Otvorenost gospodarstva kao prednost rasta i razvoja
Trgovina- gospodarska djelatnost kojom se omogućuje razmjena proizvoda i usluga između proizvođača i potrošača, a sastoji se od 3 funkcije: 1. Interpersonalna 2. Interlokalna 3. Intertemporalna- unutarnja: trgovina unutar granica neke države Vanjska: trgovina između više država Vanjska trgovina – gospodarska djelatnost koja se odnosi na razmjenu proizvoda i usluga s inozemstvom, a promatra se u užem i širem smislu Uži: odnosi se na promet robe između poslovnih subjekata Širi: Obuhvaća još razmjenu gospodarskih usluga, promet kapitala, ljudi, informacija Međunarodna trgovina: ukupan opseg razmjene proizvoda i usluga na razini cijelog svijeta, odnosno opseg ukupne razmjene ostvaren na globalnom tržištu Gospodarstva možemo podijeliti na: otvorena (ona koja uključuju međunarodnu trgovinu i razmjenu s ostalim državama) i zatvorena (država samostalno ili u potpunosti proizvodi proizvode i usluge te trguje njima unutar granica svoje zemlje)
Teorije međunarodne ekonomije
Teorija apsolutnih prednosti: kaže da se slobodna trgovina temelji na sustavu apsolutnih prednosti neke zemlje koja može, koristeći se vlastitim prirodnim resursima na najbolji način proizvesti proizvod i izvesti ga po najnižim troškovima Teorija komparativnih prednosti: kaže da se u uvjetima slobodne trgovine svaka zemlja treba specijalizirati za proizvodnju onih proizvoda kojima ostvaruje veću produktivnost Teorija opće ravnoteže: kaže da međunarodna trgovina donosi specijalizaciju i izjednačavanje cijena proizvodnih čimbenika, a obzirom da svaka država raspolaže različitim čimbenicima oni će onda izravno utjecati i na cijenu proizvoda Teorija životnih ciklusa: smatra da svaki proizvod prolazi kroz više životnih faza, a te faze u konačnici ovise o izvozu/uvozu tog proizvoda Teorija konkurentskih prednosti: mjera za sposobnost neke zemlje da u slobodnim i ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvedu proizvode i usluge koji prolaze test međunarodnog tržišta te istovremeno omogućuju rast realnog dohotka stanovništva Struktura bilance međunarodnih plaćanja Platna bilanca – predstavlja sustavan prijenos vrijednosti ekonomskih transakcija rezidenata neke zemlje s inozemstvom tijekom određenog vremenskog razdoblja i ona prati tokove dobara i kapitala iz zemlje prema inozemstvu Sastoji se od 4 dijela: 1. račun tekućih transakcija- prikaz vrijednosti transakcija koje su vezane za međunarodnu trgovinu, odnosno za uvoz i izvoz s tim da se izvoz knjiži kao prihod, a uvoz kao rashod 2. račun kapitalnih transakcija- evidentira dugovanja i potraživanja za neproizvodnu nefinancijsku imovinu i kapitalne transfere između rezidenata i nerezidenata 3. račun financijskih transakcija- daje prikaz stjecanja i raspolaganja financijskom imovinom i obvezama, a tu ubrajamo izravna ulaganja, portfeljna ulaganja, financijske izvedenice te sva ostala ulaganja u međunarodne pričuve 4. neto pogreške i propusti- obzirom da se platna bilanca temelji na računvodstvenim načelima ona uvijek mora biti u ravnoteži, što znači da saldo platne bilance uvijek mora iznositi 0, ali ako se dogodi nesklad između broja računa tekućih i kapitalnih transakcija s jedne strane i s druge strane, tada se platna bilanca poravnava sa stavkom koja se naziva neto pogreške i propusti
Vanjskotrgovinska politika tečaja
