1.

FINANCIJSKI SUSTAV EUROPSKE UNIJE

ŠTO JE FINANCIJSKI SUSTAV?
-Financijski sustav shvaćamo kao ukupnost svih:

 financijskih institucija (posrednika?),

 financijskih tržišta,
 njihovih odnosa s obzirom na protok između ekonomskih sektora,
 cjelokupnu financijsku infrastrukturu
-Financijski sustav prenosi sredstva od suficitarnih prema deficitarnim sektorima
-Način na koji se odvija ovaj protok sredstava određuje model ekonomskog sustava:

 TRŽIŠNO ORIJENTIRANE EKONOMIJE (engl. arm’s lenght)

 BANKOVNO ORIJENTIRANE EKONOMIJE (engl. relationship based)
ULOGA FINANCIJSKOG SEKTORA
-Dvije glavne uloge:

 Smanjenje troškova prikupljanja informacija i ukupnih transakcijskih troškova

 Veća diversifikacija, bolje upravljanje rizikom pa stoga i veći volumen trgovanja, i dr.
 na ove načine financijski sustav potiče ekonomski rast (pridonosi akumulaciji kapitala
ali i ovisi o tehnološkoj inovaciji)
Troškovi prikupljanja informacija i transakcijski troškovi
-Asimetričnost informacija povećava transakcijske troškove i neizvjesnost transakcije, odnosno
njenu rizičnost
-Kada se javlja i kako utječe na transakcije?

 ex ante: jedna strana transakcije raspolaže s manje informacija; javlja se rizik

nepovoljnog odabira (engl. adverse selection)
 ex post: po sklapanju transakcije dužnik se može ponašati rizičnije → javlja se rizik
moralnog hazarda (engl. moral hazard)
Diversifikacija i upravljanje rizikom

 Financijski sustav umanjuje rizičnost investicija – izbor između ulaganja različitog omjera
ulog/prinos
 Visokorizična ulaganja (dionice) do ulaganja nižeg stupnja rizika (obveznice)
 Mreže financijskih institucija i tržišta podržavaju likvidnost→ subjekti mogu svoju
financijsku imovinu pretvoriti u likvidna sredstva (gotovina) vrlo jednostavno
 Karakteristika tzv. utrživosti (engl. marketability) značajna je s gledišta štediša (teže
prihvaćaju dugoročna ulaganja zbog bojazni od rizika)
 Bez financijskog sustava sredstva investitora bila bi “zamrznuta” unutar dugoročnih
nelikvidnih ulaganja:
o banke – zajmovi se mogu isplatiti; banke mogu zajmove “prodati” zahvaljujući
sekuritizaciji
 o burze – trgovanje dionicama različite kvalitete (uređeno, vodeće, službeno
tržište)
-Financijske institucije olakšavaju procjenu rizičnosti subjekata i ulaganja na tržištu (engl.
monitoring)
- Inovacije (tehnološke, regulatorne) omogućuju bolje upravljanje rizicima
FINANCIJSKI SUSTAV U KONTEKSTU
- Uloga države – održavanje povjerenja, stabilnosti, pravednosti:

 Štiti vlasnička (imovinska) prava i poštivanje načela “pacta sunt servanda” na

financijskom tržištu
 Kreira financijsku regulaciju – npr. jamči transparentnost informacija bitnih za financijsko
investiranje, ublažava asimetričnosti informacija štiteći “agenta” u poslovnom odnosu, i
dr.
 Nadzire primjenu regulatornih pravila od strane financijskih subjekata i njihovo
poslovanje; obeštećuje u slučaju nastupa osiguranog slučaja (depoziti)
 Brine o zaštiti tržišnog natjecanja
 Uloga većinom preuzeta od EU aktera
-Inozemni subjekti – konkurencija, osuvremenjivanje

 suvremeni financijski sustavi redom su otvoreni i međusobno povezani

(internacionalizacija i liberalizacija)
 liberalizacija jest otvaranje domaćeg financijskog sustava stranom kapitalu i stranim
financijskim institucijama
 za članice EU jedna od temeljnih sloboda!
 strani financijski subjekti sudjeluju u domaćem sustavu; domaći subjekti mogu poslovati
s inozemnim subjektima ali i nuditi samostalno svoje usluge na stranom tržištu
 liberalizacija ima direktne i indirektne učinke: konkurentnost, likvidnost, ALI!
institucionalne reforme imaju dvojak učinak na ekonomski razvoj
STRUKTURA FINANCIJSKOG SUSTAVA
-Bitna zbog:

 Učinkovitosti – alokacije imovine i sredstava

 Financijske stabilnosti – kroz okvir regulacije
 Transmisijskog mehanizma monetarne politike – ovisno o prevlasti novčanog ili
kreditnog pogleda na financijska tržišta

FINANCIJSKA STRUKTURA EU

 Pokazuju li države članice (DČ) homogenost ili heterogenost? Kakve silnice su na djelu
– integracija/ diferencijacija/dezintegracija
-Analiza financijske strukture:
  kategorije [europski prosjek (EU 28) uz usporedbu DČ: “stare” vs. “nove” (SDČ v. NDČ),
HR vodi NDČ do EU 13]  SDČ= stare države članice; NDČ=nove države članice
 vremenski periodi [2004. i 2005. god. najzahtjevnija EU proširenja, te vrijeme prije i
poslije akutne financijske krize (2007-08.)]
- Osnovno o ekonomskom okruženju:

 NDČ su brojne, ipak u demografskom i geografskom pogledu pokazatelji su manji nego

kod SDČ; u vrijeme petog vala proširenja:
o stanovništvo NDČ 1/5 SDČ
o BDP NDČ ukupno 5% BDP-a SDČ, u prosjeku EU 15 dvaput bogatije od EU 12
 Kako bi “uhvatile korak” (realna konvergencija) sa SDČ, BDP u EU 12 rastao višestruko
brže u prvim godinama po pridruženju
 Međutim i EU 15 su heterogene i polarizirane: “zrelije” ekonomije (AT, BE, D) i “nedavno
razvijene” (IRL, ES, PT)
 Kako analizirati bankarski sustav? Ciljane financijske pokazatelje
o Imovina banaka/BDP govori o dubini intermedijacije banaka
o Ukupni zajmovi domaćih banaka rezidentima/BDP govori o strukturi sustava
 1) Prema pokazateljima razlika EU 15 i 28 vrlo mala – razlog tome što EU 28 pokazatelji
rastu zahvaljujući državama kao što je LUX
 Razlika između EU 28 i EU 13 puno veća – uloga banaka manja u novijim DČ
 Cipar i Malta imaju pokazatelje usporedive s EU 28 (??)
 Od tranzicijskih država – Slovačka i Češka usporedive s EU 28
 2) Prema pokazateljima LUX i IRL najviši % bankovnih zajmova
 Banke u novim DČ u prosjeku 3x manja kreditna aktivnost nego u EU 15 i 28
 Opet – Cipar i Malta usporedivi ; tranzicijske države vrlo nizak % kreditne aktivnosti (čak
i u Češkoj bank. zajmovi trećina ukupne imovine banaka)kreditne aktivnost
TRŽIŠTA VRIJEDNOSNICA DRŽAVA ČLANICA EU
-Bez obzira na političke promjene europska tržišta vrijednosnica posljednjeg desetljeća nisu bila
privlačna rezidentima
-Domaća trgovačka društva preferirala su US tržište vrijednosnica:

 IT poduzeća i “visoka-tehnologija” bolje se financiraju putem US burzi

 U EU niska razina zaštite dioničarskih prava i nepouzdanost računovodstvenih
standarda
 Rast prihoda – Claessens, Kingbiel i Schmukler u istraživanju 2002 dokazali kako rast
BDP-a uzrokuje razvoj domaćih tr.k ali ujedno i povećava tzv. cross-listing
-Privatizacija: primarni poticaj razvoju tržišta kapitala u NMS
-Prve burze: Češka, Slovačka i Poljska 1992.
-Daljnji razvoj burzi ovisio o načinu provođenja privatizacije:

