POJAM MEĐUNARODNE EKONOMIJE I NJEN PREDMET

IZUČAVANJA
Međunarodna ekonomija može se promatrati s dva gledišta:
1. TEORIJSKOG
2. TEHNIČKOG
TEORIJSKO GLEDIŠTE međunarodne ekonomije podrazumijeva skup znanja o vanjskoj
trgovini kao znanstvenoj disciplini.
-Bićanić:″ Ekonomika vanjske trgovine izučava one ekonomske zakone koji određuju
kretanje robe iz jedne države u drugu″
-među tim zakonima valja istaknuti : zakon vrijednosti , zakon ponude i
potražnje, zakon proizvodnje u masi, zakon prelijevanja narodnog dohotka
iz nerazvijenih zemalja u razvijene i dr.
TEHNIČKO GLEDIŠTE međunarodne ekonomije odnosi se na način poslovanja u vanjskoj
trgovini koji počinje istraživanjem inozemnog tržišta pa sve do naplate potraživanja i
postprodajnog servisa.
● Umijesto naziva tehnika međunarodne ekonomije danas se koristi naziv VANJSKA
TRGOVINA ILI VANJSKOTRGOVINSKO POSLOVANJE.
PREDMET IZUČAVANJA ekonomike vanjske trgovine su EKONOMSKI ZAKONI koji
određuju kretanje robe iz jedne države u drugu
● međunarodna ekonomija kao znanstvena disciplina spada u grupu društvenih odnosno
ekonomskih znanosti
Pa tako imamo:
1.Međunarodna ekonomija kao opća znanost
- izučava opće zakonitosti razmjenjivanja roba među državama, odnosno
rezidentima tih država na svijetskom tržištu
- zanimaju je zakoni ponude i potražnje te tipovi, oblici i struktura svjetskog
tržišta
2. Međunarodna ekonomija kao društvena znanost
-u međunarodnoj razmjeni sudjeluju brojni subjekti (država, vlada, proizvođačka i
trgovačka poduzeća, banke...)
- m.e. kao društvena znanost razotkriva suprotne interese tržišnih subjekata i
pokazuje način njihovog usklađivanja.
3. Međunarodna ekonomija kao ekonomska znanost
-proučava uvijete , način gospodarenja i način zadovoljenja ljudskih potreba
-njena zadaća je i predviđanje budućih gospodarskih odnosa
4. Međunarodna ekonomija kao povijesna znanost
-povijest kao znanost treba izučavati međunarodnu ekonomiju od njenih početaka današnjih dana
5. Međunarodna ekonomija kao interdisciplinarna znanost
- mnogo znanost i= jedan predmet
-znanosti koje istražuju jedan predmet nazivaju se interdisciplinarnim znanostima
-tako međunarodnu razmjenu istražuju i npr: međunarodni marketing,
međunarodno pravo, teorija tržišta...
6. Međunarodna ekonomija kao primjenjena znanost
-predmet našeg istraživanja je primjenjeno istraživanje - cilj primjenjenog istaživanja je svjesno
okrenut prema konkretnim čovjekovim potrebama.
 ● ODNOS MEĐUNARODNE EKONOMIJE I MEĐUNARODNOG MARKETINGA
-SLIČNOST- proizlazi iz činjenice da je riječ o razmjeni roba između dvije ili više država
-RAZLIČITOST-m. Marketing uspostalja gospodarske odnose između rezidenata više
država dok m. Ekonomija izučava razmjenske odnose između više država

TRGOVINA KAO GOSPODARSKA DJELATNOST

Riječ trgovina dolazi od lat. riječi commercium što znači razmjena, izmjena.
Postojeće definicije trgovine mogu se razvrststi u u dvije skupine:
1. UTILITARISTIČKE-naglasak je na ostvarivanju profita kao cilja prodaje robe koja je
kupljena zato da bi bila skuplje prodana
2. FUNKCIJESKE- naglašava ulogu trgovine u društvenoj podjeli rada, kao posrednika
između proizvođača i potrošača.
VANJSKA TRGOVINA S MAKRO STAJALIŠTA je razmjena roba između zemalja-izvoznica
i zemalja-uvoznica
-država se u stvari kao izvoznik, odnosno uvoznik javlja samo kod nekih roba ( najčešće
oružje i sl.) i upravo zbog toga vanjsku trgovinu definiramo :
● Vanjska trgovina je razmjena roba između gospodarskih subjekata različitih zemalja
ZA NASTANAK RAZMJENE ODNOSNO TRGOVINE NUŽNA SU 3 UVJETA:
1. društvena podjela rada
2. privatno vlasništvo
3. višak proizvoda
1.DRUTVENA PODJELA RADA MOŽE BITI:
a) OPĆA
b) POSEBNA
3. POJEDINAČNA
Marx još razlikuje :
a) FIZIOLOŠKU PODJELU RADA (podjela rada između žena i muškaraca)
2. TERITORIJALNU PODJELU RADA
2.PRIVATNO VLASNIŠTVO označava odnos između vlasnika kapitala i kapitala
3. VIŠAK PROIZVODA-nužno je razlikovanje sustava privređivanja:
-naturalni sustav privređivanja ( vlasnik proizvoda raznjenjuje svoje proizvode
sam sa sobom)
-robni sustav privređivanja (kod robnog i mješovitog sustava privređivanja
vlasnik robe X kojai ma jednu uporabnu vrijednost razmjenjuje s drugim
vlasnikom koji proizvodi robu Y, a koja ima drugu uporabnu vrijednost. Robe X i
Y za njhove su vlasnike višak proizvoda)
-mješoviti sustav privređivanja
● Društvena reprodukcija sastoji se od: PROIZVODNJE, RASPODJELE, RAZMJENE I
POTROŠNJE.
● Razmjena roba može biti dvojaka: DOMAČA I INOZEMNA
Vanjska i unutarnja trgovina imaju ista obiljžja kada je riječ o području:
-uloga trgovine
-ekonomskih znanosti
-tehnike trgovanja
-organizacijskih oblika tržišta
POSEBNOSTI MEĐUNARODNE TRGOVINE:!!!
1. roba koja se razmjenjuje između zemalja prelazi državnu granicu odnosno carinsko
područje
2. izvoznik je rezident jedne zemlje a uvoznik rezident druge zemlje
3. kao svjetski novac može biti:
-druga roba (tzv. Trampa, kompenzacijski poslovi)
-devize
-zlato
4. zemlja izvoznica i zemlja uvoznica imaju različita društveno-ekonomska obilježja
(različitu razinu dohotka per capita....
5. pokretnost čimbenika proizvodnje manja je zbog protekcionističkih mjera
6. otežan način pripoćavanja zbog razlika u jeziku
7. neekonmski činioci (npr, ratno stanje) usporavajuće djeluju na vanjskotrgovinsku
razmjenu.
TRI BITNE ULOGE VANJSKE TRGOVINE:
1. Međusobno (interpersonalno) posredovanje razmjena je roba između rezidenata
različitih zemalja
2. Međumjesno (interkolarno) posredovanje razmjena je roba između različitih zemalja
3. Međuvremensko (intertemporalno) posredovanje vremensko je usklađivanje ponude iz
jedne zemlje i potražnje u drugoj zemlji

