UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET

UNIVERZITET U TUZLI
EKONOMSKI FAKULTET
Redovan studij
Školska 2019/2020. Godina

SEMINARSKI RAD
MEĐUNARODNI MONETARNI SISTEM

Predmenti nastavnik: Studenti:

Dr. Sc. Senija Nuhanović, vanredni profesor Jakubović Tarik, 3/40-I/18
Filipović Davor, 3/77-I/18

Tuzla, mart 2020. Godina

Contents
Uvod.................................................................................................................................................... 1

Međunarodna likvidnost ..................................................................................................................... 2

Međunarodni monetarni sistem ........................................................................................................... 3

Monetarni standardi ............................................................................................................................ 4

Zlatni standard .................................................................................................................................... 5

Prosječne stope rasta proizvodnje zlata u procentima......................................................................... 8

............................................................................................................................................................ 8

Međuratno razdoblje ........................................................................................................................... 9

Razvoj međunnarodnog monetarnog Sistema poslije II Svjetskog Rata .......................................... 10

Zlatno-devizni sistem iz Bretton-Woodsa......................................................................................... 11

Razvoj i problemi međunarodnog monetarnog sistema poslije rata ................................................. 12

Pravci razvoja međunarodnog monetarnog Sistema ......................................................................... 13

Određivanje burzovne cijene zlata .................................................................................................... 14

Institucije međunarodnog monetarnog Sistema ................................................................................ 15

Zaključak .......................................................................................................................................... 16
 Uvod

Međunarodni monetarni fond (MMF) je osnovan u julu 1944. Godine s ciljem promoviranja
međunarodne monetarne suradnje, sigurne razmjene i pouzdanih dogovora o razmjeni te kako
bi poticao ekonomski rast i povećanje zaposlenosti, i osigurao privremenu financijsku pomoć
zemljama kojima je potrebno olakšati izravnanje platnih bilanca. MMF ima 188 zemalja
članica.

U ovom seminarskom radu smo obrazložili temu Međunarodnog Monetarnog Fonda, njegovo
nastajanje, razvijanje, uspone I padove I slične povezane teme. Isto tako, naglašeno je na kojem
prinicipu je funkcionisao prijašnji sistem (Zlatno – Devizni) koji se nije pokazao kao najbolji
iz više razloga vezanih za eksploatisanje (iskorištavanje) pomenutog sistema

1
 Međunarodna likvidnost

Međunarodnu likvidnost čini skup svih međunarodno prihvatljivih sredstava za likvidiranje

obaveza proistekli iz neravnoteže u bilanci plaćanja bilo da ih drže središnje banke ili da se
mogu lako i brzo dobiti od međunarodnih monetarnih institucija.

Međunarodno prihvatljiva sredstva u kojima države mogu držati svoje međunarodne rezerve
sa kojima mogu eliminisati svoje ravnoteže u bilancama plaćanja čine međunarodnu likvidnost.

Da bi Međunarodni monetarni sustav dobro funkcionira o, on mora imati na raspolaganju

međunarodno prihvatljiva sredstva kojima će podmiriti neravnoteže u bilanci plaćanja
pojedinih zemalja.

Potražnja za međunarodnim rezervama neki zemlje ovisi i prije svega o veličini knjiznih
međunarodnih transakcija i o neravnoteže u njezinoj bilanci plaćanja.

Osim veličine međunarodnih transakcija, neravnoteže u bilanci plaćanja, snage i brzine

djelovanja mehanizama za uravnotezavanje bilansi plaćanja, veličina potrebnih međunarodnih
rezervi zemlje bitno ovisi o institucionalnom okviru međunarodne ekonomije. Taj
institucionalni okvir funkcioniranja svjetske privrede zovemo Međunarodni monetarni sustav.