 “Masovna” privatizacija – na tržištu vrijednosnica ishitreno su uvrštene brojne dionice

trg.društava u prethodno “društvenom” vlasništvu
o nagli rast tr.vrijednosnica
 o ALI: problemi likvidnosti, netransparentnosti vlasničkih prava, slaba zaštita
dioničarskih prava, i dr.
 Privatizacija isključivo profitabilnih i financijski stabilnih trg. društava
o manjinski udjeli dani na ponudu stranim investitorima
o postupni rast tr. vrijednosnica
o ALI i kod ovog načina postoje problemi: većina dionica u vlasništvu strateških
investitora – manja likvidnost
- Pokazatelji razvijenosti tr. kapitala u EU i NMS:

 Tržišna kapitalizacija/BDP
 Broj trg. društava uvrštenih na burzu
1. prema ovom pokazatelju najveća tr. kapitala: LUX, UK, NL, FI, SE
o koji je razlog da su FI i SE jedne od većih europskih burzi?
o među novim DČ samo Cipar (CSE) ima burzu usporedivu s EU 15 i 28;
istočnoeuropske države (SEEC) pod Wiener Börse nastupaju kao CEE Stock
Exchange Group (Budapest, Ljubljana, Prague) od 2010.
o CEESEG nadziru ½ ukupne tr. kapitalizacije i 2/3 ukupnih transakcija na cijelom
SEEC području
-Tržišno vs. Bankovno financiranje
- Uzmemo li u obzir broj uvrštenih društava – ES i UK imaju velika trž. vrijednosnica
- Rezultat je očekivan za UK, ali koji je razlog uspjeha španjolskih burzi?
- Većina uvrštenih društava na LSE pripada ne-rezidentima; u ovom smislu primat uzima i LUX
- U cjelini, nad europskim burzama dominira UK – kao i Euronext, Njemačka, Španjolska;
također, raste značaj nordijskih i baltičkih burzi

 Općenito – u kojim državama je tr. vrijednosnica razvijeno?

 Uspoređujemo prema EU-prosjeku, bez razlikovanja između EU 15 i EU 12, već
gledajući na EU kao cjelinu
1. razvijena: UK, NL, ES, F, D, FI, SE (LUX ne uključujemo zbog izrazito niže aktivnosti u
usporedbi s ovim burzama – no njegov je značaj u međunarodnom smislu velik); neke
države je teško kategorizirati (pr. DK i IT ili B i IRL)
2. Nerazvijena: SEE države; zaostajanje za EU-prosjekom toliko očita da neki autori
smatraju kako ove države “umjetno” razvijaju tr. kapitala kao običan simbol kapitalizma
 Pravo pitanje: je li u SEE državama potrebno razvijati tr. kapitala?
OSTALE FINANCIJSKE INSTITUCIJE (OFI)
-Pod ovim OFI se misli na : osiguravajuća društva, investicijski fondovi i mirovinski fondovi
-OFI imaju veliki značaj u starijim DČ dok kod novijih DČ ove institucije tek su u razvoju
- Nerazvijenost OFI u novijim DČ: financijska struktura – dominacija univerzalnog modela
bankarstva
- Istovremeno – demografska struktura i reforme mirovinskih sustava snažno utječu na razvoj
OFI
- Zbog specifičnosti nacionalnih mirovinskih sustava (ali i niskog stupnja EU konvergencije u
ovom području) prevlast među OFI uzimaju osiguravajuća društva
-U razdoblju prije finan. krize (oko 2005.) – u EU 28 oko 5,322 osigur. dr. (gotovo 90% u EU 15)
-Ne možemo tvrditi kako su osigur. dr. jednako razvijena u svim EU 15 državama (broj se kreće
od desetak društava u malim tržištima do nekoliko stotina društava u velikim)
- Mala tržišta: tr. udio osigur. društava između 60-70%; velika tržišta – tr. udio osigur. dr. Između
40-55%
- Manja koncentracija nego u bankarskom sektoru

2. FINANCIJSKA INTEGRACIJA U EU: 1.DIO

OPĆENITO O FINANCIJSKOJ INTEGRACIJI (FI) U EU ( Što je financijska integracija?)
-usprkos načelu slobodnog protoka kapitala, promicanog u EU od 1980tih, financijska tržišta
ostala su fragmentirana
-pokretač FI je uvođenje jedinstvene valute, no Euro sam ne može postići potpunu FI
- države su se i dalje razlikovale u pogledu vrsta financijskih institucija, oblika i vrsta imovine te
tržišne regulacije
- očito, dakle, da FI u EU nastaje kao rezultat sinergijskog djelovanja više čimbenika
- nema jedinstvene definicije FI ali moguće je odrediti zajedničke karakteristike i ukazati na
osobine koje bi integrirano financijsko tržište trebalo imati
-možemo reći da je tržište financijskim instrumentima integrirano ukoliko su svi subjekti na
tržištu, s jednakim relevantnim karakteristikama:
1. suočeni s istim tržišnim propisima;
2. imaju jednaki pristup tržištu, te ukoliko se prema njima
3. jednako postupa na tržištu.
- FI možemo shvatiti i kao “kvalitetu” samog tržišta na kojem ne postoje odstupanja (engl.
frictions) niti diskriminacija u odnosu na pristup pojedinih subjekata određenom tržišnom
segmentu, a s obzirom na mjesto prebivališta (sjedišta) tog subjekta
- svi subjekti na tržištu moraju imati zajamčeno jednako pravo pristupa bankama, platnom
sustavu, burzama vrijednosnica, trgovinskim platformama, itd.
-s ekonomskog aspekta ova definicija temelji se na načelu jedinstvene cijene (engl. law of one
price): prema ovom načelu financijska imovina koja nosi jednaki rizik trebala bi imati istu cijenu
bez obzira gdje se pojavljuje kao objekt financijske transakcije
ŠTO UTJEČE NA FINANCIJSKU INTEGRACIJU?
- prema studiji ESB faktori koji utječu na integraciju, odnosno koji je pokreću, jesu: tržište,
tržišna zajednica, društvo
1.TRŽIŠTE

 s obzirom da ekonomski subjekti imaju koristi od integracije, jasno je kako će

tržišne sile pogodovati uklanjanju prepreka integraciji s ciljem stvaranja
jedinstvenog tržišta
 tržišta povoljno djeluju na proces integracije i putem poslovnih običaja (uzanci;
kodeksa) kojima potiču tržišnu disciplinu i najbolju praksu (engl. best practice) –
slučaj s izdavanjem dr. obveznica
 nadalje, daje mogućnost iskorištavanja potencijala ekonomije razmjera – pr. su
burze koje se unutar EU konsolidiraju
 tržišni faktori mogu utjecati na proces integracije isključivo uz pretpostavku
postojanja povoljnih pravnih tj. regulatornih uvjeta
2. TRŽIŠNA ZAJEDNICA

 često tržište mora djelovati u sinergiji sa tržišnim subjektima – što je veći broj
subjekata na tržištu to je veća vjerojatnost da će ono djelovati u korist svojih
korisnika
 koristi – likvidnost, manji troškovi transakcija, disperzija i upravljanje rizicima
 kolektivnim djelovanjem na tržištu se može postići veća sigurnost i učinkovitost –
pr. standardiziranje ugovorne dokumentacije kod različitih finan. instrumenata;
dogovor o uobičajenoj poslovnoj praksi; potvrda referentnih stopa, indeksa,
varijabli i dr.
o pr.: EURIBOR, EONIA i druge referentne kamatne stope na tržištu novca;
ili projekt SEPA
3. DRUŠTVO (državna zajednica?)

