- Bankarski management -

1. kolokvij

Poglavlje 1. PREGLED BANAKA I NJIHOVIH USLUGA

UVOD

Banke su najvažnije institucije u gospodarstvu te predstavljaju glavni izvori kredita

(kucanstva, državna tijela, obrtnike,trgovce itd.). Odobravaju čekove, kreditne i debitne kartice,
elektroničke račune a osim toga daju financijske savjete i informacije. Osim toga kreditiraju
kupnju robe i usluga za kućanstva te kupnju obveza i zadužnica državnih i lokalnih vlasti za
financiranje javnih objekata kao i kreditiranje za izgradnju postrojenja i opreme. Odobravaju
poluge za povođenje vladinih stabilizacijskih politika.

1
ŠTO JE BANKA

Kroz povijest banka je bila i ostala najvažnija financijska institucija. Uz štedionice i

štedno-kreditne zadruge, banka, čini depozitno kreditni kompleks koji predstavlja glavninu
financijskog sustava svih zemalja. Banka pribavlja sredstva kroz depozite a plasira ih,
uglavnom, putem kredita. Na primljene depozite plaća pasivnu kamatnu stopu dok aktivnu
kamatnu stopu zaračunava na danim zajmovima.
Problem koji se javlja kod definiranje banke je upravo taj što postoje različita shvaćanja
i tumačenja iste i njenih djelatnosti.
Banku možemo definirati prema svojim funkcijama, odnosno, banke su financijske
institucije koje pružaju široki spektar financijskih usluga. Problem koji se javlja je taj što se
funkcije banke mijenjaju kao i funkcije njezinih konkurenata.
Financijske institucije (osiguranja, brokerske tvrtke, fondovi) pokušavaju biti što
sličnijim bankama u pružanju usluga ali i suprotno.
Nebankovne banke su institucije poput osiguravajućih kuća i poduzeća za poslovanje s
nekretninama koje nastoje prodavati usluge slične bankama, izbjegavajući pritom zakone i
regulaciju.

BANKA U HR

Zakon o kreditnim institucijama: kreditna institucija je pravna osoba koja je od

nadležnog tijela dobila odobrenje za rad, a čija je djelatnost
1) primanje depozita ili drugih povratnih sredstava od javnosti i odobravanje kredita za svoj
račun
2) izdavanje sredstva plaćanja u obliku elektroničkog novca (institucija za elektronički novac)
Kreditna institucija:
- Banka - štedna banka - stambena štedionica
- institucija za elektronički novac

1
NEKE OD OSTALIH DEFINICIJA:
Banka je financijski posrednik koji nudi kredite, depozite i usluge plaćanja. Osnovna funkcija banke je
prikupljanje sredstava (fondova) od novčano suficitarnih jedinica i posuđivanje tih sredstava deficitarnim
jedinicama.
Banka je sastavni dio financijskog sustava koji predstavlja skup institucija, instrumenata i mehanizama putem
kojih se ostvaruje mobilizacija, koncentracija, transfer i alokacija novčanih sredstava u društvu

1
 - Bankarski management -
1. kolokvij
BANKA U EU

Druga bankovna smjernica Europske unije

1) kreditna institucija je poduzeće čiji je posao primanje depozita ili drugih sredstava
od javnosti s obvezom vraćanja i odobravanja kredita za vlastiti račun.
2) financijska institucija je poduzeće koje ne prima depozite već joj je glavni posao
odobravanje kredita, stjecanje udjela ili investiranje.

Opcenito: banka je financijska institucija koja u pasivi ima depozite koji su po prirodi novac, a
u aktivi uglavnom ima kredite.

ULOGA BANAKA

Banke premoštavaju jaz između potrebi uzajmljivača i pozajmljivača koristeći se

funkcijom transformacije:
Opsega (uobičajeno su ulozi štednje manji od uloga kredita, te je stoga potrebno
objediniti sve male uloge kako bi se odobrio veliki kredit)
Dospijeća (banke transformiraju kratkoročne novčane uloge u srednjoročne i dugoročne
kredite. Kaže se da banke “posuđuju kratkoročno, a pozajmljuju dugoročno”. Treba paziti
poradi rizika likvidnosti.)
Rizika (banke minimiziraju rizik davanja kredita diverzificirajući investicije,
udruživanjem rizika, analizom uzajmljivača, te držanjem kapitala i rezervi za gubitke).

ULOGA BANAKA U GOSPODARSTVU

Posrednička uloga (pretvaranje štednih uloga u kredite kako bi se omogućilo

investiranje)
Uloga plaćanja (plaćanje robe i usluga u korist svojih komitenata – čekovi, elektronički
transferi, elektroničko plaćanje, distribucija novčanica i kovanica)
Uloga u kreiranju novca (osiguravati stalnu ponudu novca kroz ponudu kredita tj.
osigurati likvidnost gospodarskih subjekata)
Uloga jamca (stajanje iza klijenata u otplaćivanju kredita)
Uloga agencije (upravljanje i zaštita imovine klijenata, izdavanje i otkup vrijednosnih
papira komitenata)
Politička uloga (kreditor vladine politike u pokušajima rasta ekonomije i praćenja
socijalnih ciljeva. Banke su jedan od kanala transmisijskog mehanizma monetarne politike).

TRADICIONALNE BANKARSKE USLUGE

Obavljanje mjenjačkih poslova: mijenjanje jedne valute u drugu uz proviziju. Danas

to obavljaju samo najveće banke poradi rizika krivotvorina.
Diskontiranje komercijalnih zapisa i odobravanje kredita: odobravanje kredita
trgovcima koji su prodavali dugove tj. potraživanja od kupaca kako bi došli do gotovine za
kupnju zaliha, izgradnju zgrada ili pogona.

2
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Ponuda štednih depozita: prikupljanje sredstva za buduće kredite. Štedni depozit –
kamatno noseća sredstva položena kod banaka na nekoliko tjedana, mjeseci ili godina uz
kamatnu stopu.)
Čuvanje dragocjenosti (držanje zlata, vrijednosnih papira i ostalih dragocjenosti u
trezorima. Priznanice na takve depozite cesto su kružile umjesto novca (preteča današnjih
čekova i kartica). Danas to obavljaju tzv. odjeli za poslove trezora.)
Potpora vladinim aktivnostima preko kreditiranja (cesto su banke stavljane pod
nadzor, tako što su morale kupovati državne obveznice, s dijelom svakog primljenog depozita
(npr. prikupljena sredstva namijenjena za potporu financiranja rata)
Ponuda depozita po viđenju (a vista depoziti) (tekući račun koji je omogućavao
deponentu ispisivanje naloga za plaćanje pri kupnji roba i usluga koje su banke morale
trenutačno isplaćivati. Poboljšanje učinkovitosti platnog prometa, transakcije su lakše, brže i
sigurnije. Danas internet i tzv. "smart" kartice.)
Ponuda povjereničkih usluga (“trust”, “custody”) (upravljanje i investiranje
imovinom klijenata u zamjenu za naknadu. Banke nude i osobne posredničke usluge
(pojedincima i obiteljima) te komercijalne posredničke usluge (korporacijama i drugim
poslovnim subjektima). Banke upravljaju sredstvima za obrazovanje djece, čuvaju imovinu u
slučaju oporuke, upravljanjem portfeljem vrijednosnih papira, mirovinskim planovima tvrtki,
nastupanjem u ulozi agenta za korporacije, izdavanjem dionica i obveznica itd.).

USLUGE BANKE U NOVIJE DOBA

Odobravanje potrošačkih kredita (pojedincima i obiteljima. U povijesti je postojao

strah od ne vraćanja kredita. Kasnije je počelo oslanjanje na depozite kao izvora sredstava i
okretanje potrošačima kao jednom od najvažnijih izvora prihoda.)
Financijsko savjetovanje (pripreme povrata poreza, financijski planovi, itd.)
Upravljanje gotovinom (prikupljanje i isplata gotovine, investiranje viška gotovine
poslovnog sektora. Danas to cine i za male potrošače poput kupnje i prodaje vrijednosnih
papira, prenošenje sredstava između investicijskih fondova, ispisivanje čekova i
upotrebljavanje kreditnih kartica za hitne posudbe.)
Oprema na lizing (banka kupuje opremu i iznajmljuje je klijentima. Tako ostvaruje i
porezne olakšice kroz amortizaciju.)
Krediti za kapital (financiranje početnih troškova novih poduzeća, visoko profitabilnih
i visoko rizičnih projekata (venture capital) u industrijama visoke tehnologije)
Prodavanje usluga osiguranja (prodaja životnog osiguranja komitentima koji primaju
kredite, jamčeći tako otplatu kredita ako komitent umre ili postane onemogućen to učiniti.
Danas nude police komitentima preko udruženih poduzeća i1i franšiznih ugovora i dobivaju
proviziju od prodanih polica.)
Usluge mirovinskog osiguranja (mirovinski programi koji pomažu pojedincima
(isplata mirovina i invalidnina))
Usluge investiranja u vrijednosne papire (brokerske usluge) poput kupovine dionica,
obveznica itd. Banke kupuju ili surađuju s brokerskim tvrtkama.
Usluge investicijskih fondova i anuiteta kod tih je usluga prinos klijenata veći, ali je i
rizik veći. Anuiteti (dugoročni štedni planovi koji obećavaju velike prihode vlasniku anuiteta u
budućnosti (kao npr. od mirovina)). Investicijski fondovi (profesionalno vodeni programi koji
obuhvaćaju dionice, obveznice i ostale vrijednosne papire (kao npr. maksimalizacija prihoda ili
ostvarenje dugoročnog rasta kapitala)).

3
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Investicijske i komercijalne bankovne usluge (privremena kupnja glavnice poduzeća
kako bi se pomoglo pokretanju novih poslova ili kako bi se pomoglo u širenju postojećih
poduzeća
(fuzioniranje, akvizicije, poslovanje s vrijednosnim papirima komitenata, marketinški savjeti,
zaštita od rizika (valutnog i promjene kamatnih stopa), davanje jamstva itd.
Internet bankarstvo (e – novac (uključuje obnovljive kartice i elektroničke tokene) i
plaćanje na daljinu (omogućuju pristup udaljenom klijentovom računu).

VRSTE BANAKA U DANAŠNJE VRIJEME

Poslovne banke Štedne banke Zadružne banke Hipotekarne banke

Društvene banke Banke financ. Centara Investicijske banke Trgovačke banke
Internacionalne banke Veleprodajne banke Maloprodajne banke
Bankarske banke Vladine banke Nacionalne banke Državne banke
Osigurane banke Banke članova Udružene banke Granične banke
Univerzalne banke

TRENDOVI KOJI UTJEČU NA SVE BANKE

Multipliciranje usluga (Okonkurencije, Otroškova i rizika, propadanja banaka.

