You are on page 1of 5

MEĐUNARODNA EKONOMIJA

Otvorenost gospodarstva kao prednost rasta i razvoja


Trgovina- gospodarska djelatnost kojom se omogućuje razmjena proizvoda i usluga
između proizvođača i potrošača, a sastoji se od 3 funkcije:
1. Interpersonalna
2. Interlokalna
3. Intertemporalna- unutarnja: trgovina unutar granica neke države
Vanjska: trgovina između više država
Vanjska trgovina – gospodarska djelatnost koja se odnosi na razmjenu proizvoda i
usluga s inozemstvom, a promatra se u užem i širem smislu
Uži: odnosi se na promet robe između poslovnih subjekata
Širi: Obuhvaća još razmjenu gospodarskih usluga, promet kapitala, ljudi, informacija
Međunarodna trgovina: ukupan opseg razmjene proizvoda i usluga na razini cijelog
svijeta, odnosno opseg ukupne razmjene ostvaren na globalnom tržištu
Gospodarstva možemo podijeliti na: otvorena (ona koja uključuju međunarodnu trgovinu
i razmjenu s ostalim državama) i zatvorena (država samostalno ili u potpunosti proizvodi
proizvode i usluge te trguje njima unutar granica svoje zemlje)

Teorije međunarodne ekonomije


Teorija apsolutnih prednosti: kaže da se slobodna trgovina temelji na sustavu apsolutnih
prednosti neke zemlje koja može, koristeći se vlastitim prirodnim resursima na najbolji
način proizvesti proizvod i izvesti ga po najnižim troškovima
Teorija komparativnih prednosti: kaže da se u uvjetima slobodne trgovine svaka zemlja
treba specijalizirati za proizvodnju onih proizvoda kojima ostvaruje veću produktivnost
Teorija opće ravnoteže: kaže da međunarodna trgovina donosi specijalizaciju i
izjednačavanje cijena proizvodnih čimbenika, a obzirom da svaka država raspolaže
različitim čimbenicima oni će onda izravno utjecati i na cijenu proizvoda
Teorija životnih ciklusa: smatra da svaki proizvod prolazi kroz više životnih faza, a te
faze u konačnici ovise o izvozu/uvozu tog proizvoda
Teorija konkurentskih prednosti: mjera za sposobnost neke zemlje da u slobodnim i
ravnopravnim tržišnim uvjetima proizvedu proizvode i usluge koji prolaze test
međunarodnog tržišta te istovremeno omogućuju rast realnog dohotka stanovništva
Struktura bilance međunarodnih plaćanja
Platna bilanca – predstavlja sustavan prijenos vrijednosti ekonomskih transakcija
rezidenata neke zemlje s inozemstvom tijekom određenog vremenskog razdoblja i ona
prati tokove dobara i kapitala iz zemlje prema inozemstvu
Sastoji se od 4 dijela:
1. račun tekućih transakcija- prikaz vrijednosti transakcija koje su vezane za
međunarodnu trgovinu, odnosno za uvoz i izvoz s tim da se izvoz knjiži kao prihod, a
uvoz kao rashod
2. račun kapitalnih transakcija- evidentira dugovanja i potraživanja za neproizvodnu
nefinancijsku imovinu i kapitalne transfere između rezidenata i nerezidenata
3. račun financijskih transakcija- daje prikaz stjecanja i raspolaganja financijskom
imovinom i obvezama, a tu ubrajamo izravna ulaganja, portfeljna ulaganja, financijske
izvedenice te sva ostala ulaganja u međunarodne pričuve
4. neto pogreške i propusti- obzirom da se platna bilanca temelji na računvodstvenim
načelima ona uvijek mora biti u ravnoteži, što znači da saldo platne bilance uvijek mora
iznositi 0, ali ako se dogodi nesklad između broja računa tekućih i kapitalnih transakcija
s jedne strane i s druge strane, tada se platna bilanca poravnava sa stavkom koja se
naziva neto pogreške i propusti