 koristi učinkovitog tržišta osjećaju se u široj zajednici

 kada se društveno dobro ne može ostvariti na individualnoj razini i gdje troškovi
neuspjeha prelaze ind.granice te se odrazuju na društvu kao cjelinu –
intervencija javnih vlasti
 javlja se kao:
a. već postojećih promjena
b. izravna intervencija u tržište – pr. regulatorne reforme nakon 2007-08
o pr. Akcijski plan za financijske usluge (Financial Services Action Plan
2005)
KAKO MJERITI FINANCIJSKU INTEGRACIJU? ( Indikatori financijske integracije?)
-3 indikatora stupnja FI:
1. cjenovni – mjeri razliku između cijene/prinosa na pojedini oblik finan. imovine ovisno o
njenom geograf. porijeklu; većina europskih empirijskih studija koristi ovaj indikator
 2. informacijski – pretpostavka: na finan. integriranom području portfelji su diverzificirani
na način da ekonom. relevantne informacije unutar određene regije ne utječu na cijenu
određene imovine
3. kvantitativni – kvantificiraju negat. učinke razlike u ponudi i potražnji za investicijama
KOLIKI JE STUPANJ INTEGRACIJE U EU?
- stupanj integracije ovisi o segmentu financijskog tržišta koji se promatra; nema jedinstvene
procjene
-općeniti zaključak: što je veća konsolidacija finan. infrastrukture unutar određenog segmenta,
to je veći stupanj integracije
-istraživanja većinom tematiziraju Europodručje vs. ostale DČ
-ili pak usporedba integracije između država članica unutar Europodručja i onih izvan nje
-zaključak – države s jedinstvenom valutom imaju veći stupanj integracije (pogotovo s obzirom
na segment tr. novca)

 možemo reći:
a. kako najviši stupanj integracije pokazuje tržište novca
b. kako je tržište obveznica:
 s obzirom na državne obveznice – unutar Europodručja doseglo visoki
stupanj integracije prinosa- rok dospijeća te kreditni rizik i likvidnost
pojedinih obveznica i dalje se znatno razlikuju;
 s obzirom na tzv. korporacijske obveznice – visoki stupanj integracije
zahvaljujući intenzivnom prekograničnom poslovanju finan. institucija
c. iako brzo napreduje, integracija tržište dionica pokazuje (za sada) najniži
stupanj integracije;
 lokalne informacije snažno djeluju na cijenu pojedinih dionica na
europskom tržištu
A ŠTO JE S NOVIM DRŽAVAMA ČLANICA?
- stupanj integracije između samih NDČ te NDČ i Europodručja kroz dva razdoblja: prije i nakon
pristupanja EU

 s obzirom na tržište dionica: stupanj integracije između NMS raste s pregovorima,

odnosno pristupanjem EU – istina u slučaju najvećih NMS (Češka, Mađarska, Poljska);
suprotno u slučaju Slovenije, Estonije, Cipra i Latvije
 s obzirom na tržište obveznica: st. integracije se povećao samo u slučaju Češke i
Poljske
 općenito – NDČ karakterizira niži stupanj financijske integracije
 bitno uočiti da kod NDČ finan. integraciju pokreću i neki drugi faktori pored onih izloženih
POSLJEDICE FINANCIJSKE INTEGRACIJE
• financijska integracija utječe na:
1. raspodjelu rizika
2. učinkovitu alokaciju kapitala
3. ekonomski rast
Raspodjela rizika

 veća mogućnost diverzifikacije portfelja i raspodjele rizika između područja unutar Unije
Učinkovita alokacija kapitala

 alokacija kapitala je učinkovitija – uklanjanje prepreka (administrativnih, financijske

infrastrukture) omogućuje slobodan izbor investiranja
Ekonomski rast

 učinkovitija alokacija kapitala doprinosi finan. razvoju i k tome ekonomskom rastu; na

koji način → integracija potiče konk. finan. tržišta, otvara ih stranim investitorima;
o prema nekim studijama) financijska integracija na taj način usmjerava sredstva u
financijski slabije razvijene države na dva načina:
1. ulazak velikih financijskih subjekata;
2. subjekti na tržištu imaju pristup većim tržištima

 pored toga, financijska integracija podrazumijeva reformu financijske regulative –

stvaranje tzv. “level playing field” (polja jednakih mogućnosti)
 odnos financijska integracija ↔ financijska stabilnost je dvojak:
a. veći i diverzificirani finan. sustavi mogu ublažiti ekonomske šokove
b. povezana financijska tržišta ujedno znače da se rizici i ekonomske neprilike
brže prenose diljem država

 neposredan utjecaj na financijsku stabilnost ima i putem promjena koje izaziva u

financijskoj strukturi država
 iako kod država sa slabije razvijenim financijskim sustavima integracija može potaknuti
razvoj, one ne može sama po sebi stvoriti institucije i potrebnu infrastrukturu (pr. često
će financijske institucije sa sjedištem u najrazvijenijim državama djelovati putem
podružnica u NMS ili društava-kćeri bitno ne mijenjajući stupanj razvijenosti financija)
 3. FINANCIJSKA INTEGRACIJA II. DIO: FINANCIJSKA INFRASTRUKTURA
ŠTO PODRAZUMIJEVA POJAM FINANCIJSKA INFRASTRUKTURA?
1. platni sustav
2. sustav poravnanja i namire vrijednosnica

 Posljednjih godina vrijednost transakcija unutar sustava plaćanja i tzv. post-trading

sustava vrlo velika (stotine mlrd EUR na godišnjoj razini)
 Financijska infrastruktura ključna u nesmetanom provođenju monetarne politike,
učinkovitoj alokaciji resursa i u održavanju financijske stabilnosti
OPĆENITO O PLATNOM SUSTAVU (Što je platni sustav?)

 što je plaćanje?
-vrste plaćanja:

 gotovinska – ne zahtijevaju poseban sustav

 bezgotovinska – prijenosom sredstava s računa kupca na račun prodavatelja
(virtualno);
o bilježi se odljev sredstava (tereti se) s jednog bankovnog računa uz
potraživanje (odobrenje) u istom iznosu na drugom bankovnom računu
o Bezgotovinska plaćanja zahtijevaju posebne mehanizme prijenosa sredstava
te njihovog obračuna i finalizacije – sudjeluje li u svima platni sustav?
 temeljni instrumenti plaćanja u EU:
a. kreditni transfer – platitelj dostavlja nalog za isplatu svojoj banci koja
temeljem istog tereti račun nalogodavatelja i šalje uputu banci primatelja
plaćanja za uvećanjem njegova računa
b. kartično plaćanje – debitne i kreditne kartice
c. nalog za uplatu – plaćanje inicira primatelj plaćanja; koristi se u slučaju većeg
broja redovitih isplata
d. gotovina

 Dakle, sustav plaćanja možemo definirati kao sustav za prijenos novčanih sredstava
između subjekata na tržištu, a koji se sastoji od formalnih i standardiziranih postupaka te
različitih pravnih i poslovnih mehanizama za obračun, odnosno namiru, financijskih
transakcija
 Bitno je razlikovati sustav velikih plaćanja od sustava malih plaćanja (masovnih;
kontinuiranih)
SUSTAV MALIH PLAĆANJA
- Za izvršenje (obračun i namiru) plaćanja relativno male vrijednosti, velikog volumena
transakcija, temeljem instrumenata poput čekova, debitnih kartica, kreditnih transfera i sl., a koja
nisu vremenski kritična
-Radi se o velikom broju manjih iznosa, tzv. masovnim plaćanjima na osnovi pravnog prometa u
trgovinskim i drugim poslovnim odnosima
  Sastoji se od:
o platnih instrumenata kojima se inicira i usmjerava prijenos sredstava između
dužnika i vjerovnika (tzv. payer i payee) poput čekova, kartica i dr.
o specifične platne infrastrukture
o financijskih institucija koje pružaju usluge platnog prometa
o tržišnih uvjeta plaćanja te pravila njihova provođenja