TIPOLOGIJA VANJSKE TRGOVINE

KRITERIJI RAZVRSTAVANJA VANJSKE TRGOVINE:
1. S OBZIROM NA ODNOS OPĆEG I POSEBNOG
1. opća vanjska trgovina
2. posebna vanjska trgovina
2. S OBZIROM NA ZEMLJE
1. vanjska trgovina SAD-a
2. vanjsla trgovina Japana......
3. S OBZIROM NA VRSTE ROBA
1. vanjska trgovina nafte
2. vanjska trgovina pšenice.....
4. S OBZIROM NA STUPANJ RAZVIJENOSTI ZEMALJA
1. vanjska trgovina razvijenih zemalja
2. vanjska trgovina novoindustrijaliziranih zemalja
3. vanjska trgovina zemalja u razvoju
4. vanjska trgovina nerazvijenih zemalja
5. S OBZIROM NA STUPANJ LIBERALIZACIJE
1. vanjska trgovina u uvijetma liberalnog tržišta
2. vanjska trgovina u uvijetama intervencionizma
6. S OBZIROM NA BROJ ZEMALJA KOJE MEĐUSOBNO RAZMJENJUJU ROBE
1. bilateralna vanjska trgovina
2. triangularna vanjska trgovina
3. multilateralna vanjska trgovina
 7. S OBZIROM NA NAČIN PLAĆANJA
1. vanjska trgovina s konvertibilnim načinom plaćanja
2. vanjska trgovina s klirinškim načinom plaćanja
8. S OBZIROM NA SMJER KRETANJA ROBE
1. vanjska trgovina koja se bavi izvozom robe
2. vanjska trgovina koja se bavi uvozom robe
3. vanjska trgovina koja se bavi uvozom i izvozom robe
4. vanjska trgovina koja se bavi tranzitom
9. S OBZIROM NA ŠIRINU OBUHVATA
1. vanjska trgovina u užem smislu riječi
2. vanjska trgovina u širem smislu riječi
10. S OBZIROM NA OBLIK VANJSKOTRGOVINSKOG POSLOVANJA
1. vanjska trgovina za malogranični promet
2. vanjska trgovina za iznajmljivanje opreme
11. S OBZIROM NA OBLIK ODNOSA S INOZEMSTVOM
1. ekonomika vanjskotrgovnskih odnosa
2. ekonomika privatnih transfera kapitala
3. ekonomika javne pomoći
4. ekonomika teritorijalnih udruživanja
OPĆA I POSEBNA VANJSKA TRGOVINA:
-OPĆA vanjska trgovina obuhvaća sve materijalne produkte koji se prenose iz jedne države u
drugu
-POSEBNA vanjska trgovina obuhvaća:
-poseban uvoz
-poseban izvoz
-reeksport ( roba koja se uvozi zbog prerade, dorade ili popravka pa se nakon toga
opet uvozi u inozemstvo )
-reimport ( roba koja se izvozi iz zemlje na preradu u inozmstvo pa se opet uvozi
natrag u zemlju
TRANZITNA TRGOVINA
● Označava prijevoz robe ili putnika iz jedne zemlje u drugu zemlju kroz zemlju koja leži
između njih.
● Popis uvoza i izvoza obavlja se u trgovinskim bilancama zemlje izvoznika i zemlje
uvoznika, ali ne i tranzitne zemlje. Tranizitna zemlja samo naplaćuje usluge za uporabu
njenog prostora (ceste isl.)
● Kod tranzita je riječ o najmanje tri zemlje:
-zemlja uvoznik -zemlja izvoznik -tranzitna zemlja
-RAZLIKUJEMO TRI VRSTE TRANZITNIH POSLOVA:
1. IZRAVNI TRANZIT (tranzitna roba se ne zadržava i tranzitnoj zemlji)
2. LOMLJENI TRANZIT (tranzitna roba se zadržava u tanzitnoj zemlji)
3. TRANZITNO POSREDOVANJE (osim tranzitnih usluga pružaju se i druge
usluge kao npr. trgovinske usluge)
VANJSKA TRGOVINA U UŽEM I ŠIREM SMISLU
VANJSKA TRGOVINA U UŽEM SMISLU obuhvaća razmjenu roba između zemalja.
Razmjena ima tri oblika: -izvoz -uvoz -tranzit
VANJSKA TRGOVINA U ŠIREM SMISLU obuhvaća cjelokupni promet između zemalja:
-promet robe
-promet usluga (tzv.nevidljivi izvoz i uvoz)
-promet novca, kapitala i deviza
-promet ljudi (turističi promet)
-promet radne snage
-promet informacija
TIPOLOGIJA SUBJEKATA MEĐUNARODNE
RAZMJENE
● Subjekti su međunarodne i fizičke osobe koje izravno ili neizravno sudjeluju u
međunarodnoj razmjeni
● VRSTE SUBJEKATA SU:
1. S OBZIROM NA DONOSITELJE MJERA EKONOMSKE , ODNOSNO POSLOVNE
POSLITIKE
1. država (donosi mjere ekonomske politike)
2. poduzeća, banke (donose mjere poslovne politike)
2. S OBZIROM NA SUDIONIKE U KUPOPRODAJNOM ODNOSU
1. poduzeća različitih zemalja b)fizičke osobe c)državne institucije
3. S OBZIROM NA SUDIONIKE U FINANCIRANJU MEĐUNARODNE RAZMJENE:
1. korespondentne banke b)vlada
4. S OBZIROM NA SUDIONIKE NA TRŽIŠTU NOVCA, KAPITALA, DEVIZA
1. Banke b)burze c)fondovi d)osiguravajuća društva
5. S OBZIORM NA POSREDNIKE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI
1. vanjskotrgovinska poduzeća b)agenti
6. S OBZIROM NA KATALIZATORE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI:
1. međunarodne organizacije (WTO...) b)međunarodne stručne udruge (ESOMAR...)