Kao što transakcija potražnja za novcem omogućuje kućanstvo da premosti Jaz između
novčanih primitka i izdataka, tako i međunarodne rezerve omogućuju države da premosti Jaz
između mjesnih međunarodnih plaćanja i primanja

2
 Međunarodni monetarni sistem
Temeljna je zadaća međunarodnog monetarnog sustava da svijet opskrbljuje odgovarajućom
veličinom međunarodni likvidnosti Međunarodni monetarni sustav čini i skup međunarodnih
sporazuma i institucija kojima se reguliše međunarodna likvidnost, konvertibilnost jedne valute
u drugu i u sredstva rezervi, i kojima se guli ram stezanje eksterni ravnoteže putem promjeni
deviznog tečaja ili drugim mjerama. Dakle, Međunarodni monetarni sustav čini i skup
međunarodnih sporazuma o sustavu međunarodnih plaćanja i skup međunarodni institucija
koje ta plaćanja omogućuju ili olakšavaju. Tri su temeljne pitanja koja se postavljaju u analizu
međunarodnog monetarnog sustava, a to su:
1. Povjerenje koje je uvjet njegovi stabilnosti
2. Kontrola volumena međunarodne likvidnosti u interesu stabilizacije
3. Veličina razdiobe koristi Koje iz međunarodnog monetarnog sustava rezultiraju
Povjerenje u sredstva međunarodnih rezervi jeste jedan od najvažnijih problema
međunarodnog monetarnog sustava. Problem povjerenja sastoji se u opasnosti da imaoci
međunarodnih rezervi supstitutiraju jednu vrstu rezervi u drugu u skladu sa Greshamovim ovim
zakonom i tako stvore velike probleme čitavom međunarodnom monetarnom sustavu. To se
upravo i dogodilo krajem 60-ih i početkom 70-ih godina kada je izgubljeno poverenje u dolar
i dolarska sredstva se mijenjala za zlato. Rezultat je bio kolaps cijelu međunarodnu zlatno
dolarskog sustava 1971.
Problem povjerenja može se eliminirati ako postoji samo jedan oblik međunarodnog novca,
međunarodnih rezervi. Čim je više oblika međunarodnih rezervi, veća je opasnost od promjena
jednog u drugi.
Osnovni ciljevi MMF-a su:
-Unapredenje medjunarodne saradnje kroz konsultacije i zajednicko rešavanje monetarnih
problema.
-Proširivanje medjunarodne trgovine, rast zaposlenosti, dohotka i proizvodnje.
-Stabilizacija deviznih kurseva I sprecavanje konkurentskih depresijacija.
-Multilateralizam u medjunarodnim placanjima za tekuce transakcije I uklanjanje deviznih
ogranicenja koja sputavaju rast medjunarodne trgovine.
-Obezbedenje finansiskih sredstava za pomoc zemljama clanicama u uravnoteženju platnog
bilansa.
-Smanjenje platnobilansnih neravnoteža.
Zadatak MMF-a nije smo rešavanje problema pojedinih zemalja vec i funkcionisanje
medjunarodnog monetarnog sistema kao celine. Njegovi clanovi zajedno rade na
uspostavljanju stabilnog svetskog rasta. MMF radi na pronalaženju nacina da se preduhitre,
kontrolišu i rešavaju finansijske krize.

3
 Monetarni standardi

Prvobitno je izraz Monetarni standard označavao određenu težinu zlata ili srebra koja je služila
kao vrhunski oblik novca, referalna količina u koju su se sve manje novčane jedinice mogle
mijenjati. Nakon toga se izraz Monetarni standard počeo upotrebljavati u značenju Monetarni
sustav, a to znači skup institucija i načina plaćanja radni rivanje dugova.

Monetarni standard ima dva aspekta; domaći i međunarodni. Domaći aspekt odnosi se na
propise koji regulisanju količinu domaće novčane ponude i njezin porast. Međunarodni aspekt
odnosi se na aranžmane kojima se određuje externa vrednosti domaće valute.

Svi se Monetarni standardi mogu podijeliti na robne i papirne novčane standarde. Robni
standardi mogu biti temeljan i na metalima ili drugim roba ma, ili košarica ma roba koji
uključuju imetak. Metalni robni standardi bili su obično temeljeni na srebru ili Zlatu ili njihovoj
kombinaciji. Papirni novac nema unutarnje vrijednosti, već ima vrijednost samo zato jer ga
privredni subjekti prihvaćaju u razmjeni za realne robe i usluge. Glavna je prednost papirnog
standarda u tome što je proizvodnja novčanih jedinica jeftina i što je vrlo fleksibilna, pa se
može dobro prilagoditi privrednom rastu realni proizvodnje. Loša je strana papirnog standarda
u tome što ga se može vrlo jeftino proizvesti više nego što je potrebno, pa njegova kupovna
moć opada, a povjerenje u njega se smanjuje

4
 Zlatni standard

Zlatni standard je monetarni sustav u kojem standardni ekonomska jedinica računa se temelji
na fiksnom količinom zlata . Tri vrste mogu se razlikovati: specie, poluga, i razmjena.