- bez obzira na visoke troškove gotovinskog plaćanja, ovo je još uvijek najčešći način plaćanja u
EU
- međutim, najveću vrijednost imaju bezgotovinska plaćanja (čekovi, kartično pl.) uz naglašeni
porast plaćanja elektroničkim novcem
 KARTIČNA PLAĆANJA – najčešći način bezgotovinskog plaćanja unutar EU
o svako plaćanje kreditnom ili debitnom karticom obuhvaća sljedeće subjekte:
korisnik; izdavatelj; prodajno mjesto-trgovac; prihvatitelj kartica – kartična
kuća(tzv. acquirer)
o moguće strukture plaćanja:

a. četverostrana (tzv. open scheme) – korisnik/izdavatelj/prihvatitelj/prodajno

mjesto
b. trostrana (tzv. closed scheme) – izdavanje i prihvaćanje kartice izvršava
ista fin. institucija
o kritika poslovanja kartičnih kuća unutar EU zbog:

1.razmjenske naknade (interchange) – plaća se između banaka koje posluju s

prodajnim mjestima na kojima se primaju kreditne i debitne kartice i banaka u kojima
vlasnici kartica imaju svoje račune; i
2.trgovačke naknade (merchant) – nju plaća trgovac prihvatitelju kartice radi
naknade troškova prihvatitelja (troškovi vezani uz samu transakciju)
SUSTAV VELIKIH PLAĆANJA
 njime se vrši obračun transakcija velike vrijednosti u realnom vremenu (vremenski
kritične), između financijskih subjekata koji sudjeluju u sustavu
o prijenos novčanih sredstava izvršava se u realnom vremenu po bruto načelu;
o namira se provodi tijekom obračunskog dana – nalog po nalog prema vremenu
zaprimanja
 Trans-European Automated Real-time Gross Settlement Express Transfer System
TARGET – najvažniji sustav za obračun međubankovnih prekograničnih platnih
transakcija unutar EU
-U Europodručju TARGET2:
1.siguran mehanizam namire plaćanja u eurima
2. veća učinkovitost prekograničnih transakcija
3. služi ciljevima monetarne politike i podržava integraciju tržišta novca
  sastoji se od 19 nacionalnih RTGS te platnog mehanizma ESB-a (tzv. European
payment mechanism)
 Od studenog 2007 naziva se TARGET 2 (prije samo TARGET)
 u 2014. godini prosječna vrijednost plaćanja = 5,5 mil EUR
 dodatno postoji i EURO 1 – od strane EBA Clearing, gdje se dnevni obračun
(potraživanja i dugovanja) vrši putem ESB-a odnosno TARGET2
PORAVNANJE I NAMIRA VRIJEDNOSNIH PAPIRA
-Infrastruktura i mehanizam platnog sustava izuzetno su bitni u održavanju povjerenja javnosti u
sigurnost trgovanja vrijednosnim papirima
 kod nematerijaliziranih vrijednosnih papira važno je da prijenos novčanih sredstava bude
gotovo istodoban s prijenosom prava vlasništva nad vrijednosnicama
 Sustav poravnanja i namire (tzv. post-trading system) odgovoran je za sigurnost
izvršenja plaćanja između subjekata na financijskom tržištu
 Uloga ovog sustava ex post – nakon što je ugovor o kupnji vrijednosnica zaključen
• Sastoji se od nekoliko dijelova:
1.potvrda uvjeta ugovora o kupoprodaji između stranaka; tzv. post trade-ing proces
započinje već s potvrdom uvjeta prodaje vp (bilo izravnim dogovorm između strana –
OTC ili putem brokera na formalnom tržištu)
2.kliring – određivanje međusobnih prava i obveza (obračuna bruto/neto); provodi ju
određena institucija nadležna za obračun (nacionalna ili međunarodna klirinška kuća);
može sudjelovati i Central Conuterparty (CCP), tzv. Središnja druga ugovorna strana
odnosno specijalizirana financijska institucija koja posreduje između dvije strane te može
pružati usluge prijeboja (pozitivno utječu na smanjenje kreditnog rizika)
3.prijenos VP od prodavatelja na kupca – uz istovremeno plaćanje; najrizičnija faza
ULOGA EUROSUSTAVA U FINANCIJSKOJ INFRASTRUKTURI
 Platni sustavi u EU:
1. Regulatorna inicijativa na EU političkim institucijama
2. Nadzor u nadležnosti ESSB-a i ESB-a
 Upravljanje nadzorom:
a. Višerazinska i višeslojna struktura, sa podijeljenim EU/nacionalnim ovlastima
b. Načelo decentralizacije
 ESB ima nadzorne ovlasti ali u koordinaciji sa nacionalnim središnjim bankama (NSB)
 U post-kriznom razdoblju europske institucije uzimaju prednost u upravljanju financijskim
sektorom – je li to točno i kod platnog sustava?
 Platni sustavi su se u EU razvijali unutar zadanog ekonomskog i pravnog konteksta (tzv.
path-dependence)
 Na početku financijske integracije platni sustavi država članica bitno su se razlikovali
 Kasnih 1990tih – regulatorna intervencija u područje plaćanja
  Najveće promjene zahvatile su sustav velikih plaćanja (LVPs) – euro kao katalizator
promjena
-TARGET i TARGET2 podržava i nadzire Eurosustav; EURO1 podržava EBA Clearing
Company, a nadzire Eurosustav
- Područje malih plaćanja (RPS) manje dinamično – samoregulacija od strane bankarske
industrije
- Single European Payments Area (SEPA) prerasta u pravu europsku javnu politiku s podrškom
EK/ESB

 Više od 40ak RPS u EU, nad kojima Eurosustav ima ograničene nadzorne ovlasti
(sistemski značaj ili poveznice između RPS)
NADZORNE OVLASTI EUROSUSTAVA
 EKONOMSKO OPRAVDANJE
 Nadzorne ovlasti nad sustavima plaćanja u nadležnosti ESSB-a
 Prvenstveno su to ovlasti ESB koja ih izvršava u suradnji i koordinaciji s NSB iz
Europodručja – načelo decentralizacije (ekonomsko opravdanje: nadležna tijela u
blizini nadziranih subjekata najbolje će procijeniti njihovu rizičnost)
 Jednostavno u slučaju “nacionalnog sidra” – inače se nadležnost prenosi na NSB
države sjedišta podržavatelja platne infrastrukture (slučaj kod EURO1) –
MEĐUTIM Upravno vijeće ESB zadržava pravo da ovu nadležnost delegira
izravno na ESB
 PRAVNI OKVIR
 Čl. 127(2) Ugovora o EU dodijeljuje ESSB i ESB zadaću podupiranja „nesmetanog
funkcioniranja platnog sustava”
 Čl. 3 i čl. 22 Statuta o ESSB i ESB – prvi potvrđuje zadaću iz ugovora dok drugi
dodijeljuje regulatorne ovlasti ESB: “ESB i NSB mogu pružati usluge a ESB može
donositi propise, kako bi osigurala učinkovitost i sigurnost ... platnih sustava.”
-Ni Ugovor ni Statut ne razlikuju nadležnosti ESB s obzirom na LVPs ili RPS, niti vezuju
nadležnost uz sistemski značaj
-ESB donosi pravne akte s:
i) unutarnjim učinkom, te
ii) vanjskim učinkom
-NSB zadržavaju pravo regulatorne intervencije u područje plaćanja no pod strogim nadzorom
ESB
-Tek u srpnju 2014 ESB po prvi puta koristio regulatornu intervenciju u području sustava
plaćanja
OPERATIVNI OKVIR: ZAJEDNIČKA NADZORNA POLITIKA
• Zajednička nadzorna politika Eurosustava (engl. Common Oversight Policy – COP; svibanj
2008, srpanj 2011)
• Cilj – stabilnost i učinkovitost sustava plaćanja
• Neposredni ciljevi:
i) sistemska stabilnost,
ii) operativna učinkovitost,
iii) povjerenje javnosti u zajedničku valutu i sustave plaćanja,
iv) očuvanje transmisijskog mehanizma monetarne politike
• Metodologija:
o Prikupljanje podataka od strane NSB
o Procjena podataka u odnosu na prethodno utvrđene standarde (COP)
o Iniciranje promjena