ČISTE TEORIJE MEĐUNARODNE EKONOMIJE

-Pod teorijom vanjske trgovine razumijevamo primjenu opće teorije vrijednosti i teorije novca na
razmjenu dobara i usluga između pojedinih zemalja.
-teorija vanjske trgovine istražuje uzroke zbog koijh dolazi do međunarodne razmjene
-razlozi zog kojih nastaje vanjskotrgovinska razmjena poznati su još pod nazivom
vanjskotrgovinski inpulsi.
● Dva bitna cilja teorije tržišta su :
-spoznaja ekonomskih odnosno tržišnih zakonitosti -njihova primjena u praksi
1.MERKANTILIZAM
-dolazi od riječi mercato = trgovina
-u Europi trajao od polovice 15. do polovice 17 st.
-najznačajniji predstavnici su: W. Stafford, T. Mun, A. De Montchreistien...
 ● prema ovom učenju trgovina je najvažnija privredna djelatnost, a bogatstvo jednog
naroda mjeri se samo novcem , i to zlatom kao općim nadomjestkom
- DIJELI SE NA DVA STUPNJA:
1.RANI MERKANTILIZAM (monetarni sustav
2. RAZVIJENI MERKANTILIZAM (manufakturni sustav)
-TEMELJNA OBILJEŽJA MERKANTILISTIČKOG UČENJA SU:
1. Trgovina , a posebice vanjska trgovina, je najvažnija privredna djelatnost (njihov princip
glasi:″Jeftino kupi skupo prodaj″)
2.Novac, odnosno zlato predstavnik je društvenog bogatstva
3.Potrošnju treba ograničavati da bi se moglo više izvoziti
4. Izvoz treba biti veći od uvoza što znači prilijev zlata
5.Protekcionističkim se mjerama uvoz ograničava , a izvoz pospješuje , kako bi vanjsko
trgovinska bilanca bila što uspješnija.

Najznačajniji protivnik merkantilizma bio je A. Smith.

2.FIZIOKRATIZAM
-fiziokrati se zalažu za slobodno tržšte poznato pod nazivom ″laissez fair″,″ laissez
passer″
-najpoznatiji fiziokrati su F. Quesnay (poznat po ekonomskim tablicama) i J.J. Turgot
(fiziokratske ideje provjeravao u praksi, poznat je njegov zakon o opadajućim prinosima)
● Gledište je fiziokrata da je poljoprivreda izvor bogatstva
-fiziokratizam je izvan francuske imao malo pristaša

3.KLASIČNE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE (međunarodne razmjene)

-Pod klasičnim teorijama podrazumijeva se učenje W. Pettya, A. Smitha, D. Ricarda i J. Milla
-NAJBITNIJE PRETPOSTAVKE KLASIČNE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE:
-postoji radna teorija vrijednosti
-analizira se samo rad (rad stvara vrijednost), a ne zemlja i kapital
-postoji slobodno svjetsko tržište
-postoje razlike u proizvodnim troškovima od zemlje do zemlje , odnosno od proizvoda
do proizvoda . Odnosno postoje različite proizvodne funkcije. Ako su proizvodne
funkcije dviju zemalja iste među njima nema razmjene.

-VRSTE KLASIČNE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE:

a) TEORIJE APSOLUTNIH PREDNOSTI ADAMA SMITHA

-″Ako nas jedna strana zemlja može opskrbiti nekom robom jeftinije nego što je mi sami
možemo načiniti, bolje je kupiti je izvjesnim dijelom proizvoda naše vlastite radinosti ,
koja se upotrbljava na način kojim postižemo izvijesnu prednost″
● Sustav razmjene temelji se na sustavu apsolutnih prednosti koji se temelji ns
mogućnostima neke zemlje da proizvodi , ali i izvozi sve proizvedene proizvode po
apsolutno najnižim troškovima koristeći na najbolji način sve realne prirodne resurse

● Treba izvoziti one robe za koje se određena zemlja specijalizirala, a uvoziti one robe u
kojima ne ostvaruje prednosti.pošto obje zemlje u razmjeni pristupaju s jeftinijim robama
 obje će ostavriti određenu korist.

● Pri takvom mišljenu uzima se u obzir da obje zemlje posjeduju proizvode koji se mogu
razmjenjivati i da u međunarodnom okruženju djeluju pretpostavke slobodne trgovačke
razmjene.

Pr.: Proizvodnja za 1h rada

proizvod Zemlja A Zemlja B

X 8 6

Y 4 5

Na osnovi utrošenog rada za proizvod x i y može se zaključiti sljedeće: zemlja A izvozit

će proizvod x ,a uvozit će proizvod y, zemlja B uvozit će proizvod x a izvoziti proizvod
y. Zemlja A ima potpunu prednost u proizvodnji proizvoda x a zemlja B u proizvodnji
proizvoda y.
Nakon uspostavljanja razmjene između zemlje A iB , dolazi do rezultata specijalizacije

proizvod Zemlja A Zemlja B

X 8 0

Y 0 5
Zemlja A prestaje s proizvodnjom Y a zemlja B s proizvodnjom X.
-Posljedice razmjene prema Smithovoj teoriji su:
-nastaje društvena podjela rada na svijetskoj razini (specijalizacija)
-odvija se racionalnija alokacija rasursa

b)TEORIJA KOMPARATIVNIH PREDNOSTI D. RICARDA

-POLAZNE PRETPOSTAVKE OVE TEORIJE SU:
-razmatraju se dva proizvoda
-razmjena se obavlja između dviju zemalja
-postoje stalni troškovi proizvodnje
-jednoličan je sastav kapitala
-zanemaruju se transportni troškovi
-apstrahira se novac kao sredstvo razmjene

● U uvjetima ostvarene međunarodne slobodne trgovine zemlja se mora specijalizirati za one

proizvodnje u kojima ostavruje veću produktivnost u odnosu na neke druge proizvode kroz
koje to ne ostvaruje.