Pozitivno – povećanje prihoda od naknada.)
Konkurencija (rasla je kako su banke i njezini konkurenti povećavali broj svojih usluga
koje su nudili (krediti, štednja, mirovine, savjetovanje itd.). Konkurencija – kreditne zadruge,
brokerske kuće, financijske kompanije, osiguravatelji, itd.)
Rastuća konkurencija i proširenje bankarskih usluga potaknule su deregulaciju
(ukidanje kontrola i ograničenja), ne samo u SAD-u vec i u svijetu
Re – regulacija (uvođenje novih pravila, ograničenja i kontrola kao odgovor na
prilagodbu tržišnih sudionika postojećoj regulaciji)
Rastući troškovi financiranja (deregulacija i konkurencija PO bankovnih troškova
(kamatnih stopa na depozite). Privlačenje komitenata. Sekuritizacija – prodaja dugova u svrhu
prikupljanja novih sredstava.)
Rastući miks kamatnoosjetljivih sredstava (klijenti su bolje educirani i traže više
stope povrata na svoje depozite)
Tehnološka revolucija (potpuna automatizacija vs. Osobno bankarstvo. Smanjivanje
operativnih troškova. Nove tehnologije: bankomati, POS terminali itd. Spajanja banaka.)
Povećani rizik poslovnog neuspjeha i slabljenje sustava osiguranja depozita (do
toga je dovela povećana konkurencija, loši krediti, nestabilna gospodarstva širom svijeta)
Promjenjive karakteristike bankovnih komitenata
1) starenje populacije 2) transfer bogatstva mladim generacijama
3) drugačiji stil života 4) privatnim sektorom eliminirati socijalne probleme

ODGOVOR BANAKA NA TRENDOVE

Konsolidacija i geografska ekspanzija (bankarstvo velikog opsega. Traženje novih i

udaljenijih tržišta. Porast bankovnih podružnica i holding kompanija koje kupuju manje banke,
spajanje banaka. Smanjivanje broja malih banaka.)

4
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Konglomeracija (financijski konglomerati su grupe kompanija, formirane od različitih
vrsta financijskih institucija koje djeluju u različitim sektorima financijske industrije)
Globalizacija bankarstva (globalizacija je omogućila prijelaz nacionalnih granica i
poslovanje na svim kontinentima)
Disintermedijacija (proces obilaženja banaka i ostalih financijskih institucija kako bi
se novčana sredstva investirala izravno na financijskom tržištu)
Vanbilančne aktivnosti i derivativni proizvodi (futures ugovori, opcije i swapovi)
Sekuritizacija (proces prilikom kojeg se krediti i ostala financijska imovina udružuju
zajedno kako bi se prodale investitorima u obliku vrijednosnica)

Poglavlje 2. UTJECAJ REGULACIJE NA BANKARSTVO

ZAŠTO SU BANKE STROGO REGULIRANE?

Zaštita sigurnosti ukupnih ušteđevina (pojedinaca i obitelji). Gubitak ušteđevina bio

bi katastrofalan. Videonadzori, periodične kontrole i revizije banaka itd.
Kontrola opskrbe novcem i kreditima poradi ostvarivanja ekonomskih ciljeva države
(visoka zaposlenost i niska inflacija)
Osiguravanje jednakosti u dobivanju kredita i drugih financijskih usluga (starost,
spol, rasa, nacionalnost itd.)
Povećanje povjerenja javnosti u financijski sustav tako da štednja polako prelazi u
proizvodne investicije, uz brzo i učinkovito obavljanje plaćanja dobara i usluga
Izbjegavanje koncentracije financijske snage u rukama nekolicine pojedinaca i
institucija
Odobravanje kredita i pružanje ostalih usluga vladi, kao i plaćanje poreza od
dobiti
Pomoć ekonomskim sektorima koji imaju posebne kreditne zahtjeve (kao
građevinarstvo, malo poduzetništvo i poljoprivreda)

NAČELA REGULACIJE

Financijski su sustavi podložni nestabilnostima, politički osjetljivi i temelje se na

povjerenju javnosti.
Dilema između regulacije i slobodnog bankarstva. Zagovornici regulacije tvrde da je upravo
loša regulacija uzrok krizama, dok zagovornici slobodnog bankarstva tvrde da bi financijski
sektor bolje poslovao bez regulacije, supervizije i sustava središnjeg bankarstva.
Banke mogu lako doći u probleme s likvidnošću te za sobom povući i ostale banke. Poznato
kao domino efekt ili bankarska zaraza. Odnosno poznato je i kao sustavni rizik tj. prenošenje
problema jedne banke na cijeli sustav (sektor). Propast banaka se uglavnom dešava
povlačenjem depozita kao rezultat nepovjerenja javnosti. Kako bi tako što banke izbjegle
moraju povećati rezerve likvidnosti.
Nelikvidnost (manjak gotovine) može preći u insolventnost (kada su njene obveze veće
od potraživanja).

VRSTE REGULACIJE

5
 - Bankarski management -
1. kolokvij

1. Sustavna regulacija: ona je uglavnom usmjerena na sigurnost i pouzdanost

financijskog sustava. To je cjelokupna politika javne regulacije kojom se minimizira
rizik propasti banke – tzv. mreža državne sigurnosti koja uključuje: Sustav
osiguranja depozita (predstavlja garanciju da će cjelokupni iznos ili dio iznosa
depozita biti isplaćen u slučaju propasti banke. Ona može biti državna, privatna ili
kao usmena obveza. U RH do 400.000 HRK.). Funkciju pozajmljivača posljednjeg
utočišta (tzv The lender of last resort LOLR. Jedna je od najznačajnijih f-cija
središnje banke. SB ili neka druga banka dužne su osigurati sredstva u slučaju
financijskih poteškoća banaka. Ovako monetarne vlasti osiguravaju likvidnost
bankarskog sustava u vrijeme trajanja krize).
2. Prudencijalna regulacija: usmjerena je uglavnom na zaštitu potrošača. Odnosi se
na praćenje i superviziju financijske institucije s posebnim osvrtom na kvalitetu
aktive i adekvatnost kapitala. Potreba za ovom kontrolom proizlazi iu činjenice da
potrošač nije u mogućnosti procijeniti sigurnost i pouzdanost financijske institucije.
3. Poslovna regulacija: bazira se na poslovanje banke i ostalih financijskih institucija.
Odnosi se na objavljivanje podataka, uredno poslovanje, stručnost te poštenje rada
financijske institucije i njenih djelatnika.

OGRANIČENJA REGULACIJE

Svrha regulacije trebala bi ublažiti i smanjiti tržišne nepravilnosti i propasti banaka.

Međutim uz regulaciju vežu se problemi poput moralnog hazarda koji može voditi većoj
nepažnji ulagača (u slučaju osiguranja depozita novac ćemo uložiti u bilo koju banku) što potiče
financijsku instituciju na preuzimanje većih rizika. Drugi problem je činjenica da su neke banke
prevelike da propadnu što može voditi mišljenju uprave da će banka biti sanirana u slučaju
propasti.
Popuštanjem regulacije banke mogu imati određene koristi kao ona da ne moraju
objavljivati (publicirati) probleme s kojima se susreće što može pomoći banci da izbjegne
propast. A druga korist uviđa se u tome da je neke pute bolje da banka posluje s problemom
nego da propadne.
Popuštanje regulacije stvara određene troškove a prvenstveno povećava moralni hazard,
daje mogućnost da i druge financijske institucije se ponašaju isto u budućim situacijama te
stvara mogućnost gubitka povjerenja javnosti u regulaciju i financijski sustav. Ovakve troškove
banke uglavnom prevaljuju na klijente u obliku većih troškova financijskih usluga a isti mogu
predstavljati i prepreku ostalim bankama prilikom ulaska na tržište čime se u konačnici štiti
monopol.
Regulacija mora biti uravnotežena i ograničena na način da:
* dopusti razvoj novih usluga
* konkurencija mora biti dovoljno velika da na tržištu postoje razumne cijene i
odgovarajući kvantitet i kvalitet usluga
* odluke privatnog sektora ne budu protumačene na pogrešan način i da to ne
utječe na krivo raspoređivanje i potrošnju.

UZROCI PROMJENA REGULACIJE

6
 - Bankarski management -
1. kolokvij
U posljednjih je godina regulacija konstantno rasla uglavnom uzrokovana reakcijom
javnosti i političkog pritiska na financijske skandale. Veliki je utjecaj na regulaciju imala i
internacionalizacija i globalizacija uzrokovane liberalizacijom na svjetskoj razini. Tokom
godina pokazalo se da banke jednako dobro posluju u različitim regulatornim okvirima
različitih zemalja. Harmonizacija pravila na međunarodnoj razini često vodi promjenama
regulacije u nacionalnim okvirima. Uobičajeno, financijske krize vode promjenama regulacije
pošto se njihovim nastupanjem uviđaju slabosti postojeće regulacije. Financijske inovacije,
također, utječu na promjenu regulacije. Uzrok njihovih nastanka je izbjegavanje regulacije.
Trgovanje financijskim izvedenicama, potpisivanje vrijednosnica, trgovina devizama itd.

BANKE – ZAKONSKA OSNOVA RH

- listopad '93. donesen prvi hrvatski Zakon o bankama i štedionicama kojima se propisuje
potpuna privatizacija, poslovanje istih prema komercijalnim kriterijima, oslobođenje banaka od
političkog utjecaja, ulazak inozemnih banaka i kapitala itd.
- prosinac '98. drugi Zakon o bankama koji je ispravio manjkavosti prvoga.
- srpanj '02 treći zakon o bankama koji je djelomično nadopunjen 2006 kako bi se zakon
prilagodio zahtjevima EU, uklanja manjkavosti proizašlih iz kriza i uređuje osnivanje i
poslovanje štednih banaka.
- rujan '08. donesen je ZOKI (Zakon o kreditnim institucijama) kojim se uređuju kreditne
institucije RH i to pojam , temeljni kapital, dioničari, upravljanje rizicima, bonitetni zahtjevi,
osiguranje depozita itd. Njime se uređuje kreditna institucija u RH i to bankovna tajna,
supervizija, odnos s HNB-om, revizija, kaznene odredbe, zaštita potrošača, likvidacija i stečaj
i sl.

SUPERVIZIJA KREDITNIH INSTITUCIJA U RH

Supervizija je provjera da li kreditna institucija posluje u skladu s pravilima o

upravljanju rizicima, zakonima kojima se uređuje obavljanje financijskih djelatnosti, vlastitim
pravilima i standardima te pravilima struke.
Osnovni ciljevi supervizije su održavanje povjerenja u HR bankarski sustav te
promicanje i očuvanje njegove sigurnosti i stabilnosti.
Superviziju obavlja HNB na način da nadziranjem prikuplja i analizira izvješća i
informacije, kontinuiranim praćenjem poslovanje kreditnih institucija i dugih osoba.
Obavljanjem izravnog nadzora nad poslovanjem kreditne institucije ili nalaganjem
supervizorskih mjera.
Subjekt supervizije su kreditne institucije sa sjedištem u RH i njihove podružnice izvan
RH, podružnice kreditnih institucija sa sjedištem izvan RH a koje u RH posluju, kreditne
institucije iz države članice EU u dijelu poslovanja koje se obavlja neposrednim pružanjem
usluga na području RH.

Poglavlje 3. ORGANIZACIJA I STRUKTURA BANAKA I BANKARSTVA

UVOD

7
 - Bankarski management -
1. kolokvij

Razvoj organizacijskih oblika banaka vezan je uz pružanje usluga koje komitenti traže.
Veličina banke (mjerena aktivom) je također značajni čimbenik u određivanju organizacijskog
oblika, ali nije jedini. Veliki utjecaj imaju i vladine regulacije.