UPRAVLJAČKA STRUKTURA
-Model upravljanja ESSB-om određen je Ugovorom o EU – višerazinska i višeslojna struktura:
1. Europska razina (LVPS)
2. Kombinirana razina EU/država članica
3. Nacionalna razina
• Nadzor nad sustavima plaćanja spada u prve dvije razine – vodeća uloga ESB uz horizontalnu
suradnju nacionalnih aktera (dakle, NSB) u konkretnim zadacima
• IAKO – odluka o tome hoće li vodstvo preuzeti ESB ili NSB (pod nadzorom ESB) dana je
upravljačkim tijelima ESB
• Uloga Eurosustava (ESB) različita kod LVPs (Europske razine) u i RPS
• Prvenstvo nadzora od strane Eurosustava – kod svih LVPs s obzirom na njihov sistemski
značaj i važnost u provođenju monetarne politike
• NSB zadržavaju prvenstvo nadzora nad RPS
• Isključivo onda kada RPS imaju sistemski značaj, nadzorna politika utvrđuje se i provodi na
europskoj razini i ESB ima vodeću nadzornu ulogu (pr. Odluka ESB-a o povezanim sustavima
malih plaćanja iz 2012)
RAZVOJ NAKON KRIZE
-I prije krize NSB morale su se pridržavati uputa i smjernica ESB u provedbi nadzora
• Također, ESB mogao je tužiti NSB i druge tržišne subjekte Sudu EU(CJEU) u slučaju povrede
neke obaveze ili ne-pridržavanja njegovih uputa; ESB ima pravo veta na odluke NSB za koje
procjeni da nisu u skladu sa zadaćama ESSB
  2014 Uredba o nadzoru sistemski značajnih sustava plaćanja proširuje ovlasti ESB:
i) NSB mogu primijeniti korektivne mjere tek u iznimnim situacijama i uz istodobnu
notifikaciju ESB
ii) ESB može primijeniti istodobne, dodatne korektivne mjere i sankcije

4. EUROPSKA BANKOVNA UNIJA NOVO POGLAVLJE MONETARNE INTEGRACIJE

UVODNA RAZMATRANJE
-EMU kao “odlučujući preokret u povijesti europskih integracija”
• monetarna unija i današnja Bankovna unija (BU) kao unicum – dobrovoljni
prijenos dijela državne suverenosti na EU razinu
• na početcima, EMU nije podrazumijevao prijenos značajnijeg dijela državne vlasti
na EU institucije
• postupno kretanje prema većoj razini centralizacije i supranacionalnosti (“više
Europe”)
• u tom kontekstu, kriza Europodručja omogućila je radikalnu
centralizaciju/supranacionalizaciju institucionalnog okvira i načina upravljanja
(engl. governance)
• odmak od nedostataka starog sustava i razmatranje EMU-a kao održivog
projekta i u budućnosti
• projekt Bankovne unije nadopunjuje monetarnu integraciju i razrješava uočene
nedostatke
• ali projekt dolazi u “nevrijeme” – politička i društvena stvarnost podcrtava
“nepovjerenje” u sposobnost EU-a da učinkovito odgovori na izazove kao i u EU
projekt općenito
Osnovno o EMU
• EMU – što označava slovo “E”?
• Osnivački ugovori spominjali su ekonomsku i monetarnu konvergenciju, blagostanje,
zaposlenost ali ne i jedinstvenu valutu!
• put do današnje monetarne unije bio je dug i pun prepreka
• tijekom druge polovice 20. st., 4 faze:
1) od Rimskih ugovora do Wernerovog izvješća
2) od Werner-a do EMS-a
3) od EMS-a do Maastricht-a
4) od Maastricht-a do (?-možda eu 2020 ?)
• Wernerovo izvješće iz 1969 imao je odlučujući utjecaj na stvaranje jedinstvene valute
• napredak otežan okolnostima u međunarodnom financijskom poretku
• 1979 osnovan Europski monetarni sustav :
a) Europski tečajni mehanizam (engl. Exchange Rate Mechanism, ERM)
b) Europska obračunska jedinica (engl. European Currency Unit, ECU)
• napredak tek zahvaljujući Delors-ovom izvješću iz 1989
• Delorsov “scenarij” temelji se na 3 faze monetarnog ujedinjenja
• 1992 Ugovor iz Maastrichta (engl. Treaty on the Functioning of the EU) uspostavio “kriterije
konvergencije” kao temelj monetarne integracije
Fokus na Bankovnu uniju: političko-ekonomska pozadina
• EMU ima jedinstvenu monetarnu politiku, no prije krize Europodručja – neusklađenost brojnih
nacionalnih prudencijalnih politika
• negativan utjecaj na stabilnost bankarskog sustava zbog:
1) “omeđivanja” glavnih bankarskih tržišta od utjecaja s perfierije
2) “začarani krug” između domaćih banaka i javnih financija država
• ideja o “više Europe” nastaje pod utjecajem krize i oblikuje kao projekt zajedničke
prudencijalne politike koju nadzire jedinstveni supervizor
• Bankovna unija (BU) kao instrument jačanja EMU-a
• BU označila je prekretnicu za EMU u pogledu regulatornih temelja i institucionalnog okvira
• bit ideje – višerazinski okvir upravljanja temeljen na složenom legislativnom okviru u cilju
obuzdavanja nacionalnih (partikularističkih) ekonomskih interesa
• u skladu sa stavom ESB-a “doing whatever it takes to preserve the Euro” BU poduprijeli su i
Europska komisija i Vijeće EU usvojivši konkretne legislativne instrumente:
1) Uredba br. 1024/2013 (ili “SSMR”)
2) Uredba br. 806/2014 (ili “SRMR”)
3) Direktiva 2014/59/EU (ili “BRRD”)
4) Direktiva 2014/49/EU (ili “DGSD”)
JEDINSTVENI NADZORNI MEHANIZAM (SSM)
-ove godine mehanizam (engl. Single Supervisory Mechanism; SSM) puni 5 godina
• ESB je glavni i izravni supervizor sistemski značajnih banaka u Europodručju temeljem
kvantitativnih kriterija:
1) imovina više od 30 mlrd €
2) ekonomski značaj na nacionalnoj/EU razini
3) vrijednost prekograničnih aktivnosti preko 5 mlrd €
4) zahtjev za financiranjem prema Europskom stabilizacijskom mehanizmu/Europskog
fonda za financijsku stabilnost
• SSM prvi praktični korak prema supervizijskoj centralizaciji i radikalni zaokret od prethodne
nacionalne nadležnosti
• ESB kao “svemoćan supranacionalni čuvar” dok nacionalni akteri gube institucionalnu moć
Fokus na: organizacijska struktura SSM-a
• SSM je višerazinski okvir koji spaja EU i nacionalne aktere (specijalizirane državne agencije i
središnje banke)
Fokus na: unutarnje upravljanje SSM-a
• što znači “unutarnje upravljanje“?
• ESB je u središtu SSM-a zahvaljujući tome što je institucionalni dom Nadzornog odbora
• zahtjevnost i kompleksnost razdvajanja monetarne i supervizijske grane u Upravnom vijeću –
zabrana ispreplitanja ovih političkih odluka
• članovi SB:
• Predsjednik (5 god)
• Zamjenik predsjednika
• 4 predstavnika ESB-a
• Predstavnici nacionalnih agencija/SB
• kako donose odluke?
Donošenje odluka: kritički osvrt
1) nezgrapan procesa odlučivanja, potencijalno opterećen tenzijama
2) odnos između NO-a i Upravnog vijeća unutar ESB destabilizira institucionalna
cjelovitost SSM-a, jer :
a. više razina odlučivanja čini proces složenijim
b. razdvojenost između monetarne i prudencijalne politike de jure ali ne i de facto
(početak tzv. “Stability Union”?)
3) što s nacionalim akterima i njihovim gubitkom dijela institucionalne moći? Je li ESB
dovoljno nezavisna i odgovorna?
ESB- NEZAVISNOST I ODGOVORNOST
-što označava pojam “nezavisnost” (engl. independence)?
• nezavisnost temeljna za monetarnu domenu i proteže se kao načelo i u domenu supervizije
• nezavisnost u praksi?
• što označava pojam “odgovornosti”?
• ESB je odgovorna za svoje djelovanje unutar SSM okvira
• odgovornost u praksi?
Političko-ekonomska pozadina Jedinstvenog sanacijskog mehanizma (SRM-Jedinstveni
sanacijski mehanizam)
• Centralizacija i jedinstvo prudencijalnih politika (sanacije i supervizije) temeljni je cilj BU
• Jedinstveni sanacijski mehanizam (engl. Single Resolution Mechanism; SRM) djeluje na poziv
SSM-a (ukoliko je banka “failing or likely to fail”)
• Ciljevi SRM-a:
1) “uredna” sanacija banaka
2) neutralnost odlučivanja o sanaciji/stečaju banke kao i o sanacijskim
instrumentima(odmak od poreznih prihoda)
• SRM koordinira EU i nacionalne aktere unutar jedinstvenog okvira suradnje i upravljanja
• Jedinstveni sanacijski odbor (engl. Single Resolution Board; SRB): “agencija Unije s
posebnom strukturom u skladu s njenim posebnim zadaćama i koja se razlikuje od svih ostalih
agencija Unije” (Preambula, tč. 31, Uredba br. 806/2014)
• SRB odudara od EU agencija u pogledu institucionalne moći i zadaća koje su mu dane u
nadležnost
• EU agencije:
1) pridržavaju se načela institucionalne ravnoteže,
2) pridržavaju se zakonskih granica (pravorijeci CJEU-a, prije svega Meroni doktrine)