-poznato je da apsolutne prednosti prirodnih resursa nisu ravnomjerno raspoređene na sve

zemlje.Upravo zbog toga postoji mnoštvo zemalja koje ne ostvaruju takve prednosti.
-D. Ricardo je takvim zemljama svojom teorijom dao priliku da izvrše specijalizaciju i
 poboljšaju razmjenu s drugim zemljama.
Pr:
zemlja Proizvod X Proizvod Y ukupno

A 8 6 14

B 4 5 9

ukupno 23
Zemlja A posjeduje apsolutne prednosti i kroz proizvod x i y., dok zemlja B ne posjeduje
prednosti kroz niti jedan od proizvoda po radnom satu prije specijalizacije.
Postoje zemlje koje ne ostvaruju apsolutnu produktivnost u nekoj proizvodnji , ali ostvaruju
visoki stupanj relativne produktivnosti.
Zato se uspoređuje proizvodnja oba proizvoda unutar jedne zemlje, a poslje toga proizvodnja ta
ista dva proizvoda između dviju zemalja.
Na taj način se otkriva da zemlja A ima apsolune prednosti kroz proizvod x, a istovremeno
ostvaruje komparativnu prednost što se vidi kroz razmjer:
8/4 > 6/5 8/6>4/6
unutar zemlje između zemalja

-Zemlja B nema apsolutne prednosti u niti jednom proizvodu , ali ostvaruje komparativnu
prednost kroz proizvod y jer ispunjava sljedeće uvijete:
5/6>4/8 ili 5/4>6/8

u skladu s tim zemlja A se specijalizirala za proizvodnju proizvoda X kojeg će ponuditi zemlji B

, a od nje će prihvaćati Y.
Stoga se obe zemlje specializiraju za određeni proizvod.

zemlja Proizvod X Proizvod Y ukupno

A 16 - 16

B - 10 10

ukupno 26
Ovako se ostavruje uspješna proizvodna aktivnost u obje zemlje , a na međunarodno tržište
izbacuje se daleko više proizvoda

● Ricardo nije pri određivanju ukupnosti međunarodne razmjene uzimao u obzir druge važne
čimbenike kao što su: pokretljivost proizvodnih čimbenika, utjecaj transportnih trpškova te
razlike u cijenama proizvodnih čimbenika

c) TEORIJA MEĐUNARODNIH VRIJEDNOSTI ILI RECIPROČNE

POTRAŽNJE J.S MILLa
-Millova teorija je dopuna klasične teorije komparativnih prednosti
 ● Mill je ukazao da nije dostatno utvrditi komparativne prednosti nekog proizvoda s gledišta
odnosa troškova proizvodnje unutar zemlje , nego je potrebno u analizu uključiti i stupanj
intenziteta potražnje zemlje A za proizvodima zemlje B i obrnuto.

● Drugim riječima Mill kao impuls razmjene smatra međusobnu potražnju zemlje A i
potražnju zemlje B , odnosno recipročnu potražnju.

Mill svoj impuls međunarodne razmjene definira ovako:

-vrijednost strane robe u svakoj zemlji ovisi od količine domaćih proizvoda koji se moraju dati
stranoj zemlji u zamjenu za nju.,drugim riječima vrijednost strane robe ovisi o omjeru
međunarodne razmjene.
-kad se vrši trgovina između dviju zemalja , dvije robe će se zamjenjivati jedna za drugu u istom
omjeru razmjene u obje zemlje .
trgovina između ovih zemalja ne bi se otvorila prije dok se vrijednosti dviju roba, osjenjene
vrijednošću jedna druge, ne bi izravnale u obje zemlje.
● Vrijednosti po kojima jedna zemlja razmjenjuje svoje proizvode sa stranim zemljama ovisi
od veličine i mogućnosti proširenja njihove (strane) potražnje njezine robe , uspoređene
njezinom potražnjom za njihovom robom.
● Što više strana potražnja za njenom robom premašuje njezinu potražnju za stranom robom
to će povoljniji bit omjer razmjene tj. Više će strane robe dobiti u zamjenu za određenu
količinu vlastite robe.

4.PROTEKCIONISTIČKO SHVAĆANJE VANJSKE TRGOVINE

-riječ protekcionizam dolazi od lat. PROTEGERE= prikriti, zakloniti, zaštititi
● PROTEKCIONIZMOM se podrazumjeva skup državnih mjera kojima ona zaštićuje
svoju privredu od utjecaja inozemne konkurencije.
-naime ako je inozemna roba jeftinija , nakon plaćanja carina i drugih nameta ta roba za
uvoznika postaje skuplja. Na taj način cijena uvozne robe može biti na razini cijena domaće
robe.
-protekcionističkim mjerama eliminira se inozemni konkurent s domaćeg tržišta.

-filozofija protekcionizma potječe iz doba merkantilizma.

● Valja istaknuti da u uvjetima veće potražnje od ponude na domaćem tržištu , uvoznik

prevaljuje trošak carine na potrošača, što znači da protekcionizam postaje instrumentom
preljevanja nacionalnog dohotka od potrošača k uvozniku.

POSTOJE 4 ŠKOLE PROTEKCIONIZMA:

1. KLASIČNE TEORIJE PROTEKCIONIZMA
2. MARKSISTIČKI POGLED NA PROTEKCIONIZAM
3. PROTEKCIONIZAM ZEMALJA U RAZVOJU
4. TEORIJSKE KONCEPCIJE KVANTITATIVNOG KRITERIJA ZAŠTITNE POLITIKE-
KONCEPCIJA ″EFEKTIVNE″ CARINSKE ZAŠTITE.

a)KLASIČNE TEORIJE PROTEKCIONIZMA

- u ove teorije se ubrajaju učenja H. CAREYa (predstavnik je američkog prozekcionizma) i
 F.LISTA (predstavnik njemačkog protekcionizma)
● STAVOVI H. CAREYA
-razlike cijena poljoprivrednih i industrijskih proizvoda u američkoj privredi
učinak su slobodne trgovine
-transportni su troškovi jedan od uzroka tih razlika
-zaštitnim mjerama treba omogućiti razvoj ne samo poljoprivrede , nego i
industrijei tercijalnih djelatnosti
-carinska se zaštita treba odnositi na cjelokupnu privredu
● STAVOVI F.LISTA
-princip slobodne trgovine može se primjenjivati samo u odnosima između
zemalja na približno istoj razini privredne razvijenosti
-mlade industrije treba zaštititi
-zaštitne mjere trebaju biti privremene naravi
-ne treba zaštititi državu normalne veličine
u to vrijeme Njemačka nije mogla izdržati konkurenciju engleske industrije te se on zalagao za
privremenu zaštitu njemačke industrije.
b) MARKSISTIČKI POGLED NA PROTEKCIONIZAM
-klasici marksizma su pridavali važnost svjetskom tržištu
-Marx je kritičkom analizom kapitalističke robne proizvodnje dao zavidan znanstveni doprinos
razvoju međunarodne razmjene.
-njegovi sljedbenici su u potpunosti izokrenuli njegovo učenje
● Od svojih prvih koraka marksizam je bio određen samo za jednu grupu ljudi-RADNIČKU
KLASU odbacujući i osuđujući sve druge klase. S vremenom se takvo društvo sve više
zatvaralo u sebe.
● Protekcionističke mjere unutar svake države bile su razvijene do krajnjih granica, nisu
uvažavani ekonomski zakoni niti realne gospodarske sposobnosti svake zemlje. Na krajuse
sustav srušio sam od sebe.