ORGANIZACIJSKI OBLICI BANAKA U RH

Male banke: aktiva malih banaka manja je od 1% ukupne aktive svih banaka.
Orijentirane su privlačenju manjih i potrošačkih depozita, te odobravanju potrošačkih kredita,
kao i krediti malom poduzetništvu. One uglavnom posluju s fizičkim osobama nasuprot velikih.
Uslužne operacije male banke su obično nadgledane od strane blagajnika i revizora, te od strane
nižeg menadžmenta koji upravlja kreditima, sredstvima, marketingom i odjelima za upravljanje
imovinom komitenta. One su osjetljivije na promjene u ekonomiji lokalne zajednice. Npr. jako
su povezane s poljoprivredom ili s ostalim lokalnim poslovnim subjektima.
Srednje banke: aktiva srednjih banaka je veća od 1% do 5% ukupne aktive svih banaka.
Velike banke: aktiva velikih banaka je veća od 5% ukupne aktive svih banaka. One
imaju složeniji organizacijski nacrt. Vlasnici i kontrolori ovih banaka mogu biti i holding
kompanije. Problem koji se javlja kod velikih banaka je raspon kontrole; top menadžment je
upućen u bankovno poslovanje, ali je manje informiran o proizvodima i uslugama podružnica.
Posljednjih godina, okretanje pristupu profitnih centara u kojima svaki veliki odjel teži
uvećanju svoga doprinosa bankovnoj profitabilnosti, te pomnom nadgledanju vlastitog
poslovanja. Prednosti ove vrste banaka u odnosu na one male i srednje veličine jest u tome što
može provesti bolju diverzifikaciju (geografska i s linijom proizvoda). One ne ovise o
gospodarskom stanju jedne industrije ili države. imaju bolje mogućnosti prikupljanja
financijskog kapitala po relativno niskim troškovima te imaju kvalitetniji i stručniji
menadžment.

ORGANIZACIJSKE STRUKTURE U BANKARSTVU

Pojedinačno bankarstvo: jedno je od najstarijih vrsta bankarstva – pružaju se sve

usluge iz jednog mjesta. Razlog njihovog stvaranja jest otvaranje novih banaka jer većina novih
banaka započinje s radom bez podružnica (ograničenje kapitala). Potrošači preferiraju manje
banke koje dobro poznaju svoje komitente.
Bankarstvo s podružnicama: one pružaju čitav niz usluga s više lokacija uključujući
glavni ured podružnice. Svaka podružnica ima svoj tim menadžmenta s ovlaštenjima. Nude
usluge preko mreže šaltera, bankomata i prodajnih terminala u prodavaonicama i prodajnim
centrima.
Razlozi osnivanja su novi i profitabilniji poslovi te praćenje i zadržavanje klijenata.
Razlozi rasta bankarstva s podružnicama prvenstveno su uzrokovana masovnim odlaskom
stanovništva iz gradova u prigradske zajednice, širenje poslova u određene dijelove velikih
gradova re općeniti rast poslovanja. Troškovi kod ove vrste poslovanja su uzrokovani osobljem
i zgradama. U posljednje vrijeme sve veći značaj stavlja se na bankomate, POS uređaje, Internet
bankarstvo i sl.

BANKOVNE HOLDING KOMPANIJE (BHC)

8
 - Bankarski management -
1. kolokvij
BHC jest poduzeće koje je ovlašteno za držanje vrijednosnih papira jedne ili više
banaka. Razlozi njihova rasta su prvenstveno diverzifikacija (geografska i proizvodnih linija),
porezne prednosti (prebijanje profita s gubicima ostalih), sposobnost boljeg korištenja kapitala,
mogućnost izbjegavanja regulatornih ograničenja te sposobnost ekspanzije preko granica.
BHC mogu biti:
Jednobankovna holding poduzeća: posjeduju dionice samo jedne banke a često
posjeduju jedno ili više nebankovnih poslovnih poduzeća čiji poslovi moraju biti „blisko
povezani s bankarstvom“ i moraju donositi „javne beneficije“, bolje financijske usluge ili niže
cijene.
Multibankovna holding poduzeća: brojčano ih ima manje no drže veliki postotak
ukupne imovine sustava. Pogodne su za uspostavljanje mnogobrojnih bankovnih ureda na
lokacijama gdje je otvaranje podružnica ograničeno ili za stvaranja međudržavnih bankarskih
organizacija. Prednosti uviđaju se u tome što se postiže veća učinkovitost, pridonosi
konkurenciji i pružanju više usluga. Nedostaci su smanjenje ili eliminiranje konkurencije,
naplaćivanje prevelikih naknada, ravnodušnost prema potrebama lokalne zajednice te
preuzimanje prevelikih rizika.

KORESPONDENTNO BANKARSTVO

Njime se stvaraju jake međubankovne veze radi učinkovitijeg pružanja usluga na

lokalnoj razini. Javljale su se kao posljedica za sve većim kreditnim potrebama te se javljaju i
kod aktivnih i pasivnih poslova. Male banke drže depozite u većim bankama koje im zauzvrat
omogučuju različite usluge (sakupljanje čekova, davanja kredita, transfere i elektronsko
pohranjivanje podataka, itd.)-

BANKARSKE BANKE

Grupe banaka koje osnuju zajedničke specijalno-uslužne tvrtke radi olakšavanja razvoja
i isporuke pojedinih financijskih usluga, koji su obično bile preskupe. Funkcioniraju kao
korespondentno bankarstvo, dajući kredite bankarskim tvrtkama kojima nedostaje gotovina,
obračunavajući čekove, investirajući u vrijednosne papire za banke članice sustava, pomoć pri
poslovanju s kreditnim karticama te su započele pružati revizorske i konzalting usluge. Mogu
investirati u izvozne trgovačke kompanije pomažući bankama pri širenju njihovih aktivnosti na
strana tržišta.

UMREŽAVANJE

Omogućuje bankama međusobno opsluživanje i komuniciranje poradi prijenosa

sredstava i informacija putem mreže bankomata i prodajne mreže (pos). Prednosti se uviđaju u
niskim troškovima, većoj brzini i točnosti.

ZAJEDNIČKA ULAGANJA

Vrsta kooperativne usluge između banaka ili između bankovnih i nebankovnih tvrtki
(npr. između banaka i proizvođača automobila na lizing, osiguravatelja života za prodaju polica

9
 - Bankarski management -
1. kolokvij
osiguranja, tvrtkama za vrijednosnih papira, itd.). Ostala zajednička ulaganja: bankomati u
zajedničkom vlasništvu, tiskanje čekova, zajedničke Internet stranice i usluge itd.

MEĐUDRŽAVNO BANKARSTVO

Banke koje pružaju cjelokupni asortiman usluga diljem neke zemlje, regije ili države.
Pristaše ove bankarske organizacije smatraju da će ovakva bankarska organizacija prijeti veću
učinkovitost pri uporabi oskudnih resursa, nižim cijenama financijskih usluga, učinkovitiji
protok kredita u sustav te geografsku diverzifikaciju. S druge strane, protivnici, smatraju da će
tako što povećati koncentraciju banaka, smanjiti konkurenciju, povećati cijene financijskih
usluga te otjecati sredstva iz lokalnih područja.

ORGANIZACIJSKI OBLICI STRANIH BANAKA

Predstavništva: to su kontaktne točke za postojeće komitente banaka te služe za

probavljanje novih klijenata. Predstavništvo je limitirano i ne može prihvaćati depozite ili
davati kredite, ali mogu služiti kao marketinške agencije.
Agencijski uredi: pružaju kreditne i nedepozitne usluge, ali uglavnom bez primanja
depozita.
Podružnica s cjelokupnim asortimanom usluga: pružaju kompletan asortiman
financijskih usluga sličan onom koji posjeduje matični ured banke. Odobravaju kredite, primaju
depozite i pružaju usluge.
„Shell“ podružnice: to su knjigovodstveni objekti gdje su depoziti evidentirani, ali
sredstva predstavljena tim depozitima su posuđena i investirana putem bankovnog ureda s
cjelokupnim asortimanom usluga. Često se koriste za izbjegavanje domaćih bankovnih
regulacija.

ZAKLJUČAK O VELIČINI BANAKA ZA RH

Velike banke u odnosu na male banke u postotku odobravaju više kredita, imaju manja
ulaganja u vrijednosne papire, drže manje depozite, imaju veći ROAA i ROEE, veća im je
aktiva po zaposlenome te imaju niže operativne troškove u odnosu na neto prihod.

Poglavlje 4. FINANCIJSKA IZVJEŠĆA BANAKA

FINANCIJSKA IZVJEŠĆA BANAKA

10
 - Bankarski management -
1. kolokvij

 Izvješće o stanju – bilanca stanja

 Izvješće o dobiti – RDG
 Izvješće o priljevu i odljevu sredstava
 Izvješće o kapitalu

BILANCA STANJA BANKE (izvješće o stanju)

Prikazuje imovinu, obveze i temeljni kapital koje banka posjeduje ili je investiran u
banku na neki datum. Aktiva=obveze+vlasnički kapital
Aktiva (C-gotovina, S-vrijendosnice, L-krediti, MA-mješovita imovina tj zgrade i oprema)
Obveze (D-depoziti, NDB-nedepozitna zaduženja)
Temeljni kapital (predstavlja dugoročna sredstva koja vlasnici daju banci (EC))
C + S + L + MA = D + NDB + EC

Gotovina: gotovina i depoziti kod banaka. Uključuje gotovinu u trezoru,

korespondentne depozite, gotovinu u procesu prikupljanja i račun rezervi u središnjoj banci.
Predstavlja prvu liniju obrane kod povlačenja depozita i za odobravanje neočekivanih zahtjeva
za kreditima.
Investicije u vrijednosnice: likvidne vrijednosnice predstavljaju sekundarne rezerve.
One obuhvaćaju obveznice, zadužnice i druge vrijednosnice koje banka drži zbog njihove
očekivanje stope povrata ili zarade. Osim toga postoje i vrijednosnice namijenjene trgovanju
koje će biti prodane prije dospijeća a njihova cijena im je određena na tržištu.
Krediti: bruto krediti su suma svih dugovanja banci. Tokom poslovanja mogu nastati
određeni gubici po kreditima u poslovanju što uzrokuje potrebu za ispravkom vrijednosti,
odnosno, isti se oduzimaju od bruto kredita čime dobivamo neto kredite. Povećanje ispravka
vrijednosti za moguće gubitke obično se provodi kod rasta kreditnog portfelja banke ili kada se
pojavi neočekivani problem kod kredita, a rezerviranje nije bilo provedeno. VRSTE:
Komercijalni i poduzetnički, potrošački, hipotekarni, poljoprivredni, lizing, stranim vladama,
depozitnim institucijama i ostali.
Mješovita aktiva: unutar mješovite aktive ubrajamo sredstva kod središnje banke
(prekonoćni krediti drugim bankama ili brokerima te spadaju unutar obveznih rezervi)
vrijednosnice kupljenje prema ugovoru o reprodaji (banka dobiva privremeno pravo na
vrijednosne papire u vlasništvu dužnika, te ih drži do povrata kredita), obveze komitenata po
osnovi akcepata banke, neto vrijednost zgrade i opreme, investicije u podružnice, unaprijed
plaćeno osiguranje te ostala aktiva.
Depoziti: osnovna su obveza svake banke. Predstavljaju financijska potraživanja
kompanija, kućanstva i vlade prema banci. Razlikuju se: depoziti po viđenju, štedni depoziti,
now računi, oročeni i sl.
Nedepozitna zaduženja: čine manji dio sredstava banaka te uključuju kupljena
sredstva na novčanom tržištu, vrijednosnice kupljene prema ugovoru i reprodaji, posudbe
rezervi uz diskont kod središnje banke i posudbe eurodolara.
Ostala pasiva: ona služi za obuhvat različitih iznosa koje banke duguju (odgođene
porezne obveze i obveze za plaćanje bankovnih akcepata).
Račun kapitala: svaka nova banka započinje s minimalnim iznosom vlasničkog
kapitala. Njega čine obične dionice, preferencijalne dionice, kapitalni višak (tržišna cijena iznad
nominalne vrijednosti dionice), zadržana dobit, trezorske dionice i rezerve za potencijalne
gubitke.
Izvanbilančne stavke: su stvake koje ne ulaze direktno u bilanci a to su:

11
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Satand-by kreditni ugovori (banka garantira otplatu kredita komitenta primljenog od
treće strane)
Swapovi kamatnih stopa (banka se obvezuje na zamjenu otplate kamata na dužničke
vriejdnosnice s drugom stranom)
Ugovori o financijskim ročnicama i terminski ugovori (banka se obvezuje isporučiti ili
primiti vrijednosnice od druge strane po određenoj cijeni)
Obveze po kreditima (banka se obvezuje na posudbu određenih sredstava do dospijeća
obveze)
Ugovori o tečajnim listama stranih valuta (banka se obvezuje isporučiti ili prihvatiti
isporuku stranih valuta)
Ostale izvanbilančne stavke

IZVJEŠĆE O DOBITI (RDG)

Prikazuje iznos primljenih prihoda i izloženih troškova koji su se pojavili u nekom

određenom vremenskom razdoblju, primjerice tijekom tekuće godine. Obično postoji bliska
veza između veličine stavki u bilanci stanja i RDG-a. aktiva u bilanci stanja odgovorna je za
većinu operativnih prohoda, dok pasiva uzrokuje većinu operativnih troškova. Ako banka želi
povećati neto prihod povećati će prosječnu dobit stavki aktive, redistribuirati prihodonosnu
aktivu prema aktivi s većom prosječnom dobiti, smanjiti kamatne ili nekamatne rashode po
depozitima, nedepozitnim zaduživanjima i vlasnički kapital, prebaciti izvore financiranja prema
jeftinijim depozitima i ostalim zaduživanjima, smanjiti će troškove zaposlenika, režija,
rezervacija te smanjiti poreznu obvezu.

Financijski tokovi i dionice: uključuje

Prohode od kamata (čine većinu bankovnih prihoda, obično 2/3 ili više. Najznačajniji
su prihodi od kredita koji ovise o visini kamate i potraživanja za kreditima)
Kamatni troškovi (najznačajniji su kamate na depozite)
Neto kamatni prihod (nazivaju se i kamatnom maržom, razlika je između prihoda od
kamata i kamatnog troška).
Trošak gubitka po kreditima (tj. rezerviranja za potencijalne gubitke po kreditima)
Nenadoknadivi prihodi (obično uključuju razne naknade za usluge brokerskih poslovam
osiguranja, skrbništva itd.).
Nekamatni troškovi (plaće, dnevnice, ostali troškovi osoblja, opreme, najma, uredskog
materijala i dr.)
Neto prihod = kamatni prihod + nekamatni prihod – nekamatni troškovi + kamatni
troškovi – porez.
Izvanredni prihofi ili gubitak (npr. jednokratna prodaja imovine poput financijske
imovine ili nekretnina)
Neto dobit nakon oporezivanja (dividenda+zadržana dobit)

OSTALA FINANCIJSKA IZVJEŠĆA BANAKA

Izvješće o priljevu i odljevu sredstva. Poznat je i kao izvješće o izvorima i korištenju

sredstava. Odgovara na dva osnovna pitanja: Odakle su došla sredstva i kako su ta sredstva
korištena. Izvori: neto prihodi, nenovčani izdaci, smanjenje aktive, povećanje obveza.
povećanje na računu kapitala.

12
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Korištenje: neto gubitka, isplaćene dividende, povećanje imovine, smanjenje stavke pasive,
smanjenje na računu kapitala.

IZVJEŠĆE O KAPITALU

Otkriva sve promjene u svim važnim računima kapitala, pokazujući kako se kroz
vrijeme mijenjala investicija vlasnika u bankovna sredstva. S obzirom na važnost kapitala
poradi njegova korištenja za pokriće gubitka, zaštitu deponenata i drugih kreditora, promijene
kapitala se pomno prate od strane zakonodavca i velikih deponenata.

Poglavlje 5. MJERENJE I OCJENJIVANJE BANKOVNOG POSLOVANJA

UVOD

Banka nastoji maksimalizirati vrijednosti bogatstva svojih dioničara, zaposlenika,

deponenata, korisnika kredita i regulatora. Što je rizik veći to će veći biti i profit u bankarskom
poslovanju. Uspješnost u poslovanju zanima prvenstveno regulatora, dioničare i komitente ali
i savjetnike, analitičare, upravu, konkurenciju i sve ostale subjekte u okruženju.

OCJENJIVANJE BANKOVNOG POSLOVANJA

Kako bi ocijenili bankovno poslovanje koristimo se financijskim izvješćima, posebno

bilancom stanja i RDG-a. prvi korak u analiziranju bankovnog financijskog izvješća jest
određivanje ciljeva banke (strateški planovi) a poslovanje mora biti usmjereno prema
specifičnim ciljevima koji moraju biti realni tj. ostvarivi.
Glavni cilj svake banke je svakako MAKSIMIZIRANJE VRIJEDNOSTI KOMPANIJE
koji se očituje u vrijednosti dionice banke. On se danas smatra prioritetnim ciljem jer su svi
zainteresirani za vrijednosti i prinos koji će rasti rastom vrijednosti dionice na tržištu kapitala.

BANKOVNI RIZICI

Kreditni rizik: predstavlja vjerojatnost da će dio aktive banke, posebno krediti, pasti
na vrijednost i možda postati bezvrijedni. Pošto banke drže relativno malo vlasničkog kapitala
u odnosu na agregiranu vrijednost aktive, dovoljno je da vrlo mali postotak ukupnih kredita
postane loš i da gurne banku na rub propasti. Eventualno otpisivanje kredita pada na teret
temeljnog kapitala.
Rizik likvidnosti: je vjerojatnost od neposjedovanja dovoljne količine gotovine i
kapaciteta za posuđivanja, odnosno praćenje povlačenja depozita, zahtjeva za neto kredite i
ostale potrebe. Banke mogu biti prisiljene posuđivati sredstva po previsokom trošku kako bi
pokrile trenutačne potrebe za gotovinom, reducirajući zaradu. Indikator koji ukazuje na moguće
probleme s likvidnošću je značajno povećanje kamatnih stopa kojima se privlače depoziti tj.
sredstva. Načelno se dugoročni krediti odobravaju od dugoročnih depozita a iz kratkoročnih
depozita kratkoročni krediti.

13
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Tržišni rizik: jest vjerojatnost smanjenja tržišne vrijednosti portfelja imovine banke
uzrokovano porastom kamatnih stopa. Posebice se odnosni na bankovne investicije u vladine
obveznice i ostale utržive vrijednosnice. Ako kamatne stope porastu, tržišna vrijednost
vrijednosnica s fiksnim prihodom i kredita s fiksnom kamatnom stopom past će što će, za
banku, rezultirati s gubitkom. Suprotno ostvaruje prihod.
Rizik kamatne stope: je utjecaj promjenjivih kamatnih stopa na profitnu maržu banke.
Ako troškovi kamata na posuđen novac rastu brže nego prihodi od kamata po kreditima i
investicijama u vrijednosnice smanjiti će se bankovna marža. Ako banka ima više aktive s
promjenjivom kamatnom stopom u odnosu na pasivu s promjenjivom kamatnom stopom
padajuće kamatne stope istrošiti će profitnu maržu banke, odnosno, prihodi od aktive padati će
brže od troškova posuđivanja.
Rizik zarade: zarada= neto prihodi nakon što su svi troškovi pokriveni (uključujući
poreze). Zarada može pasti zbog unutarnjih i vanjskih faktora poput promjene gospodarskih
uvjeta ili promjene u zakonima i regulacijama.
Rizik solventnosti (ili neispunjavanja ugovorenih obveza): vjerojatnost pada tržišne
vrijednosti velikog dijela portfelja vrijednosnica uslijed preuzimanja velikog broja loših kredita.
Insolventnost može dovesti do povlačenja sredstava i zatvaranja banke. Insolventnost može
proizaći iz nelikvidnosti. Rani znak upozorenja problema solventnosti jest pad cijena i dobiti
od bankovnih dionica i veliki neosigurani depoziti.

OSTALI RIZICI:

Rizik inflacije: inflacija može smanjiti ukupnu snagu zarade i povrat banke.
Valutni rizik: utjecaj fluktuirajuće valute na tržišnu vrijednost aktive i pasive.
Politički rizik: mogući negativan utjecaj promjene zakona i regulative na zaradu,
operacije i buduće poslovanje banke.
Kriminalni rizik: mogućnost kršenja zakona poput prijevara, pronevjere, krađe itd.

UNIFORMAL BANK PERFORMANCE REPORT (UBPR)

Izvorno je nastao u SAD-u a koristi financijske pokazatelje i ostala analitička sredstva

u promatranju bankovnog poslovanja. Omogućava usporedbu s ostalim bankama sličnih
karakteristika ili s sektorom. Sadrži podatke o aktivi, pasivi, kapitalu, prihodima i troškovima
banke. U RH se koristi slični izvještaj prema Baselskim standardima.

USPOREDIVO IZVJEŠĆE HNB-a

Izrađuje ga HNB temeljem prikupljenih podataka od poslovnih banaka. Sadrži

usporedive podatke pojedine banke, usporedive grupe banaka i cijelog bankarskog sustava za
tekuće razdoblje i isto razdoblje prethodne godine. Sadrži detaljne podatke o prihodina,
troškovima, porezu, doti ili gubitku, imovini, obvezama, kapitalu i izvanbilančnim stavkama.
Izvodi se svaki mjesec dana.

14
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Poglavlje 6. TEHNIKE UPRAVLJANJA AKTIVOM I PASIVOM:
određivanje i procjena kamatnih stopa te kontroliranje
kamatnoosjetljivog jaza banke

UVOD

Odluke koje banke donose su usko povezane jedna s drugom. One moraju biti povezane
i koordinirane pri donošenju odluka koje se prvenstveno odnose da primanje depozita i
izdavanje kredita. Način za pravilno donošenje odluke je adekvatno upravljanje aktivom i
pasivom. Svrha upravljanja aktivom i pasivom jest formuliranje strategija i poduzimanje
aktivnosti koje oblikuju bilancu banke kao cjelinu, na način da pridonosi ostvarenju ciljeva.
Glavni ciljevi upravljanja aktivom i pasivom su maksimizacija ili stabilizacija bankovne marže
i maksimizacija ili zaštita vrijednosti banke uz prihvatljivu razinu rizika.

POVIJESNI PREGLED STRATEGIJA UPRAVLJANJA AKTIVOM I PASIVOM

Strategija upravljanja aktivom: u povijesti bankari su gledali na izvore svojih

sredstava (obveze i kapital) kao ne nešto zajamčeno. Smatralo se da su količinu, vrste depozita
i iznos ostalih kredita posuđenih sredstava odredili njezini komitenti. Stoga ključno područje
donošenja odluka bila je aktiva. Bankari su mogli imati kontrolu samo nad alokacijom sredstava
koja ulaze u banku, odlučujući tko će dobiti kredit i pod kojim uvjetima.
Strategija upravljanja pasivom: sve veće kamatne stope i konkurencija u prikupljanju
sredstava, zahtijevala je nove izvore sredstava i bolji nadzor nad troškovima. Cilj joj je steći
kontrolu nad izvorima i sredstvima banke. Ključni pokretač kontrole bila je cijena tj, kamatna
stopa (npr. ako bi banka htjela privući sredstva podigla bi pasivnu kamatnu stopu. Ukoliko je
imala višak sredstava mogla je ne mijenjati ili čak smanjiti aktivne kamatne stope).
Strategija upravljanja bilancom: bolje tehnike upravljanja pasivom, promjenjive
kamatne stope i sve veći rizici doveli su do strategije upravljanja bilancom koja je danas i
najznačajnija strategija. Ciljevi su joj veća kontrola nad količinom, povratom i troškovima
aktive i pasive; bolja koordinacija upravljanja aktivom i pasivom; bolja maksimizacija povrata
i minimalizacija troškova. Profit se može povećati povećanjem prihoda (krediti i investicije),
ali i smanjenjem troškova.