U zlatnom specie standarda novčana jedinica je povezana s vrijednošću cirkulirajućih zlatnika

ili novčanu jedinicu ima vrijednost određenog kruži zlatne medalje, ali i druge kovanice mogu
biti izrađene od manje vrijednih metala. Standardna zlatne poluge je sustav u kojem zlatnika
ne cirkuliraju, no vlasti pristati na prodaju zlatnih poluga na zahtjev po fiksnoj cijeni u zamjenu
za kruži valutu. Standardna zlato Razmjena obično ne uključuje cirkulaciju zlatnika. Glavna
značajka standarda zlato tečaja je da vlada jamči fiksni devizni tečaj za valutu druge zemlje u
kojoj se koristi zlatni standard (specie ili poluga), bez obzira na vrstu bilješke ili kovanica se
koriste kao sredstvo razmjene. To stvara de facto zlatni standard, gdje je vrijednost sredstava
za zamjenu ima fiksni vanjski vrijednost u smislu zlata koje je neovisno od stvarne vrijednosti
sredstava za same razmjene.

Većina zemalja napustio zlatni standard kao temelj svojih monetarnih sustava u nekom
trenutku u 20. stoljeću, iako mnogi drže znatne rezerve zlata . [1] [2]

Procjenjuje se da je ukupno 174,100 tona zlata su minirana u ljudskoj povijesti, prema GFMS
od 2012. To je otprilike 5,6 milijardi Troy unci , ili, u smislu volumena, oko 9261 kubičnih
metara (327,000 cu ft), ili kocke 21 metara (69 ft) na jednoj strani. Postoje različite procjene
ukupnog volumena zlata minirano. Jedan od razloga za varijance je da je zlato je minirana već
tisućama godina. Drugi razlog je da su neki narodi nisu osobito otvoren o tome koliko zlata se
minirano. Osim toga, teško je objasniti zlata izlaz u nezakonite poslove rudarstva. Svjetska
proizvodnja u 2011. godini bio je 2.700 tona . Od 1950-ih, godišnje zlato izlaz rast otprilike
ide u korak s rastom svjetske populacije oko 2x, , iako daleko manje od svjetskog gospodarskog
rasta neke 8x, ili neki 4x od 1980. [Podrijetlo

Standardna zlato specie nastao iz rasprostranjenog prihvaćanja zlata kao valute. Razna roba se
koristi kao novac ; obično, onaj koji gubi najmanje vrijednosti tijekom vremena postaje
prihvaćen oblik. Korištenje zlata kao novca počelo tisuće godina u Maloj Aziji.

Tijekom ranih i srednjih srednjem vijeku je bizantski zlatni Solidus , poznatiji kao bezant , bio
je naširoko koristi širom Europe i Sredozemlja. Međutim, kako Bizanta gospodarski utjecaj
smanjio, tako je korištenje bezant. Na njezinom mjestu, europske teritorije izabrao srebro kao
svoju valutu preko zlata, što je dovelo do razvoja srebra standardima .

Srebrna novčana jedinica na temelju Rimskog denar postala glavna osobina kovanica od
Kraljevstvo Mercija u Velikoj Britaniji u vrijeme kralja Offa , oko CE 757-796. [11] Slične
novca, uključujući i talijanske denara, francuski negiraju i španjolski dineros kružile u Europi.
Španjolski istraživači otkrili srebra depozite u Meksiku 1522., a na Potosí u Boliviji u 1545.

5
Međunarodna trgovina došao ovise o kovanicama, kao što su španjolski dolar , na Talir Marije
Terezije , a kasnije u Sjedinjenim Državama trgovine dolar .

