poreznog oblika, broj i vrste poreznih oslobođenja i olakšica kod određenog poreznog oblika,
poreznog opterećenja po stanovniku i sl.
Poželjan porezni sustav neke zemlje treba se zasnivati na sljedećim načelima:
1. Pravednost u oporezivanju – načelo opće porezne obveze (egzistencijalni minimum) i
načelo porezne snage (progresivno oporezivanje).
2. Izdašnost – da se skupi dovoljno prihoda za podmirivanje javnih rashoda.
3. Pojednostavljenje oporezivanja i transparentnost poreznog sustava – danas oni postaju
sve složeniji, iako ovo načelo podrazumijeva smanjenje broja poreznih oblika, poreznih
oslobođenja i olakšica, razumljivo utvrđivanje osnovice, donošenje kvalitetnih propisa i sl.
4. Neutralnost poreza – što manji mrtvi teret oporezivanja
5. Smanjenje poreznog opterećenja
6. Stari porezi – dobri porezi (Canardovo porezno pravilo) – već postojeći porezni oblici su
najbolji. Minorno mijenjanje poreznog sustava ne stvara velike troškove kao uvođenje novih
poreznih oblika.
Ova načela važe za cijeli svijet. Nemoguće ih je istovremeno sve provesti, jer su neka načela
međusobno kontradiktorna.
Smithova načela -svi stanovnici trebali bi ravnomjerno sudjelovatiu podmirivanju javnih
rashoda, srazmjernodohotku koji uživaju; porezna obveza treba biti određena; porez mora biti
ugodan za poreznog obveznika; troškovi razreza, naplate i kontrole njihovaubiranja moraju
biti što niži.
Wagnerova načela oporezivanja:
1. financijsko-politička: izdašnost (dovoljno prihoda za podmirivanje rashoda) i elastičnost
(veći javni rashodi – veći javni prihodi).
2.ekonomko-politička: izbor izvora oporezivanja (dohodak ili imovina) i izbor vrste poreza
(kombinacija pojedinih vrsta poreza, vodeći pritom računa o prevaljivanju).
3. socijalno-politička: univerzalnost (svi moraju platiti porez s obzirom na svoju ekonomsku
snagu) i ravnomjernost raspodjele poreznog tereta (bogati bi trebali platiti više poreza).
4. porezno-tehnička: određenost porezne obveze (sam porezni obveznik pomoću zakona
može unaprijed izračunati obvezu), ugodnost plaćanja (ne uzimaju preveliki dio ekonomske
moći obveznika) i jeftinoća ubiranja poreza.
Neumarkova načela oporezivanja:
a. porezno-budžetska: izdašnost i prilagodljivost
b.etičko-socijalnopolitička: pravednost ipreraspodjela dohotka i imovine
porezniminstrumentima; korištenje poreza kao instrumenta raspodjele dohotka i imovine
c.ekonomsko-politička: načelo aktivne porezneprilagodljivosti (diskrecijske mjere fiskalne
politike) inačelo pasivne prilagodljivosti poreza (automatskistabilizatori) – utjecaj metoda i
elemenata u primjeni fiskalne politike
d.porezno-tehnička i porezno-pravna načela:određenost poreza, jednostavnosti primjene
por.popisa, jeftinoće ubiranja, i usklađenosti poreznihpropisa.

5
Načela na kojima se temelji Opći porezni zakon U RH (uveden je radi pristupanja
Hrvatske Europskoj uniji):
1. Zakonitost: jedan je od temelja pravne države – svisu sudionici u porezno-pravnom
odnosu obveznipoštovati sva pravna pravila neovisno o nazivu ivrsti pravnog akta.
2. Primjena poreznih propisa: u postupkuoporezivanja primjenjuju se porezni propisi koji
subili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojimase temelji oporezivanje.
3. Objektivnost: prilikom oporezivanja porezna tijelaobjektivno i savjesno utvrđuju činjenice
bez obzirana to idu li one u prilog ili na štetu poreznogobveznika – definira se tko, kada i
koliko poreza mora platiti te porezna mora igrati fer play (nema povlastica)
4. Dvostupanjski postupak: omogućuje poreznomobvezniku pravo žalbe na porezne akte –
vid je zaštite obveznika i djelovanja porezne uprave u slučaju odstupanja i neispunjenja
obveze.
5. Vođenje knjigovodstva i evidencije: obvezuje poreznogobveznika na evidenciju sukladno
važećimknjigovodstvenim propisima.
6. Dokazivanje: i porezni obveznik i porezno tijelo trebajudokazati činjenice iz poreznog
postupka.
7. Inspekcijski nadzor: provodi se i za velike i za maleporezne obveznike
8. Postupanje u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnogodnosa: svi sudionici obvezni su
na korektno,dobronamjerno, kooperativano i savjesno međusobnoponašanje
9. Upotreba služenog jezika i pisma – neovisno o podrijetlu osobe uvijek je hrvatski
10. Gospodarstveni pristup: porezne činjenice utvrđuju seprema gospodarstvenom značenju,
što znači da se oporezujesvako stjecanje prihoda bez obzira na to je li riječ o pravnomeili
bespravnom poslu.
Zakonom je predviđena zaštita čovjekovih prava: pravo na očitovanje, zaštita tajnosti
podataka i osobnosti, zaštita ljudskog dostojanstva te pravo na informiranje.
ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA SUSTAV OPOREZIVANJA
Porezni sustavi su derivat ukupnogekonomsko-političkog, socio-ekonomskog i pravnog
sustava svake zemlje. Na sustave oporezivanja utječusljedeći čimbenici:ustavno uređenje,
veličina teritorija i broj stanovnika, veličina javnog sektora, stupanj centralizacije ili
decentralizacije, pripadnost regionalnim integracijama, ekonomska razvijenost i dohodak per
capita, nezaposlenost, zaduženje države i proračunski deficit, povijesni razvitak te ostali
čimbenici.
1. Ustavno uređenje – vezano je uz pitanje decentralizacije poreznog sustava na niže razine
vlasti. Porezni sustav unitarne države se razlikuje odporeznog sustava federativno uređene
države. Te su razlike rezultat razlika u raspodjelifunkcija između pojedinih razina vlasti koje
dovode dorazlika u financijskim odnosima između širih i užihjavnopravnih tijela. U
federativnim državama često je nadležnostdržave decentralizirana u većem stupnju nego
uunitarnim državama, pa je i financijska autonomija ufederativnim državama šira.
Federativne jedinice (kantoni, pokrajine, provincije, savezne države...) najčešće raspolažu i
dijelomfinancijskog suvereniteta da same reguliraju materijupojedinih poreza, a u pojedinim
federativnim državamaimaju i vlastitu službu za njihovo ubiranje, što nije slučaju unitarnim
državama.

6
 2. Veličina teritorija i broj stanovnika – aspekt veličine troškova pružanja usluga javnog
sektora. Što je veća gustoća naseljenosti, efikasnije se troše prikupljena sredstva jer se usluge
pružaju većem broju ljudi. Mala gustoća naseljenosti po km2 utjecati će na poskupljenje
zdravstvene zaštite, socijalnog osiguranja, rada porezne službe i sl.
Starosna struktura stanovništva ima značajan utjecaj nasustav oporezivanja. Stanovništvo je
danas staro u većini zemalja u svijetu, a tako visok udio starogstanovništva znači veće
opterećenje mirovinskihfondova, probleme izgradnje i opreme staračkihdomova, zdravstvenih
ustanova i usluga za starije, gerijatrijskih centara i sl. Mlado stanovništvo tražit će
obrazovanje, bazene i sl.
3. Veličina javnog sektora – rast javnih rashoda uvjetuje rast javnih prihoda, odnosno
iziskuje prikupljanje više poreza. Sudjelovanje javnog sektora u BDP-u povećava seu gotovo
svim državama u svijetu (kreće se u rasponu od 35 do 60%). Temeljni razlozi rasta javnih
rashoda jesu:povećanje broja stanovnika, povećanje obrazovnihrashoda, vojnih rashoda, veliki
udio starogstanovništva, skraćenje radnog vremena, proširenjefunkcija države i kvalitete
obavljanja usluga, rastzaposlenih u javnom sektoru i sl.
4. Centralizacija vs. decentralizacija - razmjer decentraliziranih funkcija državeovisi o
mnogim čimbenicima, a na prvommjestu je to je li država uređena nafederativan ili unitaran
način. Zagovornici decentralizacije ističu da lokalne jedinice bolje poznaju potrebe i probleme
na svom teritoriju i imaju više sluha za njihovo rješavanje. Raspodjela funkcija između
središnje vlasti ilokalnih jedinica, tj. širih i užih političkoteritorijalnihjedinica ovisi o:
a) raspodjeli izvora javnih prihoda
b) modalitetu njihova prikupljanja – na razini države prikuplja ih porezna uprava, pitanje je da li
bi se na lokalnoj razini trebala oformiti nova služba (dodatni troškovi)
c) visini prihoda kojima će pojedine teritorijalnejedinice podmirivati svoje rashode.
Decentralizacija omogućava neposredniji utjecaj građana na utvrđivanje vrste u opsega javnih
potreba kao i prioritet njihova zadovoljavanja, veću odgovornost nadležnih za obavljanje
povjerenih poslova, veću učinkovitost trošenja javnih prihoda te bolju kontrolu zakonitosti i
svrsishodnosti obavljanja određenih javnih poslova.
5. Pripadnost ekonomskim integracijama – bolje korištenje komparativnih prednosti
država, povećanje gospodarske suradnje i međunarodne trgovinske razmjene. Svaka država
mora voditi računa da joj porezni sustav ne koči ekonomski razvoj. Danas u svijetu postoje
brojne integracije: EU, ASEAN, NAFTA, LAFTA, MAŠREK, MAGREB, OPEC. One od
članova mogu iziskivati obligatorne obveze/zahtjeve vezano uz porezne sustav ečlanica (npr.
WTO-carine). Postojanje integracija i u skladu s time olakšano kretanje ljudi, kapitala, robai
uslugaiziskivalo je promjene u poreznom sustavu.
Međunarodne institucije kao UN, UNICEF, UNESCO, ILO, WHO imaju također utjecaj na
sustave oporezivanja, jer onemogu utjecati na provedbu odluka u članicama, npr.
posebantretman dječje zaštite, obrazovanja, znanosti, zaštite čovjekovaokoliša, prehrambenih
proizvoda i dr.
6. Nezaposlenost – jedan od temeljnih problema suvremenih država. Rashodi za naknade
nezaposlenima iziskuju i prikupljanje prihoda u nevedene svrhe. U cilju povećanjabroja
zaposlenih tj. smanjenja nezaposlenih mogu se u sferifiskalne/porezne politike propisati i
koristiti razna poreznaoslobođenja i olakšice, kao npr:
- razni programi (ex programi u RH “S faksa na posao”,“Dvojčeki”, ...)
- olakšice za sve one koje će otvoriti nova radna mjesta izaposliti osobe
- ograničiti izvoz kapitala koji bi se koristio u domaćemgospodarstvu itd.

7
7. Zaduženje države i proračunski deficit - Proračunski deficit javlja se u gotovo
svimdržavama svijeta, i u onima koje su dugi nizgodina imale suficite (Norveška-neto
kreditor). S problemom visokog javnog duga i visokimzaduženjem suočene su mnoge države,
a unekima vlada prava dužnička kriza(prezaduženost država). MMF i Svjetska banka su
glavne međunarodne institucijekoje su glavni izvori sredstava (zajmodavci). Radi financiranja
velikog deficita uvode se veći porezi i ukidaju olakšice. Kriteriji iz Maastrichta utvrđuju
tolerirane razine zaduženosti, posebno zemelja članica monetarne unije.
8. Povijesni razvitak – suvremeni porezni sustavi su zapravo povijesni porezni sustavi jer
nisu uvedeni nikakvi novi oblici (sve je već viđeno). Ovisno o tome pripadaju li jednom ili
drugompolitičkom okružju zemlje imaju uređene i svojeporezne sustave: npr. zemlje
socijalističkog blokaimale su uzor u poreznom sustavu SSSR-a, danas suto više-manje
tranzicijske zemlje koje poreznesustave reformiraju u skladu s razvijenim
tržišnimgospodarstvima. Zemlje koje su bile bivše kolonije imaju slične poreznesustave kao
Velika Britanija, Francuska, Italija.
9. Ostali razlozi–blizina ratnog žarišta ili neposredno sudjelovanje u sukobima lokalnog
karaktera (dodatni troškovi za nabavku oružja, povećanje broja vojnika i sl.), geopolitički
položaj zemlje (porezni sustav Izraela se razlikuje od onog u Egiptu), gospodarska razvijenost
(poljoprivredna ili industrijska gospodarstva), vjera (islamska ekonomija), ekološka svijest
građana. Razlike u starosnoj strukturi stanovništva, očekivanom trajanju života, broju radnih
sati, sklonosti štednji isl. mogu utjecati na sustav oporezivanja i dovesti do potrebe da država
odlući poreznim mjerama poticati pronatalitetnu politiku, štednju, produktivnost i sl.
Podjela zemalja na nerazvijene, u razvoju i razvijene vodi i do različitih poreznih sustava, ali
unutar grupa npr. trenzicijske zemlje, imaju slične porezne sustave.
3. POREZNI SUSTAVI U UVJETIMA MEĐUNARODNIH
INTEGRACIJA
Ekonomska integracija i oporezivanje međusobnosu povezani i uzročno-posljedično
uvjetovani. Porezi, porezni sustav i mjere porezne politike imajuvažnu ulogu i mogu biti i
prepreka tom procesu, ali ielement internacionalizacije ekonomskih odnosa. Svaka država
nastoji svoje prihode zadržati zasebe, pa nastoji utjecati na to da se zbog poreznekonkurencije
ne smanji njezina porezna baza, većda je proširi i privuče tuđe porezne obveznike podsvoju
jurisdikciju. tj. porezni suverenitet.
FISKALNI ODNOSI U EU – specifični su. Fiskalni/porezni sustav svake države EU
temeljno je obilježjenacionalnog suvereniteta u cilju vođenja vlastitih strategija i
dugoročnihpolitika razvoja u interesu blagostanja svoga stanovništva. Članice vode
samostalno svoju fiskalnu/poreznu politiku. U priopćenju (Communications) od 23. svibnja
2001. Komisijaje ponovila svoje uvjerenje da ne postoji potreba usklađivanja poreznihsustava
država članica.
Porezni sustav → najznačajniji izvor prihoda svake države što ukazuje nanužnost kreiranja
optimalnog poreznog sustava za svaku državu u skladusa njezinom ekonomskom razvijenosti
i mogućnostima prema obrazovnojstrukturi stanovništva. Postoji nesklonost zemaljačlanica u
prepuštanju većih fiskalnih odgovornosti na EU razinu. Proračun EU jedini je centralizirani
instrument fiskalne politike. Koordinacija stabilizacijskih proračunskih politika →
fiskalna pravila(Pakt o stabilnosti i rastu i Maastrichtski kriteriji), očuvanje fiskalnediscipline
unutar monetarne politike.

8
 POREZNA POLITIKA U EU
Osnovni zadaci porezne politike u EU usko su povezani srazvojem unutarnjeg tržišta,
jačanjem ekonomske i monetarneunije te jačanjem političko-socijalnih integracija. EU nastoji
u svojoj poreznoj politici postignuti sljedećeciljeve:
∙ stabilizaciju poreznih prihoda zemalja članica, uklanjanje teškoća u funkcioniranju unutarnjeg
tržišta, osigurati rast zapošljavanja u državama EU
∙ povećati zaposlenost smanjenjem stopa direktnih poreza nadohotke, proširiti objekte
oporezivanja sa ciljem ostvarenja istih poreznihprihoda uz niže porezne stope
∙ povećati udjele indirektnih poreza i ostalih poreza na potrošnju u ukupnim poreznim
prihodima, ujednačiti porezne stope na dobit društava kako bi se stimuliralonesmetano
kretanje kapitala unutar EU.
Države su slobodne u kreiranju svojih poreznih sustava te ne postoji međunarodno
obvezujuće pravilo ili sustav pravila koji bi ih u tome sprječavao ili usmjeravao. Na svim
razinama propisa EU postoje pravila obvezujuća za države članice pa je u svezi s time
uvriježena sintagma „harmonizacija poreznih sustava država članica“. Međutim, to je vrlo
kompleksno pitanje jer harmonizacija nije u svim segmentima koji čine porezni sustav
jednako poduprta. Neki porezni oblici (PDV) su harmonizirani u velikoj mjeri, drugi su
manje ali značajno harmonizirani (trošarine na cigarete, alkohol i naftu), a kod izravnih
poreza razina harmonizacije je niska (porez na dobit) ili je nema (porez na dohodak).
Temeljne razlike između poreznih sustava vidljive su u sudjelovanju poreza u BDP-u, broju i
vrsti poreznih oblika, strukturi poreznih prihoda, primjeni raznih poreznih olakšica i
oslobođenja, visini poreznog opterećenja per capita, u udjelu poreza u financiranju javnih
rashoda te u strukturi poreza na lokalnim i centralnimrazinama vlasti i dr.
STRUKTURA POREZNIH SUSTAVA U ZEMLJAMA ČLANICAMA EU
Zbog ukupnih gospodarskih promjena zemlje EU-a provodile su tijekom 20 st. porezne
reforme tj. mijenjale su porezne oblike, smanjivale stope, olakšice, a na području poreza na
promet išle su u pravcu harmonizacije uvodeći porez na dodanu vrijednost. Mnogobrojne
promjene poreznih sustava, proces globalizacije, tranzicije, liberalizacije vanjske trgovine i
harmonizacije poreznih sustava doveli su do značajnih transformacijastrukture poreznih
sustava i glavnih poreznih oblika te do radikalnog porasta dimenzije i funkcija javnog
sektora (javnih rashoda).
19. stoljeće – glavni izvor prihoda bile su carine, porez na imovinu i akcize. Porez na
dohodak teretio je mali broj bogatih.
20. stoljeće – gospodarski razvitak je doveo do stvaranja nove strukture glavnih poreznih
oblika i poreznih sustava razvijenih zemalja Europe i svijeta. U Europi postoje značajne
razlike u strukturi poreznih sustava i poreznih prihoda gledano po pojedinim zemljama.
Danas - najznačajniji izvori prihoda potječu ponajprije odporeza na dohodak, poreza na dobit,
poreza na promet(poreza na dodanu vrijednost i akciza) te doprinosa zasocijalno osiguranje
kojima je pripala značajna uloganamjenskog fiskalnog prihoda. Manje razvijene države
stavljaju naglasak na indirektneporeze i trošarine te uglavnom imaju visoke poreze nadodanu
vrijednost i trošarine.
Porezi na imovinu i dalje postoje u poreznim sustavimasamo je tijekom 20. stoljeća došlo do
smanjenjanjihovog relativnog značenja u ukupnim poreznimprihodima. Značajan su lokalni
prihod. Nova grupa poreza koja dobiva na značenju jesuekološki porezi.