Nacionalna valuta- zakonsko i konačno sredstvo plaćanja na određenom valutnom području, odnosno na području neke zemlje Kupovna moć domaćeg novca do izražaja može doći samo na domaćem tržištu Devizni tečaj- cijena po kojoj se valutna jedinica neke zemlje prodaje za valutnu jedinicu neke druge zemlje Deviza- kratkoročno potraživanje u stranoj valuti Devizni tečaj izračunava se pomoću nominalnog i realnog deviznog tečaja Nominalni- onaj po kojem se valuta jedne zemlje može zamijeniti za valutu druge zemlje Aprecijacija- porast vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu Deprecijacija- pad vrijednosti valute u odnosu na drugu Realni devizni tečaj- tečaj prema kojemu se mogu razmijeniti dobra jedne zemlje za dobra druge zemlje, vrste: fiksni i fluktuirajući Fiksni devizni tečaj- stalna cijena neke novčane jedinice izražena u ? novčane jedinice Fluktuirajući- oblikuje se prema svakodnevnoj ponudi i potražnji za devizama na otvorenom tržištu Zlatni standard- primjenjivao se u povijesti, a označavao je vezanje tečaja valute za neku fiksnu jedinicu zlata Kovnička stopa- broj koji pokazuje koliko se nekih novčanih jedinica može iskovati iz određene jedinice zlata Dolarizacija- proces u kojem skupina zemalja veže kretanje tečaja domaće valute za kretanje tečaja američkog dolara
Konvertibilnost nacionalnih valuta
Konvertibilnost- svojstvo valute koje omogućuje svom vlasniku da potraživanja u jednoj valuti na svoj zahtjev može pretvoriti u bilo koju drugu valutu, a može biti unutarnja i vanjska Unutarnja- ona koja omogućuje domaćim sudionicima da nacionalnu valutu zamjene za stranu dok vanjska omogućuje stranim sudionicima da domaću valutu strane zemlje zamijene za neku drugu valutu Razdoblja u razvoju konvertibilnosti: 1. Razdoblje zlatnog standarda- postojala je mogućnost apsolutne pretvorivosti u zlato zato što je 1 novčana jedinica predstavljala određenu količinu zlata 2. Razdoblje zlatno deviznog standarda- pretvorivost u zlato bila je moguća samo za zlatne devize tog vremena odnosno američki dolar i britanska funta 3. Razdoblje zlatno polužnog standarda- pretvorivost u zlato na ograničen način, odnosno sama pretvorba novca u zlatne poluge 4. Razdoblje poslije 2. svjetskog rata- postojala je samo vanjska konvertibilnost 5. Konvertibilnost danas- mora postojati ekonomsko pokriće i za valute što znači da država mora imati stabilne i dozvoljene devizne pričuve, slobodu uvoza, uredne državne financije Nekonvertibilnost- valuta se ne može zamijeniti za zlato ili neku drugu valutu, isključivo se koristi kao sredstvo plaćanja u domaćem prometu
Slobodna trgovina- razmjena proizvoda i usluga bez ograničenja te ona povećava
pokretljivost proizvodnih čimbenika, omgoućava lakše pribavljanje dobara Prednosti: učinkovitija proizvodnja, otvorenost prema stranim tržištima, poticanje tržišnog natjecanja, poticanje nacionalnog i svjetskog gospodarskog rasta Protekcionizam- funkcionira kao zaštitna politika neke države kojom se štiti domaće gospodarstvo kod strane konkurencije primjenom carinskih i necarinskih ograničenja Mjere zaštitne politike- 1. utjecaj na cijene: odvija se putem carina koje predstavljaju porez na uvoz i izvoz proizvoda 2. količinska ograničenja: oslanjaju se na kvote kako bi ograničile uvoz 3. devizna ograničenja
Necarinske mjere zaštite: 1. mjere za iskrivljenje učinka vanjske trgovine
