Univerzitet u Zenici

Ekonomski fakultet Zenica, decembar 2015.

SEMINARSKI RAD IZ EKONOMSKE

SOCIOLOGIJE

TRŽIŠTE NOVCA I KAPITALA

Profesor: Dr. sc. Bernard Harbaš Studenti: Kosić Erna

Tabak Ajla
Sadržaj
Uvod............................................................................................................................................3
Financijsko tržište.......................................................................................................................4
Tržište novca i kapitala...............................................................................................................6
Tržište novca...........................................................................................................................7
Instrumenti tržišta novca.....................................................................................................8
Tržište kapitala........................................................................................................................9
Zaključak...................................................................................................................................10
Popis literature..........................................................................................................................11

2
Uvod
Financijski sistem je sastavni dio privrednog sistema i predstavlja ključni činilac razvoja i
prosperiteta nacionalne privrede. Razvoj i funkcionisanje financijskog sistema zavise od
društveno - političkog sistema u zemlji, karaktera vlasništva i stepena privredne razvijenosti.
Njegova najznačajnija uloga je u povezivanju različitih učesnika privrednog života i transfer
sredstava između njih. Financijsko tržište je, prema tome, organizovani prostor na kome se
traži i nudi finansijsko - novčana imovina iskazana u novcu, devizama i kapitalu i to u
gotovinskom ili bezgotovinskom obliku i na kome se u zavisnosti od ponude i tražnje
organizovano formira cijena tih sredstava. (Ristić, 1998: 9) To je organizovani prostor sa
svim elementima neophodnim za njegovo funkcionisanje (vrijeme i pravila kupoprodaje) na
kome se susreću ponuda i tražnja financijskih sredstava. Financijsko tržište se sastoji iz više
segmenata koji su neophodni za njegovo funkcionisanje. Najvažniji segmenti financijskog
tržišta su tržište novca i tržište kapitala (devizno tržište i tržište financijskih derivata). Tržište
novca i tršište kapitala imaju veliki značaj za funkcionisanje nacionalne privrede i ostvarenje
mjera ekonomske politike. (Subić, 2008., 42)

Ključne riječi: tržište, novac, kapital

Tržište - sveukupnost odnosa ponude i tražnje , ekonomski prostor na koje se sučeljavaju

ponuda i tražnja robe, određuju količine koje se prodaju i cijene koje se postižu.
Novac - opće sretstvo razmjene ili plaćanja.
Kapital - novac koji se koristi za vođenje nekog posla. (Kapital, dostupno na:
http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kapital)

3
Financijsko tržište
Financijsko se tržište može najopćenitije definisati kao mjesto na kojem se susreću ponuda i
potražnja financijskih sredstava. Financijska sredstva koja se promeću na financijskim
tržištima razlikuju se sa stajališta rizika njihova ulaganja. Zbog toga je i ravnotežna cijena
takvih sredstava (kamatna stopa uz koju se izravnava ponuda i potražnja) ovisna o riziku
ulaganja.

Promet financijskim sredstvima odvija se korištenjem određenih financijskih instrumenata.

Financijski su instrumenti, u najširem smislu riječi, ugovori u kojima su sadržana prava i
obveze iz nekoga financijskog odnosa. Stoga se financijsko tržište može definirati i kao
mjesto na kojem se obavlja promet financijskim instrumentima.

U užem smislu, financijsko tržište jest mjesto na kojem se obavlja promet vrijednosnih papira.
Riječ je o tržištima vrijednosnih papira, na kojima javna dionička društva konkuriraju svojim
investicijskim projektima za kapital decentraliziran i minijaturiziran kod malih štediša po
najpovoljnijim uvjetima. Kako bi se tim štedišama osigurale atraktivne zamjene za klasične
oblike štednje, organizacija financijskih tržišta mora omogućiti što je moguće učinkovitije
funkcioniranje mehanizma tih tržišta. U širem smislu, financijsko tržište obuhvata i
dogovorno tržište kredita, kao i tržište novca te devizno tržište. (Dedi i Orsag, 2014: 10)

U svakom ekonomskom sustavu, prva skupina obuhvata javnost, ili štediše, koji svoj višak
financijskih resursa stavljaju na raspolaganje ili ga investiraju u financijske institucije i
instrumente. Druga skupina, ili sudionici s financijskim manjkom, prodaju financijske
instrumente ili se zadužuju kod financijskih institucija kako bi stekli financijske resurse koji
su im neophodni da bi nastavili poslovanje ili proširili proizvodnju.