Fokus na: unutarnja struktura SRB-a

 Plenarna sjednica
o Puna zastupljenost dionika/relevantnih interesa
 Izvršna sjednica
o Ograničena – ipak, donosi ključne odluke
o Proširena – uključuje nacionalne nadležne institucije iz država članica koje ne
sudjeluju u BU ali čiji su bankovni sustavi povezani s bankom koja je “FLTF”
Fokus na: donošenje odluka
-SRB je odlučujući akter u procesu odlučivanja (čl. 18, Uredbe o SRM):
1) Odlučuje je li banka “FLTF” (po konzultacijama s ESB-om)
2) Započinje proces provjere radi preustroja i sanacije (o čemu obavještava ESB)
• Dio kriterija na kojima temelji svoju odluku ulazi u područje diskrecije (“javni interes“)
• Zbog toga SRB u procesu odlučivanja djeluje u suglasju sa Komisijom i Vijećem
• SRB donosi odluku > prenosi ju Komisiji bez odlaganja> Komisija podržava odluku Komisija se
protivi > prenosi odgovornost na Vijeće
• SRB iskustvo sa sanacijom banaka tijekom ljeta 2017:
1) MdP Siena – nema ”javnog interesa”, odobrena tzv. rekapitalizacija iz predostrožnosti
od strane Komisije
2) Veneto banke – nema ”javnog interesa” (sistemski značaj), banke prepuštene
talijanskom stečajnom postupku
3) Banco Popular – Pouke?
• “Javni interes” je teško kvantificirati ili odmjeriti
• Komisija će bezpogovorno poduprijeti odluke SRB (dakle, SRB diktira političke ciljeve)
ŠTO JE S ODGOVORNOŠĆU?
• režim odgovornosti SRB-a održava ga unutar ugovornih okvira (institucionalnih/političkih) i
čuva interes EU
• Uredba o SRM propisuje dva oblika ex post odgovornosti:
1) Politička (“close door consultations”)
2) Sudska
• Ostali oblici odgovornosti: upravna, ugovorna
• neformalna ex ante odgovornost – status promatrača EUinstitucija u procesu odlučivanja
ZAKLJUČNO O SSM I SMR
• dvojne krize pokrenule su dalekosežne promjene unutar EMU (institucije, mehanizmi, politike)
• BU centralizira bankovne politike - nedvojbene prednosti, ali i izazovi u kontekstu tenzija
diferencijacije
• centralizacija supervizije i sanacije oduzima nadležnim nacionalnim tijelima veliki dio političke
moći – postoji li učinkovit sustav ravnoteže (“checks and balances”)?
• SSM i SRM karakterizira značajna institucionalna moć de jure– što će se događati de facto?
 5. MONETARNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE-BANKE
KLASIFIKACIJA FINANCIJSKIH INSTITUCIJA