RIZIK KAMATNE STOPE

Jedan je od najznačajnijih rizika u bankarstvu. Nastaje uslijed promjene kamatnih stopa

na tržištu. Promjene kamatnih stopa utječu na prihode i troškove (krediti i depoziti). One
mijenjaju tržišnu vrijednost aktive i pasive te utječu na vrijednost vlasničkog kapitala. Bankari
pojedinačno ne mogu utjecati na razinu ili na trend kretanja kamatne stope, već ju prihvaćaju.
Vrste rizika promjene kamatne stope:
Rizik cijena: nastaje kada tržišne kamatne stope rastu što uzrokuje pad tržišne
vrijednosti većine obveznica i kredita s nepromijenjenom kamatnom stopom.
Reinvesticijski rizik: nastaje padom tržišnih kamatnih stopa čime se forsira banku na
ulaganje u sredstava koja u nju pritječu u manje profitabilne kredite, obveznice i drugu
prihodonosnu aktivu, smanjujući tako očekivane buduće prihode.

15
 - Bankarski management -
1. kolokvij
MJERENJE KAMATNIH STOPA

Kamatna stopa je cijena kredita, odnosno, omjer koji dobijemo kada podijelimo iznos
naknade s iznosom kredita. Kamatnu stopu mjerimo raznim metodama, među kojima:
Dobit po dospijeću (YTM): to je diskontna stopa koja izjednačuje trenutačnu tržišnu
vrijednost kredita ili vrijednosnica s očekivanim dohotkom budućih prihoda koje će generirati.
Koristi se kod dugoročnih kredita i vrijednosnica. Temelji se na godini do 365 dana i i polazi
od pretpostavke da je kamatna stopa ukamaćena u izračunu dobiti po dospijeću.
Diskontna stopa banke (DR): često se koristi kod kratkoročnih kredita i vrijednosnica na
tržištu novca. Ovisi o nabavnoj cijeni i broju dana do dospijeća. Ignorira učinak ukamaćivanja
kamata i temelji se na godini od 360 dana. Za pretvaranje DR u YTM koristimo se slijedećom
jednadžbom: YTM ekvivalentna dobit = (100-kupovna cijena)/kupovna cijena + 365/dani do
dospijeća

TRŽIŠNE KAMATNE STOPE

Banke nastoje predvidjeti buduća kretanja tržišnih kamatnih stopa kako bi se zaštitile
od rizika njihove promjene. One se sastoje od nerizične kamatne stope (prilagođena inflaciji) i
različitih premija rizika (rizik za neispunjenje ugovora, inflacijski rizik, rizik utrživosti, rizik
plaćanja na zahtjev, vremenski rizik ili rizik dospijeća).

NETO KAMATNA MARŽA I ZAŠTITA OD RIZIKA KAMATNE STOPE

U rukovođenju rizikom kamatne stope cilj je izolirati profite banke (neto prihod nakon
oporezivanja i nakon svih ostalih troškova) od štetnih utjecaja fluktuirajućih kamatnih stopa.
Uprava se mora koncentrirati na one elemente aktive i pasive koji se najosjetljiviji na kretanja
kamatnih stopa.
NIM=(kamatni prihodi od kredita i investicija – kamatni troškovi na depozite i druga posuđena
sredstva)/ukupna prihodonosna arhiva = neto kamatni prihod nakon troškova/ukupna
prihodonosna aktiva

UPRAVLJANJE I MJERENJE KAMATNOOSJETLJIVOG JAZA

Najpopularnija je strategija zaštite od rizika kamatne stope. Zahtjeva analiziranje

dospijeća i mogućnosti promjena cijena vezanih uz kamatonosnu aktivu banke, depozite i
posudbe s tržišta novca. banka se može zaštititi od promjene kamatnih stopa ukoliko je iznos
promjenjive (osjetljive na kamatu) aktive banke u dolarima jednaka iznosu promjenjivih
(osjetljivih na kamate) obveza banke u dolarima. Ako ne postoji jednakost javlja se jaz.
Ako kamatnoosjetljiva aktiva prelazi iznos kamatnoosjetljive pasive podložne
promjenama na cijenu, za banku se kaže da ima pozitivan jaz te da je on osjetljiv na aktivu. Ako
kamatne stope porastu, neto kamatna marža banke će se povećati jer će se prihodi od kamata
na aktivu banke povećati više nego što će se povećati troškovi posuđenih sredstava. Doći će
do povećanja neto prihoda od kamata. Suprotno je u slučaju pada kamatne stope
Ako je kamatnoosjetljiva pasiva banke veća od njezine kamatnoosjetljive aktive, banka
tada ima negativan jaz i kaže da je osjetljiva na pasivu. Povećanje kamatnih stopa smanjiti će
neto kamatnu maržu banke zbog toga što će povećani troškovi vezani uz kamatnoosjetljivu

16
 - Bankarski management -
1. kolokvij
pasivu premašiti povećanje kamatnih prihoda od kamatnoosjetljive aktive banke. Suprotne je u
slučaju smanjenja kamatnih stopa.

Postoji nekoliko načina mjerenja kamatnoosjetljivog jaza banke (IS GAP). Jedan od njih
je dolarski IS GAP. IS GAP= ISA – ISL
ISA(kamatnoosjetljiva aktiva) ISL(kamatnoosjetljiva
pasiva)
Također možemo formirati relativni IS GAP omjer:
relativni IS GAP = IS GAP/veličina banke (ocjenjivana prema ukupnoj aktivi ili
pasivi)
> 0 znači da je banka osjetljiva na aktivu
< 0 znači da je banka osjetljiva na pasivu

Kamatnoosjetljivim jazom može se upravljati na dva načina:

Agresivno: neke banke usmjeravaju svoj kamatnoosjetljiv jaz, tako da su osjetljive na
aktivu ili pasivu, ovisno o uvjerenosti u vlastita predviđanja kamatnih stopa.
Obrambeno: kamatnoosjetljivi jaz postavlja se što bliže nuli kako bi se smanjila
očekivana nepostojanost neto kamatnog prihoda banke.

VAŽNE ODLUKE VEZANE UZ ODREĐIVANJE JAZA

Uprava mora odrediti razdoblje tijekom kojeg će upravljati i ciljanu razinu neto kamatne
marže (NIM). Ako uprava želi povećati NIM mora razviti točna predviđanja kamatnih stopa;
pronaći načine za ponovno alociranje prihodonosne aktive i pasive kako bi povećala razliku
između prihoda od kamata i kamatnih troškova te odrediti volumen aktive i pasive osjetljiv na
kamatu koju će banka držati.

KUMULATIVNI JAZ

Ukupna je razlika aktive i pasive banke kojima se tijekom određenog razdoblja može
promijeniti cijena. Koristan je uz bilo koju određenu promjenu tržišnih kamatnih stopa,
možemo izračunati otprilike na koji će način ta promjena utjecati na neto prihode banke od
kamata.

Poglavlje 7. UPRAVLJANJA AKTIVOM I PASIVOM: pojam vijeka

trajanja i upravljanja jazom vijeka trajanja

POJAM VIJEKA TRAJANJA

Vrijednosna je i vremenska mjera dospijeća koja uzima u obzir vrijeme svih gotovinskih
priljeva od prihodonosne aktive i svih gotovinskih odljeva vezanih uz obveze. Mjeri prosječno
vrijeme dospijeća obećanog roka budućih gotovinskih plaćanja i prosječno vrijeme potrebno za

17
 - Bankarski management -
1. kolokvij
povrat sredstava danih za određeno ulaganje. Vijek trajanja možemo izračunati slijedećom
formulom:
∑𝑜č𝑒𝑘𝑖𝑣𝑎𝑛𝑖 𝐶𝐹/ (1 + 𝑌𝑇𝑀𝑡 )
𝐷
𝑠𝑎𝑑𝑎š𝑛𝑗𝑎 𝑡𝑟ž𝑖š𝑛𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑖𝑙𝑖 𝑐𝑖𝑗𝑒𝑛𝑎

D = vijek trajanja instrumenta (kredit, depozit, VP) tijekom godina i u određenim dijelovima
godine (t) – predstavlja vremensko razdoblje u kojem će svaki tok gotovine koji potječe od
instrumenta biti prihvaćen.
CF = obujam svakog očekivanog tijeka gotovine u svakom razdoblju (t), YTM-tekuća dobit po
dospijeću.

VIJEK TRAJANJA AKTIVE I PASIVE

𝑉𝑖𝑗𝑒𝑘 𝑡𝑟𝑎𝑗𝑎𝑛𝑗𝑎 ( 𝑢 𝑔𝑜𝑑. )𝑎𝑘𝑡𝑖𝑣𝑒 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑒 𝑢 𝑑𝑜𝑙𝑎𝑟𝑖𝑚𝑎

𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑠𝑘𝑖 𝑜𝑑𝑟𝑒đ𝑒𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑠𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑜č𝑒𝑘𝑖𝑣𝑎𝑛𝑜𝑔𝑎 𝑔𝑜𝑠𝑜𝑡𝑖𝑣𝑛𝑠𝑘𝑜𝑔 𝑝𝑟𝑖𝑙𝑗𝑒𝑣𝑎 𝑜𝑑 𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑎 𝑖 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑛𝑖𝑐𝑎
=
𝑠𝑎𝑑𝑎š𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑘𝑟𝑒𝑑𝑖𝑡𝑎 𝑖 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑛𝑖𝑐𝑎

𝑉𝑖𝑗𝑒𝑘 𝑡𝑟𝑎𝑗𝑎𝑛𝑗𝑎 ( 𝑢 𝑔𝑜𝑑. )𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑎 𝑚𝑗𝑒𝑟𝑒𝑛𝑖ℎ 𝑢 𝑑𝑜𝑙𝑎𝑟𝑖𝑚𝑎

𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑠𝑘𝑖 𝑜𝑑𝑟𝑒đ𝑒𝑛𝑎 𝑑𝑖𝑠𝑡𝑟𝑖𝑏𝑢𝑐𝑖𝑗𝑎 𝑜č𝑒𝑘𝑖𝑣𝑎𝑛𝑜𝑔𝑎 𝑔𝑜𝑠𝑜𝑡𝑖𝑣𝑛𝑠𝑘𝑜𝑔 𝑜𝑑𝑙𝑗𝑒𝑣𝑎 𝑢𝑠𝑙𝑖𝑗𝑒𝑑 𝑘𝑎𝑚𝑎𝑡𝑛𝑖ℎ 𝑡𝑟𝑜š𝑘𝑜𝑣𝑎
=
𝑠𝑎𝑑𝑎š𝑛𝑗𝑎 𝑣𝑟𝑖𝑗𝑒𝑑𝑛𝑜𝑠𝑡 𝑜𝑏𝑣𝑒𝑧𝑎

Pozitivan jaz vijeka trajanja

Pozitivni jaz vijeka trajanja = vijek trajanja aktive u dolarima – vijek trajanja obveza u
dolarima > 0

Istodobna promjena svih kamatnih stopa rezultirati će time što će se vrijednost obveza banke
promijeniti za manje nego što će se promijeniti aktiva. Porast kamatnih stopa imat će tendenciju
smanjivanja vlasničkog kapitala banke ukoliko vrijednost aktive pada više nego što pada
vrijednost obveza.