c) PROTEKCIONIZAM ZEMALJA U RAZVOJU

-osobina ovih teorija je naglašavanje potrebe smanjivanja razlika između razvijenih i nerazvienih
zemalja.
-razviene zemlje formalno nastoje smanjiti razlike primjenjujući PREFERENCIJALNE CARINE
i neke druge oblike pomoći
-s druge strane nerazvijene zemlje pokušavaju liberalizirati svoja gospodarstva tj. Omogućiti
slobodan ulaz inozemnog kapitala , ukudati zaštitne mjere kao što su carine isl.

● R. Prebisch za zemlje u razvoju predlaže tri strategije:

1. poticanje industrijalizacije u nerazvijenim zemljama uz visoke uvozne carine
2. proizvodnja radi zamjene uvoza tj, strategija razvoja proizvodnje radi zadovoljavanja
vlastitih potreba
3. razvoj proizvodnje radi povećanja izvoza

d) KVANTITATIVNI KRITERIJ ZAŠTITE POLITIKE-EFEKTIVNA CARINSKA ZAŠTITA

-pristalice efektivne carinske zaštite su: H.G Johnson i W.M Cordeni E.E Balassa
-ovi su znanstvenici zagovarali primjenu određenih carinskih stopa kojima bi se reguliralo
nacionalno tržište prema međunarodnom tržištu.
OD CARINSKIH SU STOPA NAJZNAČAJNIJE:
○ NOMINALNE CARINSKE STOPE (za nominalnu carinsku zaštitu)
○ EFEKTIVNE CARINSKE STOPE ( za efektivnu carinsku zaštitu)

e)AUTARKIJA KAO EKSTREMNI SLUČAJ PROTEKCIONIZMA

-od grč. AUTARKIJA= SAMODOVOLJNOST
- u ekonomskom smislu predstavlja politiku pojedinih zemalja oje nastoje u potpunosti
osamostaliti svoje gospodarske sustave , a inozemnu konkurenciju udaljiti sa svog tržišta.
- autarkija nije održiva na dulje vrijeme, ona je privremena
- cilj autarkične države je da sam podmiruje svoje potrebe , a međunarodnu razmjenu koristi
samo za jačanje svoje politike samodovoljnosti.
● DVA TIPA AUTARKIJE:
1. AUTARKIJA POVLAČENJA (zatvaranje domaćeg u odnosu na inozemno gospodarstvo,
ostvaruje se carinskom i bescarinskom zaštitom)
2. AUTARKIJA EKSPANZIJA (osvajanje tuđih teritorija, ostvaruje se vojnom agresijom)
5. NEOKLASIČNA SHVAĆANJA VANJSKE TRGOVINE
-riječ neoklasičan dolazi od dvije riječi : neo= nov i klasičan
-glavni predstavnici su: F.W. Taussig i J.Viner

a) UČENJE F.W.TAUSSIGA
-analizirao je utjecaj najmnine i kamatnjaka na vanjsku trgovinu
-NAJAMNINA je sastavni dio cijene koštanja
-cijena koštanja ovisi o produktivnosti rada. Što je veća produktivnost rada cijena po jedinici
proizvoda je niža. Zemlja koja ima manju cijenu ima i veću pogodnost za izvoz
● Neoklasična škola smatra da visina nadnice ima u vanjskoj trgivini isti učinak kao i razina
produktivnosti rada
-KAMATNE STOPE različite su u pojedinim zemljama
-zemlja s visokim organskim kapitalom i niskom kamatnom stopom imat će komparativnu
prednost pred zemljom koja ima radno intezivnu proizvodnju.
● Kapital iz zemlje koja ima nižu kamatnu stopu bježi u zemlju s višom kamatnom stopom

b) UČENJE J.VINERA
-J. Viner glavni je teoretičar carinske unije
-kada je riječ o carinskim unijama on vidi prednost za zatvorene ekonomije , ali i nedostatke za
one koji su izvan carinske unije.

Da bi carinska unija donijela što veću korist trebaju biti ispunjeni sljedeći uvijeti:
1. da carinska unija obuhvaća što veći ekonomski prostor
2. da je niža prosječna razina carina na uvoz iz trećeg svijeta uspoređena s razinom koja bi
bila u odsustvu carinske unije
3. da je manji stupanj komplementarnosti u proizvodnji između zemalja članica
4. da su veće razlike u troškovima po jedinici istovrsnih proizvoda
5. daje veća razina zaštite na mogućim izvoznim tržištima izvan carinske unije
6. da je veći broj zaštićenih industrija za koje će širenje tržišta imati učinak u nižim
troškovima po jedinici proizvoda
7. da je manji broj zaštićenih industrija zakoje širenje tržišta ne bi imalo učinak u manjim
 troškovima po jedinici proizvoda

-Viner je prvi je u teoriju carinske unije uveo pojmove trade creation i trade diversion

6. SUVREMENE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE(međunarodne razmjene)

-smatra se da je suvremenu građansku teoriju utemeljio J.M.Keynes
- u ovu se skupinu svrstavaju: G.Haberler, B.Ohlina, J.M.Keynes, P.Samuelson...
-ima mnogo različitih suvremenih teoretskih shvaćanja.
B. Ćosić izdvaja:

a) TEORIJA TROŠKOVA SUPSTITUCIJE

-uteneljitelj ove teorije je G.Haberler koji polazi od dva bitna gledišta
1. u proizvodnji roba koje se razmjenjuju sudjeluju sva tri činioca: zemlja, rad i kapital
2. svjetske cijene oblikuju se na razini graničnih troškova proizvodnje