9
POREZNO OPTEREĆENJE
Porezno opterećenje stanovništva i gospodarskih subjekata izražava se udjelom poreznih
prihoda u BDP-u. Na temelju njega se zaključuje da li postoji visoko, srednje ili nisko
porezno opterećenje te kakva je porezna struktura (od kojih se poreza najviše puni proračun).
Udio poreznih prihoda u BDP-u u zemljama EU15 je relativno viši u odnosu na EU27.
2010. godine EU je imao daleko više porezno opterećenje (36,4%) od SAD-a (24,8%) i
Japana (27%). SAD međutim ima federalni sustav prikupljanja poreza, dok EU to nema.
Udio prihoda od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje u % BDP-a: prosjek EU za
2010. godinu iznosio je 24,6%. Prati ga trend smanjivanja u posljednjih 10 godina. Najveće
porezno opterećenje ima Danska (46,6%), slijedi ju Švedska sa 37%. Najniže porezno
opterećenje ima Slovačka (15,8%), a ispred nje je Litva. Na razini prosjeka nalaze se
Nizozemska, Mađarska i Francuska.
Udio prihoda od poreza i doprinosa za socijalno osiguranje u % ukupnih poreznih
prihoda: Prosjek EU za 2010. godinu iznosio je 68,9%. prati ga trend blagog smanjenja.
Najveći udio ima Danska, 98%, slijede ju Švedska i Malta sa 82%. Najniži udio zabilježila je
Češka sa 54,8%, a ispred nje je Slovačka. Na razini prosjeka nalaze se Letonija i Italija.
Porezno opterećenje po stanovniku – istraživanja upućuju na zaključak da postoji pozitivna
korelacija između povećanja ekonomske snage građana i porasta poreznog opterećenja.
Pomicanje gornje granice poreznog opterećenja povećava se s povećanjem dohotka p/c.
Tijekom 20.st. porezni obveznici i relativno i apsolutnoizdvajaju više sredstava za podmirenje
poreza. Od 1913. do 1962. u Italiji je iznos poreza povećan 4 puta, u Njemačkoj 12 a u SAD-u
11 puta. 1965. prosječno opterećenje zemlja OECD-a (organizacija za ekonomsku
suradnju i razvoj)bilo je 492 USD, a u EEZ 478. 1994. – OECD 7374 USD, EU 8930 $.
Najveće je u nordijskim zemljama (preko 10.000$). SAD – prosječnno 2.100 USD.
STRUKTURA POREZNOG OPTEREĆENJA – 2010. godina
Udio direktnih poreza u prihodima – prosjek EU iznosi 30,4%. Na razini prosjeka se nalaze
Španjolska, Austrija i Njemačka. Najveći udio ima Danska (62,7%), slijedi ju Ujedinjeno
Kraljevstvo sa 44%. Najmanji udio imaju Bugarska (19%) i Litva (17,4%).
Udio indirektnih poreza – prosjek EU iznosi 38,6%. Na njegovoj razini su Grčka, Slovenija
i Slovačka. Najveći udio indirektnih poreza ima Bugarska (55%), slijedi Mađarska sa 45,5%.
Najmani udio imaju Belgija (30%) i Njemačka (29,8%).
Udio socijalnih doprinosa – prosjek EU iznosi 31,1%. Na njegovoj razini su Mađarska,
Italija i Letonija. Najveći udio ima Češka (45%), slijedi ju Slovačka. Najmanji udio imaju
Malta i Švedska sa 18% te Danska sa 2,1%.
RASPODJELA POREZNIH PRIHODA NA LOKALNIM RAZINAMA
Nazočne su velike razlike kod ovog pokazatelja zbog različitog političko-teritorijalnog
uređenja država. Porezni prihodi užih teritorijalnih jedinica prikupljaju se isključivo od poreza
na dohodak i poreza na dobit, sli se prihod od ovih poreza uopće ne javlja na lokalnoj razini u
Velikoj Britaniji, Novom Zelandu, irskoj i Grčkoj.
U 2010. oko 60% poreznih prihoda u EU-27 (uključujući socijalne doprinose) je ostvareno na
razini središnje ilifederalne vlasti, otprilike 30% na razini fondova socijalnog osiguranja, oko
10% na razini lokalne vlasti.
Postoje značajne razlike u strukturi između država članica - neke države članice su savezne ili
regije imaju vrlo visokstupanj fiskalne autonomije (Belgija, Njemačka, Austrija, Španjolska).

10
U Velikoj Britaniji i Malti, sustav socijalne sigurnosti nije odvojen od državne razine s
računovodstvene točke gledišta,dok se u Danskoj socijalno osiguranje financira kroz
oporezivanje.
Lokalna vlast prikuplja najviše prihoda u % od ukupnih poreznih prihoda u Švedskoj i
Danskoj, dok je taj udio najmanji u Grčkoj i Cipru.
DIREKTNI POREZI – porez na dohodak i porez na dobit, porez na imovinu
Porez na dohodak – maksimalne stope imaju tendenciju smanjenja. Prosjek EU za 2012.
iznosi 38,1%. Najviše stope imaju Švedska i Danska (preko 55%), a najniže Bugarska (10%),
Češka i Češka i Litva (15%). Na razini prosjeka nalaze se Cipar i Malta.
Udio izravnih poreza u BDP-u 2010.g. – prosjek EU iznosi 11,2%. Na razini prosjeka su
Cipar i Francuska. Najveći udio imaju Danska (30%) i Švedska (19%). Najmanji udio imaju
Litva (4,7%) i Bugarska (5%).
Udio direktnih poreza u prihodima2010.g – prosjek EU iznosi 30,4%. Na razini prosjeka se
nalaze Španjolska, Austrija i Njemačka. Najveći udio ima Danska (62,7%), slijedi ju
Ujedinjeno Kraljevstvo sa 44%. Najmanji udio imaju Bugarska (19%) i Litva (17,4%).
Porez na dohodak u uk.prihodima –prosjek EU 20,6% što znači da je značajniji od poreza
na dobit. Na razini prosjeka nalazi se Luksemburg. Trend ima blago smanjenje.Najveći udio
imaju Danska (51%) i Švedska (34%), a najmanji Bugarska (10%) i Slovačka (8%). U BDP-u
prosjek EU je 7,7% (blagi trend smanjenja). Najveći udio ima Danska (24%), najmanji
Slovačka (2,3%). Na razini prosjeka je Luksemburg.
Porez na dobit – najveće maksimalne stope 2012. godine imaju Francuska (36,1%) i Belgija
(34%), a najniže Bugarska i Cipar sa 10%. Prosjek EU iznosi 23,5% i prati ju trend
smanjivanja stopa. Na razini prosjeka nalaze se Danska, VB, Nizozemska i Austrija.
Stare članice EU su imale visoke stope poreza na dobit do ulaska novih članica sa nižim
poreznim stopama poreza na dobit. Tada je došlo do procesa harmonizacije kako bi i stare
članice bile privlačne za strana ulaganja (FDI). Danska i Francuska imaju nakviše stope
poreza na kapital, a Litva i Letonija najmanje 2010.
Udio poreza na dobit u ukupnim poreznim prihodima 2010.g – prosjek EU 7,6%, na
razini su Grčka i Švedska. Najveći udio imaju Malta (20%) i Cipar (17%), a najmanji
Mađarska (3%) i Letonija. Udio u BDP-u prosjek EU je 2,7%, na razini su Belgija i Danska.
Najveći udio imaju Malta i Cipar (6,5%), a najmanji Litva i Letonija (1%).
POREZ NA IMOVINU OECD-ova klasifikacija obuhvaća 6 kategorija: na nepokretnu
imovinu, na neto bogatstvo, na nasljedstva i darove, na kapitalne transakcije, ostale
nepovratne poreze na imovinu i ostale poreze na imovinu.
2010. godina, udio poreza na imovinu u BDP-u – prosjek EU je 1,3%, blago smanjen. Na
njegovoj razini je Nizozemska. Najveći udio imaju VB (4%) i Francuska (3,4%), a najmanji
Češka, Estonija i Slovačka (0,4%). U ukupnim poreznim prihodima – prosjek EU je bio
3,6%, uz trend blagog smanjenja. Na razini je Poljska. Najveći udio imaju VB (12%) i
Francuska (8%), a najmanji Estonija 1% i Austrija 1,2%. U novijim se članicama ubire znatno
manje poreza na imovinu nego li u starijim.

11
INDIREKTNI POREZI – porezi na potrošnju, trošarine
Udio indirektnih poreza 2010.g u ukupnim prihodima – prosjek EU iznosi 38,6%. Na
njegovoj razini su Grčka, Slovenija i Slovačka. Najveći udio indirektnih poreza ima Bugarska
(55%), slijedi Mađarska sa 45,5%. Najmani udio imaju Belgija (30%) i Njemačka (29,8%).
U BDP-u – trend blagog smanjenja, prosjek EU 13,5%. Na razini su Portugal i Belgija.
Najveći udio ima Švedska (18%), slijedi Mađarska (17%), a najniži imaju Slovačka sa 10% i
Španjolska sa 10,6%.
Udio prihoda od PDV-a u BDP-u 2010.g – prosjek EU iznosi 7,6%, blago povećanje, na
razini se nalazi Malta. Najveći udio imaju Danska i Švedska (9,8%), a najmanji Luxemburg i
Španjolska (5,5%). U ukupnim poreznim prihodima – prosjek EU 22%, trend povećanja, na
razini se nalazi Slovenija. Najveći udio imaju Bugarska (34%) i Litva (29%), a najmanji
imaju Austrija i Italija (15%). Opća stopa PDV-a ima trend rasta od 2000. do danas, posebno
nakon nastupa ekonomske krize.
Udio prihoda od trošarina i poreza na potrošnju u BDP-u 2010.g – prosjek EU 3,2%,
uravnotežen trend, na razini se nalaze Grčka i Danska, Mađarska, Litva i Letonija. Najveći
udio imaju Bugarska 5% i Estonija 4,3%. Najmanji udio imaju Francuska i Italija sa 2%.
Udio u poreznim prihodima – prosjek EU 9,3%, trend blagog povećanja, na razini se nalazi
Irska. Najveći udio imaju Bugarska (18,5%) i Poljska (13%), a najmanji Belgija i Italija (5%).
DORPINOSI ZA SOCIJALNO OSIGURANJE
Udio u ukupnim prihodima 2010.g – prosjek EU iznosi 31,1%, trend povećanja. Na
njegovoj razini su Mađarska, Italija i Letonija. Najveći udio ima Češka (45%), slijedi ju
Slovačka. Najmanji udio imaju Malta i Švedska sa 18% te Danska sa 2,1%.
Udio u BDP-u – prosjek EU 10,9%, veći je nego udio PDV-a. Ima trend blagog smanjenja.
Na razini se nalaze Luksemburg i Grčka. Najveći udio imaju Francuska 16,7% i Njemačka
15,5%. Najamanji udio imaju Irska (5,8%) i Danska sa 1%.
Doprinosi za socijalno osiguranje su vrlo važan izvorprihoda. Razlike su između zemalja opet
poprilično velike. U zemljama EU-a prilikom naplate doprinosa oni padaju ponajprije na teret
zaposlenih, a manjim djelom ih snoseposlodavci. Podaci pokazuju da članice EU27 sudjeluju
s 15.6%prihoda od doprinosa za socijalno osiguranje na teretposlodavca u ukupnim poreznim
prihodima.
EKOLOŠKI POREZI
Zbog sve snažnijeg buđenja ekološke svijesti kao iusljed ekonomskih i političkih razloga u
većini zemaljačlanica sve veću ulogu i značaj dobivaju ekološki porezi. Iz godine u godinu
bilježi se njihov rast, pa su tako u2009. godini činili 2.9% BDP-a, odnosno 7.4%
ukupnihporeznih prihoda zemalja članica EU. Najznačajniji među njima je porez na uporabu
energije(energy taxes) i njegov udio u ukupnim poreznimprihodima iznosi 5.1%, odnosno
1.9% u BDP-u, te 78%u strukturi ukupnih ekoloških poreza ili gotovo 190 mlrdeura.
Udio ekološlih poreza u ukupnim poreznim prihodima 2010. g – prosjek EU iznosi 7,4% i
ujednačeni su. Na toj razini se nalaze VB i Rumunjska. Najveći udio imaju Bugarska (11%) i
Nizozemska (10,3%). Najmanji udio imaju Belgija 4,7 i Francuska 4,2%.
Udio u BDP-u – Prosjek EU iznosi 2,6%, ima tendenciju blagog smanjenja, na njegovoj se
razini nalaze VB, Finska i Poljska. Najveći udio imaju Danska i Nizozemska (4%), a najmanji
Španjolska i Francuska (1,6%).

12
 Prema objektu oporezivanja ekološki se porezi dijele na poreze na zagađenje (izvore
zagađenja), transport i energiju. Prevladavaju porezi na uporabu energije.
4. PRORAČUN EUROPSKE UNIJE
Proračun EU je financijski instrument u kojemu se prikupljaju sredstva za financiranje
javnih rashoda Europske unije. Jedini je centralizirani instrument provođenja „zajedničke“
fiskalne politike na razini Unije. Integracijski procesi te proširenje EU-a utječu nazahtjeve za
promjenama unutar proračuna EU-a testvaraju potrebu za drugačijom raspodjelom
sredstavaradi postizanja kohezije unutar EU-a. Prvi je put donesen 1958. godine. Uloge
proračuna: financijska (prihodi i rashodi), pravna (donosi se kao zakon) i politička (sredstvo
provođenja ekonomske politike).
Specifičan proračun jer za njega ne vrijede ista pravilakao i za nacionalne proračune.
Čvršće je reguliran → osn. propis bio je Financijskaregulacija Vijeća iz 1977. godine →
Nova financijskaregulativa iz 2002.Predstavlja financijski okvir djelovanja Unije u kojem se
iskazuju svevrste prihoda i rashoda Europske zajednice, uključujućiEuropski socijalni fond,
kao i administrativne troškovezajedničke vanjske i sigurnosne politike te suradnje upodručju
pravosuđa i unutarnjih poslova. Glavni je instrument europeizacije ekonomskih, političkih
ipravnih odnosa na području Europske unije.
Zemlje članice se dijele na neto uplatitelje i neto korisnike. Neto uplatitelji uplaćuju više
sredstava u proračun nego li ih povuku iz njega, dok korisnici troše više sredstava iz
proračuna nego li uplate.
Financijski sustav Europskih zajednica – njegov razvoj je obilježen procesom unifikacije
proračuna EEZ-a, Europske zajednice za atomsku energiju (Euroatom) i Europske zajednice
za ugljen i čelik koje su do donošenja Ugovora o spajanju 1967. imale vlastite proračune. Prvi
proračun iz 1958. je bio veoma malen, pokrivao je isključivo administrativne troškove.
U 1960-ima su njihove institucije i zasebni proračuni spojeni u opći proračun europskih
zajednica. Osim toga, spojena su tijela triju zajednica u zajedničku Komisiju i Vijeće
ministara.
NAČELA EUROPSKOG PRORAČUNA
Proračun EU se temelji na devet načela koja su normirana financijskim odredbama Ugovora o
Europskoj zajednici te drugim financijskim propisima (Nova financijska uredba Vijeća).
Temeljna načela proračunskog prava jesu:
1. Načelo jedinstva –instrument koji u jednom dokumentu prikazuje godišnje prihode i rashode
EZ i Euroatoma.
2. Načelo univerzalnosti – pravilo nedjeljivosti – točno određeni prihodi ne služe za
podmirivanje točno određenih rashoda; načelo ukupnog proračuna – prihodi i rashodi se
unose u cijelosti u proračun bez prilagođavanja.
3. Načelo specijalizacije – za svaki se fin. iznos mora odrediti njegova točna namjena te ga
razvrstavati prema proračunskoj nomenklaturi. Prihodi se ne mogu drugačije potrošiti nego li
je predviđeno proračunom.
4. Načelo godišnje periodičnosti – izrađuje se za razdoblje od godine dana. Višegodišnji
projekti se iskazuju kao stavke proračuna na dva načina: prema obračunskom načelu se
odvojeno prikazuju rashodi vezano za aktivnosti koje će trajati dulje od godine dana dok
prema gotovinskom načelu rashodi obuhvaćaju iznose plaćanja za aktivnosti u tekućoj godini.
5. Načelo točnosti – prihodi i rashodi moraju biti točno iskazani s obzirom na nastanak, kako bi
odstupanje u odnosu na planirano bilo što manje.