2. mjere kojima se ograničava vanjska trgovina 3. mjere gospodarske politike koje iskrivljuju učinke vanjske trgovine GATT- opći sporazum o carinama i trgovini koji za cilj ima uklanjanje diskriminacije iz trgovine a bavi se i ukidanjem ograničenja na trgovinu te kvota i carina WTO- administrativno tijelo kojemu je glavni cilj uklanjanje ne carinskih trgovinskih prepreka i smanjivanje carinskih stopa, a ona definira i pravila poslovanja, odlučivanja i učlanjivanja u nju GATS- opći sporazum o trgovini uslugama koji obuhvaća sve usluge kojima se trguje na međunarodnom tržištu bez obzira na račun za koji se te usluge obavljaju TRIPS- sporazum o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva koji propisuje jedinstvene minimalne standarde kojima se služi u zaštiti intel. vlasništva, a on je obavezan za sve članove svjetske trgovinske organizacije
Međunarodne financijske institucije
Međunarodni monetarni fond- financira se putem kvota koje ovise o gospodarskom položaju zemlje, vanjskoj trgovini, visini BDP-a i broju stanovnika, a prikupljenim sredstvima odobravaju kratkoročne i srednjeročne kredite zemljama članicama kod problema s financiranjem platne bilance Njegove zadaće: unapređenje međunarodne monetarne suradnje, razmjene, trgovine, stabilnosti međuvalutnih odnosa, pomoć zemljama članicama prilikom međ. Sustava plaćanja i prilikom uravnoteženja platne bilance Međunarodna banka za obnovu i razvoj- odobrava i financira obnovu i razvoj pod uvjetima koji su povoljniji od tržišnih, a namijenjeni su zemljama u razvoju Europska investicijska banka- odobrava kredite kojima se financiraju manje razvijena područja zemalja članica, a novac za financiranje prikupljaju od zemalja članica i izvan njih Europska banka za obnovu i razvoj- financira projekte u privatnom sektoru onima koji ne mogu pronaći izvore financiranja na slobodnom tržištu Europski savez udruženja financijskih kuća- specijalizirani davatelji potrošačkih kredita na području Europe, a članice su financijske kuće, univerzalne i specijalizirane banke Međunarodne organizacije: UN- međunarodna organizacija koja za cilj ima održavanje međunarodnog mira i sigurnosti Organizacija zemalja izvoznica nafte- za cilj ima ujednačenje naftne politike zemalja članica, stabilizaciju cijena nafte, stalno opskrbljivanje naftom zemlje koje su potrošači, a ima težnju pomoći zemljama u razvoju, osigurati ekonomsku samostalnost, neovisnost i nesmetano korištenje prirodnih bogatstava Regionalne međunarodne organizacije Ekonomske integracije: oblici međusobnog povezivanja nacionalnih gospodarstva, a imaju sljedeće učinke kao što su proširenje tržišta, poticanje tržišnog natjecanja, razvoj ekonomskog obujma, poticanje raznih investicija te pokretljivost rada i kapitala Obzirom na stupanj povezanosti ekonomske integracije možemo razlikovati: 1. Zona slobodne trgovine – oblik ekonomske integracije koji se temelji na slobodnoj međusobnoj trgovini, a u toj zoni zemlje članice ukidaju carine i druga ograničenja u međusobnoj trgovini 2. Carinska unija- udruženje dviju ili više država u jedinstveno carinsko područje sa zajedničkim granicama i zajedničkim tarifama 3. Zajedničko tržište- ima obilježja carinske unije te omogućuje pokretljivost rada i kapitala, a zemlje unutar zajedničkog tržišta međusobno usklađuju mjere ekonomske politike 4. Ekonomska zajednica- predstavlja najviši stupanj ekonomske integracije koji funkcionira kao jedinstveno ekonomsko i političko područje unutar kojeg države napuštaju elemente racionalnog suvereniteta Efekt stvaranja trgovine- nastaje kada se dio domaće proizvodnje zamjeni uvozom jeftinih stranih proizvoda iz unije Efekt iskrivljenja trgovine- nastaje kada se uvoz jeftinih proizvoda izvan unije zamjeni skupljim proizvodom iz unije