U modernim vremenima, Britanska Zapadna Indija je bio jedan od prvih područja na usvajanje
standarda zlato specie. Nakon kraljice Anne 's proglašenjem 1704., britanski West Indies zlatni
standard je bio de facto zlatni standard na temelju španjolskog zlatnog stari španski novac . U
1717., Sir Isaac Newton , majstor Royal Mint , uspostavio novi odnos metvica između srebra i
zlata koje je utjecalo na vožnju srebro iz cirkulacije i stavljajući Britaniju na zlatni standard.

Formalna zlatni specie standardni prvi put osnovana 1821. godine, kada je Britanija ga je
usvojila nakon uvođenja zlata suverena u novom Royal Mint u Tower Hill u 1816. Sjedinjene
provincija Kanade 1853. godine, Newfoundlanda u 1865, a Sjedinjene Države i Njemačka ( de
jure ) u 1873. usvojio zlato. Sjedinjene Države su koristili orla kao svoje jedinice, Njemačka
uvodi novu zlatnu pečat , dok je Kanada usvojila dvojni sustav koji se temelji na obje američki
zlatni orao i British zlatne suverena.

Australija i Novi Zeland usvojila britanski zlatni standard, kao što je učinio Britanska Zapadna
Indija, a Newfoundland je bio jedini britanski Empire teritorij predstaviti svoj zlatnik. Royal
Mint grane su osnovana u Sydneyu , Melbourneu i Perthu u svrhu kovanja zlata vladare iz
Australije bogatih nalazišta zlata.

Standardna zlato specie došao do kraja u Velikoj Britaniji i ostatku Britanskog carstva s
izbijanja Prvog svjetskog rata .

Srebro

Od 1750. do 1870. godine, ratovi unutar Europe, kao i trajni deficit s Kinom (koja se prodaje
u Europi, ali je imao malo koristiti za europske robe) isprazniti srebro iz gospodarstvima
zapadne Europe i SAD-a. Kovanice su udarali u sve manje i manje brojeve, a bilo je širenje
bankovnih i burzovnih bilješke se koriste kao novac.

Ujedinjeno Kraljevstvo

U 1790s, Velika Britanija pretrpjela srebrni manjak. Završena je odlicno veći srebrnog novca i
umjesto toga izdaju "token" srebrnjake i overstruck stranih kovanica. S kraja napoleonskih
ratova je Bank of England započeo masivnu recoinage programa koji je stvorio zlatni standard
vladare, kruži kruna, na pola krune i na kraju bakrene novčića u 1821. The recoinage srebra
nakon duge suše proizvedeno praska kovanica. Ujedinjeno Kraljevstvo udari gotovo 40
milijuna šilinga između 1816. i 1820. godine, 17 milijuna pola krune i 1,3 milijuna srebrne
krune.

Zakon o 1819 za nastavak gotovini postavljen 1823. kao datum za nastavak konvertibilnosti,
koji je donesen od strane 1821. Tijekom 1820-ih, male bilješke su izdane od strane regionalnih
banaka. To je bio ograničen u 1826, dok je Bank of England je dozvoljeno postaviti regionalne
podružnice. Godine 1833., međutim, Bank of England bilješke su napravili zakonsko sredstvo
plaćanja i otkup od strane drugih banaka bio obeshrabren. U 1844. je Zakon Bank Charter
utvrdio da Banka Engleske bilješke u potpunosti su potpomognuti zlata i oni su postali pravni
6
standard. Prema strogom tumačenju zlatnog standarda, ovaj 1844 čin označio je uspostavu
pune zlatni standard za britanskog novca.

Ujedinjene države

U 1780, Thomas Jefferson , Robert Morris i Alexander Hamilton preporučuje Kongresu

vrijednost decimalni sustav. Ovaj sustav bi se moglo odnositi na novac koji u SAD-u. Pitanje
je što tip od standarda. Zlata, srebra ili oboje [14] Sjedinjene Države usvojen je srebrnu
standarda temelji se na španjolskom mljevenog dolara u 1785.

međunarodna

Od 1860. do 1871 različitih pokušaja da se oživi dvo-metalik standarda su napravili,

uključujući i onaj temeljen na zlato i srebro franak; Međutim, uz brzi priljeva srebra iz novih
depozita, očekivanje oskudnog srebra završio.