Negativan jaz vijeka trajanja

Negativan jaz vijeka trajanja = vijek trajanja aktive u dolarima – vijek trajanja obveza u
dolarima < 0

Paralelna promjena svih kamatnih stopa generirat će veće promjene vrijednosti obveza no što
će biti promjene vrijednosti aktive. Ako kamatne stope padnu, obveze banke porast će u većoj
vrijednosti od njezine aktive i vlasnički će se kapital smanjiti. Suprotno vrijedi u slučaju porasta
kamatnih stopa.

UTJECAJ PROMJENJIVIH KAMATNIH STOPA NA VLASNIČKI KAPITAL

BANKE

Ako je jaz vijeka trajanje Te ako kamatne stope Vlasnički kapital banke će
banke
Pozitivan (Da>Dl x Rastu Padati
pasiva/aktiva) Padaju Rasti
Negativan (Da x Rastu Rasti
pasiva/aktiva > Dl) Padaju Padati
Rastu Ostati nepromijenjen
18
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Nula (Da=Dl x Padaju Ostati nepromijenjen
pasiva/aktiva)

Poglavlje 8. FINANCIJSKE ROČNICE, OPCIJE, SWAPOVI I OSTALE

TEHNIKE UPRAVLJANJA AKTIVOM I PASIVOM

UGOVORI FINANCIJSKIH ROČNICA

Jedna od najpopularnijih metoda za neutraliziranje rizika jaza jest kupnja i prodaja

ugovora o financijskim ročnicama. To je sporazum između kupca i prodavatelja ostvaren danas,
koji poziva na predaju određene vrijednosnice u zamjenu za gotovinu na neki budući datum.
Njihova tržišna vrijednost mijenja se svakodnevno kako se mijenja i tržišna cijena
vrijednosnica.
Svrha je prebacivanje rizika kamatnih stopa s ulagača nesklonih rizicima na špekulatore
voljne prihvaćanja takvih rizika i stvaranja eventualnog profita na njima. Ugovornim ročnicama
trguje se na organiziranim burzama i izvan njih. Ako padne cijena obveznica, gubitak uvjetovan
promjenjivim kamatnim stopama bit će minimiziran. Oni se mogu također koristiti za zaštitu
povrata i troškova kredita, depozita itd.
Prodaja ugovora ročnica znači obećanje isporuke vrijednosnica određene vrste i
kvalitete kupcu točno na određeni dan prema unaprijed dogovorenoj cijeni. Kupnja ugovora
ročnica znači pristajanje na preuzimanje određenih vrijednosnica ili na gotovinsko plaćanje
prodavatelju vrijednosnica po dospijeću ugovora i po cijenu na datum dospijeća.

ZAŠTITA ROČNICA

Tri su najkarakterističnija problema u zaštiti od promjenjivih kamatnih stopa s kojima

se banke suočavaju:
Zaštita vrijednosti njihovih vrijednosnica i kredita s fiksnim kamatnim stopama od
gubitka uslijed povećanja kamatnih stopa;
Izbjegavanje rasta troškova na posuđena sredstva;
Izbjegavanje pada očekivanih kamatnih stopa po kreditima i vrijednosnicama koji
su u posjedu banke.

STRATEGIJE ZAŠTITE ROČNICA

Banka suočena s pozitivnim kamatnoosjetljivim jazom može se zaštititi od gubitka

uzrokovanih padom kamatnih stopa prikrivanjem jaza dugotrajnom zaštitom (kupnja , a zatim
i prodaja ročnica) u otprilike istom iznosu jaza. Banka suočena s negativnim kamatnoosjetljivim
jazom, može se zaštiti od gubitka uzrokovanih rastućim kamatnim stopama prikrivanjem jaza
kratkotrajnom zaštitom (prodaja, a zatim i kupnja ročnica) u otprilike istom iznosu jaza.

19
 - Bankarski management -
1. kolokvij

OPCIJA KAMATNIH STOPA

Jamči vlasniku vrijednosnica zaštitu od rizika promjene kamatne stope. Postoje 2 opcije
kojima se banka može zaštititi od promjene kamatne stope:
Opcija prodaje: daje kupcu pravo prodaje i isporuke vrijednosnica, kredita ili ugovora
o ročnica po dogovorenoj zaključnoj cijeni do određenog datuma, u zamjenu za plaćanje
naknada (premije) prodavatelju opcije.
Opcija kupnje: daje kupcu opcije pravo kupnje i isporuke vrijednosnice, kredita ili
ugovora ročnica od vlasnika po zajedničkoj dogovorenoj zaključnoj cijeni na određeni datum
isteka opcije ili prije njega i zamjenu za plaćanje naknade vlasniku.
Premija opcije: naknada koju kupac mora platiti za privilegiju što je u mogućnosti
prodati vrijednosnicu ili kupit ju od izdavatelja opcije.

RAZLIKA IZMEĐU OPCIJA I UGOVORA FINANCIJSKIH ROČNICA

Opcije ne obvezuju ni jednu ni drugu stranu na isporučivanje vrijednosnica, dakle, one

jamče pravo davanja isporuke ili preuzimanja isporuke, ali ne i obvezu. Kupac opcije može
iskoristiti opciju, prodati opciju drugom kupcu ili jednostavno dopustiti istjecanje opcije.
Većinom izdanih opcija danas se trguje na burzi opcija.

BANKE I OPCIJE

Banka se može javiti i kao kupac i kao prodavatelj opcija, odnosno, može kupiti opciju
kupnje ili opciju prodaje ili može prodati opciju kupnje i opciju prodaje.
Banka kupuje opciju kupnje kada je zabrinuta za gubitke uslijed pada kamatnih stopa.
Ova ovi jamči banci pravo kupnje vrijednosnica od prodavatelja opcije po izvršnoj cijeni x.
Ako kamatne stope padaju tržišna cijena vrijednosnica će porasti prema s. Tada će banka
tražiti kupnju vrijednosnica od prodavatelja opcije po cijeni x a prodati će opciju po cijenu s na
tržištu čime ostvaruje profit s-x umanjen za premiju c.
Ako kamatne stope rastu i ukoliko je tržišna cijena vrijednosnica po isteku opcije manja
od X banka ne mora izvršiti opciju i tražiti kupnju vrijednosnica od prodavatelja opcije, ali je
tada njezin gubitak samo iznos premije c.

Banka kupuje opciju prodaje kada se očekuje porast kamatnih stopa čime se banci jamči
pravo prodaje vrijednosnica prodavatelja opcije po dogovorenoj izvršnoj cijeni x.
Ako je po isteku opcije tržišna cijena vrijednosnica niža od x tj. ako iznosu D, banka
može kupiti vrijednosnicu na tržištu i pridati je prodavatelju opcije po izvršnoj cijeni x te
ostvariti profit p umanjen za premiju P.
Ako je po isteku opcije tržišna cijena vrijednosnica veća od X banka ne mora
izvršiti opciju i tražiti prodaju vrijednosnica prodavatelja opcije, ali je tada njezin gubitak
jednak iznosu premije P.

Banka prodaje opciju kupnje ako se očekuje porast kamatnih stopa tada banka može
prodavati opciju kupnje za što dobiva premiju C i mora biti spremna prodati vrijednosnice
kupcu opcije po izvršnoj cijenu X.
Ako je tržišna cijena vrijednosnica po isteku opcije veća od X kupac opcije će izvršiti
opciju, prisiljavajući banku na kupnju vrijednosnica po višoj tržišnoj cijeni i prodaju njemu po

20
 - Bankarski management -
1. kolokvij
izvršnoj cijeni X. Padom tržišne cijena vrijednosnice ispod X kupac opcije neće izvršiti opciju
u banka će prisvojiti premiju C.
Banka prodaje opciju prodaje ako se očekuje pad kamatnih stopa taka banka može
prodavati opciju prodaje za što dobiva premiju P i mora biti spremna kupiti vrijednosnice od
kupca opcije po izvršnoj cijeni X.
Ako je tržišna cijena vrijednosnice po isteku opcije veća od X kupac opcije neće izvršiti
opciju i banka dobiva premiju P.
Padom tržišne cijene vrijednosnica ispod X tj , na cijenu D kupac opcije će izvršiti
opciju, prisiljavajući banku na kupnju vrijednosnica po izvršnoj cijeni X koja je iznad tržišne
cijene i prodaju njemu.

SWAPOVI KAMATNIH STOPA

Predstavlja način da se promjeni izloženost neke institucije promjenama kamatnih stopa

i da se postignu niži troškovi na ponuđena sredstva. Sudionici swapa mogu pretvoriti fiksne u
promjenjive ili promjenjive u fiksne kamatne stope, te se uskladiti s dospijećima svoje aktive i
svojih obveza. Banka koja dogovara swopove svojim klijentima stvara prihode od naknada za
svoje usluge kao posrednik.
Razlozi za swap su:
- subjekt koji ga posjeduje može biti malen ili imati kreditni rejting da nije u mogućnosti
stupiti na otvoreno tržište;
- subjekt može biti prisiljen na korištenje kratkoročnog kredita s visokim troškovima;
- veliki subjekt može željeti fleksibilniji kratkoročni kredit.

Prednosti: ukupno niži troškovi posuđivanja

Nedostaci:
- Veće brokerske naknade
- Kreditni rizik: obje strane mogu bankrotirati ili ne ispuniti ugovorenu obvezu
- Rizik osnovice: mijenjanje referentne kamatne stope swapa ne mora biti jednako
promjeni
kamatnih stopa vezanih uz stavke aktive i pasive.
- Rizik kamatne stope: kako se swap ugovor bilježi kraju kupac očekuje sve veće prihode
od
prodavatelja, što može potaknuti prodavatelja na neispunjavanje ugovora i definiranje
novih
uvjeta.

REVERSNI SWAP

Mogu se ugovoriti kad novi ugovor o swapu izjednačava učinke već postojećeg ugovora
o swapu. Međutim, mnogi ugovori o swapu danas sadrža opciju prestanka tj. prekida ugovora
uz odgovarajuću naknadu.

GORNJE GRANICE KAMATNE STOPE

21
 - Bankarski management -
1. kolokvij

Štite od povećanja tržišnih kamatnih stopa. U zamjenu za plaćanje unaprijed

dogovorene premije, pozajmljivači su sigurni da institucija koja im je posudila novce ne može
povećati kamatu na kredit iznad razine dogovorene gornje granice. Institucija koja prodaje
gornju kamatnu granicu nadoknaditi će iznos koji je jednak troškovima nastalih zbog tekućeg
povećanja tržišnih kamatnih stopa. Banke kupuju gornje kamatne granice kad se pojave uvjeti
koji mogu stvoriti gubitke:
- poput onih kad banka financira aktivu koja ima fiksnu kamatnu stopu i obveze koje
imaju promjenjivu kamatnu stopu;
- kada banka posjeduje dugoročniju aktivu od obveza;
- kad ima veliku portfelj obveznica čija bi se vrijednost mogla smanjiti kad kamatne
stopu porastu.