Vanjskotrgovinska politika tečaja


Nacionalna valuta- zakonsko i konačno sredstvo plaćanja na određenom valutnom
području, odnosno na području neke zemlje
Kupovna moć domaćeg novca do izražaja može doći samo na domaćem tržištu
Devizni tečaj- cijena po kojoj se valutna jedinica neke zemlje prodaje za valutnu jedinicu
neke druge zemlje
Deviza- kratkoročno potraživanje u stranoj valuti
Devizni tečaj izračunava se pomoću nominalnog i realnog deviznog tečaja
Nominalni- onaj po kojem se valuta jedne zemlje može zamijeniti za valutu druge zemlje
Aprecijacija- porast vrijednosti jedne valute u odnosu na drugu
Deprecijacija- pad vrijednosti valute u odnosu na drugu
Realni devizni tečaj- tečaj prema kojemu se mogu razmijeniti dobra jedne zemlje za
dobra druge zemlje, vrste: fiksni i fluktuirajući
Fiksni devizni tečaj- stalna cijena neke novčane jedinice izražena u ? novčane jedinice
Fluktuirajući- oblikuje se prema svakodnevnoj ponudi i potražnji za devizama na
otvorenom tržištu
Zlatni standard- primjenjivao se u povijesti, a označavao je vezanje tečaja valute za
neku fiksnu jedinicu zlata
Kovnička stopa- broj koji pokazuje koliko se nekih novčanih jedinica može iskovati iz
određene jedinice zlata
Dolarizacija- proces u kojem skupina zemalja veže kretanje tečaja domaće valute za
kretanje tečaja američkog dolara

Konvertibilnost nacionalnih valuta


Konvertibilnost- svojstvo valute koje omogućuje svom vlasniku da potraživanja u jednoj
valuti na svoj zahtjev može pretvoriti u bilo koju drugu valutu, a može biti unutarnja i
vanjska
Unutarnja- ona koja omogućuje domaćim sudionicima da nacionalnu valutu zamjene za
stranu dok vanjska omogućuje stranim sudionicima da domaću valutu strane zemlje
zamijene za neku drugu valutu
Razdoblja u razvoju konvertibilnosti:
1. Razdoblje zlatnog standarda- postojala je mogućnost apsolutne pretvorivosti u zlato
zato što je 1 novčana jedinica predstavljala određenu količinu zlata
2. Razdoblje zlatno deviznog standarda- pretvorivost u zlato bila je moguća samo za
zlatne devize tog vremena odnosno američki dolar i britanska funta
3. Razdoblje zlatno polužnog standarda- pretvorivost u zlato na ograničen način,
odnosno sama pretvorba novca u zlatne poluge
4. Razdoblje poslije 2. svjetskog rata- postojala je samo vanjska konvertibilnost
5. Konvertibilnost danas- mora postojati ekonomsko pokriće i za valute što znači da
država mora imati stabilne i dozvoljene devizne pričuve, slobodu uvoza, uredne državne
financije
Nekonvertibilnost- valuta se ne može zamijeniti za zlato ili neku drugu valutu, isključivo
se koristi kao sredstvo plaćanja u domaćem prometu

Slobodna trgovina- razmjena proizvoda i usluga bez ograničenja te ona povećava


pokretljivost proizvodnih čimbenika, omgoućava lakše pribavljanje dobara
Prednosti: učinkovitija proizvodnja, otvorenost prema stranim tržištima, poticanje
tržišnog natjecanja, poticanje nacionalnog i svjetskog gospodarskog rasta
Protekcionizam- funkcionira kao zaštitna politika neke države kojom se štiti domaće
gospodarstvo kod strane konkurencije primjenom carinskih i necarinskih ograničenja
Mjere zaštitne politike- 1. utjecaj na cijene: odvija se putem carina koje predstavljaju
porez na uvoz i izvoz proizvoda
2. količinska ograničenja: oslanjaju se na kvote kako bi ograničile uvoz
3. devizna ograničenja