-prvim stavom Heberler ne prihvaća teoriju radne vrijednosti već teoriju troškova proizvodnje
-drugi stav znači da će ona zemlja koja ima manje granične troškove proizvodnje po jedinici
proizvoda , u odnosu na neku drugu zemlju moći izvoziti svoje proizvode.

b) TEORIJA OPĆE RAVNOTEŽE (Hockscher-Ohlin-Samuelsonova)

- pobornik ove teorije je B.Ohlin
----tri su bitne pretpostavke:
1. izjednačenje međunarodne trgovine s trgovinom među pojedinim regijama iste zemlje
2. Napušta Ricardovu teoriju komparativnih troškova
3. napušta radnu teoriju vrijednosti
-on također uočava prepreke između inozemnog i domaćeg tržišta , među kojima su najvažnije:
1. postojanje različitih nacionalnih valuta
2.postojanje niza posebnih odredaba kojima se regulira međunarodno kretanje roba i
čimbenika proizvodnje
● Ohlin polazi od toga da je razlog za međunarodnu trgovinu (vanjskotrgovinski impuls) u
tome što se robne cijene razlikuju među zemljama
● Zadatak je teorije međunarodne trgovine da objasni zašto se cijene istih proizvoda
razlikuju od zemlje do zemlje. Uzrok tome su mnogobrojni činioci: raspoloživost resursa,
organizacija proizvodnje, stupanj tehnologije, odnos ponude i potražnje...
● U uvijetima potpune konkurencije na svjetskom tržištu dolazi do izjednačavanja cijena

7. NEKONVENCIONALNE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE

- u nekonvencijalne teorije vanjske trgovine ubrajaju se:

a)TEORIJA RASPRODAJE VIŠKOVA (VENT FOR SURPLUS)

-U pojedinim zemljama postoji nesklad između proizvodnih kapaciteta i kapaciteta domaćeg
tržišta. - svjetsko tržište odnosno vanjska trgovina omogućava da se višak iznad potrebe
domaćeg tržišta izveze na svjetsko tržište.
POSLJEDICE ZA ZEMLJU KOJA IZVOZI VIŠAK:
-proizvodnja u masi -pad fiksnih troškova -mogućnost sniženja cijena i za domaće tržište
-specijalizacija -drukčija podjela rada
-mogućnost za zemlje čija je kupovna moć mala a mogućnost proizvodnje velika
POSLJEDICE ZA ZEMLJU UVOZA:
-bolja opskrba domaćeg tržišta -uravnoteženje ponude i potražnje
-snižavanje cijena u zemlji zbog ponude iz izvoza

b)PRODUKTIVITETNA TEORIJA
-ova je teorija ishodište u Smithovom shvaćanju da međunarodna trgovina proširenjem tržišta
unapređuje međunarodnu podjelu rada i utječe i na opći porast produktivnosti u zemlji
● Produktivnost se izražava kao odnos proizvodnje i utrošenog rada
Pr= P/R
-svaka proizvodnja koja nema tržište nije društveno opravdana.
-što je veće tržište veća je mogućnost da se više proizvodi, a veća proizvodnja je uvjet veće
produktivnosti rada.

8. TEORIJA MEĐUOVISNOSTI TRGOVINE I RAZVOJA

-Činioce razvoja možemo svrstati u dvije skupine:
1.TRADICIJSKI ČINIOCI RAZVOJA
-zemlja -rad -kapital
2.SUVREMENI ČINIOCI RAZVOJA
-znanje -tehnologija -vanjska trgovina
-ZEMLJE SE PREMA VISINI NACIONALNOG DOHOTKA DIJELE NA:
a) visokorazvijene zemlje b)razvijene zemlje c)novoindustrijalizirane zemlje
d)zemlje u razvoju e)nerazvijene zemlje
-Najpoznatije teorije međuovisnosti trgovine i razvoja su:
a) TEORIJA DOMINIRAJUĆE PRIVREDE
- ova teorija se zasniva na teoriji moći
-teorija dominirajuće privrede razlikuje tri sastavnice dominacije:
-razlika u pregovaračkoj snazi
-razlika u veličini zemalja tj. Ekonomskoj dimenzionalnosti
-razlika u vrstama privredne aktivnosti zemalja
-sve tri sastavnice dominacije utječu na nametanje uvjeta dominantne privrede satelitskim
privredama
● Uzimajući u obzir ekonomsku snagu pojedinih privreda, moguća su dva oblika privrede:
1. SIMETRIČNE PRIVREDE (sve su privrede iste ekonomske snage)
2. ASIMNTRIČNE PRIVREDE (privrede nisu iste ekonomske snage)
!!! DAKLE TEORIJA DOMINIRAJUĆE PRIVREDE POSLJEDICA JE
ASIMETRIČNIH PRIVREDA
-Dominacija može biti:
1. željena (namjerna) 2. neželjena (nenamjerna)

DOMONACIJSKI UČINAK= PRUŽENA PREDNOST/ PRIMLJENA PREDNOST

b) TEORIJA PERIFERNE PRIVREDE

-ova teorija polazi od bipolarnosti svijeta, tj, svijeta podjeljenog na :
1. SREDIŠTE (razvijeni dio svijeta)
2. PERIFERIJU (nerazvijeni dio svijeta)
-između središta i periferije razmjenjuju se robe i tehnologije
-središte pretežno izvozi u periferiju industrijske robe i ″know-how″, a iz periferije uvozi
primarne proizvode.
● prema ovoj teoriji središte pokazuje slabiju cijenovnu elastičnost potražnje za primarnim
proizvodima periferije (ako se cijene primarnih proizvoda smanje, neće se bitno povećati
potražnja), a isto tako i manju dohodovnu elastičnost potražnje.
● Istodobno periferija pokazuje veću dohodovnu elastičnost potražnje za sekundarnim
proizvodom središta i slabiju cijenovnu elastičnost za esencijalni input u vezi sa svojim
privrednim razvojem.
-zbog neelastičnosti potažnje primarnih proizvoda poremećaji na tržištu između ponude i
potražnje tih proizvoda uzrokuju velike fluktuacije cijena.
-rast ili pad cijena ovisi i o životnom ciklusu proizvoda.
9.NOVIJE TEORIJE VANJSKE TRGOVINE (neofaktorski pristup
međunarodnoj razmjeni
-Hechscher-Ohlinov zakon-komparativne prednosti potječu od razlika u količini proizvodnih
činilaca (rad, zemlja , kapital) kojima pojedine zemlje u međunarodnom razmjeni raspolažu.