Interakcija između središnjeg bankarstva i postojane valute formiran primarni izvor monetarne
nestabilnosti u tom periodu. Kombinacija ograničenoj opskrbi bilješke, vlada monopol na
izdavanje bilješki i posredno, središnje banke i jednoj jedinici vrijednosti proizvedenog
gospodarske stabilnosti. Odstupanje od ovih uvjeta proizvedena monetarne krize.

Podcijenjena bilješke ili ostavljajući srebro kao spremište vrijednosti uzrokovane

gospodarskim problemima. Vlade, zahtijevajući specie kao sredstva plaćanja, mogao bi stoga
isprazniti novac iz gospodarstva. Gospodarski razvoj proširio potrebu za kredit. Potreba za
solidnu osnovu u monetarnim poslovima proizveo brzo prihvaćanje zlatni standard u razdoblju
koje je uslijedilo.

Japan

Nakon odluke njemačke nakon 1870-1871 francusko-pruskog rata za izdvajanje odštete kako
bi se olakšalo prelazak na zlatni standard, Japan je dobio potrebne rezerve nakon kinesko-
japanski rat od 1894-1895. Za Japan, kreće se u zlato se smatra vitalnim za dobivanje pristupa
zapadnim tržištima kapitala. [15]

7
 Prosječne stope rasta proizvodnje zlata u procentima

Kao što je vidimo u tablici, stope Rasta proizvodnje zlata su varirale. Stopa Rasta ponude zlata
Bitno je utjecaja na stopu Rasta ponudi novca. Zbog toga je stopa Rasta proizvodnje
monetarnog zlata ograničava laptop porastom proizvodnje i međunarodne razmene, što je
najveći nedostatak zlatnog standarda.

Budući da zlatni standard daje Vladi vrlo malo Diskrecije kod rada monetarne politike,
ekonomije u zlatnom standardu nisu sposobne izbjegnuti ili nadoknaditi ni novčane ni prave
šokove. Posledica toga bila je i veća nezaposlenost u razdoblju zlatnog standarda. Na kraju,
svakako bi trebalo razmotriti i glavni nedostatak zlatnog standarda, a to je trošak resursa za
proizvodnju zlata. Milton friedman Je za Sjedinjene Američke Države procjena troškove
održavanje čistog zlata koji su 1960 godine iznosi više od 2,5% bdp-a, dok bi ti troškove 2005
godine iznosili 300 milijardi dolara.

8
 Međuratno razdoblje

Prvi svjetski rat unio je Mnoge strukturne promjene u sferi proizvodnje, a osobito u sferi
međunarodne trgovine i finansija. Kao rezultat različitih ratnih napora pojedinih zemalja
pojavile su se velike neravnoteže u bilanci plaćanja pojedinih zemalja.

Pravila igre zlatnog standarda prestala su se poštovati nakon Prvog svjetskog rata. Zemlje koje
su imale suficit prihvatile su politiku njegove sterilizacije. Tako je teret uravnoteženje pao na
zemlje sa deficitom u bilanci plaćanja za razliku od zlatnog standarda gdje je taj teret, bio
raspoređen između Zemlje deficita i suficita. Istodobno, otpor cijena i plaća na kretanja prema
dolje bio je sve jači, što onemogući je automatsko uravnoteženje bilance plaćanja putem
cijena, u zemljama sa deficitom u bilanci plaćanja. To je uticalo na porast nezaposlenosti Šta
je prijetilo socijalnim problemima. Osim toga, zbog velikih strukturnih promjena koji se
dogodile za vrijeme prvog svjetskog rata II naplatiti pritisaka, zemlje više nisu znale Na kojoj
razini da vežu svojim valutu za zlato. Zato su pustili svoje valute da plivaju kako bi našle svoj
ravnotežni tečaj na kojem bi ponovo vezale za zlato. Tada se i pojavila teorija pariteta kupovne
moći Cassela, koju je bio cilj da procjeni ravnotežne intervalutarne tečajna pojedinih valuta.

Svi pokušaj obnove svjetski privrede i trgovine, nakon Prvog Svetskog Rata kretali su se u dva
smijera.