13
6. Načelo ravnoteže – rashodi se moraju pokriti prihodima, europske institucije nisu ovlaštene
podizati zajmove za pokrivanje rashoda. Suficit se prebacuje u slijedeću godinu kao prihod,
čime se smanjuje udio vl. sredstava, dok se deficit prebacuje kao rashod i povećava udio
vlastitih sredstava.
7. Načelo jedinice obračuna – proračun je iskazan u eurima.
8. Načelo razumnog financijskog upravljanja – korištenje proračunskih sredstava sukladno
načelima ekonomičnosti, korisnosti i učinkovitosti. Ciljevi svake aktivnosti moraju biti
mjerljivi.
9. Načelo transparentnosti – prihodi se klasificiraju prema izvorima, a rashodi prema namjeni.
Proračun se dijeli na područja pojedinih politika, a one na aktivnosti.
POSTUPAK DONOŠENJA proračuna – U rujnu Komisija sastavlja preliminarni proračun.
U listopadu Vijeće ministara usvaja prijedlog ili ga vraća na doradu pa onda usvaja 2/3
većinom (od ukupno 345 glasova, nemaju sve države isti broj glasova). Revidirani nacrt
proračuna Vijeće prosljeđuje Parlamentu. On ga može vratiti na doradu ili prihvatiti. Nakon
prihvaćanja, Komisija u godini za koju je donesen izvršava godišnji opći proračun. Godinu
nakon provođenja Revizorski sud razmatra ostvarenje proračuna i sastavlja godišnje izvješće.
Vijeće analizira komentare, piše preporuke parlamentu. Komisija dobiva odrješenje od
Parlamenta temeljeno na preporukama njegova Odbora za proračunsku kontrolu (ukoliko se to
ne dogodi, smatra se da je parlament odbio prijedlog proračuna). Odrješenje sadrži preporuke
za poboljšanje implementacije budućih proračuna.
VISINA PRORAČUNA - iznosi 1,24% GNI (bruto nacionalnog bogatstva) EU-a, što je
prilično malen iznos da biproračun mogao imati važnu ulogu kao u nacionalnim
gospodarstvima. Nacionalne proračunske politike su veće,jače i važnije jer nacionalni
proračuni čine oko 40%nacionalnog BDP-a. EU proračun je na razini proračuna Austrije i
Poljske, a beznačajan je u usporedbi s proračunima Francuske i Njemačke.
POVIJESNI RAZVOJ FINANCIJSKOG SUSTAVA EU
Razdoblje Izvori sredstava Članice
Od 1951. FR, NJEM, IT, NIZOZ,
1958-1970 Novčana davanja članica EU
BELGIJA I LUX
Od 1973. VB, IRSKA, DANSKA
Luksemburška direktiva 1970:
Od 1981. GRČKA
1971 - 1987 postupno uvođenje vlastitih
Od 1986. ŠPANJOLSKA,
prihoda – carine i PDV
PORTUGAL
Od 1995. Austrija, Finska i Švedska
Novi sustav vlastitih izvora: TOR Od 2004. Litva, Letonija, Estonija,
1988. (carine), VAT (PDV), BNP i UK Poljska, Mađarska, Češka, Slovačka,
rabat Slovenija, Cipar i Malta
Od 2007. Bugarska i Rumunjska
Unija raspolaže svojim financijskim sredstvima neovisno o voljičlanica, pa je time
onemogućen njihov utjecaj na aktivnostiUnije. Samofinanciranje ne znači da Unija ima
potpuni financijskisuverenitet, jer Unija nema ovlasti autonomnog stvaranja novihfinancijskih
izvora, već takvu odluku mogu jednoglasno donijetisamo države članice.
Kako postojeći sustav izaziva nezadovoljstvo, razmatraju senovi pravci sustava financiranja
→ u reformskim diskusijamaleži misao o uvođenju vlastitog poreza koji bi pripadao EU.
Posljednje dvije godine naglasak je na tri mogućnosti: uvođenje PDV-a na razini Unije,
oporezivanje financijskih transakcija i korekciji ili ukidanju britanskog rabata.

14
U novom proračunu (za 2012. iznosi 147,2 mlrd eura) se predlaže izravni europski PDV koji
bi ubiraledržave članice, a zatim ga izravno transferirale u europski proračun. Tako bi se
njegov teret prebacio s proračuna država članica izravno naporezne obveznike. Komisija bi se
na taj način u novom proračunskom razdoblju2014.-2020. financirala iz vlastitih sredstava te
ne bi ovisila o uplatamačlanica. Članice nisu sklone tom rješenju, a dok ne bude jednoglasne
odluke netreba očekivati uvođenje EU-poreza → reforme su za sada samo “napapiru” jer
države smatraju da je prijedlog EK nerealan.
PRIHODI EUROPSKE UNIJE
Prihodi proračuna pritječu iz vlastitih izvora u koje ubrajamo uvozne carine, uvozne
poljoprivredne pristojbe, prihode po osnovi PDV-a (postotak od prihoda od poreza na dodanu
vrijednost), tzv. „četvrti izvor“ po osnovi BNP-a te ostale izvore. Postoji gornje ograničenje
visine ukupnih vlastitih prihoda, ne smiju biti veći od 1,24% ukupnog BNP-a zemalja članica.
1. Uvozne carine – uključuju uvozne carine i druga davanja koja se ubiru natemelju
zajedničke carinske tarife pri uvozuproizvoda iz zemalja izvan Unije te carine na proizvode
koji su u nadležnostiEuropske zajednice za ugljen i čelik (uključenesu u proračun EU od
1988. godine). Uvođenjem zajedničke carinske tarife 1968. godine,Europska zajednica postaje
i carinska unija. Ovi prihodi čine oko 10% prihoda proračuna.
2. Uvozne poljoprivredne pristojbe - Ubiru se pri trgovini sa zemljama izvan Unije u sklopu
zajedničke poljoprivredne politike koja je uvedena 1962.godine, a Odlukom Vijeća iz 1970.
godine prihod odpoljoprivrede dodijeljen je Zajednici. Poljoprivredne pristojbe su zamijenile
poljoprivrednenamete odnosno razne poreze nametnute do 30.lipnja 1995. zemljama izvan
Unije prilikom izvozapoljoprivrednih proizvoda u Uniju kao posljedica sporazuma GATT-a.
Poljoprivredne pristojbe obuhvaćaju:
a. carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda– nameću se pri uvozu
poljoprivrednihproizvoda iz država nečlanica,varirajuovisno o razini cijena na svjetskom
ieuropskom tržištu
b.pristojbe za šećer i izoglukozu – pristojbe za proizvodnju i skladištenje šećerai glukoze
unutar zajedničke organizaciješećernog tržišta.
Ovi se prihodi nazivaju i TOR (traditional ownresources) tradicionalni vlastiti izvori,
asveukupno čine oko 15% ukupnih proračunskihprihoda Unije. Pristojbe na šećer (sugar
levies) čine 1% ukupnihTOR-a.
3. Prihodi od PDV-a -Za svaku zemlju računaju se primjenom jedinstvenestope na
harmoniziranu osnovicu koja se određujeposebnim pravilima EU. “Apstraktna” baza računa
se za pojedinu članicu i topodjelom ukupnih nacionalnih prihoda od poreza nadodanu
vrijednost s tzv. “prosječnom vaganom stopomPDV-a” koja se izvodi na temelju
makroekonomske statistike.
Kako bi se smanjio učinak regresivnosti na manjerazvijene zemlje (koji je karakterističan kod
ovogporeznog oblika) apstraktna baza PDV-a od 1999.godine ne smije prelaziti 50%
bruto nacionalnogproizvoda pojedine zemlje članice. Takvo je ograničenje uvedeno kako
se bilo kakvopovećanje prihoda od PDV-a u tim članicama ne biodrazilo ili utjecalo na izvor
VAT-a Unije. Od 2007. godine unificirana stopa iznosi 0,3%harmonizirane baze PDV-a.
Izuzetak su Austrija za koju stopa iznosi 0,225%, 0,15 %Njemačka, 0,10 % Nizozemska i
Švedska, zbog većegsudjelovanja u financiranju britanskog povrata. Ovaj prihod čini oko
11% proračunskih prihoda.

15
4. „Četvrti izvor“ – uplate razmjerne BNP-u – uveden 1988. prvim Delorovim paketom.
Ukupan prihod proračuna Unije po osnovi BNP-a izračunavase tako da se primjenjuje
određena stopa na razliku izmeđuBNP svake zemlje članice i harmonizirane osnovice PDV-a.
Uplate su dodatni izvor - određuju tako da se nadoknadimanjak koji može nastati zbog
nedostatka sredstava izprethodna tri izvora. Na taj se način osigurava da EU proračun Unije
nije nikad u deficitu. Tijekom vremena prihod od BNP bilježi rast i čini gotovo ¾ prihoda.
5. Ostali izvori prihoda -porezi na dohodak i pristojbe, koje plaća osoblje ustanova EU,
prihodi od kamata i jamstava, prihodi od naplata upravnih kazni, koje Unijaizriče poduzećima
koja krše zakone okonkurenciji, druge pristojbe koje su u najvećem dijelunormirane pravom
tržišnog natjecanja, doprinosi zemalja nečlanica za sudjelovanje uodređenim programima
(npr. istraživanje i razvoj). Čine između 1-5% prihoda proračuna.
PDV je kao prihod uveden 1979. godine, dans njegov udio u prihodima opada pa je tor azlog
prijedloga za uvođenjem PDV-a na razini Unije. Daleko najvažniji je četvrti izvor.
RASHODI EUROPSKE UNIJE
Prema osnivačkim ugovorima Unije razlikuju se dvijepodjele proračunskih rashoda i to na:
obvezatne ineobvezatne rashode. Obvezatni rashodi su oni koji nužno proizlaze izugovora
ili na njima utemeljenog sekundarnog pravaUnije, dok neobvezatni rashodi su oni na čije
oblikovanje utječutijela odlučivanja Unije. U postupku usvajanja proračuna konačnu riječ
oobvezatnim rashodima ima Vijeće, a o neobvezatnimrashodima odlučuje Parlament.
Podjela koja se smatra temeljnijom, jasnijom, potpunijom ijednostavnijom je ona na
upravne/administrativne ioperativne rashode. Upravni rashodi odnose se na troškove
osoblja ipredmeta na području logistike, tajništva i organizacijsko-tehničkihposlova. Uvijek
padaju na teret proračuna. Operativni rashodi odnose se na financiranje konkretnihaktivnosti
i mjera u drugom i trećem stupu, a koje Vijećenije proglasilo upravnim rashodima. Svi
operativni rashodi, osim onih za vojne ili obrambeneoperacije, također padaju na teret
proračuna, ali Vijećemože jednoglasno donijeti drugačiju odluku o njihovomizvoru
financiranja i tada padaju na teret članica premaveličini njihova BDP-a.
Administrativni rashodi – obuhvaćaju rashode institucija za osoblje, zgradu, opremu,
razneaktivnosti (sastanke, istraživanja i sl.),za izdavanjeslužbenog lista, publikaciju, obradu
podataka te rashodeza osoblje i aktivnosti delegacija;
- rashode koji su posljedica specijalnih funkcija kojepojedina institucija izvršava, poput općih
subvencija zarazna tijela i organe (npr. Europski sveučilišni institut,Firenca) ili rashoda
zasudjelovanje na manifestacijama i događajima od interesaza Uniju
- određene rashode međuinstitucijske naravi, poputmirovina službenika i privremeno
zaposlenog osoblja svihinstitucija, subvencija Europskim školama te operativnihrashoda
Ureda za službene publikacija.
OPERATIVNI RASHODI
Podjela od 2008. godine:
1) Održivi razvoj - rashodi zakonkurentnost u razvoju izaposlenju, rashodi za integraciju i
koheziju rasta i zaposlenosti
2) Očuvanje i upravljanjeprirodnim resursima,uključuje irashode za poljoprivredu
3) Državljanstvo, sloboda,sigurnost i pravosuđe
4) EU kao globalni igračuključuje i rashode predpristupnih zemalja
5) Administrativni rashodi
6) Kompenzacije.

16
 Najviše se izdvaja za održivi razvoj (prijedlog 2012.), oko 46%, zatim prirodne resurse (41%),
administrativni rashodi čine 6%, EU kao globalni igrač 6,5% i 1% državljanstvo itd.
1. Održivi razvoj -Glavni rashodi ove kategorije su oni kojiuključuju rashode za istraživanje
i razvoj,prijevoz, energiju i kokurentnost.Rashodi za odživi razvoj dijele se u dvasegmenta:
1a) Konkurentnost pri razvoju izaposlenju - jačanje istraživanja i tehnološkog
razvoja, konkurentnost i inovacije, poboljšanje kvalitete obrazovanja i edukacija, socijalna
politika za promoć Europskom društvu upredviđanju i upravljanju promjenama i sl. Npr.
projekti Marco polo, Galileo, cjeloživotnog učenja i sl.
1b) Integracija ili kohezija razvoja izaposlenosti – rashodi konvergencije
(dugoročna ulaganja u stvaranje radnih mjesta te održivi razvoj u manje razvijenim regijama),
rashodi za regionalnu konkurentnost i ciljanu zaposlenost, rashodi za kooperacije na teritoriju
Unije (Europski fond za regionalni razvoj) te rashodi za tehničku podršku.
2. Očuvanje i upravljanje prirodnim resursima–najvažniji zadatak za Uniju. Tu spadaju
izravne pomoći i rashodi vezani uz tržište (poljoprivreda – najveći udio), rashodi za ruralan
razvoj, za ribarstvo, za okoliš te rashodi za ostale programe i akcije.
3. Državljanstvo, sloboda, sigurnost i pravosuđe – čine ih dvije temeljne kategorije, a to su
rashodi za slobodu, sigurnost i pravosuđe - kojima se nastoji osigurati razvojzajedničkog
azilnog područja, ojačati suradnjuizmeđu agencija koje donose zakone zakonodavnihvlasti,
spriječiti terorizam i kriminalne radnje,poštivati temeljna prava, te štititi živote, slobodu
iimovinu građana te rashodi vezani uz državljanstvokoji seodnose na poticanje europske
kulture, identiteta irazličitosti, na promicanje zdravlja, na zaštitupotrošača i građana u cjelini
(civilna zaštita, osiguranje pristupa temeljnim dobrima i uslugama i sl.).
U kategoriju rashoda za slobodu, sigurnost i pravosuđe spadaju rashodi za solidarnost i
upravljanje migracijskim tokovima, za temeljna prava i pravosuđe, za decentralizirane
agencije, za sigurnost i očuvanje slobode te rashode za ostale akcije.
4. EU kao globalni igrač – glavni ciljevi vanjskih politika jesu stabilnost, sigurnost i
blagostanje i napredak susjednih zemalja. Ovdje spadaju slijedeći rashodi: rashodi
instrumenata predpristupne potpore (IPA), instrumenata za kooperaciju i razvoj, instrumenata
vezanih za partnerstvo i „europsko susjedstvo“, rashodi instrumenata ta industrijalizirane
zemlje (ICI), za demokraciju i ljudska prava, za stabilnost, humanitarne pomoći, dostupnost
hrane, hitne potpore i pomoći, rashodi zajedničke vanjske i sigurnosne politike itd.
SUSTAV FINANCIJSKE PERSPEKTIVE
1980-ih godina temeljitom reformom uvedeno je višegodišnje (srednjoročno)budžetiranje u
obliku "financijske perspektive“. Sustav financijske perspektive uveden je po prvi put
1988.godine prema prijedlogu Komisije nazvanom Delorov paket.
Glavni uzroci kriza u 1980-tim bili su:sve veći nerazmjer između prihoda i rashoda, napetosti
između Vijeća i Parlamenta, nakon što je1979. godine neposredno izabrani Parlament
dobioveći legitimitet i utjecaj u proračunskom postupku idonošenju odluka nego li Vijeće.
Sustav financijske perspektive:
∙ riješio je žarišne probleme uspostavivši ravnotežu između prihoda i rashoda
∙ postao je instrument kojim EU provodi proračunsku disciplinu postavljanjem gornje granice
rashoda na osnovu raspoloživih prihoda.