-novije teorije vanjske trgovine uglavnom osporavaju ili dopunjavaju ovaj zakon.
Nove teorije su:

a) LEONTIJEV PARADOKS
-Leontija je posebno interesiralo :
-koliko rada i kapitala treba uložiti da bi se istvario izvoz vrijedan 1 mil. Dolara
- koliko rada i kapitala treba ostvariti da bi se zamjenio američki uvoz od 1 mil. Dolara.
● istraživanjima dolazi do zaključka da je K/L (kapital/ rad) veći pri uvozu nego što je to pri
izvozu, što dokazuje da je američki uvoz KAPITALNO INTENZIVAN , dok je u isto
vrijeme izvoz RADNO INTENZIVAN. Što je suprotno gore navedenoj teoriji.
Budući da je SAD najrazvijenija zemlja njezin kapital bi trebao biti u mnogo većem
proizvodnom obujumu , a rezultati leontijevih istraživanja pokazuju suprotne rezultate.
Ovom teorijom nije poništetna H.O.S teorija već je pozornost posvećena drugim
čimbenicima. (Marshallov plan isl.)

b) KRAVISOVA TEORIJA VANJSKE TRGOVINE

● Kravis polazi od pretpostavke da se ustrojstvo vanjske trgovine određuje raspoloživošću
dobara..Drugim riječima , uvoze se dobra koja nisu raspolživa u zemlji.
-Raspoloživost je dobara u zemlji uvjetovana dvama činiocima:
-prirodnim resursima u zemlji -inovacijama
-Prirodni resursi mogu biti :
-OBNOVLJIVI(poljoprivreda, šumarstvo,ribarstvo)
-NEOBNOVLJIVI (rudnici)
-Kravis prihvaća H.O.S teoriju ali je nadopunjava definicijom:
● Ivoz je posljedica elastičnosti domaće ponude i raspoloživosti rada, dok je uvoz posljedica
neelastičnosti domaće i elastičnosti međunarodne ponude.
 ●
Prema Kravisu uvozne i izvozne odlike su:
UVOZ:
-elatičnost domaće proizvodnje
-tehnički napredak i inovacije
-konkurentna sposobnost
IZVOZ:
-neelastičnost domaće proizvodnje
-niži stupanj tehničkog napretka
-nedovoljna konkurentnost domaće ponude.

● NEDOSTATAK PRIRODNIH RESURSA UVIJETUJE NJIHOV UVOZ , A INOVACIJE

U TOJ ZEMLJI IMAJU ZA POSLJEDICU POVEĆANJE IZVOZA
PR. Japan uvozi hranu , a izvozi proizvode visoke tehnologije.

c) LINDEROVA TEORIJA VANJSKE TRGOVINE

● pravi razliku između trgovine primarnih i industrijskih proizvoda
-H.O.S teorija obkašnjava razmjenu primarnih proizvoda na osnovi njihove raspoloživosti ali ne
objašnjava razmjenu industrijskih proizvoda
Prema Linderu ustrojstvo vanjske trgovine industrijskim proizvodima ovisi o brojnim
čimbenicima od kojih su najvažniji:
-tehnološka nadmoć -menadžerska vještina -ekonomija obujma
● Linder je pokušao objasniti RELATIVNU VELIČINU VANJSKE RAZMJENE koju je
definirao kao udio razmjene u narodnom dohotku.

RELAT. VEL. V.R= (vrijednost uvoza + vrijednost izvoza)/nacionalni dohodak

-Linderova je teza da je veličina trgovine industrijskim proizvodima zemlje s njenim vanjsko
trgovinskim partnerima veća što je veća sličnost ustrojstva potražnje para zemalja.
-što je nacionalni dohodak po glavi stanovnika dviju zemalja bliži, to je intenzitet njihove
razmjene industrijskih proizvoda veći.

d) VERNONOVA TEORIJA ŽIVOTNOG CIKLUSA PROIZVODA

Vernon je podjelio životni ciklus proizvoda u tri stupnja:
1.Stupanj novog proizvoda 2.Stupanj sazrijevanja proizvoda
3.Stupanj standardiziranog proizvoda.
● u prvom i drugom stupnju proizvodnja je veća od potrošnje i zbog toga se višak proizvoda
izvozi, a u trećem je stupnju potrošnja veća od proizvodnje pa je nužan uvoz radi
zadovoljavanja potreba. Vernon je došao do zaključaka: - domaća potrošnja uporabom
novog proizvoda raste - dom. proizvodnja ovog proizvoda tijekom svog život. ciklusa
ostvaruje kretanje: početak, rast, zrelost i nestajanje s tržišta.
e) PORTEROVA TEORIJA KONKURENTSKIH PREDNOSTI
-Proizvodni su čimbenici u stvari ulazni uvijeti potrebni za ostvarenje konkurentnosti neke
određene proizvodnje.
-pravilno korištenje tih čimbenika u proizvodnji otvara mogućnost ostvarivanja konkurentskih
prednosti na međunarodnom tržištu.
 ● Porter je čimbenika konkurentskih prednosti grupirao u 5 grupa resursa:
1. LJUDSKI KAPITAL
2. FIZIČKI RESURSI (zemljišta, vode, rude)
3. RESURSI ZNANJA (znanstvena i tehnološka znanja)
4. RESURSI KAPITALA (odnose se na troškove kapitala kojima se plaćaju proizvodni
troškovi)
5. INFRASTRUKTURA
-Poznat je Porterov DIJAMANT-model konkrentskih prednosti na osnovi određenih čimbenika
koji su međusobno povezani.
-uspješnim ili neuspješnim korištenjem svih nabrojenih čimbenika te njihovim međusobnom
kombinacijom i djelovanjem vlade postiže se na međunarodnom tržištu uspjeh ili neuspjeh.

SAMUELSON-NORDHAUSOVI RAZLOZI MEĐUNARODNE RAZMJENE:

1.RAZLIČITOST U UVIJETIMA PROIZVODNJE (klima, reljef, i dr.prirodni čimbenici)
2. OPADAJUĆI TROŠKOVI
3. RAZLIČITOSTI U UKUSIMA POTROŠAČA

TEORIJA SVJETSKOG TRŽIŠTA

-Sva se roba razmjenjuje unutar svjetskog prostora, pa se svjetsko tržište poistovjećuje s
unutrašnjim tržištem.
-domaća tržišta , tržišta pojedinih nacionalnih ekonomija, razmjenjujući međusobno robu postaju
inozemna tražišta
● Roba se razmjenjuje unutar nacionalnih tržišta i između nacionalnih tržišta.Ukupna se
razmjena obavlja na svjetskom tržištu, odnosno unutar svjetskog prostora.
Mirkušić ističe da je svjetsko tržište teritorijalno neograničeno ,više nije jedinstveno. Prema
njemu ono predstavlja ponudu svih prooizvođačkih zemalja u svijetu i cijelokupnu potražnju svih
potrošačkih zemalja.