 Financijske institucije (FI) pružaju financijske usluge klijentima

 Jedna od najvažnijih usluga jest intermedijacija
 Brojne i različite definicije FI u teoriji
 Možda neke od temeljnih daje Fitch u “Dictionary of Banking Terms” zatim Modigliani,
Fabozzi i Rose (2010) koji razlikuju :
a. nefinancijska (proizvodi i usluge) i
b. financijska poduzeća (odnosno financijske institucije)
• Ova posljednja (financijska poduzeća):
1.pretvaraju financijsku imovinu prikupljenu na tržištu u druge oblike financijske
imovine ;
2.trguju financijskom imovinom za račun klijenata;
3.trguju financijskom imovinom za vlastiti račun;
4.Pomažu u kreaciji različitih oblika financijske imovine prema potrebi vlastitih
klijenata koju ovi dalje plasiraju uz pomoć iste institucije
5.investicijsko savjetovanje;
6.upravljanje investicijskim portfeljem
... Prema čemu su klasificirane ove FI?
• nadalje, klasifikacija FI prema načinu financiranja:
1. depozitne – prikupljaju depozite od javnosti te ih pretvaraju u druge oblike
financijske imovine (zajmovi)
2. nedepozitne – prikupljanje sredstava izravno od financijskih tržišta (pr.
prodajom vrijednosnica)
• Ovo su podjele poznate u financijskoj teoriji – vrijedi li ona u EU?
• klasifikacija unutar EU – sukladno statistici i terminologiji ECB
• temeljna podjela u EU:
1. Monetarne FI (Monetary Financial Institutions-MFIs): monetarni sektor EU; “domaće
kreditne institucije u skladu s definicijom europskog prava i ostale finan.institucije čiji je
posao prikupljanje depozita od drugih institucija osim MFI te odobravati kredite i/ili
ulagati u vrijednosne papire za vlastiti račun” (usklađeno sa hrvatskim ZOKI-jem!)
• Čine ih: Eurosustav, sve kreditne inst. i neke ne-kreditne inst. (uzajamni fondovi tržišta novca-
MMMFs))
• najvažniji predstavnici?
 2. Ostale FI (Other Financial Institutions-OFIs): “pored osig.društava i mirovinskih
fondova, to su institucije čije su obveze predstavljene drugim sredstvima osim gotovine i
depozita, i to od strane institucija različitih od MFI”
• OFIs široka i heterogena kategorija
• “Njihovo posredovanje sastoji se od kupnje vrijednosnica i kreacije nemonetarnih potraživanja
(u svoje ime), u formi štednih depozita, dionica, ostalih vlasničkih vrijednosnih papira i drugih
obveza”:
1.investicijski fondovi;
2.leasing i factoring društva;
3.društva posebne namjene (SPV)
4.financijski holdinzi
5.dealeri vrijednosnicama i izvedenicama
6.osiguravajuća društva i investicijski fondovi
MONETARNE FINANCIJSKE INSTITUCIJE EU -BANKE I EUROPSKA REGULACIJA
BANKARSTVA
“Institucije koje prikupljaju depozite i odobravaju kredite svojim klijentima”
• U EU upravljanje kreditnim institucijama (KI), odnosno bankama, putem prudencijalne
regulacije
• Prudencijalne mjere ciljaju na adekvatnost kapitala i interna kontrola unutar banke
• Adekvatnost kapitala usklađuje se s međunarodnim soft law odnosno bazelskim sporazumima
– stoga na EU razini imamo obvezatnu primjenu prudencijalnih mjera
• Posebna pozornost u upravljanju bankama na EU-makro razini – zbog čega? Kojim mjerama?
• bilanca banke kao izvor nestabilnosti:
a. nepodudarnost potraživanja – obveze; problem svih FI no banke imaju specifičnu
sistemsku dimenziju
b.rizičnost ulaganja
c. nedovoljna kapitalizacija – pitanje likvidnosti banke i posljedične stabilnosti sustava;
kapitaliziranost = likvidnost?
  Zbog čega su baš banke prvi predstavnici MFIs?
• Posao banaka u tradicionalnom smislu – odobravanje dugoročnih kredita iz kratkoročnih
depozita
• Temeljem ove osnovne funkcije ostvaruju veći dio svoje zarade (spread)
• Banke u EU posluju temeljem tzv. univerzalnog modela
• Prednost zbog: mogućnosti nadzora nad subjektima, kreacija likvidnosti, sve važnija uloga na
tržištu kapitala (uloga underwriting-a, trgovanja i ulaganja u složene financijske instrumente)
1. KREDITIRANJE – banke prikupljaju depozite od javnosti i odobravaju kredite za svoj račun
• ove kredite zadržavaju u bilanci do trenutka dospijeća (tzv. originate and hold model)
• kao posrednici transformiraju likvidne depozite u nelikvidne kredite – tzv. bankovno
posredovanje
• depoziti su isplativi na poziv – rijetko će svi deponenti zahtijevati isplatu depozita u isto
vrijeme
• banke stoga drže samo dio depozita u obliku likvidnih rezervi (R) kod središnje banke
ili u obliku visokolikvidnih vrijednosnica (pr. ministarstva financija)
• banke odobravaju kredite za svoj račun – zarada tek na temelju procjene između
ugovorene kamate na kredit i one očekivane (neki dužnici neće uredno podmirivati svoje
obveze)
• premija rizika (tzv. risk premium) – dodatni prinos koji pokriva mogućnost gubitaka na
temelju kredita, troškove kredita i “nagradu” za preuzimanje rizičnog ulaganja
2. “PROVIZIJSKI” POSLOVI – izvanbilančni poslovi u vezi s klasičnim kreditiranjem poput:
sekuritizacije, kreditnih tranši, garancija i dr.
• Većinom poslovi u vezi sa financijskim tržištem
• Nadalje, velike banke – poslovi s financijskim izvedenicama (opcije, ugovori o zamjeni)
 • Sekuritizacija kao najvažnija: “financijska transakcija koja se ostvaruje prijenosom
sekuritizirane imovine od inicijatora (originator) na nositelja sekuritizacije i/ili prijenosom
kreditnog rizika iz sek. imovine radi izdvajanja vp ili ugovaranja izvedenica”
• banke aktivne i u drugim poslovima na tržištu kapitala kao i kod upravljanja imovinom:
pokrovitelji izdanja vrijednosnih papira; spajanje i preuzimanja; upravljanje investicijskim
portfeljem
• na ovaj način nadoknađuju gubitke uslijed dizintermedijacije
3. BANKE KAO KREATORI LIKVIDNOSTI
• prednost pred ostalim financijskim institucijama – zahvaljujući strukturi bankovnog
sustava
• optimalno, međubankarsko tržište je visokolikvidno (banka s manjkom likvidnosti može
pozajmiti novac na tržištu od druge banke; banke relativno lako nadilaze kratkoročnu
nelikvidnost)
• Europsko međubankarsko tržište učinkovito je od prvog dana primjene eura
zahvaljujući integriranoj platnoj infrastrukturi
• Vrlo je važno da se poteškoće u likvidnosti premošćuju i intervencijom središnje banke
– operacije na otvorenom tržištu; banke su redovito sukontrahenti takvih ugovora
• ESB stimulira banke da se koriste tržištem novca za premošćivanje ovakvih situacija
“nelikvidnosti” iže od tržišnih kamatnih stopa
• Dakle, banke imaju prednost pred ostalim FI jer su “kreatori” likvidnosti
• Piramida likvidnosti?
4. NADZOR NA TRŽIŠTU
-nadzor nad potencijalnim klijentima u širem smislu:
a.ex ante nadzor projekata
b.sprječavanje oportunističkog ponašanja dužnika za vrijeme trajanja projekta
• prednost banaka nad ostalim subjektima u poslovima nadzora – ekonomija razmjera
• ova uloga banaka u posljednje vrijeme preuzeta od strane agencija za vrednovanje
kreditnog boniteta (engl. Credit Rating Agencies): procjenjuju “rejting” društava koja
izdaju vrijednosnice; provjeravaju sposobnost tzv. Servisiranja dugova

ADEKVATNOST KAPITALA
-Vrste kapitala: regulatorni; ekonomski; CRA; realni kapital
• Većina država primjenjuje propise kojima jamče određenu razinu regulatornog kapitala kao
zaštitu povjerenja u sustav
• Djeluju kao vrsta obrane u slučaju potencijalne insolventnosti – banka može podmiriti svoje
obveze i u slučaju nepovoljnih ekonomskih okolnosti (pr. Smanjena vrijednost imovine u vrijeme
ekonomskog pada)
• Adekvatnost kapitala – uređena Baselskim sporazumima u obliku soft law (Basel I, II i III)
• bazelski sporazumi primjereni za “kopiranje”
• 1988 Basel I: jedinstvena struktura usmjerena na kreditni rizik (zanemario ostale vrste rizika)
• standardizirao – način mjerenja razine adekvatnosti kapitala te njegovu minimalnu
razinu (8% rizikom ponderirane aktive)
• zatvorenost za nove oblike rizika koje su banke susretale tijekom razvoja svog
poslovanja pokazala se njegovom najvećom slabosti
• 2001 Basel II: model mjerenja razine adekvatnosti kapitala primjeren individualnim potrebama
institucije
• poticaj bankama da razviju unutarnje metode kontrole rizika (prepoznavanje, procjena,
upravljanje) te da razina ad. kapitala bude sukladna riziku koji inst. preuzima u svom
poslovanju

 Jednoobrazno rješenje za sve banke

• Praksa pokazala da je Basel II predetaljan; procikličan; ovisan o CRA; preskup
za manje banke
• Post-krizne izmjene Basela II prema cilju:
1.povećanja kvalitete, kvantitete i usklađenosti razine adekvatnosti kapitala;
2.jačanje likvidnosti (kvalitete);
3.spriječiti preveliku zaduženost i preuzimanje rizika;
4.smanjiti učinak procikličnosti – mogućnost da se višak kapitala pretvori u
dodatnu likvidnost u vrijeme ek. pada
• Novi sporazum trebao je djelovati na dvije razine:
a. mikroprudencijalna - jača stabilnost bankarskog sektora
 b.makroprudencijalna – nadzor nad količinom akumuliranog rizika u sustavu i
pitanje procikličnosti
• 2010 Basel III: djeluje na mikro i makroprudencijalnoj razini
1.veća kvaliteta kapitala – povećavaju se Core Tier 1 (redovni osnovni kapital), Tier 1
(osnovni kapital) i Tier 2 (jamstveni kapital) pridodajući tzv. zaštitni sloj kapitala (2.5%) te
tzv. protuciklični sloj kapitala (0-2.5%)
2.šire pokriće rizika – knjiga trgovanja i sekuritizacija
3.uvođenje tzv. omjer financijske poluge – kako bi se smanjila mogućnost nastanka tzv.
spiralnog učinka u padu vrijednosti imovine
4.smanjivanje procikličnosti – svaki regulatorni kapital u teoriji može djelovati prociklično;
u praksi je li Basel II imao ovaj učinak? (da, s obzirom na tzv. “mark-to-market” metodu
vrednovanja imovine)
5.međupovezanost banaka i sistemski rizika – “too interconnected to fail”

 no kako se baselski standardi primjenjuju na europskoj razini?