17
 Pri uspostavi proračunske ravnoteže između prihoda i rashoda Unije usustavu financijske
perspektive u međuinstitucionalnom sporazumuParlament, Vijeće ministara i Komisija
sporazumno utvrđuju financijskuperspektivu postavljajući glavne proračunske
prioritete za određeniniz godina te okvir rashoda određujući sastav predvidljivih
rashodaUnije i maksimalni iznos za pojedine kategorije izdataka. Takvo ograničenje
utvrđivanja rashoda Unije sukladno je načelu proračunskeravnoteže prema kojemu
proračunski rashodi moraju biti jednakiproračunskim prihodima.
Njegova osnovna svrha je postavljanje sedmogodišnjihsrtednjoročnih programiranja rashoda
te političkih prioriteta iobuzdavanje ukupnog porasta rashoda. Ovo se pokazalo uspješnim
instrumentom izbjegavanja proračunskihkriza i održavanja proračunske discipline.
Do sada je Unija dizajnirala i provela sljedeće perspektive tj. zaključena sučetiri takva
dogovora:
1. FP za razdoblje od 1988. do 1992. godine - teži ograničiti povećanja upoljoprivrednoj
potrošnji te značajno povećati rashode za kohezijske politike,a u isto je vrijeme postojećim
izvorima vlastitih sredstava dodan novi
2. FP za razdoblje od 1993. do 1999. godine - gornja granica za ukupaniznos vlastitih
sredstava podignuta je na 1.27% BDP-a, a što se tiče rashodaznačajno se povećala potrošnja
za strukturne i unutarnje politike, dok susredstva za vanjsku politiku porasla više nego
dvostruko. Nastavljeno jeograničavanje povećanja potrošnje za poljoprivredu
3. FP za razdoblje od 2000. do 2006. godine - u središtu je potreba zaudvostručivanjem iznosa
pomoći zemljama koje su se prijavile za članstvo uEU.
4. FP za razdoblje od2007. do 2013. godine - osnovna je svrha postavljanjesedmogodišnjih
političkih prioriteta i obuzdavanje ukupnog porasta rashoda. To se postiže određivanjem
dvostrukih plafona za:ukupne rashode, svaku pojedinu proračunsku glavu (heading) i ne
dopušta seprelijevanje sredstava iz jedne proračunske glave u drugu.
FP za razdoblje od2014. do 2020. godine – traži se porast rashoda od 4,8% na 1.025
milijardki eura. VB i Nizozemska žele da financijska perspektiva ostane na razini 2011. Žele
smanjenje plaća administraciji te povećanja dobi za umirovljenje EU birokrata. EK je
predložila smanjenje udjela članica s 1,12% na 1,05%. Proračun EU ima tendenciju rasta.
Institucije zadužene za proračunsku politiku EU: Europska Komisija (Opća uprava za
proračun i OLAF-Europski ured za sprječavanje prevara unutar kojeg djeluje Služba interne
revizije), Europski parlament (odbor za proračun i odbor za proračunski nadzor) i Vijeće EU
(Vijeće ministara ekonomskih i financijskih poslova ECOFIN te Revizorski sud).
BRITANSKI POVRAT
Danas najviše sredstava u proračun doprinose Njemačka, Francuska, Nizozemska, Italija,
Austrija teUjedinjeno Kraljevstvo. Povećani rashodi podizali su pitanje
proračunskihnejednakosti. Posebno je proračunska (ne)ravnoteža Velike Britanijebila u centru
političke rasprave cijelo jedno desetljeće(1974.-1984.) izazivajući često promjene u
procesudonošenja odluka Unije. VB je najvećineto uplatitelj.
Najveći dio proračuna EU-a išao je tada na programzajedničke poljoprivredne politike, a VB
nema razvijenu politiku te nije mogla povlačiti mnogo sredstava. Velika negativna ravnoteža
(deficit) bila je ponajprijeuzrokovana zbog niza faktora.

18
 Ujedinjeno Kraljevstvo smatralo je svoj doprinos financiranjuZajednice neproporcionalno
visokim u odnosu na svoj relativanprosperitet. Razlog tome ležao je u:relativno malom
poljoprivrednom sektoru UK i proporcionalno višojekonomskoj osnovici na koju se
primjenjuje PDV u usporedbi s drugimzemljama članicama te strukturno je različitiji naspram
drugih zemalja članica, što je uzrokovalo imanje trošenja putem zajedničke poljoprivredne
politike u Veliku Britaniju.
Desetljeće neslaganja završilo je 1984. godine sporazumom omehanizmu za "korekciju" čime
su smanjena davanja UjedinjenogKraljevstva za proračun Zajednice. Na sastanku u
Fontainebleau 1984. godine UK premijerka MargaretThatcher izborila je pravo tj. postigla
poseban aranžman kojim sesvake godine Velikoj Britaniji treba vratiti dio uplate tj.
posebanzajamčeni rabat na preplaćena sredstva u iznosu od 66% njezine neto pozicije –
razlike sredstava između njenog udjela u prihodima od PDV-a i prihoda četvrtkog izvora te
rashoda proračuna Unije koji se odnosi na VB. Ishođeno je 2/3 smanjenje neto doprinosa u
proračun Unije kojeg pokrivaju ostale članice – UK rebate (britanski povrat).
Rabat je još na snazi, ali Njemačka, Nizozemska, Švedskai Austrija kao najveće neto
uplatiteljice u proračun negodujusve više – njihov je doprinos ograničen na
četvrtinuobračunate vrijednosti te stoga plaćaju doprinos iz bazePDV-a po nižim stopama.
UK povrat je revidiran 1988., 1992. i 1999. godine i svaki jeput odlučeno da će se
uspostavljena korekcija zadržati. S tehničkog aspekta izračun povrata izrazito je kompliciran.
Rabat izaziva zadnjih godina sve više nezadovoljstvaunutar EU-a i glavni je “kamen
spoticanja” u procesudonošenja proračuna od 2006. pa sve do danas.
Tri koraka za izračun UK rabata:
1. postotni udio Velike Britanije u alociranim rashodima (onima koje je Britanija dobila iz
proračuna Unije) oduzima se od njenog postotnog udjela u proračunskim prihodima Unije (%
- % = %)
2. ta se razlika množi s ukupnim iznosom alociranih rashoda Unije u sve članice, kako bi se
dobila mjera neto udjela Britanije u proračunu Unije (% ・€ = €)
3. tako dobiven rezultat u eurima množi se s 0,66 kako bi se dobio povrat od 66% ukupnog neto
udjela (€ ・ 0,66 = povrat u €).
NETO PRORAČUNSKI TRANSFERI čine razliku između iznosa prihoda i rashoda
pojedine zemlje članice u proračun EU. Zemlje zapravo uspoređuju sredstva koja
uplaćujuodnosno primaju iz proračuna ⇒pokazatelj troška ili koristiod članstva u EU.
Svaka zemlja članica izdvaja u proračun EU određeni iznosprihoda, ali se i koristi određenim
iznosom rashodaproračuna EU-a. Najviše sredstava u proračun uplaćuje Njemačka,Francuska,
Italija te Velika Britanija. U rashodima proračuna odnosno transferima dobivenim izproračuna
EU prednjače Španjolska, Njemačka iFrancuska.
2004. godina:
a. Neto darovatelji: Belgija, Danska, Njemačka, Francuska, Italija, Luksemburg,
nizozemska, Austrija, Finska, Švedska i VB.
b. Neto korisnici: Češka, Estonija, Grčka, Španjolska, Irska, Cipar, Latvija, Litva, Mađarska,
Poljska, Portugal, Slovačka i Slovenija.
KONTROLA PRORAČUNA
Ex post kontrola proračuna EU pokazuje da se pojavni oblici tzv.EU prijevare prikazuju
prema kriteriju vrste proračunskihsredstava.

19
 Kriminalitet na štetu proračunskih prihoda Unije pojavljuje se u obliku:utaje carina
krijumčarenjem te lažnih prijava relevantnih carinskih podataka o robi.
Kriminalitet na štetu rashoda Unije pojavljuje se u obliku:subvencijske prijevare na
području zajedničkepoljoprivredne politike i subvencijske prijevare na području strukturnih
politika.
Metode za počinjenje EU prijevare jesu: krivotvorenje isprava,skrivanja robe, korupcija,
nasilje te fiktivni poslovi i zaobilaženjezakona. Procjene o financijskoj šteti uzrokovane
kažnjivim djelima na štetusredstava EU u posljednjih 30 godina kreću se u rasponu od 1-20%
proračuna EU.
Zemlje članice moraju vratiti sredstva koja su na neadekvatan način iskoristile za određene
rashode. Novac se treba vratiti u proračun zajednice zbog neadekvatnih kontrolnih procedura
ili neusklađenosti s pravilima EU. OLAF provodi istrage EU projekata financiranih u
dotičnoj zemlji kako bi provjerili jesu li sredstva korištena ispravno te surađuje s državnim
tijelima.
5. PRORAČUNSKI DEFICIT I JAVNI DUG U EU
Stabilizacijska fiskalna politika EU – članice imaju centraliziranu monetarnu politiku i
decentralizirane fiskalne politike, ali moraju poštivati pravila Pakta o stabilnosti i rastu iz
1997. godine. Stabilizacijski ciljevi su heterogeni. Stoga je bilo potrebno uvesti određena
fiskalna pravila koja bi koordinirala fiskalne politike. Ne postoje, međutim, automatski
stabilizatori koji bi proradili u slučaju ekonomskih šokova te se stabilizacijska fiskalna
politika u EU mora sagledavati u kontekstu EMU (monetarne unije).
MAASTRICHTSKI KRITERIJI
Mastrichtski kriteriji su uvjeti koje mora ispuniti svaka država članica EU kada želi postati
članicom ekonomske i monetarne unije. Kriteriji konvergencije su utvrđeni Ugovorom iz
Maastrichta 1992. te se nazivaju Maastrichtski kriteriji.
Postoje četiri kriterija konvergencije:
1. inflacijski kriterij – stabilnost cijena
2. tečajni kriterij – stabilnost tečaja
3. kamatni kriterij – niske prosječne nominalne dugoročne kamatne stope
4. fiskalni kriteriji – održivost javnih financija.
Fiskalni kriteriji, ima ih dva, glase:
a. Proračunski deficit opće države ne smijebiti veći od 3 % BDP-a na kraju
prethodnegodine. Ukoliko to nije slučaj, deficit mora značajno ikontinuirano opadati prema
referentnojvrijednosti ili biti blizu utvrđene vrijednosti stim da su odstupanja prema
izvornojvrijednosti privremena.
b. Javni dug ne smije prelaziti 60 % BDP-a nakraju prethodne godine. Ukoliko to nije
slučaj, dug mora značajnoopadati i približavati se utvrđenoj vrijednosti.
POŠTIVANJE kriterija iz Maastrichta
Kretanje javnog duga u BDP-u 2010. – prosjek EU iznosi 80%, što je iznad kriterija od
60%. Države poput Belgije, Njemačke, Irske, Grčke, Francuske, Italije, Nizozemske, Austrije,
VB imaju javni dug veći od zadane veličine. Mogući razlozi dozvoljavanja kršenja kriterija za
velike zemlje s jakim gospodarstvom mogu biti visok udio izvozne djelatnosti ili velika
proizvodna snaga kojom pokrivaju dug.

20
2010. godine 13 država je imalo javni dug unutar kriterija, a 14 veći. Primjećuje se trend rasta
broja članica koje ne poštuju ovaj kriterij vezano uz visinu javnog duga. U strukturi dugova
najvažniji instrument je financiranje državnim obveznicama, a slijede dugoročni zajmovi.
Kretanje proračunskog deficita u % BDP-a
2008.g – prosjek EU -2,3%, unutar granica kriterija. Kriterij nisu poštivale Irska, Grčka,
Španjolska, Litva, Latvija, Mađarska, Malta, Poljska, Rumunjska i VB, ukupno 10 zemalja.
2009. g – osjeća se učinak krize, broj država koje ne poštuju kriterij se penje na 22. Prosjek
EU je iznosio -6,2%, iznad kriterija. Najveći deficit imale su Grčka, Irska, Španjolska, VB,
Portugal, Rumunjska, Litva i Letonija. Nijedna zemlja nije imala suficit.
2010. g. –prosjek EU ostaje na istoj razini, Grčka produbljuje deficit na 32%, dok ostale
članice smanjuju svoj deficit. Ukupno 18 država ne poštuje kriterij, 2 su u suficitu, a 6 ih je
imalo deficit manji od 3% BDP-a.
Dug opće države 2011. – prosjek EU 80% BDP-a, najzaduženije su Grčka, Italija, Portugal i
Irska. Najmanji dug imaju Švedska, Rumunjska, Luksemburg, Bugarska i Estonija.
PAKT O STABILNOSTI I RASTU
Pakt o stabilnosti i rastu (SGP) predstavlja okvir pravila za koordinaciju nacionalnih
fiskalnih politika u Europskoj monetarnoj uniji. Uspostavljen je da bi zaštitio jasnoću javnih
financija te se sastoji od preventivnih i odgovarajućih mjera. U primjeni je od 1997. godine
donošenjem rezolucije. Preventivne mjere – zemlje dvaput godišnje podnose programe
stabilizacije. Komisija ih razmatra i predaje Vijeću. Moguća su dva instrumenta: rano
upozorenje i rano savjetovanje.
Odgovarajuće mjere – procedure u slučaju prekomjernog deficita. Vijeće daje preporuke
kojih bi se država trebala držati narednih 4 mjeseci. Moguće su i sankcije: veto na izdavanje
obveznica, revizija kreditne politike, obveza deponiranja beskamatnog depozita u određenom
iznosu (fiskni dio od 0,2% BDP-a i varijabilni od 0,1% BDP-a za svaki postotni poen za koji
je deficit veći od 3%. Depozit se vraća kada se riješe problemi, ako ne se pretvara u kaznu) te
razne novčane kazne.
Implementacija Pakta počiva na 2 osnovna stupa:
1. na načelu multilateralnog nadzora proračunskih pozicija
2. na procedurama u slučaju prekomjernih deficita.
Nadzor se odnosi na srednjoročni rani sustav upozoravanja i kratkoročni nadzor. Komisija
nadzire provođenje zacrtanih ciljeva i o tome izvještava Vijeće koje daje svoje mišljenje po
svakom programu i po potrebi traži promjenu ciljeva. Fiskalne restrikcije rezultat su straha da
preveliki deficit i javni dug članica može utjecati na rast kamatnih stopa te na cjenovnu
stabilnost.

21
Vremenski prikaz procedure u slučaju prekomjernog deficita:

Vrijeme Mjere

Zemlja članica dostavlja izvješće (projekcije)Komisiji

1. ožujak (godina t) ili 1. rujan (godina t)
o svojim javnim financijama

Vijeće donosi odluku o prekomjernom deficituna

1. lipanj (godina t) ili 1. prosinac (godina t) temelju izvještaja Komisije, te izdajepreporuke za
smanjivanje deficita

Vjeće odlučuje jesu li se akcije sukladne preporukama

1. listopad (godina t) ili 1. travanj (godina t+1) poduzele i uvodi detaljnijepreporuke koje javno
objavljuje

Vijeće donosi odluku o uvođenju sankcij,odnosno

1. studeni (godina t) ili 1. svibanj (godina t+1) konkretnih mjera za smanjivanjeprekomjernog deficita
(depozit)

1. siječanj (godina t+1) ili 1. srpanj (godina t+1) Vijeće implementira prethodno usvojenesankcije

Vijeće donosi odluku o intenzivnijim

1. ožujak (godina t+1) ili 1. rujan (godina t+1)
mjerama(sankcijama) ili ukida sankcije

Postojeće procedure: Poljska, Rumunjska, Litva, Malta, Francuska, Latvija, Irska, Grčka,
Španjolska, VB i Mađarska. Nakon što je završena pojedina procedura, moguće je otvaranje
nove.
Primarni deficit, strukturni i ciklički deficit
Europski parlament je izglasao dvije direktive kojima se Europskoj komisijidaju jače ovlasti u
nadzoru proračuna zemalja članica eurozone. Ujedno se zatražila uspostava europskog fonda
za otkup dugova zemaljaeurozone koji prelazi 60% BDP-a, koji bi omogućio produljenje
otplateduga i niže kamatne stope.
1. Prva direktiva daje nadležnost Europskoj komisiji da u slučaju da nacionalni proračun ne
poštuje ograničenja javnog duga zatraži od države članice da izradi novi prijedlog
proračuna - prijedloge proračuna zemlje članice eurozone morat će se slati u Bruxellesprije
izglasavanja u nacionalnim parlamentima.
2.Druga direktiva predviđa još stroži proračunski nadzor za zemlje kojesu u financijskim
poteškoćama ili koje primaju financijsku pomoć EU(poput Grčke ili Portugala). Komisija će
moći odlučiti hoće li država biti predmet poboljšanognadzorate će Vijeće moći izdati
preporuku takvim državama članicama dazatraže financijsku pomoć.
Da bi se točno utvrdili fiskalni položaj zemalja članica treba razlučiti onaj dio salda proračuna
koji je rezultatdiskrecijskih odluka (strukturni deficit) od onog koji je rezultatautomatskog
djelovanja fiskalnog sustava (ciklički deficit). Primarni deficit isključuje cijeli iznos kamata
iz veličinekonvencionalnog deficita.