Financijsko tržište čine tržišta kapitala i tržišta novca. Tržišta kapitala su ona na kojima
postoje dugoročni financijski instrumenti, tj. instrumenti čije je dospijeće neodređeno ili se
njima trguje barem godinu dana. Na tržištima novca se trguje vrijednosnim papirima čije
dospijeće je manje od godinu dana.

4
Tijekom vremena, financijska tržišta su postala glavni izvor financiranja razvoja ekonomskih
sektora. Glavni razlog za to je što financiranje preko tržišta kapitala ne podrazumijeva nove
fiksne troškove i dugoročno dospijeće ili dospijeće uopće. Na ovaj način, kompanije mogu
imati pristup svježem kapitalu i poboljšati svoju stabilnost i kreditni rejting.

Financijsko se posredovanje najviše odvija preko banaka i financijskih tržišta. Novi globalni
trendovi deregulacije i internacionalizacije su podstakli razvoj financijskih tržišta, institucija,
a osobito tržišta kapitala. Nebankarske financijske institucije i financijska tržišta postaju sve
više značajna i globalni financijski sustav se podijelio u tom smislu.

Shodno tome, globalni financijski sustav se trenutačno ogleda u dva modela financijskog
sistema: "anglosaksonski" i "kontinentalni".

 Anglosaksonski financijski sistem naglašava financijska tržišta i nebankarske

financijske institucije na štetu banaka. U proteklih dvadeset godina desio se značajan
razvoj financijskih tržišta i instrumenata unutar ovog sistema, koji se smatra
najrazvijenijim u svijetu.

 Kontinentalni model pridaje manje značaja financijskim tržištima i financijskim

instrumentima, što za posljedicu ima veću ulogu za banke, koje su krucijalne
financijske institucije sistema. U kontinentalnom sistemu, banke su univerzalnog tipa -
financijski supermarketi koji nude cijeli dijapazon usluga, uključujući usluge
financijskog tržišta (emitiranje i prodaju vrijednosnih papira, financiranje i financijsko
upravljanje).

Financijski sistem Bosne i Hercegovine generalno slijedi kontinentalni model, u kom banke
imaju vodeću ulogu i u kom su financijska tržišta i instrumenti manje razvijeni.
Financijsko tržište Bosne i Hercegovine ima tržište kapitala, ali nema razvijeno tržište novca.
Instrumenti financijskog tržišta su relativno nerazvijeni (bez ijednog inovativnog
instrumenta). Tržište kapitala Bosne i Hercegovine je organizirano i regulirano na dva tržišta
kapitala, od kojih je jedno u Federaciji BiH, a drugo u RS. Vrijednosnim papirima se također
trguje na dvije burze, SASE (sarajevska burza) i BLSE (banjalučka burza). (Tržište kapitala,
dostupno na: http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr)

5
Tržište novca i kapitala

Raziličiti tipovi tržišta koji su postojali kroz historiju, imali su vlastite vrste financijskih
instrumenata, a ponekad i vlastitu vrstu novca. U jednom trenutku počela su se razvijati
zasebna tržišta u novcu i kapitalu. Tržišta novca i kapitala, kako bi postojala, ovise o drugim
tržištima.
Rasprava o novcu i bankarstvu u kontekstu tržišta razlikuje se od načina kako se te teme
tretiraju u ekonomskoj sociologiji. O novcu se često raspravlja odvojeno od tržišta, kao da
ono ima samostalnu egzistenciju i porijeklo. Sociolozi često proučavaju utjecaj novca na
društvo li funkciju novca, a ponekad se na novac gledalo kao na neku vrstu homogenog
entiteta, koji je u sonovi uvijek isti, bez obzira na društvenu situaciju. (Swedberg, 2006: 151)

Kako tržišnu privredu karakteriše proces razmjene koji se obavlja pomoću novca, nužno je
istaći da iako novac predstavlja simbol on utiče na tokove reprodukcije i putem njega se
stvaraju realne vrijednosti. Novac je ono što je prihvaćeno i koristi se u procesu razmjene,
očuvanja vrijednosti, obračunska jedinica i zaštita za odgođeno plaćanje. Novac predstavlja
najlikvidniji dio imovine.
Postoje dvije vrste novca:
 robni
 fiducijarni
U osnovi fiducijarnog novca je vjerovanje, u prihvatljivost novca, da će bit prihvaćen u
plaćanju roba i usluga.