DONJE GRANICE KAMATNE STOPE

Štite onoga koji je sredstvo posudio (nekome) od smanjenja dobiti od kredita ako tržišne
kamatne stope padnu. Bez obzira na to koliko kamatne stope pale, zajamčena je neka minimalna
stopa povrata. Banke se koriste donjim kamatnim granicama kad njihove obveze imaju dulje
dospijeće od aktive ili kad financiraju aktivu koja ima promjenjivu kamatu i obveze koje imaju
fiksnu kamatnu stopu.

Poglavlje 9. IZVANBILANČNO FINANCIRANJE U BANKARSTVU I

KREDITNI DERIVATI

UVOD

Banke se suočavaju s velikom brojem rizika i zahtjeva vezanih uz regulaciju kapitala.

Stoga, bankari razvijaju i koriste široki raspon sredstava za upravljanje rizikom poput
sekuritizacija i prodaje kredita, standby akreditiva i kreditnih derivata raznih vrsta. Navedena
sredstva ne samo da su pomogla u smanjivanju rizika, veću su omogućila bankama i nove izvore
prihoda od naknada.

SEKURITIZACIJA KREDITA BANKE I OSTALIH DIJELOVA AKTIVE

Sekuritizacija služi za prikupljanje novih izvora sredstva i smanjenje izloženosti banke

riziku. Zahtjeva od banke odvajanje na stranu dijela prihodonosne aktive i prodaju
vrijednosnica vezanu na tu aktivu, na otvorenom tržištu. Sadrže kamatne stope koje su obično
vezane uz stope kratkoročnih korporativnih kredita.

Prednosti:
- pomaže u diverzificiranju izloženosti banke kreditnom riziku i smanjuje potrebu za
nadzorom tijeka plaćanja svakog pojedinog kredita;
- stvara likvidna sredstva bez relativno nelikvidne i skupe aktive za prodaju;
- prenosi tu aktivu u nove iznose kapitala;
- dopušta bankama da posjeduje više geografski diverzificiran kreditni portfelj;
- dopušta bankama upravljanje rizikom kamatne stope;

22
 - Bankarski management -
1. kolokvij
- dopušta bankama zaradu dodatnog prihoda od naknada.

Nedostaci:
- možda neće uvijek smanjiti zahtjeve banke za kapitalom;
- rizik ranije otplate;
- nije izvor sredstava dostupan svim bankama;
- može podići razinu natjecanja za kredite najbolje kvalitete između banaka i drugih
zajmodavaca;
-može podići konkurentnu razinu između banaka koje pokušavaju privući depozite.

Oblici sekuritizacije:
- stambeni hipotekarni krediti - kapitalno stambeni krediti
- automobilski krediti - komercijalni stambeni krediti
- krediti namijenjeni malim poduzetnicima - kredit za pokretne domove
- potraživanja po kreditnim karticama - lizing kamiona
- lizing računala

PRODAJA KREDITA

Ugovor koji investitorima daju pristup priljevu gotovine. Prodaja se vrši radi
prikupljanja novih sredstava. Obično imaju dospijeće do 90 dana. Glavni kupci u prodaji kredita
banaka:
- druge banke - osiguravajuća društva
- mirovinski fondovi - velike europske i američke nefinancijske korporacije
- investicijski fondovi - velike investicijske banke

Oblici prodaje:
- participacijski krediti: Kupac kredita dolazi izvana u ugovoru o kreditu između
banke koja prodaje kredit i subjekta koji uzima kredit. Redovito, kupac nema pravo utjecaja na
uvjete iz ugovora.
- doznake: Vlasništvo kredita prenosi se na kupca, koji dobiva izravno potraživanje od
zajmoprimca.
- ogoljavanje kredita: To su kratkoročni komadići dugoročnijeg kredita koji
dospijevaju brzo. Kupac ima pravo na dio očekivanog prihoda od kredita, a banka koja prodaje
zadržava rizik ako subjekt koji posuđuje ne ispuni svoje obveze.

Razlozi koji stoje iza prodaje kredita:

- Mogućnost odbacivanja aktive koja donosi manju dobit
- Mogućnost povećanja likvidnosti banke
- Uklanja kreditni rizik i rizik kamatne stope
- Može stvoriti prihod od naknada unaprijed
- Usporava porast aktive banke (s cime je povezan i rast kapitala)
- Banke koje kupuju te kredite dobivaju pomoć u diverzifikaciji svojeg kreditnog
portfelja koja smanjuje izloženost rizicima
- Mogućnost odobravanja kredita bez uzimanja depozita i pokrivanje povlačenja
depozita samo prodajom kredita
- Prodaja kredita slična je prodaji vrijednosnica (prilagodba banaka konkurenciji)

Rizici u prodaji kredita:

23
 - Bankarski management -
1. kolokvij
- Krediti najbolje kvalitete najlakše se prodaju što može rezultirati sve nestabilnijom
zaradom banke;
- Banci ce ostati samo krediti slabije kvalitete;
- Kredit koji je jedna banka prodala drugoj banci može lako ispasti loš kao i direktan
kredit od izvorne banke njezinim vlastitim klijentima (kupnja postojećeg kredita obvezuje
banku koja kupuje da pregleda financijsko stanje ne samo banke koja prodaje, nego i subjekta
koji je posudio ta sredstva);
- Na prikupljanje sredstava prodajom kredita utjecati ce jak ciklički čimbenik
(ekspanzija i recesija gospodarstva).

STANDBY AKREDITIVI (SLC)

Financijska su jamstva stvorena za osiguranje pravovremene otplate glavnice i kamata

od kredita. Mogu obuhvaćati: činidbena jamstva: banka jamci da ce zgrada ili neki drugi projekt
biti završen na vrijeme ili kreditna (plativa) jamstva: obvezuju banku na otplatu neispunjenih
korporativnih zadužnica i državnih/lokalnih vladinih obveznica kad subjekt koji je pozajmio
sredstva ne može platiti. Dakle, standby akreditiv je potencijalna obveza onoga tko ga je izdao.

Razlozi razvoja SLC:

- Ubrzani porast direktnog financiranja širom svijeta
- Percepcija medu bankarima i njihovim komitentima kako je rizik ekonomskih
fluktuacija (recesija, inflacija itd.) povećan dovela je do povećane potražnje za instrumentima
koji smanjuju rizike;
- Mogućnost koju SLC-i nude bankama za korištenje svojih vještina vrednovanja kredita
kako bi zaradile dodatni prihod od naknada osiguravanjem kreditnog rizika bez trenutačne
potrošnje sredstava banke
- Prilično mali troškovi izdavanja SLC-a

Rizici vezani za SLC:

- Rizik neispunjavanja obveze institucije koja izdaje jamstvo
- Banke s pravima korisnika ne mogu zakonski dobiti povrat sredstava od izdavatelja
ako nisu ispunjeni svi uvjeti potrebni za uspješnu prezentaciju akreditiva
- Banka se ne može primorati na isplatu po akreditivu ako to od nje zahtijeva
narušavanje zakonskih propisa
- Izdavatelj se suočava s kamatnim rizikom i rizikom likvidnosti

Instrumenti smanjenja rizika vezanih uz SLC-e:

Instrumenti za smanjivanje izloženosti riziku od standby akreditiva:
- Stalno obnavljanje uvjeta svih kredita odobrenih klijentima koji imaju jamstva
standby akreditiva
- Diverzifkacija standby akreditiva izdanih u regiji i djelatnosti kako bi se izbjegla
koncentracija izloženosti riziku
- Prodaja participacija u standby akreditivima kako bi se podijelio rizik s ostalim
institucijama koje pozajmljuju sredstva

Zanimanje regulatornih tijela za SLC-e:

24
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Do problema može doći ako se na naplatu podnese više standby akreditiva nego što se
očekuje. Kontrolori banaka i regulatorne agencije nastoje zadržati pod kontrolom izloženost
banaka rizicima od SLC-a. Banke moraju primjenjivati iste kreditne standarde za odobravanje
akreditiva i za odobravanje direktnih kredita. Banke moraju računati SLC-e kao kredite
prilikom procjenjivanja kolika je izloženost rizicima banke prema pojedinom kreditnom
komitentu. Od banaka se traži da postave kapital iza većine SLC-a.

KREDITNI DERIVATI

Sekuritizacije i prodaje kredita obično nisu moguće za grupe kredita koje nemaju iste
zajedničke karakteristike – iste novčane tijekove ili usporedive izloženosti riziku. Stoga se
koriste kreditni derivati - financijski ugovori koji nude zaštitu korisniku u slučaju neispunjenja
obveza kredita. Pomažu prilikom smanjivanja izloženosti banke kreditnom riziku i riziku
kamatne stope.

Oblici kreditnih akreditiva:

Kreditni swapovi: Dogovor dva zajmodavca o izmijeni dijela otplate kredita svojih
komitenata. Mogu se angažirati i dileri swapovima koji za uslugu spajanja naplaćuju naknadu.
Prednost je u tome što svakoj instituciji omogućava povećanje broja tržišta.
Ukupni povratni swap: Mijenjanje rizicnog povrata od dijela svojih kredita za stabilniju
stopu povrata. (npr. Banka B snosi kreditni rizik i rizik kamatne stope povezan s kreditom banke
A, kao da stvarno posjeduje kredit banke A, iako nije vlasnik).
Kreditne opcije: Štiti od gubitaka u vrijednosti kreditnih sredstava ili pomaže pri
nadoknadi viših troškova posuđivanja koji se mogu pojaviti uslijed promjena u kreditnim
ocjenama. Isto je moguće i za vrijednosne papire ili za zaštitu od porasta u troškovima prilikom
posuđivanja nastalog kao rezultat promjene u riziku od navraćanja dugova ili pri kreditnom
rejtingu zajmoprimca.
Swapovi neispunjavanja kreditnih obveza: Usmjeren prema banaka i ostalim
kreditorima koji mogu upravljati razmjerno ograničenim padovima u vrijednosti, ali ne žele
osiguranje od ozbiljnih gubitaka.
Kreditno povezane zadužnice: Spajaju obične dužničke instrumente (zadužnice ili
obveznice) i ugovor o kreditnoj opciji kako bi zajmoprimcu pružili veću fleksibilnost plaćanja.
Svom izdavatelju jamce privilegiju smanjenja iznosa otplate kredita koji mora platiti u slučaju
promjene značajnijih čimbenika.(npr. banka izdaje obveznice uz kamatnu stopu od 10% kako
bi prikupila sredstva za odobravanje hipotekarnih kredita. Međutim, ukoliko su odobreni
hipotekarni krediti ne budu vraćali, banka će plaćati samo 7% kuponske stope.).

Rizici povezani s kreditnim derivatima:

- Partner svakog swapa ili opcije može pogriješiti u poslovanju
- Mali obujam – tržišta za te ugovore su manja i nestabilnija
- Promjene stajališta regulatornih i zakonskih tijela
- Odluke regulatorne zajednice

25
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Poglavlje 10. INVESTICIJSKA FUNKCIJA U BANKARSTVU

UVOD

Najvažniji poslovi današnjih banaka su primanje depozita i odobravanje kredita.

Posebno su važni krediti namijenjeni poslovnom ulaganju i osobnoj potrošnji jer omogućuju
zaposlenje i prihode članovima zajednice. Međutim, banke ne mogu sva sredstva alocirati samo
u kredite. Stoga, banke ulažu svoja sredstva i u investicije u vrijednosnice.