1. Uspostavi slobode svetske trgovine

2. Uspostavi međunarodne monetarne stabilnosti.

Prvi koraci u tom smjeru učinjene su odmah nakon Prvog svetskog rata na međunarodnoj
monetarnoj konferenciji u Briselu 1920 godine koja je prvi put donijela prijedlog o
međunarodnoj novčanoj stabilizaciji putem stabilizacije kupovne moći pojedinih nacionalnih
valuta.

U cilju lakšeg odvijanja međunarodnih plaćanja u vezi sa obavezama nastalih iz prvog

svjetskog rata osnovana je u bazelu banka za međunarodna plaćanja koja je osim svog
temeljnog zadatka imala poslužiti, barem prema zamisli svojih osnovaca, kao polazna tačka da
kasniju izgradnju međunarodniog sustava upravljanje novcem

9
 Razvoj međunnarodnog monetarnog Sistema poslije II
Svjetskog Rata

Drugi svjetski rat Ponovo je živio rasprave oko međunarodnog monetarnog uređenja, te su
tijekom rata izneseni Keynesov i Whiteov nacrt međunarodnog upravljanja novca. Ovi nacrti
polaze od pretpostavke, da pokreti zlata i promjene u valutarnim tečajevima nisu dovoljne da
bi se održava ravnoteža između međunarodne bilanse kapitala i međunarodne trgovinske
bilanse, pa da je stoga potrebno izgraditi sustav međunarodnih kratkoročnih valutarnih kredita,
rukovođenje kojih bi bilo provjereno međunarodnog monetarnog Fondu. Na dalje, za obnovu
multilateralne svjetske trgovine, Potrebno je uvesti međunarodnu novčanu jedinicu, koja bi
imala preuzeti barem djelomično funkciju, koju je prije imalo zlato.

Ovaj Međunarodni monetarni fond bio bi neka vrsta međunarodne obračunske ustanove, koja
bi knjigovodstvenim putem obavljala multilateralno obračunavanje obveza i potraživanja
svojih država članica. Ta bi se obračunavanja imala voditi u novj međunarodnoj novčanoj
jedinici, koju je Kejns nazvao " Bancor " , a White " Unitas ". Pojedine zemlje bi na temelju
jednog posebnog sporazuma imale utvrditi tečaj svoje valute prema "Bancoru", odnosno
"Unitasu", a tečaj se ne bi smio mijenjati bez posebnog odobrenja međunarodnog Fonda.
Obračunavanje bi se obavljalo sredstvima, koje svaka država članica ulaže u fond i koji su
kvota dotične zemlje. Jedan i drugi nacrt nastojali su riješiti probleme uravnoteženja bilance
plaćanja i obnovi međunarodne trgovine samo s tom razlikom što Keynes vidi i težište
problema u oslobađanju međunarodnog mjerila vrijednosti od zlata i u stvaranju međunarodne
novčane ustanove čija bi kreditna djelatnost imala izričito ekspanzivni karakter, dok White
smatra da bi fond morao barem u umjerenom obliku ostati povezan sa zlatom.

10
 Zlatno-devizni sistem iz Bretton-Woodsa

Na konferenciji u Bretton Woodsu postavljeni su temelji poslije ratnom međunarodnog

monetarnog sustava. Tri su temeljne značajke toga sustava:

1. Zlatno - devizni standard. Svaka je zemlja morala fiksirati vrijednost svoje valute u
terminima zlata ili američkog dolara i preuzeti obavezu da će intervenisati na deviznom tržištu
da ne dozvoli da tako fiksiran tečaj odstupa više od plus ili minus 1%. Na taj se način tom
sustavu osigurala stabilnost, pa je on tako preuzeo od zlatnog standarda i njegovu najveću
prednost. Te prednosti su:

- Fakturisanjem u domaćoj valuti izbegavaju se troškovi transakcija u stranoj valuti, kao i

tečajni rizik.

- Kad inozemci drži svoje rezerve u valuti neke zemlje, to je isto kao da ta zemlja dobije od
njih beskamatni zajam.

- Financijski centar zemlje rezervne svjetske valute postaje svjetski financijski centar. Otkako
je dolar preuzeo ulogu svjetske rezervne valute, New York je postao glavnim svjetskim
finansijskim centrom.