Novac ima četiri osnovne funkcije:

 sredstvo razmjene
 sredstvo očuvanja vrijednosti
 obračunska jedinica - mjera vrijednosti
 sredstvo odgođenog plaćanja (Kešetović, 2002: 12)

6
Tržište novca

Novčano tržište ili tržište novca je dio financijskog tržišta na kome se trguje
gotovinom:žiralnim nacionalnim novcem i kratkoročnim kreditima i depozitima i
bezgotovinom: mijenicama i svim vrstama kratkoročnih hartija od vrijednosti kao i drugim
novčanim surogatima. (Ristić, 1998: 13) Odnosno, tržište novca jest mjesto susretanja ponude
i potražnje financijskih sredstava s kratkim rokom raspolaganja.

Ono obuhvata:
 dogovorno tržište kratkoročnih kredita
 tržište kratkoročnih vrijednosnih papira
 međubankovno tržište novca, tj. tržište novca između financijskih institucija

U najširem smislu značenja riječi, tržište novca obuhvata i devizno tržište, tj. tržište stranih
valuta. Ponudu na tržištu novca čine različiti subjekti, pravne i fizičke osobe koje raspolažu
viškovima (suficitom) kratkoročno slobodnih novčanih sredstava, koje iznose na tržište
novca. Osim tih sudionika, na tržištu novca javlja se i centralna monetarna institucija
(Narodna banka, Centralna banka ili Sistem federalnih rezervi) s novčanom emisijom. Upravo
prisutnost novčane emisije na strani ponude kratkoročno slobodnih novčanih sredstava
uvjetuje određeni stupanj nesavršenosti tržišta novca. Što je učešće novčane emisije veće, veći
će biti i stepen nesavršenosti jer će na formiranje cijene novca (kamatne stope) utjecati i
novčana emisija. Potražnju na tržištu novca čini deficit novčanih sredstava pravnih i fizičkih
osoba. Promatrano sektorski, i na strani ponude i na strani potražnje valja razlikovati subjekte
iz privrede, države i lokalnih jedinica te stanovništvo. Pritom se na neto razini suficit ponude
novca, u pravilu, javlja u sektoru stanovništva, dok su sektori privrede i države, u pravilu, s
neto deficitom. Na taj način je i temeljni zadatak tržišta novca da dovede kratkoročno
slobodna novčana sredstva za potrebe privrede uz najmanje troškove. Zbog same prirode
organiziranja tržišta novca, stanovništvo se teško može uključiti u izravne financijske odnose
na tom tržištu. (Dedi i Orsag, 2014: 13)

Novčano tržište se u odnosu prema drugim financijskim tržištima, sa aspekta obavljene

trgovine na njemu, smatra najvećim. Pri tom je u strukturi obima trgovine dominantno učešće
bankarskog sektora, zbog čega se ovo tržište u praksi često naziva i međubankarsko tržište,

7
Takav naziv je, međutim, sa teoretsko - naučnog stanovišta neprihvatljiv, jer on novčanom
tržištu daje mikro - strukovni, a ne tržišno - nacionalni karakter. (Ristić, 1998: 15)

Instrumenti tržišta novca

Brojni su instrumenti tržišta novca. Neki su utrživi i predstavljaju relativno likvidne

vrijednosne papire, dok su drugi dogovorni, vrlo niskog stepena likvidnosti.
Likvidni vrijednosni papiri jesu vrijednosni papiri s aktivnim tržištem, koji se mogu brzo i
lako kupovati ili prodavati po predvidivim cijenama.

Instrumenti tržišta novca su:

 trezorski zapisi ministarstva financija
 blagajnički zapisi i certifikati o depozitu banaka
 komercijalni zapisi javnih dioničkih društava
 repo aranžmani
 različiti oblici kratkoročnih kredita i na njima temeljenim zadružnicama

Kratkoročni vrijednosni papiri najčešće nemaju razvijeno sekundarno tržište. Iznimka su

trezorski zapisi, odnosno blagajnički zapisi vlade koje po pravilu emitira Ministarstvo
financija. Kao instrumenti tržišta novca postoje i drugi izvedeni vrijednosni papiri, zatim
različiti oblici mjenica, kreditni aranžmani, eurodolar certifikati o depozitu itd. (Dedi i Orsag,
2014: 13 i 14)