INVESTICIJSKI INSTRUMENTI

Instrumenti tržišta novca:

Trezorski zapisi: Jedna od najpopularnijih kratkoročnih investicija. Oni su dugovna
obveza države koja mora imati dospijeće unutar jedne godine od datuma izdavanja. Imaju velik
stupanj sigurnosti, stabilnu cijenu i utrživost. Mogu poslužiti i kao kolateral pri uzimanju
kredita od drugih institucija. Trezorski zapisi se izdaju i njima se trguje uz diskont od nominalne
vrijednosti i bez obećanih kamata.

Kratkoročne državne zadužnice: Imaju dugo dospijeće od 1 do 10 godina na zadužnice

i preko 10 godina na obveznice. Kada dođu unutar jedne godine do dospijeća, smatraju se
instrumentima tržišta novca. Osjetljivije su na rizik kamatne stope i manje su utržive od
trezorskih zapisa, ali je njihov očekivani povrat (dobit) veći. One su kuponski instrumenti, što
znaci da investitoru obećavaju fiksnu stopu povrata.
Vrijednosnice državnih agencija: To su utržive zadužnice i obveznice koje prodaju
agencije, u vlasništvu ili osnovane od strane državnih agencija. Diskontne zadužnice:
kratkoročna sredstva koja agencija posuđuje drugima i prodaju se po cijeni ispod njihove
nominalne vrijednosti s preko noćnim dospijećima i dospijećima do jedne godine.

Certifikati o depozitu: To je potvrda koja donosi kamatu za sredstva deponirana u

bankovnoj ili nebankovnoj štednoj instituciji. Primarna uloga: pružanje dodatnih izvora
sredstava bankama. Banke ih smatraju investicijom koja nosi mali rizik. Izdaju se kao
potrošački orijentirani, poslovno orijentirane ili institucijski orijentirani (zvani jumbo).

Međunarodni eurovalutni depoziti: Visokokvalitetni i denominirani u valuti koja se

razlikuje od domaće valute zemlje u kojoj su deponirani. To nisu tekući računi, već oročeni
depoziti s fiksnim dospijećima. Imaju kratka dospijeća i nisu osigurani. Zbog višeg kreditnog
rizika, slabije likvidnosti, te veće osjetljivosti na strana politička i ekonomska događanja,
obično donose veću dobit.

Bankovni akcepti: Predstavljaju obećanje banke da ce vlasniku isplatiti određenu

količinu novca na neki određeni budući datum. Jedni od najsigurnijih instrumenata. Obično se
javljaju kao bankovna garancija komitentu koji izvozi, uvozi, skladišti dobra ili kupuje valutu.
Prodajom akcepta od strane banke ne prestaje bankovna garancija. Akcept je diskontni
instrument i prodaje se po cijeni nižoj od nominalne vrijednosti prije datuma dospijeća. Stope
povrata su između dobiti eurovalutnih depozita i dobiti na državne obveznice. Mogu služiti kao
kolateral za posuđivanje sredstava od CB-a.

26
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Komercijalni zapisi: Imaju relativno kratko dospijeće. Izdaju ih zajmodavci višeg
kreditnog rejtinga. Većina ih je izdana uz diskont u odnosu na njihovu nominalnu vrijednost,
iako ima i onih koji nose obećanu stopu povrata (kupon).

Kratkoročne municipalne obveznice: Izdaju ih državne i lokalne zajednice kako bi

pokrile trenutačni nedostatak gotovine. Najuobičajeni instrumenti su porezno anticipativne
zadužnice (TAN) i prihodno anticipativne zadužnice (RAN). Sav prihod od kamata oslobođen
je poreza.

Instrumenti tržišta kapitala:

Državne zadužnice i obveznice s dospijećem preko jedne godine: Medu najsigurnijim i
najlikvidnijim dugoročnim investicijama. Dostupne u širokom spektru dospijeća (od 1 do 10
godina). Nose veći očekivani povrat od trezorskih zapisa, ali za banku predstavljaju veći rizik
cijena i likvidnosti.
Municipalne zadužnice i obveznice: To su dugoročne dugovne obveze koje izdaju
države, gradovi i druge vladine jedinice. Njihova se kamata ne oporezuje. Izdaju se kao
obveznice s uobičajenim obvezama (GO) koje imaju potporu vlade ili Prihodne obveznice koje
se mogu koristiti za financiranje dugoročnih projekata koji ce u budućnosti nositi prihode.
Korporativne zadužnice i obveznice: Korporativne zadužnice: dugoročne dužničke
vrijednosnice izdane od strane korporacija i dospijevaju unutar pet godina. Korporativne
obveznice: imaju duža dospijeća. Atraktivnije osiguravajućim kućama i mirovinskim
fondovima nego bankama zbog većeg kreditnog rizika, te ograničenije tržišta za ponovnu
prodaju. Pružaju veću prosječnu dobit.

Ostali investicijski instrumenti:

Strukturirane zadužnice: Paketi (grupe) vrijednosnica državnih agencija
Sekuritizirana imovina: Hibridne vrijednosnice temeljene na grupama kredita
“Ogoljene vrijednosnice”: Razdvajaju se glavnica i kamata koje se potom prodaju kao
dva zasebna potraživanja.

ČIMBENICI KOJI UTJEČU NA IZBOR BANAKA IZMEĐU INVESTICIJSKIH

VRIJEDNOSNICA

Očekivana stopa povrata: Investicijski službenik mora odrediti ukupnu stopu povrata
svake vrijednosnice, obećanu isplatu kamata, te mogući kapitalni dobitak ili gubitak. U većini
investicija izračunati ćemo dobiti po dospijeću (YTM) ako se vrijednosnica drži do dospijeća,i
planiranu dobiti u razdoblju posjedovanja (HPY) od vremena kupnje do vremena prodaje.
Izloženost oporezivanju: Većina kamatnih i kapitalnih prihoda se oporezuje. Zbog
toga su investitori zainteresirani za njihovu vrijednost nakon oporezivanja. Porezni status
državnih i lokalnih vladinih obveznica - Njihova atraktivnost ovisi o trenutačno važećim
zakonima o oporezivanju (npr. visina poreznih razreda). Instrument za porezni swap: Koristi se
u godinama kada su prihodi od kredita visoki; U poreznom swapu banka obično prodaje
vrijednosnice koje donose manju dobit uz gubitak (kako bi smanjila postojeći oporezivi prihod)
dok istovremeno kupuje nove vrijednosnice koje donose veću dobit kako bi potakla buduće
očekivane povrate. Instrument promjene portfelja - Banke mogu promijeniti svoj portfelj tako
da zamjene nove vrijednosnice koje donose veću dobit sa starim vrijednosnicama čija je dobit
ispod trenutačne tržišne razine.

27
 - Bankarski management -
1. kolokvij
Rizik kamatne stope: Povećanje kamatnih stopa smanjuje tržišnu vrijednost ranije
izdanih obveznica i zadužnica. Razdoblja povećanja kamatnih stopa su cesto obilježena
povećanjem potražnje za kreditima. To cesto znaci prodaju vrijednosnica uz gubitke kako bi se
namirila
potražnja za kreditima
Poslovni rizik: Predstavlja rizik da ce ekonomija ili tržište oslabiti smanjenjem prodaje,
stečajevima i povećanjem nezaposlenosti. To može voditi nevraćanju kredita. Banke se štite
ulaganjem u vrijednosnice.
Rizik likvidnosti: Nastaje poradi mogućnosti prodaje investicijske vrijednosnice prije
dospijeća. Likvidne vrijednosnice: investicije koje imaju tržište prodaje,stabilnu cijenu, te
visoku mogućnost povrata (npr. vladine). Visoka likvidnost vs. niža prosječna dobit
Rizik opoziva: To je pravo isplate i opoziva instrumenata prije njihova dospijeća. Javlja
se obično u vrijeme pada kamatnih stopa. Stoga banke kupuju obveznice koje nose dulje
vrijeme odgađanja opoziva.
Rizik prerane otplate: Neki ce krediti biti raskinuti ili otplaćeni prije plana,
generirajući manji ili veći tok novca prije nego što se očekivalo, a to ce smanjiti očekivanu
stopu povrata. Model ranijih otplata: način donošenja procjena o ranijim otplatama temeljen na
iskustvu iz prošlosti.
Inflacijski rizik: Inflacija ce smanjiti kupovnu moć prihoda od kamata i otplaćene
glavnice od vrijednosnica i kredita, ali i vlasnički kapital. Određenu zaštitu pružaju kratkoročne
vrijednosnice i vrijednosnice s promjenjivim kamatnim stopama.

STRATEGIJE DOSPIJEĆA INVESTICJA

Politika skala ili razmaknutih dospijeća: Nedostatak: ne maksimalizira prihod od

investicija. Prednost: smanjenje fluktuacija prihoda, tendencija povećanja investicijske
fleksibilnosti.

Politika dospijeća koja se odnosi na početak ulaganja: Kupnja isključivo

kratkoročnih vrijednosnica te stavljanje svih investicija unutar kratkog vremenskog intervala.
Naglašava korištenje investicijskih portfelja primarno kao izvora likvidnosti, a ne kao izvora
prihoda.

Politika dospijeća koje se odnosi na završetak ulaganja: Naglašava investicijski

portfelj kao izvor prihoda. Banka može odlučiti da ce investirati samo u obveznice čije je
dospijeće u rasponu od 5 do 10 godina. Ta ce se banka oslanjati na pozajmljivanje s tržišta
novca kako bi ispunila svoje likvidnosne zahtjeve.

Strategija barbell: Kombinacija prethodna dva pristupa. Banka stavlja većinu svojih
sredstava u kratkoročni portfelj visokolikvidnih vrijednosnica (daje likvidnost), te ostalo u
dugoročni portfelj obveznica (koji generira prihod), uz minimalne ili bez investicija u
vrijednosnice srednjoročnog dospijeća.

Pristup očekivanja kamatnih stopa: Neprestano mijenja dospijeća vrijednosnica,

usklađene s postojećim predviđanjima kamatnih stopa i ekonomije. Zahtjeva pomake
bankovnih investicija prema kratkoročnom kraju spektru dospijeća kad se očekuje porast
kamatnih stopa, a prema dugoročnom kraju kad se očekuje pad kamatnih stopa. Zahtijeva
poznavanje tržišnih čimbenika, nosi veći rizik i veće transakcijske troškove.

28
 - Bankarski management -
1. kolokvij

INSTRUMENTI UPRAVLJANJA DOSPIJEĆEM

Krivulja prinosa: Slika načina na koji se tržišne kamatne stope razlikuju za razne
kredite i vrijednosnice s različitim uvjetima i dospijećima. Pruža informaciju o precijenjenim i
podcijenjenim vrijednosnicama, o postojećem stanju između traženja većih povrata i
prihvaćanju većeg rizika. Vrijednosnica čija dobit leži iznad krivulje: primamljiva kupovna
situacija (njezina je dobit trenutačno previsoka, a cijena preniska) i obrnuto. Nagibi krivulje:
Pozitivno nagnuta: očekivanje da ce na tržištu buduće kratkoročne kamatne stope biti više od
današnjih Nagnute prema dolje: očekujemo pad kratkoročnih kamatnih stopa u budućnosti.

Vijek trajanja: Krivulja prinosa ima određena ograničenja. Vijek trajanja mjeri
dospijeće temeljem sadašnje vrijednosti bilo koje pojedine vrijednosnice ili portfelja
vrijednosnica. Daje spoznaju o tome koliko je vremena potrebno da se neka vrijednosnica
financijski isplati banci pod uvjetima sadašnje vrijednosti. Može se koristiti kao instrument
kojim ce se smanjiti izloženost banke riziku kamatne stope.

29