22
 Ciklički deficit je razlika stvarnog i strukturnog deficita. Ciklički primarni deficitjemetoda
Europske središnje banke. Osnovna ideja cikličke prilagodbe sastoji u
razdvajanjuprivremenih (ciklički uvjetovanih) učinaka na proračunski saldo odonih koji
proizlaze iz diskrecijskih odluka nositelja fiskalne politike. Osnovni cilj jedobitijasniju sliku o
fiskalnim kretanjima kako bi se na njoj temeljilaanaliza fiskalne politike.
6. HARMONIZACIJA ILI USKLAĐIVANJE POREZNIH SUSTAVA
Praksa je pokazala da problem harmonizacije poreza nijenimalo jednostavan. Njegovo je
rješavanje osjetljiv politički zadatak. U praksi harmonizacija u oporezivanju je nedostatno
određena iunosi zabunu i neizvjesnost što se zapravo točno harmonizacijomstvarno želi
postići. Pitanje je treba li ili ne normirati i regulirati porezne sustave te sedogovoriti treba li
država ili tržište odlučiti o domašajuharmonizacije.
Učestalije se o njoj počinje govoriti u godinama poslije II. svj.rata tj. poslije osnivanja
Europske ekonomske zajednice. Novi zamah harmonizaciji i poticaje usklađivanju poreza
dalesu promjene do kojih je došlo krajem osamdesetih ipočetkom devedesetih: rušenje
Berlinskog zida i ujedinjenjeNjemačke, raspad SSSR-a, Jugoslavije i ostalihsocijalističkih
zemalja, tranzicija kao i formiranje CEFTA-e iWTO.
Fiskalnom harmonizacijom se smanjuje prostor za djelovanjenacionalnih ekonomskih
politika. Problemi i ciljevi fiskalne harmonizacije nisu isti u svimdržavama (s onimu EU).
Iako se vezuje uz EU, nemaju sve članice isti pogled na nju.
HARMONIZACIJA OPOREZIVANJA U EU
Svaka država članica ima pravo zadržati vlastiti porezni sustavuz obvezu da neke njihove
dijelove uskladi s odlukama tijela EU. Harmonizacija u Europskoj uniji vrši se putem
smjernica (direktiva) ipreporuka.
Direktive su svojevrstan vodič odnosno naputci kojima se zemlječlanice trebaju
rukovoditi tj. pridržavati u izgradnji i reformamasvojih nacionalnih poreznih sustava.
Njima se zabranjuje porezna diskriminacija koja bi izravno ilineizravno pogodovala
nacionalnim proizvodima na štetu proizvoda izdrugih država članica, te se poziva na
harmonizaciju poreza napromet, trošarina i drugih neizravnih poreza.
U EU je za indirektne poreze predviđena harmonizacija u ugovoru oosnivanju EU te je
postignut određeni minimum usklađivanja poreznihsustava te postignuta djelomična
harmonizacija izravnih poreza. Harmonizacija izravnih poreza ne spominje se u Rimskom
ugovoru iz1957. godine.
U EU se težilo harmonizaciji poreznih sustava radi postizanjasljedećih ciljeva:
∙ osnivanja zajedničkog tržišta i uklanjanja fiskalnih prepreka koje remete konkurenciju na
zajedničkom tržištu
∙ osigurati ekonomsku neutralnost fiskalnih sustava zemalja članica u pogledu geografske
alokacije resursa i poštivanja načela nediskriminacije poreznih subjekata
∙ promocije zapošljavanja smanjivanjem stopa direktnih poreza
∙ povećanja udjela indirektnih poreza u ukupnim poreznim prihodima
U EU je na snazi proces konstantne harmonizacijeoporezivanja. Posljednje proširenje EU
dodatno je produbilo poreznerazlike u Uniji → sustavi su daleko od potpune harmonizacije.

23
HARMONIZACIJA INDIREKTNIH POREZA
Najviše je učinjeno na području oporezivanja prometa, no u EU ni danas ne postoji još uvijek
jedinstveni sustavoporezivanja prometa dobara i usluga, a u velikoj mjeri jepostignuta
suglasnost oko temeljnih načela oporezivanja roba iusluga.
Rimski ugovorčl. 93. “Zemlje članice će harmnizirati (usklađivati)propise koji reguliraju
porez na promet, u mjeri u kojoj je takvousklađivanje potrebno za uspostavljanje i djelovanje
unutarnjegtržišta”.
Formirana je Komisija Zajednice na čelu koje je bio Neumarkovkomitet za financijska i
fiskalna pitanja → predložio da svezemlje članice EEZ-e usklade svoje sustave oporezivanja
prometana način da uvedu porez na dodanu vrijednost i njime zamjenedotadašnje kumulativne
poreze na promet. Rezultat tih aktivnosti bio je privremeni sustav koji se zapravoproširio i na
21. stoljeće. Italija je posljednja uvela PDV.
1967. godine Vijeće EEZ-a donosi Prvu i Drugu smjernicu o usklađivanju poreza na
promet. Prva smjernica – sve članice se obvezuju da će od 1970. godine u svoje porezne
sustave ugraditi i uvesti PDV. Druga smjernica – uređuje osobne i materijalne elemente PDV-
a. Utvrđuje se primjena načela zemlje odredišta/destinacije te potrošni tip PDV-a i
kreditna metoda.
Šesta smjernica -donesena je 1977. godine kao osnovnidokument EU i zakonska osnova za
harmonizaciju PDV-a. Glavni cilj 6. smjernice je određivanje zajedničke porezne osnovice
tj.primjenu PDV-a na iste transakcije u svim državamačlanicama u svrhu harmoniziranja
sustava PDVa među članicama.
Temeljem 6. smjernice zemlje EU su preuzele obvezu da ćepreoblikovati svoje sustave
oporezivanja prometa. Doživjela i još uvijek doživljava mnogobrojne izmjene idopune.
Postignut je dogovor prema kojemu države članice primjenjujustandardnu stopu PDV-a, koja
ne može biti niža od 15%, tejednu ili dvije snižene stope, koje ne mogu biti niže od 5%.
PDV danas
Primjenjuje se u više od 100 zemalja u svijetu, obračunava se i plaća u svakoj fazi
proizvodnoprometnogciklusa, a putem prava na odbitakpretporeza, oporezivanje se svodi na
oporezivanjedodane vrijednosti ostvarene u svakoj fazi proizvodnje iliprometa. Regresivnost
PDV-a ogleda se u činjenici da razmjernoveći porez u odnosu na svoj dohodak plaćaju
siromašnijigrađani.
Načelo porijekla i načelo odredišta -načelo zemlje odredišta govori da se proizvod porezuje
u zemlji uvoznici, tj. izvoz se ne oporezuje. Načelo zemlje porijekla kazuje da se proizvod
oporezuje uzemlji izvoznici, tj. uvoz se ne oporezuje.
Načelo odredišta je s vremenom postaloneprihvatljivo za zemlje članice. 1993. postavljen tzv.
prijelazni sustav kojimje omogućeno postizanje ciljeva u oporezivanju uuvjetima
uspostavljenog jedinstvenog tržišta do1996. godine. Odredbe su se protegnule sve do danas.
PDV se ubire kombinacijom načela zemljepodrijetla i odredišta, pa je tako
omogućenokretanje roba unutar jedinstvenog tržišta.
Takvo kretanje roba se ne smatra višeuvozom ili izvozom, a time niti oporezivimdogađajem
pri prijelazu granice. Među zemljama članicama EU ne postoje granične kontrole, nema
klasičnog uvoza i PDV se ne ubire na granicama unutar EU, većsamo na granici između
trećih zemalja i EU. Promet dobara iz jedne u drugu zemlju članicunije više izvoz, već
isporuka unutar jedinstvenogeuropskog tržišta.

24
Najviše zemalja svijeta 53%n njih koristi jednu stopu PDV-a, 23% dvije, 13% tri, 9% četiri te
1% šest stopa.
Jednostopni PDV je najjeftiniji i najjednostavniji, za posljedicu ima primjenu jednostavnijih
računa te su jednostavnije porezna prijava te porezne evidencije ulaznih i izlaznih računa. S
druge strane, veći broj poreznih stopa (snižene na osnovna dobra) smanjuje regresivnost
PDV-a. Unatoč tome PDV se ne smatra dobrim instrumentom redistribucijske politike.
U EU je vrlo naglašen problem neujednačene primjene poreznih stopa. Dokumenti
Zajednice ne traže unificiranje stopa, već ujednačavanje broja stopa svođenjem na opću i
sniženu. Raspon standardne stope se kreće od 15 do 27 posto. Visine standardnih stopa su
tijekom vremena imale tendenciju rasta.
STOPE PDV-a u primjeni u EU
a. standardna stopa – standart rate, mora biti veća od 15%
b.snižena stopa – reduced rate, 5%≤RR<15%; unutar nje može se odobriti parkirna sotpa,
veća od snižene, a manja od standadrne (hrana, novine, lijekovi) te geografska stopa u istim
granicama kao snižena za poticanje života u nenaseljenim krajevima npr. Alpama.
c. super-snižena stopa – superreducet rate, 0%<SRR<5%;
d. nulta stopa – zeo rate, ZR=0
2012 god. – najnižu standardnu stopu ima Luksemburg 15%,a najvišu Mađarska 27%. prosjek
EU iznosio je 21%.
Oporezivanje prometa u SAD-u – jednofazni promet u trgovini na malo. Savezni je porez te
nije dio federalnog budžeta. Stope su različite u svakoj saveznoj državi. 2011. godine najnižu
stopu imao je Colorado 2,9%, neke države imaju nultu stopu (Delaware, Aljaska, Montana,
Oregon), dok najvišu stopu ima California 8,25%. Najčešća izuzeća su hrana i lijekovi.
HARMONIZACIJA TROŠARINA
Zajednički sustav trošarina uveden 1993. godine na razini Unijeuređuje oporezivanje
alkoholnih proizvoda i piva, duhanskihproizvoda i mineralnih ulja, a od 2004. i oporezivanje
energenata(prirodnog plina, koksa i električne energije). Za navedene proizvode se određuju
minimalne stope poreza koji suu interesu poštene tržišne konkurencije te omogućuju
poticanjeušteda energije te korištenje prihvatljivih ekoloških goriva.
Trošarine se ubiru u zemlji potrošnje prema postojećem trošarinskompravu dotične zemlje
članice EU kako bi se izbjeglo eventualnodvostruko oporezivanje. Tijekom vremena određene
trošarine ipak nestaju iz upotrebe zbog:niskog fiskalnog značaja i usklađivanja trošarina (pod
okriljem EU).
Postoji NEKOLIKO SMJERNICA kojima su propisana i određenaoslobođenja te
izuzeci plaćanja:
1. Sistemska smjernica iz 1992. kojem je postignuto usklađenjesamo najvažnijih trošarina na
alkohol, duhan i naftu -nekoliko puta mijenjana i nadopunjavana
2. Strukturne smjernice utvrđuju za svaku kategorijutrošarinskih dobara krug poreznih
predmeta koji podliježuoporezivanju.
3. Smjernica o poreznim stopama i visini trošarina iz 1992.utvrđuje najniže porezne stope
za sve porezne predmete kojipodliježu usklađenim trošarinama
4. Uredba u svezi s otpremanjem robe iz 1992. utvrđujeprateću dokumentaciju za postupak
prijevoza trošarinske robe, u prometu među državama članicama

25
Smjernica 92/12/EEZ stupa na snagu 1.1.1993 i temeljni je dokumet za harmonizaciju
sustava troširana kojim uređuje posjedovanje, kretanje i nadgledanje alkoholnih pića,
duhanskih proizvoda i mineralnih ulja (naftnih derivata).
Za svaku grupu proizvoda donesene su posebne smjernice kojima se određuje struktura
trošarina te smjernice koima se određuju stope što će se primjenjivati. Utvrđuju minimalne
stope te mogućnosti određenih olakšica i izuzeća. Primanjem novih članica razlike u stopama
su se još više povećale. Krajem 2004. uredbom se određuje čvršća suradnja administrativnih
tijela članica s ciljem sprječavanja poreznih prijevara na području oporezivanja trošarinama.
Predmet trošarinskog oporezivanja su različiti u pojedinim članicama: alkohol i alkoholna
pića, duhan i duhanskiproizvodi, naftni proizvodi, energija, električne žarulje, šećer, čokolada,
sladoled, rafinirani sirupu, kava, čaj, avionsko gorivo, registracija motornihvozila, mineralna
voda, struja, plin, pamuk itd. Grčkaima 4 trošarine, Češka 6, Nizozemska 10. 2011. godine
Belgija i Mađarska uvode nove trošarine s ciljem poticanja proizvođača na smanjenje šećera i
soli u proizvodima, te ostvarivanja prihoda. VB uvodi boob tax. Belgija je ukinula trošarinu
jer je uvidjela da šteti proizvodnji.
EMSC sustav – elektronički sustav kontrole proizvoda koji se oporezuje trošarinama.
Počeo se primjenjivati 2010. godina u fazama, a od 2012. su sve države članice počele
primjenjivati sustav koji zamjenjuje papirnatu dokumentaciju. U RH Carinska kontrola
počinje s nacionalnom primjenom elektroničkkog sustava a ožujkom 2013.
HARMONIZACIJA DIREKTNIH POREZA
Na ovom području učinjeno je mnogo manje nego na područjuharmonizacije posrednih
poreza. Nakon 1997. godine države članice pokrenule su širokuraspravu usmjerenu na akciju
kojom bi se trebali kontroliratinegativni učinci porezne konkurencije. Ta je akcija bila
usmjerena na harmonizaciju poreznih propisana tri područja: na oporezivanje poduzeća,
oporezivanjedohotka od štednje i oporezivanje autorskih naknada međupoduzećima.
Komisija je još 1967. predložila harmonizaciju neposrednih poreza (porezana dobit). 1988.
godine nastao je nacrt prijedloga o harmonizaciji porezne osnoviceza poduzeća unutar EU.
1990. godine nanovo se postavlja problem harmonizacije direktnih poreza kada je osnovana
Rudingova komisija - Otto Ruding-nizozemski ministar financija.
Rudingov izvještaj iz 1992. godine imao je za cilj utvrditipostojanost i jačinu veze između
oporezivanja poduzeća u EU iizgradnje zajedničkog tržišta. Preporuke RUDINGOV-og
komiteta mogu se sažeti u tripreporuke:
a) oporezivanje dividende na samom izvoru u visini od 30%
b) stopa poreza na dobit u visini od 30-40%
c) minimalno usklađivanje pri utvrđivanju osnovice poreza na dobit.
SMJERNICE O OPOREZIVANJU DOBITI
Kod sustava oporezivanja društava Vijeće je donijelo nekolikoporezno-pravnih dokumenata:
a) Smjernicu o fuziji (spajanjima)
b) Smjernicu o trgovačkim društvima majka-kćer
c) Međunarodni dogovor (konvenciju) o primjeni arbitražnogpostupka u slučajevima
dvostrukog oporezivanja
d) Smjernicu o zajedničkom oporezivanju kamata i autorskihnaknada među povezanim
kompanijama te KODEKS ponašanja pri oporezivanju poduzeća (zajednička Pravila
ponašanja) → model sprečavanja štetneporezne konkurencije nastao nakon što su neke
članicesnižavanjem direktnih poreza nastojale privući ulaganja iz drugihdržava.
26
 U 1997. godini (5.11.97.) izdana je tzv. KOMUNIKACIJA →dokument s nizom mjera protiv
štetne porezne konkurencije. Taj “porezni paket” mjera trebao je smanjiti razlike u
oporezivanjudobiti i dohotka među zemljama članicama EU te usmjeriti sustav izravnog
oporezivanja u cilju povećanjazaposlenosti u EU.
a. Smjernica o fuziji – utvrđuje odgođeno plaćanje poreza na kapitalne dobitke koji nastaju
iz prekograničnog restrukturiranja poduzeća do kasnije prodaje sredstava. Nastoji ukloniti
prepreke ako se fuzije ili reorganizacija događaju između društava zemlja članica. Utvrđuje 4
vrste transakcija na koje se odredbe o odgodi poreza moraju primjeniti:
∙ prava fuzije djelatnosti 2 ili više drštava iz različith država članica pri čemu ona postaju jedan
poslovni subjekt
∙ podjele imovine trg. društva koja su prestala postojati na 2 ili više društva u više od jedne
zemlje članice
∙ prijenosi imovine podružnica na svoje društvo roditelja
∙ prekogranična zamjena udjela – trg. društvo stječe većinu udjela u drugom društvu.
b. Smjernica o trgovačkim društvima majka-kćer -uklanja element dvostrukog
oporezivanja dividendi koje se isplaćujuunutar EU tako što od država članica traži:
- ukidanje poreza po odbitku na dividende isplaćene društvu-roditelju unutarEU
- sprječavanje dvostrukog oporezivanja poduzeća “majke” u vezi profitanjenih “kćeri”
Umjesto izuzimanja od oporezivanja primljenih dividendi, smjernica dajedržavama-
članicama mogućnost njihovog oporezivanja pod uvjetom odobrenjaodbitka poreza plaćenog
na razini supsidijarije (uključujući porez na dividendu koji jeplaćen putem poreza na dobit).
Smjernica 2003/123/ECodređuje na koje se kompanije smjernica odnosi, ublažava uvjete za
izuzeće od oporezivanja dividendi (sa 25% na 10% vlasništvaod 2009.) i ukidanje dvostrukog
oporezivanja poslovnica poduzeća “kćeri”. Nude se dvije opcije, oporezivanje samo kod
majke ili samo društva kćeri.
c. Međunarodni dogovor (konvencija) o primjeni arbitražnog postupka u slučajevima
dvostrukog oporezivanja – 1990. je uveden arbitražni postupak za sprječavanje dvostrukog
oporezivanjaukoliko zemlje članice EU različito tumače transferne cijeneza zajedničke
aktivnosti povezanih društava.
Predviđa obveznu arbitražu kada zemlje članice ne mogupostići uzajamni dogovor o ukidanju
dvostrukog oporezivanja unutar određenog vremena. Ukoliko dođe do dvostrukog
oporezivanja i obje poreznevlasti ne mogu se složiti oko iznijetog problema, društvoiznosi
svoj slučaj nadležnim poreznim vlastimakoja predlaže svoj način rješavanjaproblema.
d. Smjernica o zajedničkom oporezivanju kamata i autorskih naknada među povezanim
kompanijamaiz 2003. godine – želio se uspostaviti svojevrsni regulatorni instrument koji bi
osigurao eliminaciju štetne porezne konkurencije u segmentuoporezivanju kamata i autorskih
naknada među povezanimkompanijama. Smjernica eliminira oporezivanje izvora plaćanja
kamata inaknada za prava industrijskog vlasništva među povezanimpoduzećima raznih
zemalja članica (tj. oporezivanje od drugezemlje članice).
Krajem 90-tih javila se potreba za većom harmonizacijomsustava oporezivanja društava
zbog velikih promjena uglobalnom ekonomskom okruženju:

→ niza međunarodnih spajanja i pripajanja kompanija

→ snažnog porasta elektronske trgovine i rasta mobilnostifaktora proizvodnje

27
 → sve veće ekonomske integriranosti, odnosno sve manjenefiskalnih i tehnoloških
institucionalnih barijera međučlanicama EU

→ velike multinacionalne kompanije unutar EU promatrajuEU kao svoje “domaće” tržište →

to je rezultiralo velikimreorganizacijskim promjenama

→ porezni obveznici tražili su moguće načine kako smanjitisvoje obveze, sve to dovodi do
porezne konkurencije.
Porezna se konkurencija promatra kao štetna pojavakoja postaje globalni problem koji je
značajno došao doizražaja. U određenim uvjetima ona izaziva mnoge neželjeneefekte bilo
fiskalnog, socijalnog ili nekog drugogobilježja. Štetna porezna konkurencija se ogleda u
izgradnji takvihsustava oporezivanja poduzeća u pojedinim zemljama(niže porezne stope,
razni poticaji) kako bi se akumuliraošto veći iznos kapitala u određenoj zemlji.
Opća niska stopa poreza na dobit ne smatra seštetnom poreznom konkurencijom. No, odnos
efektivne granične i prosječne poreznestope pokazat će postojanje štetne
poreznekonkurencije. Štetnima se smatraju “porezne oaze” (nema poreza ilije on samo
nominalan) i preferencijalni porezni režimi.
OECD i EU vode borbu protiv štetne porezne konkurencije:

1. Model OECD-a – obuhvača i zemlje nečlanice EU. Projekt započinje 1998. godine.
Predstavlja nastojanje da se prepoznaju štetne porezne prakse i potakne poštena porezna
konkurencija. Od zemalja zahtijeva ukidanje štetne porezne prakse, iako se to poglavito
odnosi na razmjenu informacija i transparentnost.
2. Model EU – sadržan je u Kodeeksu ponašanja pri oporezivanju poduzeća, tj. dio je
paketa za suzbijanje štetne porezne konkurencije koje je usvojilo Vijeće ministara
gospodarstva i financija članica. Od 1998. godine članice su se obvezale da:
∙ neće uvoditi nikakve nove štetne porezne mjere
∙ će preispitati postojeće porezne zakone i ukinuti sve štetne porezne mjere što je prije moguće;
obavijestiti jedna drugu o mjerama što bi ih Kodeks mogao obuhvatiti
∙ će poticati ukidanje štetne porezne konkurencije i u zemljama izvan EU.
Štetnima se smatraju specifične porezne mjere koje dovode do znatno niže efektivne razine
oporezivanja ispod uobičajene razine u članicama EU. No, Kodeks nije obligatorna
zakonska uredba, već smjernica kojih bi se članice trebale držati prilikom donošenja i
izmjene poreznih propisa.
Primarolo grupa pored Kodeksa ima za cilj otkrivanje i procjenu onih poreznih mjera i
elemenata unutar poreznih sustava, koji bi se m ogli opisati kao štetni te uzrokuju poreznu
konkurenciju među članicama. Izvještva Vijeće o svakoj analizi porezne mjere. Svake godine
revidira i objavljuje popis poreznih mjera koje smatra štetnima (preko 100).
Stope poreza na dobit imaju tendenciju pada. Opća niska stopa poreza na dobit privlači
multinacionalne kompanije, neutralna je, jednostavna. Selektivni porezni poticaji često se
kritiziraju. 2011. godine Komisija je predložila uvođenje jedinstvene osnovice poreza za
kompanije u EU čiji je cilj smanjiti birokraciju i potaknuti prekogranično poslovanje.

28
HARMONIZACIJA POREZA NA DOHODAK
Na ovom području je dostignut najmanji stupanj harmonizacije. Obuhvaća dohodak od rada
kao idohodak od imovine, gdje države članice imaju različite. U načelu je prisutnije snažnije
oporezivanje dohotka od radanego dohotka od imovine.
Harmonizacija poreza na dohodak u EU za sada nije pokrenutatako da države članice EU
mogu slobodno međusobnokonkurirati u broju stopa te visini poreznih stopa. Usprkos
nepostojanju harmonizacije vidljiv je trend smanjenjanajviših stopa poreza na dohodak.
Problemi harmonizacije: porezne olakšice, oslobođenja te izuzeća kao i visina poreznih
stopa. Porez na platnu listuje porez koji tereti samu platnu listu poslodavca,odnosno bruto
plaće, nadnice i druge naknade, koje predstavljaju stvarnuisplatu zaposlenicima bez obzira na
njihovo prebivalište, obiteljsko stanje ilidruge osobne okolnosti. Od EU zemalja primjenjuju
ga Austrija, Mađarska,Poljska, Švedska i Slovenija.
Pojedine države članice EU odlučile su se samo za jednu stopu poreza nadohodak u cilju
povećanja konkurentske sposobnosti svojega gospodarstva→ Pitanje flat taxa. Jedno od
područja oporezivanja gdje do sada nisu postignuti nikakvipozitivni pomaci u svezi
usklađivanja u EU jest područje oporezivanjaimovine. Kao posljedica te neusklađenosti
uočava se različit pristup pojedinih državačlanica EU sustavu oporezivanja imovine.
2003. godine donesena je Smjernica o efektivnom oporezivanju kamata na štednju prema
kojoj članice moraju osigurati razmjenu informacija o isplatama kamata na štednju
nerezidenata. Kamate i autorske naknade sena temelju direktive oporezuju samo u državi
članici u kojoj korisnik naknada ima sjedište, a ne u državi gdje su ostvarene.
Luksemburg ima najveći broj stopa (2009), čak 16, pojedine tranzicijske zemlje primjenjuju
flat tax (Bugarska, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Rumunjska, Slovačka) ali prevladavaju
progresivne stope. Samo Hrvatska ima prirez. Treba istaknuti trend smanjenja najviših
marginalnih stopa poreza na dohodak, kao i smanjenje broja razreda.
Zbog različitih oblika privilegiranog tretmana raznihdohodaka od kapitala, progresivne
porezne stope porezana dohodak sve se više suzuju samo na dohodak odrada. Sami
sustavi su posebno složeni (broj stopa, dodatni lokalni iostali porezi) kod starih članica EU-a.
Porezno opterećenje dohotka od rada je rastući problem usuvremenim poreznim sustavima.
Hrvatska se tu ističe relativno visokim opterećenjemdoprinosa posloprimaca. U EU su
previsoki troškovi radne snage.
POREZNI KLIN
Veče porezno opterećenje ima negativan utjecaj na ponudu i potražnju radne snage ovisno o
prevaljivanju poreza. Porezni klin je razlika između iznosa koji poslodavci isplaćuju kao
plaće zajedno s doprinosima i iznosa koji nakon oporezivanja dobivaju posloprimci uzimajući
u obzir izuzeća pri plaćanju doprinosa i primanja u gotovini (iskazano u % troškova radne
snage). Porezi i doprinosi stvaranjem klina smanjuju potražnju rada i povećavaju
nezaposlenost.
Od 1979. OECD izračunava ukupno porezno opterećenje bruto plaće za različite razine plaće
pojedinca odnosno bračnog para te različite tipove obitelji. Do 2003. godine metodologija se
zasnivala samo na prerađivačkoj industriji (sektor D), ali se od 2004. godine zbog smanjenja
zaposlenosti u tom sektoru u metodu izračuna uključilo sektore od C do K prema nacionalnoj
klasifikaciji djelatnosti.

29
 Izračunava se ukupno porezno opterećenjeodnosno porezni klin za različite visine plaća
pojedinaca, porezni klin za različite visine plaća supružnika te porezni klin za različite visine
plaća različitih tipova obitelji (veliku ulogu imaju porezne olakšice,negativni porezi –
obiteljski gotovinski transferi). 2 su referentne osnovice: bruto dohodak i ukupni troškovi
radne snage.
OECD razlikuje tri razine opterećenja:

1. porezno opterećenje u užem smislu (Tax burden) – udio poreza na dohodak u btto plaći
2. neto porezno opterećenje (Net tax burden) – prosječna osobna porezna stopa zapravo je
udio svih poreznih obveza koje posloprimac izdvaja iz vlastite plaće, odnosno udio poreza na
dohodak i doprinosa iz plaće u bruto dohotku
3. ukupno porezno opterećenje, porezni klin u širem smislu (Total tax burden) – zbroj
poreza na dohodak te doprinosa iz plaće i na plaću izražen kao udio u ukupnim troškovima
rada.
Međunarodni sustav klasifikacije djelatnosti:
a. ISIC – svjetska razina
b. NACE – EU razina, usklađena sa svjetskom
c. NKD – Nacionalna klasifikacija djelatnosti RH, 2007. izrađena je nova klasifikacija NKD
2007. koja se ipak razlikuje od NACE i ISIC-a.
Porezni klinovi u mnogim zemljama OECD-a posljednjih godina su sesmanjivali pod
utjecajem smanjenja poreza na dohodak. Članice Europske unije imaju više porezno
opterećenje rada i više stopenezaposlenosti u odnosu na članice OECD-a.
U 2011. godini na vrhu ljestvice poreznog opterećenja nalaze se neoženjene/neudane osobe
bez djece u Belgiji s operećenjem od 55,5% bruto troškova rada,slijede Mađarska i Francuska
s 49,4%. Najniži porezni klin ima Čile s opterećenjem od 7% te Novi Zeland s 15,9%.
Prosječno opterećenje za zemlje OECD-a iznosilo je 35,3%. Za obitelji s jednim
prosječnim prihodom i dvoje djece porezni klin ima raspon od42,3% u Francuskoj, 40,3% u
Belgiji do minimalnih 7% u Čileu te Irskoj 7,1%.
Program FISCALIS –cilj je jačanje suradnje između poreznih uprava članica te usavršavanje
i razmjena iskustava službenika. Tri programa (98-02, 03-07,08-13). Program ima ciljeve:
∙ upoznati službenike s pravom EU u području indirektnog oporezivanja
∙ osigurati učinkovitu suradnju među članicama i s Komisijom EU
∙ unaprijediti administrativne procedure u skladu s tehnološkim napretkom i praksom.
∙ jedinstvenu primjenu poreznih zakona Zajednice, zaštitu nacionalnih i financijskih interesa,
izbjegavanje narušavanja tržišnog natjecanja.
7. POREZNE OAZE
S jedne strane, niske porezne stope stvaraju pritisak nasve ostale zemlje da snize poreze kako
bi bilekonkurentnije, što u pitanje dovodi funkcioniranje nekihdruštveno važnih procesa. S
druge strane, za porezne obveznike učinci sukratkoročno pozitivni, no dugoročno mogu
stvoriti težeuvjete za poslovanje svima zbog prešutnog odobravanjailegalnog ili
netransparentnog načina poslovanja.

30
Osnovni poticaji za potražnju usluga offshore kompanijaod strane pojedinca i društva su
smanjivanje poreznog opterećenja, upravljanjerizikom, smanjenje troškova. Na
međunarodnom planu poslovnim subjektima sepruža mogućnost da ostvare neplaćanje
porezakoristeći razlike koje postoje između poreznih sustavaraznih zemalja.
Porezne oaze datiraju iz vremena stare Grčke. Porezno utočište je bilo koja zemlja ili dio
zemlje čiji zakoni i regulativa omogućavaju stranim investitorima (fizičkim i pravnim
osobama) da smanje svoja porezna davanja kroz upotrebu Offshore kompanija.
Kriteriji da bi se neka država smatrala poreznom oazom jesu:
1. zemlja/jurisdikcija nameće (vrlo) niske poreze
2. potpuna ili značajna razina zaštite privatnihfinancijskih podataka
3. manjak transparentnosti – mogućnostpojedinačnih poreznih ustupaka
4. nepostojanje obveze stvarnog kontinuiranogboravka na području porezne oaze
5. nepostojanje birokracije – tvrtku ili račun mogućeje otvoriti u samo nekoliko minuta.
U posljednim dekadama 20. stoljeća porezne su oaze doživjelepravu eksploziju i procvat i
postale snažna financijska središta,gdje prema podacima više od polovice cjelokupnog
svjetskognovca (preko 8 bilijuna dolara) prolazi preko poreznih utočišta. Dva su temeljna
razloga popularnosti poreznih oaza:
a) globalno okruženje
b) prednosti koje nudi svaka pojedina oaza poslovnim subjektima

No, istovremeno s druge strane, mnoge razvijene zemlje zbog tihporeznih oaza gube milijarde
eura, dolara, funti, jena i ostalevalute. Porezne oaze su i mjesta u kojima se olakšavaju
kriminalneaktivnosti u vidu pranja novca zarađenog prodajom droge, neplaćanja poreza i dr.
Utaja poreza svjetskoj ekonomiji nanosi ogromnu štetu.
TIPOVI POREZNIH OAZA
1. Porezni raj bez poreza („no-tax heaven“) – zemlja nema nikakve poreze na nikakve vrste
prihoda. Naplaćuju naknade/pristojbe za tvrtke. Kompanije se jednostavno osnivaju, godišnje
pristojbe ne ovise o ostvarenim zaradama. Npr. Bahami, Kajmanski otoci i Bermuda.
2. Porezni raj s niskim porezima („low-tax heaven“) – dobit se oporezuje bez obzira na to
gdje je ostvarena po relativno niskim poreznim stopama u odnosu na druge zemlje. Osnovna
prednost im je mnogobrojnost ugovora o dvostrukom oporezivanju kojima kompanije
smanjuju iznos poreza na prihode ostvarene u zemljama s visokim poreznim stopama s kojima
oaza ima sklopljen ugovor. Npr. Barbados, Cipar, Nizozemski Antili, Britanski djevičanski
otoci i Malta.
3. Porezni raj sa porezima samo na lokalne primitke – oaze u kojima se oporezuju dohotci
fizičkih osoba i dobit pravnih osoba ako je ostvarena iz domaćih izvora. Od oporezivanja je
oslobođen primitak ostvaren u inozemstvu. Primjeri su Irska, Panama, Gibraltar.
4. Posebni porezni raj („special tax heaven“) – zemlja koja ima porezni sustav kakav i
ostale zemlje, ali imaju zakonodavstvo koje omogućava poseban tretman za određene modele
tvrtki poput IBC-a (Međunarodnih poslovnih tvrtki) što rezultira izuzećem tvrtke od poreznih
obveza. Npr. Austrija, Nizozemska, Lihtenštajn, Luksemburb, VB.