8
Tržište kapitala

Tržišta kapitala imaju brojne važne funckije. Prvenstveno, ona su mehanizam koji omogućuje
prijenos srestava koja se mogu investirati od ekonomskih subjekata s financijskim viškom
prema onima s financijskim manjkom. Ovo se postiže prodajom vrijednosnih papira onima
koji imaju višak sredstava. Kao rezultat, preduzeća, vlade, lokalne vlasti, nadnacionalne
organizacije i sl. imaju pristup većim količinama kapitala nego što bi bio raspoloživ da se
moraju osloniti isključivo na stvaranje vlastitih izvora. To je tzv. primarno tržište.
Druga funkcija tržišta kapitala je da ono djeluje kao sekundarno tržište za vrijednosne papire
koji su mogli biti emitirani u prošlosti. Tržište dozvoljava vlasnicima dionica ili obveznica da
ih prodaju brzo i tako osigurava stepen likvidnosti koji inače ne bi bio izvediv. Postojanje
sekundarnog tržišta čini djelovanje primarnog tržišta efikasnijim. (Foley, 1998: 6)

Prednosti tržišta kapitala: (Foley, 1998: 10)

 rast
 položaj
 fleksibilnost
 realizacija imovine

Nedostaci tržišta kapitala: (Foley, 1998: 11)

 izloženost javnosti
 pritisak investitora
 stjecanja
 odavanje povjerljivih informacija

9
Zaključak

Iz gore navedenog možemo zaključiti da je tržište kapitala tržište dugoročnog kapitala,

odnosno tržište dugoročnih vrijednosnih papira. Izuzetno je važno sa stajališta pribavljanja
novca za poslovanje i proširenje poslovanja poduzeća jer se na tržištu kapitala zadovoljava
najveći dio potreba poduzeća za kapitalom.
U najširem smislu razlikuje se:
 dogovorno tržište ili tržište kredita
 tržište vrijednosnih papira, koje se smatra i tržištem kapitala u užem smislu. 

Bеrze vrijednosnih papira i bеrze efekata najznačajnija su organizirana tržišta kapitala. Važnu
ulogu na tržištu kapitala imaju financijski posrednici te posrednici pri kupoprodaji
vrijednosnih papira: specijalisti za kupoprodaju vrijednosnih papira, burzovni mešetari,
investicijske kuće, banke i druge financijske organizacije te investicijski bankari. U skladu sa
prirodom tržišta kapitala, kome je promjenljivost inherentna karakteristika, postizanje
"modela nultnog rizika" je nemoguće i, u svakom slučaju, nepoželjno. Bilo koji takav model
bi bio toliko skup, što bi činilo da je firmama pretjerano opterećujući, a takođe nespojiv sa
ciljevima regulative.

Takav model bi bio štetan po zemlju u cjelini i finansijski neodrživ. Štaviše, ustanovljenje
ovog modela bi usporilo razvoj tržišta, razvijanje novih aktivnosti na tržištu kapitala,
konkurentnost, a bilo bi nespojivo i sa zahtjevom da učesnici na tržištu kapitala samostalno
snose odgovornost. Drugi neželjen fenomen bi bio da investitori postupaju na osnovu
pogrešne pretpostavke da nijedna firma ne može propasati. To bi demotivisalo kako
pojedince, tako i firme da brižljivo procijene rizike u vezi sa odlukama o investiranju.

10
Popis literature

Knjige:
 Ristić Ž., 1998., Eskontno tržište, Podgorica: Biblioteka MEGATRENDOVI

 Orsag S. i Dedi L., 2014., Tržište kapitala, Zagreb: alka script d.o.o.

 Swedberg R., 2006., Načela ekonomske sociologije, Zagreb: MATE d.o.o.

 Kešetović I., 2002., Novac i bankarski sistem, Tuzla: d.o.o. Feri

 Foley J. B., 1998., Tržišta kapitala, Zagreb: MATE d.o.o.

Časopisi:

 Subić V., Tržište novca i tržište kapitala, Škola biznisa, br. 2, 2008., Visoka poslovna
škola strukovnih studija u Novom Sadu

Web - literatura:

 Kapital, http://www.moj-bankar.hr/Kazalo/K/Kapital

 Tržište kapitala, http://cbbh.ba/index.php?id=673&lang=hr

11