2. Međutim, zlatno- devizni standard utemeljen na konferenciji u Bretton Woodsu nastojao je

otkloniti najveći nedostatak zlatnog standarda - njegovu nefleksibilnost. To se trebalo postići
tako da se u slučaju fundamentalne neravnoteže u bilanci plaćanja dozvoli zemlji da promijeni
tečaj svoje valute.

3. Osnivanje važnih međunarodnih institucija : međunarodnog monetarnog Fonda MMF i

međunarodne banke za obnovu i razvoj.

Temeljna zadaća MMF-a jest da pomaže zemljama članicama u finansiranju privremene

neravnoteže u njihovim bilancama plaćanja.

Temeljna zadaća Svjetske banke jest davanje dugoročnih zajmova za obnovu i razvoj. U tu
svrhu stvorene su dvije njezine agencije : međunarodna finansijska korporacija IFC i
međunarodna agencija za razvoj IDA.

11
 Razvoj i problemi međunarodnog monetarnog sistema
poslije rata

Nakon prelaznog razdoblja poslije drugog svjetskog rata valute su trebale biti međusobno
konvertibilne. Većina zapadnoevropskih valuta postala je konvertibilna 1961. godine (neke su
de facto bile konvertibilne još od 1958.).

Međutim, neposredno nakon rata, Europa i Japan trebali su velike količine rezervi radi
finansiranja uvoza zbog obnove i izgradnji svoje privrede. Uvozili su uglavnom iz SAD-a.
SAD je imala velike suficite u vanjskotrgovinskoj bilanci. Od 1950. godine smanjivao se suficit
bilansi plaćanja SAD i pomalo prelazio u deficit. U to vrijeme postojala je činjenica što su
dolari kao međunarodne rezerve bili privlačni od zlata, jer su dolarske rezerve nosile kamate,
a zlato ne. Međutim od 1958. nadalje deficiti u bilanci plaćanja SAD postojali su sve veći zbog
sve većeg izvoza kapitala iz SAD i zbog vijetnamskog rata. Rastući deficiti u bilanci plaćanja
SAD povećavali su ponudu dolara za međunarodne rezerve ostalih zemalja. SAD je dovela do
"dolarske poplave". Dolarska poplava je dovela do smanjenja povjerenja u američki dolar kao
sredstvo međunarodnih rezervi. Zbog toga je sve više zemalja tražilo od američke središnje
banke konverziju svojih dolarskih potraživanja u zlato. Rezultat tih konverzija bilo je stalno
smanjivanje američkih zlatnih rezervi. Kad su te američke zlatne rezerve Spale na kritičnu
razinu, SAD je 1971. Godine ukinule konvertibilnost dolara u zlatu. Tako je srušen Bretton
Woods sustav zlatno- deviznog standarda.

12
 Pravci razvoja međunarodnog monetarnog Sistema

Loše strane tog sustava, to jest mala stabilnost vrlo su brzo došli do izražaja. Taj je sustav
pridonio povećanju nestabilnosti celokupnog međunarodnog monetarnog sustava, Ali nije
uspio izolirati pojedine Zemlje od štetnih utjecaja cikličnih kolebanja u svjetskoj privredi, niti
im omogućio potpunu autonomiju uvođenju ekonomske politike. Kao rezultat velike svjetske
recesije međunarodna je trgovina opala za oko 6% u 1982. Godini u odnosu na 1981. Godinu.
Zato su odmah počele rasprave o unošenju elemenata stabilnosti u postojeći sustav
fluktuirajućih tečajeva. Došlo je i do ekstremnih prijedloga da se ponovo uvede zlatni standard
kao osnova međunarodnog monetarnog sustava. Tako je u SAD 1981. Godine došlo do
imenovanja posebne komisije stručnjaka za zadaću da ispita ulogu zlata u domaćem i
međunarodnom monetarnom sustavu i opravdanost ponovnog uvođenja zlatnog standarda.
Došli su do zaključka da zlatni standard ne bi najbolje odgovarao sadašnjim problemima. Tako
je ideja ponovnog uvođenja zlatnog standarda Odbačena. Dakle, sustav fluktuirajućih tečajeva
ostaje i dalje. Taj sustav ipak nije najbolje rješenje.