• EU propisi kojima se uzimaju u obzir baz.standardi i koji su obvezatni za primjenu u
drž.članicama
• tako su zahtjevi Bazel I primjenjeni kroz Direktivu o kapitalnoj adekvatnosti (Capital Adequacy
Directive I, II revizije iz 1993. i 1998.) – izvan snage!
• Tek Direktiva o kapitalnim zahtjevima 2006/49/EZ (tzv. Capital Requirements Directive; CRD)
implementira Basel II – regulatorni okvir EU kojim se određuju pravila mjerenja kapitala i
određivanja standarda prema Bazelu II
 Basel III i kreacija Bankovne unije zahtijevaju reformu i CRD-a – od 2014. godine pravila
o kapitalnim zahtjevima za bankarski sektor dana su kroz:
1. Uredbu o kapitalnim zahtjevima (CRR) 575/2013
2. Direktivu o kapitalnim zahtjevima (CRD IV) 2013/36/EU
EUROPSKI BANKARSKI SEKTOR
-U bankarskim sektorima EU dominiraju domaće banke
• Pokazatelj prisutnosti stranih banaka u bankarskom sektoru – prekogranična propusnost (tzv.
cross-border penetration) = postotak imovine stranih banaka u odnosu na ukupnu imovinu
sektora
• U prosjeku se ovaj postotak povećavao u državam EU: od 11% 1999 do 19% 2006. godine;
međutim pokazatelj je nejednak gledano kroz države EU
• Zaključak je – bankarskim sektorima novih članica dominiraju strane banke (Est, Mađ, Češ,
Litva, Slk) dok je isti pokazatelj nizak u EU-15 (oko 17%)
• iznimka – Luksemburg te UK
• 2009., ukupni broj banaka u EU = 10000; banke se mogu podijeliti na tri grupe prema veličini
aktive:
1.Regionalne banke – brojna grupa (pr. Aust i Nj imaju niz malih banaka – aktiva manja
od 500 ml EUR)
2.Banke srednje veličine (500 ml – 50 mlrd EUR)
3.Velike banke (1400 mlrd EUR)
• najveće banke u EU mogu se podijeliti prema strukturi imovine u tri kategorije:
1.Svjetska (globalna) banka – manje od 50% imovine u drž.sjedišta i manje od 25%
imovine u državama EU
2.Europska banka – manje od 50% imovine u drž.sjedišta, više od 25% u ostalim
državama EU
3.Domaća banka – više od 50% imovine u drž.sjedišta
PREKOGRANIČNA SPAJANJA I PREUZIMANJA
-statusne promjene u trgovačkim društvima – konkretno bankama
• tzv. mergers; svako se društvo smatra društvom koje se spaja dok se novostvoreno druš tvo
smatra druš tvom preuzimateljem
• tzv. acquisition; najvažniji učinak preuzimanja sastoji se u tome da imovina preuzetog društva i
njegove obveze prelaze na društvo preuzimatelja, a društvo preuzimatelj kao pravni slijednik
preuzetog društva, stupa u sve pravne odnose tog društva
• M&A bitno su utjecale na izgled europskog bankarskog sustava
• Tek je uvođenje jedinstvene valute omogućilo njihovo intenziviranje
• Do početka 2000tih europske banke bile su zaštićene “granicama” – općenito načelo kako
strani investitori nisu poželjni kao vlasnici domaćih kreditnih institucija
• promjene uslijed:
a. Domaći bankarski sektori postali koncentrirani
b. Utjecaj rane Europske komisije
c. Prvi M&A stvorili neke od vodećih regionalnih banaka (dakle prvi razlog M&A
ekonomski, dok kasnije – geografsko širenje)
Tržišna struktura i konkurencija
-Analiza strukture pomoću pokazatelja:
a. CR5 – tržišni udio pet najvećih banaka EU
b. Herfindahlov indeks – apsolutna mjera koncentracije; zbroj kvadrata tržišnih udjela
banaka u sektoru; vrijednost od 0 – 10000 prema ECB-u
 • Ako je indeks bliži nuli – veći broj banaka jednakih trž. udjela; ako je bliži 10000
monopolistička situacija
• Znači li veći stupanj koncentracije ujedno i manju konkurenciju na tržištu; različiti aspekti:
a. “teorija utakmice” – visokokoncentrirano tržište može biti konkurentno ukoliko
prepreke za nove sudionike nisu stroge
b. hipoteza učinkovitosti – visoka koncentracija znači da su najučinkovitije banke (zbog
konkurencije) uspjele preuzeti veći dio tržišta
• Što je s brojem banaka unutar sektora i njegovim utjecajem na koncentraciju?
• Tržišta postaju koncentrirana ukoliko se broj banaka smanjuje odnosno ukoliko raste udio
velikih banaka u ukupnom broju
• Tvrdnja nije točna za neke od većih EU država – Francuska i Njemačka
 PITANJA ZA USMENI

1) Što je Europska bankovna unija ? EBU

 koncentracija mikro- i makro-prudencijalnih ovlasti na EU razini upravljanja financijskim

sektorom i u rukama ESB-a te novonastalih mehanizama, kao i EU agencija
 2013. godine uspostavljena je Europska bankovna unija
 članice BU: države euro područja i ostale koje uđu u tzv. blisku suradnju s ESB-om
 ciljevi:
o poboljšati otpornost banaka i učiniti ih sposobnima da se nose sa svim
financijskim krizama u budućnosti
o spriječiti da se novac poreznih obveznika koristi za spašavanje banaka koje
propadaju
o smanjiti mogućnost da se problemi u bilancama banaka negativno odražavaju na
javne financije
o smanjiti fragmentaciju tržišta usklađivanjem pravila za financijski sektor i
poboljšati financijsku stabilnost u europodručju i EU-u u cjelini

2) Što je Nadzorno tijelo za bankarstvo ?

 Odgovorna za osiguravanje djelotvorne i dosljedne provedbe jedinstvenih pravila u
bankovnom sektoru
 Sudjeluje u pripremi testova otpornosti banaka na stres koje treba provesti ESB jer
EBA koordinira testiranje otpornosti na stres u cjelini na razini EU-a

3) Jedinstveni nadzorni mehanizam? (SSM)

 Sustav na razini EU-a za bonitetni nadzor kreditnih institucija u europodručju te u
državama članicama EU-a koje nisu u europodručju, ali koje odluče pridružiti se tom
mehanizmu
 Čine Europska središnja banka (ESB) i nacionalna nadzorna tijela država članica EU-a
 Ključni ciljevi:
o Osigurati poboljšani nadzor nad bankovnim sektorom Europe u skladu s
jedinstvenim skupom visokih standarda i zahtjeva
o Osigurati otpornost europskog bankovnog sektora
o Doprinijeti financijskoj stabilnosti i financijskoj integraciji europodručja i
jedinstvenog tržišta u cjelini

4. Uloga Eurosustava
-Ima ulogu osiguranja nesmetanog funkcioniranja kliringa i namire putem stabilnosti
valute, provođenjem monetarne politike, funkcioniranjem financijskih tržišta,
održavanjem financijske stabilnosti

-Središnje banke izvršavaju zadatke i obavljaju aktivnosti u skladu s odredbama

Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Statuta ESSB-a i ESB-a.