Necarinske mjere zaštite: 1. mjere za iskrivljenje učinka vanjske trgovine


2. mjere kojima se ograničava vanjska trgovina
3. mjere gospodarske politike koje iskrivljuju učinke vanjske trgovine
GATT- opći sporazum o carinama i trgovini koji za cilj ima uklanjanje diskriminacije iz
trgovine a bavi se i ukidanjem ograničenja na trgovinu te kvota i carina
WTO- administrativno tijelo kojemu je glavni cilj uklanjanje ne carinskih trgovinskih
prepreka i smanjivanje carinskih stopa, a ona definira i pravila poslovanja, odlučivanja i
učlanjivanja u nju
GATS- opći sporazum o trgovini uslugama koji obuhvaća sve usluge kojima se trguje na
međunarodnom tržištu bez obzira na račun za koji se te usluge obavljaju
TRIPS- sporazum o trgovinskim aspektima intelektualnog vlasništva koji propisuje
jedinstvene minimalne standarde kojima se služi u zaštiti intel. vlasništva, a on je
obavezan za sve članove svjetske trgovinske organizacije

Međunarodne financijske institucije


Međunarodni monetarni fond- financira se putem kvota koje ovise o gospodarskom
položaju zemlje, vanjskoj trgovini, visini BDP-a i broju stanovnika, a prikupljenim
sredstvima odobravaju kratkoročne i srednjeročne kredite zemljama članicama kod
problema s financiranjem platne bilance
Njegove zadaće: unapređenje međunarodne monetarne suradnje, razmjene, trgovine,
stabilnosti međuvalutnih odnosa, pomoć zemljama članicama prilikom međ. Sustava
plaćanja i prilikom uravnoteženja platne bilance
Međunarodna banka za obnovu i razvoj- odobrava i financira obnovu i razvoj pod
uvjetima koji su povoljniji od tržišnih, a namijenjeni su zemljama u razvoju
Europska investicijska banka- odobrava kredite kojima se financiraju manje razvijena
područja zemalja članica, a novac za financiranje prikupljaju od zemalja članica i izvan
njih
Europska banka za obnovu i razvoj- financira projekte u privatnom sektoru onima koji
ne mogu pronaći izvore financiranja na slobodnom tržištu
Europski savez udruženja financijskih kuća- specijalizirani davatelji potrošačkih kredita
na području Europe, a članice su financijske kuće, univerzalne i specijalizirane banke
Međunarodne organizacije: UN- međunarodna organizacija koja za cilj ima održavanje
međunarodnog mira i sigurnosti
Organizacija zemalja izvoznica nafte- za cilj ima ujednačenje naftne politike zemalja
članica, stabilizaciju cijena nafte, stalno opskrbljivanje naftom zemlje koje su potrošači,
a ima težnju pomoći zemljama u razvoju, osigurati ekonomsku samostalnost,
neovisnost i nesmetano korištenje prirodnih bogatstava
Regionalne međunarodne organizacije
Ekonomske integracije: oblici međusobnog povezivanja nacionalnih gospodarstva, a
imaju sljedeće učinke kao što su proširenje tržišta, poticanje tržišnog natjecanja, razvoj
ekonomskog obujma, poticanje raznih investicija te pokretljivost rada i kapitala
Obzirom na stupanj povezanosti ekonomske integracije možemo razlikovati:
1. Zona slobodne trgovine – oblik ekonomske integracije koji se temelji na
slobodnoj međusobnoj trgovini, a u toj zoni zemlje članice ukidaju carine i druga
ograničenja u međusobnoj trgovini
2. Carinska unija- udruženje dviju ili više država u jedinstveno carinsko područje sa
zajedničkim granicama i zajedničkim tarifama
3. Zajedničko tržište- ima obilježja carinske unije te omogućuje pokretljivost rada i
kapitala, a zemlje unutar zajedničkog tržišta međusobno usklađuju mjere
ekonomske politike
4. Ekonomska zajednica- predstavlja najviši stupanj ekonomske integracije koji
funkcionira kao jedinstveno ekonomsko i političko područje unutar kojeg države
napuštaju elemente racionalnog suvereniteta
Efekt stvaranja trgovine- nastaje kada se dio domaće proizvodnje zamjeni uvozom
jeftinih stranih proizvoda iz unije
Efekt iskrivljenja trgovine- nastaje kada se uvoz jeftinih proizvoda izvan unije zamjeni
skupljim proizvodom iz unije

You might also like