Najvjerovatnije je ipak uvođenje multivalutni rezervnog sustava. Zagovornika takvog smjera

promjena ima mnogo. Ali za funkcionisanje ovakvog sustava potrebna je uska koordinacija
ekonomskih politika među zemljama.

13
 Određivanje burzovne cijene zlata

Cijena zlata se određuje prema tržišnom odnosu ponuda i potražnja. Ali za razliku od drugih
običnih roba povijesna posvećenja zlata pokazuju se u posebnoj proceduri utvrđivanja cijene,
koja je pravi rituali i po formalizovanom protokolu i po okruženju U kojim se sve to obavlja.
Riječi o ritualu starijem od 100 godina, a cijela ta procedura poslednji put je modificirana još
1919. Godine.

Cijena zlata utvrđuje se dva puta na dan : ujutro u 10:15, poslije podne i u 15:00, u jednoj
dvorani na prvom Katu Rothschild banke u Londonu dvaput dnevno u navedenom vremenu. 4
dužnosnika dolaze u prostoriju koja se zove Zlatna Dvorana. Ta četiri "zlatna čovjeka", kako
ih zovu, predstavljaju međunarodne banke koje već stoljećima posluju na tržištu zlata: Mocatta-
Goldsmith, Sharp Pixley, Samuel Montagu i Johnson Matthey Bankers. Oni indiciraju cijenu
zlata na temelju naloga za kupnju i prodaju zlata, što su prikupili banke Koje oni predstavljaju.
Svoju suglasnost ili neslaganje sa ponuđenim cijenama pokazuju dizanjem i spuštanjem
zastavica. Kada su zastavice svih četiri predstavnika spuštene cijena se zlata smatra
verificairanom. Od tog trenutka znaće se i službena cijena zlata u svijetu.

14
 Institucije međunarodnog monetarnog Sistema

Međunarodni monetarni sustav danas se sastoji od tri svjetske organizacije i nekoliko

regionalnih organizacija koji se opet mogu podijeliti na regionalne monetarne organizacije
privredno razvijenih zemalja (Evropski Monetarni sustav) i na regionalne monetarne
organizacije zemalja u razvoju, a tu spada čitav niz organizacija, monetarnih fondova i
monetarnih unija. Svim tim organizacijama je zajedničko da su prihvatile razne obračunske
jedinice i da daju kratkoročne kredite zemljama članicama radi uravnoteženja njihovih bilanci
i plaćanja.

Između tih finansijskih organizacija postoje određene i veze i suradnja i to:

1. Između svjetskih i regionalnih monetarnih organizacija,

2. Između regionalnih monetarnih organizacija privredno razvijenih zemalja i zemalja u

razvoju,

3. Između regionalnih monetarnih organizacija privredno razvijenih zemalja međusobno i

između regionalnih monetarnih organizacija međusobno,

4. Između svjetskih i regionalnih kreditnih organizacija,

5. Između regionalnih kreditnih organizacija privredno razvijenih zemalja i zemalja u razvoju,

6. Između regionalnih kreditnih organizacija privredno razvijenih zemalja međusobno i između

regionalnih organizacija zemalja u razvoju međusobno.

15
 Zaključak

Međunarodni monetarni fond (MMF) je osnovan u julu 1944. Godine s ciljem promoviranja
međunarodne monetarne suradnje, sigurne razmjene i pouzdanih dogovora o razmjeni te kako
bi poticao ekonomski rast i povećanje zaposlenosti, i osigurao privremenu financijsku pomoć
zemljama kojima je potrebno olakšati izravnanje platnih bilanca. MMF ima 188 zemalja
članica.

U ovom seminarskom radu smo obrazložili temu Međunarodnog Monetarnog Fonda, njegovo
nastajanje, razvijanje, uspone I padove I slične povezane teme. Isto tako, naglašeno je na kojem
prinicipu je funkcionisao prijašnji sistem (Zlatno – Devizni) koji se nije pokazao kao najbolji
iz više razloga vezanih za eksploatisanje (iskorištavanje) pomenutog sistema.

Određivanje burzovne cijene zlata se svaki dan odvija prema tradicionalnom principu
ustanovljenom još 1919. Godine. U cilju balansiranja tečaja, mnoge zemlje su ušle u
kooperaciju na međunarodnom tržištu.

16
Literatura

17