31
 Troškovi osnivanja kompanija uključuju često sve troškove osnivanja i godišnjeg
uzdržavanja, te POA – ovlast klijentima da posluju u ime kompanije. Variraju od 1500 do
2800 dolara godišnje. Hong Kong više nije porezna oaza.
Značajni elementi pri odabiru oaza:

a. politička i ekonomska stabilnost vlade, porezno zakonodavstvo i porezni sporazumi

b. nepostojanje trgovačkih kontrola i dobri trgovački zakoni, intencija vlade da nastoji održati
status područja niskih poreza ili neplaćanja poreza
c. anonimno vlasništvo kompanije bez mogućnosti obznanjivanja stvarnog vlasnika tj. visok
stupanj diskrecije i privatnosti u poslovanju (vlasnici kompanija nisu u javnom registru)
d. izvanredne prometne, poštanske komunikacije i telekomunikacije
e. dotično područje treba imati dobru međunarodnu reputaciju po vrlo striktnim zakonima o
bankarstvu, osiguravajućim društvima i ostalim financijskim institucijama te razvijeno
bankarstvo i financijsku podršku
f. jednostavnom, lakom, brzom i jeftinom osnivanju i vođenju kompanija, cijeni registracije
tvrtke i godišnjeg održavanja
g. sloboda formiranja IBC-a (International Business Company), jezik.
U svijetu ima oko 50-ak poreznih oaza:

Europa: Alderney, Andora, Campione, Cipar, Gibraltar, Guernsey,Otok Man, Jersey,

Lihtenštajn, Luksemburg, Madeira, Malta, Monaco,Švicarska.
SAD: Wyoming, Nevada, Utah,Delaware i sve ostale države.
Srednji istok: Bahrain, U.A.E.
Afrika: Liberija, Seychelles
Karibi: Anguilla, Antigua & Barbuda, Aruba, Bahami, Barbados,Bermuda, Britanski
Djevičanski otoci, Grand Cayman, Grenada,Nizozemski Antili, Nevis, Turks & Caicos, St.
Vincent & Grenadines,Američki Djevičanski otoci.
Pacifik: Cook Islands, Hong Kong, Labuan, Otoci Marshall, Nauru,
Singapore, Vanuatu, Western Samoa.
Centralna i Južna Amerika: Belize, Kostarika, Panama, Urugvaj.
Svaka od poreznih oaza ima svoje specifičnosti. Pojedine zemlje su i specijalizirane za
određenedjelatnosti. Pomorstvo: Gibraltar, Panama, Liberija i Malta, osiguravajuća
društva: Barbados, Bermuda iVermont, holding kompanije: Nizozemski Antili, Švicarskai
Urugvaj, trastove: Madeira, Otok Man i Gibraltar te fondove: Panama, Cayman i
Luksemburg.
BORBA PROTIV POREZNIH OAZA
OECD navodi 4 glavne odrednice štetnog poreznog sustava/oaza:
• nulta ili vrlo niska porezna stopa
• odvojenost porezne politike od domaće ekonomije
• netransparentnost te nedostatak efektne razmjene informacija.

32
Porezne oaze često nisu transparentne, jer porezni obveznik imamogućnost da o porezu
pregovara sa vlasti i da za sebe ostvariveća prava. Od početka 2000. OECD vodi borbu protiv
poreznih oaza. Želipotpisivanje sporazuma o razmjeni informacija u sferi poreza nakojeg je
veliki broj država načelno pristao. Zemlje su dužne ublažiti zakone o tajnosti banaka.
Najbolja obrana protiv međunarodnog izbjegavanja ineplaćanja poreza je poboljšanje i
proširenjemehanizama za međunarodnu suradnju i razmjenainformacija. Kroz razmjenu
iskustava Radna skupina je umogućnosti donijeti regulative koje bi trebaleomogućiti
poreznim vlastima da upravljaju poreznimzakonima na efikasni, pošteni i razuman način.
OECD inzistira na promjenama u strukturi i transparentnosti rada poreznih oaza od 1993.
godine te prijeti sankcijama. Ali same članice OECD-a se ne pridržavaju zahtjeva (Švicarska i
Monako). U travnju 2000. Odbor za fiskalne odnose objavio je izvještaj Improving Acces to
Bank Information for Tax Purpose. Jedan od glavnih dostignuća izvještaja je postavljanje
jedinstvenih standarda za pristup bankovnim informacijama.
Zemlje su dužne ublažiti zakone o tajnosti banaka, prihvatiti međunarodne standarde o
poreznoj suradnji i transparentnosti. No, još uvijek nisu dio zemalja nije pokazao napredak. U
2009. godini potpisano je više od 300 sporazuma otransparentnosti poreza. Na sumitu zemalja
G20 u Londonu u travnju 2009.godine zemlje su odlučili definirati tzv. crnu listuporeznih
oaza → lista zemalja koji nisu napravile ništakako bi uskladile zakone s OECD-ovim
standardima. Siva i bijela lista → zemlje koje su u značajnoj mjeriizmijenile zakone.
Kneževina Andora od 2012. više nije porezna oaza – uvođenje porezana dobit, PDV.
Osnovne preporuke OECD-a iz Bank reporta 2000:

1. zabrana anonimnih računa – uvid u bankarske informacije

2. FI moraju identificirati svoje česte ili povremene klijente
3. ponovni pregled politike i prakse koje onemogućavaju poreznim vlastima pristup
bankovnim informacijama, direktno ili indirektno
4. omogućiti veću i efikasniju razmjenu i uporabu informacija
5. ojačati sustav pravila povezanih uz izvješćivanje ostranim investicijama
6. koordinirati ovršne režime i osigurati međusobnupomoć u svezi s povratom poreznih
potraživanja.
7. ukinuti porezne ugovore sklopljene s poreznim oazamai ne sklapati ih više u budućnosti
8. poboljšati administrativnu učinkovitost i kapacitetinformacijskih sistema
9. stvoriti strategiju koja će omogućiti dobrovoljnuprijavu poreza onih poreznih
obveznika koji se tomuodupiru, da prijave svoje prihode i imovinu koju su stekli uprošlosti
tako što su iskoristili prednost strogih bankovnihZakona o tajnosti u pojedinim zemljama.
Utvrđene su i tzv. obrambene mjere predviđene za one porezne oaze koje će nastaviti sa
nekooperativnim ponašanjem:
- nedopuštanje oslobađanja, izuzeća, kredita povezanih s takvim zemljama
- zahtjevanje sveobuhvatnih informacija povezanih uz transakcije s njima
- uskraćivanje raspoloživosti korištenja stranog poreznog kredita, uvođenje poreza po odbitku
na određena plaćanja rezidentima tih zemalja, uvođenje transakcijskih pristojbi na određene
transakcije koje uključuju porezne oaze.

33
 Costa Rica i Malasia se nisu obvezale na poštivanje međunarodnih standarda. Švicarska,
Luksemburg, Austrija, Čile su se obvezale ali ih nisu još implementirale. Svjetski ured za
sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma prati porezne oaze.
Komisija za porezne potiče članice:

- da provode i poduzimaju potrebne mjere da bi spriječile financijske institucije od skrivanja

anomnih računa
- ističe potrebu identificiranja njihovih klijenata kao i izvršenih transakcija, zatim između
poreznih zakona i prakse koje onemogućavaju protok i pristup informacijama koje se tiču
poreza i poreznih stopa
Zemlje koje su u raznim asocijacijama poput CIAT-a (Centrefo Inter-American Tax
Administrators), CATA-e(Commonwealth Association of Tax Administrators) i IOTA-
e(Intra-European Organization of Tax Administrations)obvezne su prilagoditi svoje porezne
zakone mjerama koje jepredložila komisija.
Na području EU djeluje Multidisciplinarna grupa za borbu protiv organiziranog kriminala, čiji
je cilj identifikacija štetnih praksi. Sastavila je popis nekooperativnih zakonodavstava.
8. DVOSTRUKO OPOREZIVANJE
Na isto oporezivo dobro više puta se plati porez. Dvostruko oporezivanje podrazumijeva:
- preklapanje dviju neograničenih poreznih obveza (porez plaćaju rezidenti i nerezidenti) –
situacija dvostruke rezidentnosti i dva svjetska dohotka
- preklapanje neograničene i ograničene porezne obveze – svjetski dohodak i država izvora
- preklapanje dviju ograničenih poreznih obveza – dvije države izvora.
Vrste međunarodnog dvostrukog oporezivanja – unutrašnje ili interno (preklašanje na
lokalnoj i nacionalnoj razini), međunarodno ili eksterno (dvije države), pravno i ekonomsko.
Mogućnosti koje mogu dovesti da porezniobveznici budu oporezovani dva putajesu:
a) postojanje međunarodnih korporacija
b) ulaganja koja gospodarski subjekti jedne zemlje čine u drugoj, izvođenje investicijskih i
drugih radova u inozemstvu
c) ostvarenje kamata na uloge na štednju fizičkih i pravnih osoba jedne države u bankama na
području druge, isplata dividendi rezidentima druge države
d) prodaja imovine i ostvarenje prihoda od imovine rezidenata jedne države u drugoj državi,
isplata honorara i raznih naknada te mirovina u drugoj državi
e) obavljanje riječnog, zračnog, pomorskog i dr. prometa,
f) nasljeđivanje imovine čiji su nasljednici u drugoj državi itd.
Ekonomske posljedice dvostrukog oporezivanja:
∙ dovodi do diskriminacije → nejednakog poreznog tretmana poreznih obveznika i do
narušavanja načela pravednosti u oporezivanju i ravnomjernog rasporeda poreznog tereta
∙ snažno utječe na smanjenje konkurentske sposobnosti; smanjenje rentabilnosti poslovnih
projekta u inozemstvu; ograničavanje mobilnosti faktora proizvodnje
∙ utječe na međunarodnu podjelu rada
∙ smanjene izravnih stranih investicija te dugoročno manji gospodarski rast
∙ dovodi do nejednakih uvjeta privređivanja poreznih obveznika izravno utječući na njihovu
konkurentnu sposobnost, koja je zbog plaćanja dvostrukog poreza bitno smanjena u usporedbi
s poreznim obveznicima koji na isti porezni objekt i za isto vremensko razdoblje plaćaju
porez jedanput.

34
ODREĐENJE OBUHVATA POREZNE OBVEZE (fiskalne jurisdikcije)
1. Osobni obuhvat: sadržajna dimenzija (fizičke i pravne osobe) te formalna dimenzija
(državljanstvo, fiskalna rezidentnost, fiskalna nerezidentnost)
2.Predmetni obuhvat: sadržajna dimenzija (dali se oporezuje dohodak ili dobit) te
teritorijalna dimenzija (načelo svjetskog dohotka ili načelo države izvora)
3. Određenje ukupnog obuhvata: neograničena ili ograničena porezna obveza.
Rezidenti i nerezidenti – poreznim propisima svake jurisdikcije definiran je skup osobina
koje neka osoba mora imati da bi se smatrala poreznim obveznikom te jurisdikcije. Prema
načelu svjetskog dohotka rezidenti su obveznici plaćanja poreza na dohodak koji su ostvarili
u zemlji i inozemstvu, dok su nerezidenti obveznici plaćanja poreza samo na dohodak koji su
ostvarili u RH (načelo izvora dohotka).
Kod poreza na dobit nerezident je obveznik u RH ako djelatnost obavlja preko stalnog mjesta
poslovanja, odnosno tuzemne poslovne jedinice (podružnice).
Pretpostavke oporezivanja mogu biti subjektive (osobne) ili objektivne naravi. Pretpostavke
subjektivne naravi u obzir uzimaju sjedište društva ili mjesto njegove stvarne uprave,
prebivalište ili uobičajeno boravište fizičke osobe, ili državljanstvo. Ove pretpostavke
konstituiraju neograničenu poreznu obvezu (načelo svjetskog dohotka). Pretpostavke
objektivne naravi ispituju gdje je dohodak ostvaren, te jurisdikcija na čijem je teritoriju on
ostvaren ima pravo i na njegovo oporezivanje. Ove pretpostavke konstituiraju ograničenu
poreznu obvezu (načelo izvora dohotka).
MJERE ZA IZBJEGAVANJE DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA
Osnovni instrumenti/mjere izbjegavanja dvostrukog oporezivanja jesu: unilateralne mjere,
bilateralni ugovori te multilateralni ugovori za izbjegavanje međunarodnog dvostrukog
oporezivanja.
1. Unilateralne mjere obuhvaćaju odredbe tuzemnih poreznih zakona koje država
donosiautonomno, a primjenjuju se na prekograničnedjelatnosti poreznih obveznika
rezidentnedržave. Pojedine države autonomno svojim propisimautvrđuju ona rješenja kojima
je moguće izbjećiodnosno ublažiti učinke dvostrukog oporezivanja. Ove mjere služe za
rješavanje problemaunutrašnjeg dvostrukog oporezivanja, ali imeđunarodnog dvostrukog
oporezivanja.
2.Bilateralne mjere utvrđuju seugovorom između dvijudržava koji se naziva Ugovor o
izbjegavanju dvostrukogoporezivanja. Razlikuju se dva osnovna tipa općih međunarodnih
ugovora i to:Ugovori o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka iimovine te Ugovori o
izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nasljedstva.
Ugovorima se definiraju:
-prostorna komponenta dvostrukog oporezivanja koja se sastoji utome da se točno određuju
na koje se porezne objekteopterećene porezom u pojedinoj zemlji ugovornici oni
moguprimjeniti
-stvarnu komponentu tj. pojedine vrste poreza na koje se oniodnose.
Prve modele ugovora izradila je skupina stručnjaka koju je formirala Liga naroda još 1921.
godine. Rad je skupine završen 1928. godine stvaranjem prvihmodela ugovora o
dvostrukom oporezivanju. Iako se svaki ugovor posebno ugovara između
zemaljaugovornica, svi oni slijede neki od Modela Ugovora oizbjegavanju dvostrukog
oporezivanja. Najrašireniji u primjeni je Model Ugovora o izbjegavanjudvostrukog

35
 oporezivanja OECD-a (+ UN-a) kojim su utvrđena jedinstvena načela, pravila i metode te
tumačenja ugovora oizbjegavanju dvostrukog oporezivanja.
Fiskalni savjet OECD-a počeo je 1956. godine rad na stvaranju modela ugovora. Prvi model
izrađen je 1963. – Nacrt ugovora za izbjegavanje dvostrukog oporezivanja u odnosu prema
porezima, dohotku i kapitalu. Novi m odel donesen je 1977. Modeli ugovora se tijekom
vremena mijenjaju, posljednja izmjena bila je 2008. godine (prije toga 2005.). Kao pomoć u
interpretaciji služe Komentari Modela Ugovora koji se također tijekom vremena mijenjaju.
Model sadržava rješenja prihvatljiva za većinu država. Ima 30 članaka podijeljenih u nekoliko
osnovnih skupina. Struktura je prilično jednostavna: U čl. 1. i 4. definiraju se subjekti (osobe)
na koje se primjenjuje ugovor, u čl. 2 porezi na koje se primjenjuje, u člancima od 6.-22 (s
izuzetkom 9.) određuje se kojoj državi pripada pravo oporezivanja određenog oblika dohotka
u slučajevima u kojima obje države na to polažu pravo.
Ova pravila dodjeljuju:
- ili isključivo pravo oporezivanja zemlji rezidentnostiprimatelja dohotka
- ili daju ograničeno pravo oporezivanja zemlji izvoradohotka (dok zemlji rezidentnosti
primatelja dohotka inadalje ostaje pravo oporezivanja svjetskog dohotkarezidenta)
- ili zemlji izvora dohotka daju isključivo pravooporezivanja.
Nakon što se odredi kojoj zemlji i u kojoj mjeri pripadapravo oporezivanja kojeg oblika
dohotka i dalje jemoguć slučaj dvostrukog oporezivanja. U tom slučaju Model OECD-a
upućuje na čl. 23 A i B ukojem su prikazane dvije metode za izbjegavanjedvostrukog
oporezivanja: metoda izuzimanja i metoda uračunavanja.
Rješenje problema dvostruke rezidentnosti:
1. Ako je fizička osobarezident obiju država-ugovornica, primjenjuje seprvi supsidijarni
kriterij - utvrđuje se u kojoj državi fizičkaosoba ima stalno mjesto stanovanja (prebivalište)
2. Ako fizička osoba ima i stalno mjesto stanovanja u objedržave, rezidentnost se određuje
prema tome gdje jesredište njezinih životnih interesa, tj. u kojoj su državinjezine osobne i
ekonomske veze bliskije
3. Ako i ovaj supsidijarni kriterij ne da odgovor rezidentnost se određujeprema tome u kojoj
državi osoba ima uobičajeno mjestostanovanja (uobičajeno boravište).
4. Ako se utvrdi da osoba ima uobičajeno mjesto stanovanjau obje države, ili niti u jednoj od
njih, rezidentnost seutvrđuje na temelju državljanske pripadnosti.
Metode rješavanja problema međunarodnog dvostrukog oporezivanja: postupci su za
ublažavanje ili izbjegavanje d.o.; metoda izuzimanja, metoda odbitka, uračunavanja i
paušaliranja.
a. Metoda izuzimanja – država rezidentnosti ne oporezuje dohodak koji su njezini rezidenti
ostvarili u inozemstvu i na koji su u inozemstvu platili porez. Ima dvije varijante:
∙ Metoda punog izuzimanja – potpuno oslobođenje od plaćanja poreza u tuzemstvu
inozemnih dohodaka i dobiti na koje je u inozemstvu plaćen porez
∙ Metoda izuzimanja uz pridržaj progresije - država rezidentnosti ne oporezuje dohodak i
dobit koji su ostvareni i oporezovani u inozemstvu, ali zadržava pravo uzeti taj dohodak ili
dobit i pribrojiti ga tuzemnom prihodu svog rezidenta po višim stopama progresivne porezne
tarife.

36
 b. Metoda odbitka (uračunavanja ili kreditna metoda) – država rezidentnosti od porezakoji
obračunava na ukupni svjetski dohodak, odnosno dobit svog rezidenta odbija porez koji je
plaćen udržavi nastanka dohotka odnosno dobiti. Dvije varijante metode:
∙ Metoda punog odbitka (puni kredit) - porez plaćen u inozemstvu se u potpunosti odbija od
ukupne porezne obveze u državi rezidentnosti
∙ Metoda običnog odbitka (obični kredit) - država rezidentnosti dopušta odbitak plaćenog
poreza u inozemstvu, ali do iznosa poreza koji bi na taj dohodak odnosno dobit bio plaćen u
državi rezidentnosti.
3. Multilateralni ugovori za izbjegavanje međunarodnog dvostrukog oporezivanja –
sklopljen je između više država. Nisu se u praksi pokazali kao dobro sredstvo rješavanja
problema zbog nemogućnosti usklađenja poreznih struktura unutar različitih poreznih
jurisdikcija.
Europska komisija je najavila nekoliko mjera kojima želismanjiti problem dvostrukog
oporezivanja, jer je to protivnonačelima jedinstvenog tržišta i predstavlja prepreku
zagospodarstvo → studeni 2011. usvojena Komunikacija o dvostrukom
oporezivanju.Komisija također namjerava predložiti promjene direktive oprekograničnom
plaćanju kamata i potraživanja kako bi se utom području izbjeglo dvostruko oporezivanje te
želipotaknuti potpisivanje bilateralnih konvencija između zemaljačlanica koje to još nisu
učinile.
UGOVORI O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA RH
Republika Hrvatska se obvezala primjenjivati međunarodne ugovorešto ih je sklopila bivša
država (Danska, Finska, Norveška, Njemačka, Italija, Švedska, VB i Francuska) ako nisu u
suprotnosti sUstavom Republike Hrvatske i s hrvatskim pravnim poretkom.
Nakon stjecanja nezavisnosti pokrenut postupak sklapanja novihugovora. Od 2006. godine u
primjeni je više od 47 ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Svi Ugovori što ih
je sklopila temelje se na hrvatskom Nacrtuugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja
usklađenim smodelom OECD-a.
Značaj sklapanja bilateralnih ugovora o izbjegavanju međunarodnog dvostrukog
oporezivanja:
- Poreznim se obveznicima osigurava da isti porez ne plate dva puta dvjema državama → nisu
podvrgnuti većem poreznom opterećenju, čime su otklonjene štetne posljedice za njihov
ekonomski položaj
- Štiti se čovjekovo pravo na dostojanstvo, jednako se tretiraju državljani država ugovornica
- Nude određeni stupanj predvidljivosti tako da porezni obveznici mogu organizirati svoje
poslovanje
- Uklanjaju porezne prepreke za strana ulaganja
- Unapređuje se kulturna, znanstvena, športska suradnja
- Pridonose razvijanju suradnje poreznih tijela država koje su zaključile ugovore
- Odraz su političke volje, pridonose bližim i kvalitetnijim političkim odnosima
9. POREZNE IMPLIKACIJE TRANSFERNIH CIJENA
Transferne cijene su cijene po kojima se odvija transfer proizvoda, poluproizvoda, robe i
usluga između jedinica unutar decentraliziranogpoduzeća te između povezanih društava
unutar grupe. Ciljevi transfernih cijena jesu maksimizacija konsolidirane dobiti, minimizacija
poreznih obveza, redistribucija dobiti, povećanje tržišnog udjela te jačanje konkurentske
prednosti. Porezne oaze su glavna mogućnost za multinacionalne kompanije u provođenju
strategija transfernih cijena.
37
Cijene su transferne isključivo kod povezanih društava:
− poduzeće neposredno ili posredno sudjeluje u upravljanju, nadzoru ilikapitalu drugog
poduzeća
− povezanost na nacionalnoj i međunarodnoj razini (kapitalna, glasačka,ugovorna ili osobna)
− najčešće vrste poslovnih povezivanja i spajanja društva su:preuzimanje poduzetnika,
pridruženi poduzetnici i zajednički pothvat.
Optimalna TC je veća ili jednaka varijabilnim troškovima te manja ili jednaka od tržišne
cijene proizvoda. Instrument je optimiziranja uspjeha pojedinih centra odgovornosti, a time i
cijelog poduzeća.
Najčešći i najznačajniji čimbenici koji utječu na određivanje transfernih cijena jesu:
1. endogeni:troškovi i struktura troškova, tehnologija i iskorištenost kapaciteta,
organizacijska struktura, stupanj decentralizacije, transakcije između matice i ovisnih
društava, ciljevi menadžmenta i vlasnika
2. egzogeni:tržišna struktura, potražnja za proizvodima i uslugama, institucionalni okvir
iekonomski uvjeti.
Porezne implikacije na razini grupe – grupa se sastoji od matice i ovisnih društva.
Transferne cijene su sredstvo transferai raspodjele dobitiunutar grupe te utjecaj na
profitabilnostdruštava i grupe. Djelovanje transfernih cijena unutar grupe:
− na nacionalnoj razini: sva društva unutar grupe djeluju ujednakim poreznim uvjetima,
dobit se prelijeva iz jednog društvau drugo unutar grupe pa nema utjecaja na smanjenje
ukupneporezne obveze na razini grupe
− na međunarodnoj razini: društva djeluju u različitim poreznimsustavima pa se
iskorištavaju prednosti i manjkavosti poreznihsustava pojedinih zemalja. Prelijeva se dobit u
društva kojadjeluju u povoljnijim poreznim uvjetima (maksimizacijakonsolidirane dobiti i
minimizacija porezne obveze na razinigrupe).
SMJERNICE OECD-A O TRANSFERNIMCIJENAMA
Uključuju OECD smjernice za multinacionalne kompanije 1976.god. te institucionalni okvir
za praćenje i kontrolu transakcijaizmeđu povezanih društava i transfernih cijena (1995.god.).
Podrazumijeva se: kontrola transakcija društava unutar grupe, detektiranje djelovanja
transfernih cijena, spriječavanje minimiziranja obveze poreza na dobit, osiguranje pravednosti
u oporezivanju dobiti te spriječavanje dvostrukog oporezivanja.
Stanjena kapitalizacija – mali vlasnički kapital u odnosuprema zajmovnom kapitalu
prilikom financiranja.
Primjena OECD smjernica:međunarodni općeprihvaćeni standard zaodređivanje i kontrolu
transfernih cijena.
- primjena načela neovisnosti (neovisno tržišnonačelo, načelo nepristrane transakcije), pristup
oporezivanja pojedinačnih društava, metodologija određivanja transfernih cijena
- struktura dokumentacije o transfernim cijenama, nematerijalna imovina i usluge
- poslovno restrukturiranje.

38
 Načelo neovisnosti -načelo usporedbe s trećim nepovezanim osobama. Analiza
usporedivosti koristi se kao osnovno ishodište za uporabuneovisnog tržišnog
načela:karakteristike proizvoda i usluga, funkcijska analiza, ugovorni uvjeti, ekonomske
okolnosti i poslovne strategije.
METODE ODREĐIVANJA TC PREMA OECD-u
Tradicionalne metode:
a. Metoda usporedivih nekontroliranih cijena
b. Metoda trgovačkih cijena – prodajna cijena umanjena za maržu
c. Metoda dodavanja bruto dobiti na troškove – trošak nabave uvećan za troškove i bruto
dobit.
Metode transakcijske dobiti:
a. Metoda podjele dobiti –polazi od podjele dobiti među društvima
b. Metoda neto dobitka – polazi od neto dobiti u odnosu na imovinu ili druge kategorije, pa se
uspoređuje s ostalima.
Ostale: Sporazum o podjeli zajedničkih troškova, Napredni cjenovni sporazum.
Administrativni pristupi za izbjegavanje i rješavanjesporova:
1. napredni cjenovni sporazumi (APA)
2. postupci zajedničkog dogovaranja (MAP) - porezne uprave se savjetuju kako bi razriješili
sporove vezane za primjenu ugovora o dvostrukom oporezivanju
3. korenspodentna usklađivanja - u svrhu eliminacije dvostrukog oporezivanja
4. kompenzacijska usklađivanja - primjenjuje se kada informacija za usporedivu nekontroliranu
transakciju nije dostupna u trenutku uspostavljanja cijene
5. simultane porezne kontrole - dozvoljavaju da dvije ili više država surađuju u poreznim
istragama.
Strategije transfernih cijena, pored poreznih oaza,mogu biti:
- poslovno restrukturiranje - prekogranično preraspoređivanjefunkcija, imovine i rizika
(prijenos materijalne, nematerijalneimovine i poslovanja) praćena realokacijom dobiti
-usluge unutar grupe - usluge upravljanja, koordinacije,funkcija kontrole te druge
administrativne, tehničke i financijskeusluge koje se pružaju od strane jednog člana
multinacionalnekompanije drugim članovima te kompanije
- nematerijalna imovina - pravo korištenja industrijske imovine kaošto su patenti, tvorničke
marke, dizajni i modeli (umjetnička,intelektualna imovina i poslovne tajne).
U Europi regulacija transfernih cijena ne postoji u Andori, Islandu, Irskoj, Luksemburgu,
Malti, Makedoniji i Švicarskoj. SAD posljednja tri desetljeća je kao ″trendseter″ u području
TP. SAD, Kanada, Latinska Amerika, azijsko pacifičke države i Europa imaju veći nadzor
nad TP, zahtijevi za dokumentacijom i rast brojastručnjaka. Azijsko pacifičke države imaju
najstrože režime TP (Japan, Indija,Kina).

39
 TRETMAN TRANSFERNIH CIJENA U EU
Smjernice EU koje reguliraju područja međunarodnog oporezivanja (sredina 1990-tih) jesu:
Smjernica o matičnom i ovisnom društvu te Smjernica o spajanjima i pripajanjima.
Zajednički forum EU za TP djeluje na temelju konsenzusakako bi se stvorila pragmatična i
nezakonodavna rješenja ipomaže EK u vezi poreznih pitanja (2002. god. EK). Rad grupe: EU
Konvencija o arbitraži i druga pitanja transfernihcijena koja identificira Zajednički forum.
Donesen je ″Kodeks ponašanja″ (2006. god.) na: Konvenciju o arbitraži,dokumentaciju o
transfernim cijenama, smjernice za napredne cjenovnesporazume, smjernice na unutargrupne
usluge niske dodane vrijednosti,mogući pristupi trokutnim slučajevima izvan EU te izvješće o
malim isrednjim poduzećima.
Trokutni slučajevi su slučajevi izvan EU koji uključuju povezana poduzeća sa
sjedištemizvan EU-a u cilju rješavanja dvostrukog oporezivanja.
INSTITUCIONALNI OKVIR U RH
Zakon i Pravilnik o porezu na dobit (1. siječanj2005.) implementirao je smjernice OECD-ate
primjenu načela neovisnosti. Definirane su metode određivanja transfernih cijena:
– metoda usporedivih nekontroliranih cijena
– metoda trgovačkih cijena
– metoda dodavanja bruto dobiti na troškove
– metoda podjele dobiti
– metoda neto dobitka.
U RH dolazi do utjecaja transfernih cijena pošto inozemniinvestitori (većinski vlasnici
poduzeća, banaka,osiguravajućih društava) zbog relativno niske stopeporeza na dobit nastoje
transferirati odnosno povećavatidobit svojih podružnica u RH. Nužno je detaljnije
reguliranje TP u pogledu:
− strukture i sadržaja dokumentacije,
− naprednih cjenovnih sporazuma
U kolovozu 2009. god. Institut za javne financije, Ministarstvo financija izdaje Priručnik za
nadzor transfernih cijena. 3. prosinca 2009. god. održan je Okrugli stol na temu:″Priručnik o
nadzoru transfernih cijena – postupakprovođenja nadzora transfernih cijena.
10. POREZNI SUSTAV SAD-a
Podaci za 2011. godinu:
∙ BDP – 15,08 bilijuna dolara, BDP p.c. – 48.300 dolara
∙ proračunski deficiti -8,7% BDP-a, javni dug 67,8% BDP-a
∙ stopa nezaposlenosti – 9%, inflacije 3,1% godišnje
∙ izvoz 1.497 bilijuna, uvoz 2.236 bilijuna dolara
Svaka država ima svoje savezne prihode. Federalni porezi su porez na dohodak, porez na
dobit, trošarine, porez na nasljedstvo i darove, doprinosti. Porezi saveznih država: porez na
dohodak, na dobit, na promet u trgovini na malo. Lokalni porezi: na imovinu, trošarine i na
dohodak.
Porezni sustav SAD-a je doživio niz reformi. Više fiskalnih vlasti može imati isti predmet
fiskalne obveze. IRS je porezna uprava SAD-a.

40
POREZ NA DOHODAKje uveden pri put 1861. godine, federalni je porez i naziva se radni
konj jer je najizdašniji. prilagođeni bruto dohodak je ukupan dohodak iz svih izvora umanjen
za određene troškove nužne za njegov dohodak. Oporezivi dohodak čine plaće, nadnice,
nelegalni prihodi, dividende i kapitalna dobit.
Porezni obveznici mogu biti samac ili obitelj, udovica ili glava obitelji te je tako definiran
njihov status. Osobni mirovinski račun je štedni račun građana koji se može odbiti od AGI-a.
Štedni račun za obrazovanje također je porezni odbitak. Plan 401(k) je vid poreznog
oslobođenja ukoliko zaposlenik dio svog dohotka usmjeri u štednju. Iz porezne osnovice
poreza na dohodak isključene su kamate na lokalne i državne obveznice, doprinosi za
mirovinsko i zdravstveno. Odbici mogu biti standardni (10.300 zajednička prijava i 5.150
samac) ili po stavkama (za zdravstvene troškove, za neke kamate).
Stope saveznog poreza na dohodak za obitelj su 1913. iznosile 1-6%. 1952. su iznosile 92%
za najviši razred. Zakon o poreznoj reformi je iz 1986. povećao je standardni odbitak i
mijenjao stope. Danas ima 6 razreda (10, 15, 25, 28, 33 i 35%). Zakon o gospodarskom rastu i
usklađivanju je iz 2001. te je smanjio granične porezne stope i povećao doprinose.
Stope državnih poreza na dohodak kreću se od 0,36 do 11%. Najviše poreznih razreda imaju
Haeai, a najmanje Utah. Pojedine države imaju i flat tax: Mississippi, Michigan itd. Savezne
države ipak ubiru najviše poreza od poreza na promet u trgovini na malo.
Najviše poreza na državnoj razini ubire Kalifornija te New York. Porez na imovinu je uveden
1916, a na darove 1924. Porezne stope se kreću od 18 do 55%. Doprinosi za zdravstveno i
mirovinsko ne terete jednako poslodavca i posloprimca. Zdravstveno snose jednako 1,45%.
Porez po odbitku odnosi se na oporezivanje dopiti stopom od 30%. U SAD-u postoji porez na
djecu.
Saveznom POREZU NA DOBIT podliježu društva sa sjedištem u SAD-u. Metoda
partnerstva podrazumijeva plaćanje poreza na dividende iako nisu isplaćene. Društvo ima
pravo odbiti od osnovice plaće, amortizaciju i kamate. A povećanjem visine dobiti rastu i
porezne stope (15, 25, 34, 39, 34, 35, 38, 35%). Stope državnih poreza na dobit kreću se od
1 do 12%.
Porez na promet je državni porez. U SAD-u se ne primjenjuje PDV. Lokalna razina ima pravo
ubirati trošarine, koje nisu jako visoke.
Najveću trošarinu na pivo ima Aljaska. Najvišu trošarinu na cigarete ima New York. Najvišu
trošarinu na gorivo i benzin ima Kalifornija. Gotovo sve države iz poreza na promet izuzimaju
hranu i lijekove. Lokalna razina oporezuje gorivo dodatnim trošarinama te ujedno obračunava
i porez za zagađivanje. Najvišu stopu poreza na promet primjenjuje Colorado, a najnižu
Kalifornija. Utah i Aljaska nemaju taj porezni oblik.
Porezi od države i lokalni porezi mogu se odbiti od saveznog poreza. Porezi na imovinu nisu
popularni, ali su važan prihod država i lokalnih razina vlasti. Stope se znatno razlikuju.
Najčešće ih naplaćuju gradovi te se kreću od 1-3%. Neke savezne države u SAD-u jesu
porezne oaze (Delaware).

41