● SVJETSKO TRŽIŠTE PREDSTAVLJA SKUP ODNOSA PONUDE I POTRAŽNJE

SVIH ROBA KOJE SE RAZMJENJUJU NA SVJETSKOM PROSTORU,
● SVJETSKO TRŽIŠTE NE PREDSTAVLJA MEHANIČKI ZBROJ SVIH
PROIZVEDENIH ROBA NA SVIJETKOM PROSTORU, NEGO SPLET ODNOSA
PONUDE I POTRAŽNJE ROBA UNUTAR I IZMEĐU NACIONALNIH EKONOMIJA

TIPOLOGIJA TRŽIŠTA-znanstveno razvrstavanje tržišta prema tome kako se na tržištu

ponašaju kupci i prodavatelji, kako stvaraju odluke i kako ih izvršavaju.
● Svjetsko tržište može se podijeliti prema:
1. VRSTI ROBE U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI (tržište
proizvoda,usluga,rada,kapitala, deviza,informacija)
2. STUPANJU RAZVOJA ZEMALJA ( tržište nerazvienih zemalja,tržište zemalja u
razvoju, tržište novoindustrijaliziranih zemalja, tržište razvijenih zemalja, tržište visoko
razvijenih zemalja)
3. UDRUŽENOSTI ZEMALJA ( tržište udruženih zemalja npr. EU, i tržište neudruženih
zemalja)
 4. VELIČINI PODUZEĆA U MEĐUNARODNOJ RAZMJENI ( tržište malih, srednjih
i velikih poduzeća)
5. STUPANJU ZAŠTITE (tržište s većim i manjim stupnjem protekcionizma)

POSEBNE VRSTE MEĐUNARODNOG TRŽIŠTA

1.specijalizirano tržište za određenu vrstu roba
2.aukcijsko tržište
3.velesajamsko tržište
4.burzovno tržište
ZA SVJETSKO TRŽIŠTE SE MOŽE REĆI DA JE ONO:
1. TOTALNO TRŽIŠTE-jer sena svjetskom tržištu sukobljava cjelokipna ponuda i potražnja
roba
2. HETEROGENO TRŽIŠTE jer se na njemu sukobljavaju ponuda i potažnja različitih roba
3. MANJKAVO TRŽIŠTE jer se ne ispunjava ni jedan uvjet cijelovite (perfektne)
konkurencije
4. VIŠEUSTROJBENO TRŽIŠTE i to s gledišta produkcijskih odnosa,razine razvijenosti
privrede, načina plaćanja....
5. VIŠE JE ORGANIZIRANO NEGO ORGANIZIRANO jer postojeće institucije nisu u
mogućnosti da mjenjaju postojeće društvene odnose.

● INOZEMNO TRŽIŠTE (međunarodno, internacionalno, vanjsko...=-ukupnost odnosa

između ponude i potražnje roba koji se uspostavljaju između privrednih subjekata dviju ili
više zemalja
-to znači da robe prelaze nacionalnu granicu,tj. Carinsko područje
● Promet roba na inozemnom tržištu predstavlja promet roba na svjetskom tržištu umanjen
za promet vlastitih roba na domaćem tržištu
● PREDMET RAZMJENE na inozemnom tržištu su: proizvodi , usluge, radna snaga ,
novac, devize....

TRI GLAVNA KRITERIJA ZA KLASIFIKACIJU TRŽIŠTA:

1. broj zemalja čiji privredni subjekti stupaju u odnose razmjene
1. bilateralno inozemno tržište 2. riangularno inozemno tržište
3. multilateralno tržište
2. vrsta međunarodne transakcije
1.uvoz 2.izvoz 3.tranzit
Podjela međunarodnih transakcija:
-međunarodni promet roba
-međunarodni promet usluga
-međunarodni transfer tehnoligije
-međunarodna kretanja kapitala
-mađunarodna migracija radne snage
-korporacija i poslovno-tehnička suradnja
3. stupanj udruženosti nacionalnih ekonomija
7. neudružena (neintegrirana) inozemna tržišta
8 udružena (integrirana) inozemna tržišta

1.BILATERALNO INOZEMNO TRŽIŠTE

-predstavlja odnos ponude i potražnje roba privrednih subjekata dviju zemalja
-na bilateralnom inozemnom tržištu privredni se subjekti mogu pojaviti kao:
a) uvoznici (pasivni devizni posao:odljev deviza)
b) izvoznici (aktivan devizni posao; priljev deviza)
c) uvoznici i izvoznici (pasivno-aktivni posao; priljev i odlje deviza.. Ako je
odljev manji od priljeva govorimo o aktivno-pasivnom poslu i obrnuto.)
● taj se tip tržišta javlja između zemalja s konvertibilnom načinom plaćanja, a posebice
između zemalja s klirinškim načinom plaćanja

2.TRIANGULARNO INOZEMNO TRŽIŠTE

-predstavlja odnos ponude i potražnje roba između triju zemalja
-odnosi između tih tiju zemalja se određuju TRIPARTITNIM UGOVOROM
-može biti u obliku područja slobodne trgovine, carinske unije...

3. MULTILATERALNO INOZEMNO TRŽIŠTE

- predstavlja odnos ponude i potražnje robaprivrednih subjekata više zemalja
-to je najčešći tip tržišta u praksi
-s obzirom na broj subjekata ono može biti:
-ologopolno
-polipolno
-konkurencijsko
-PONUDA I POTRAŽNJA NA MULT. T. MOŽE BITI:
1.RASPREŠENA –različiti smještaji ponudilaca i potraživača
2.KONCENTRIRANA- (ponuda na jednom mjestu , a potražnja na više mjesta i obrnuto)

-multilateralno tržište ima manji stupanj minopolizacije od bilateralnog jer postoji veća
konkurentnost tržišnih subjekata

4. TRŽIŠTE UVOZA
-to su tržišta onih zemalja iz kojih se roba uvozi
-s obzirom na vrstu uvezene robe tržište uvoza može se razvrstati na uvoz:
proizvoda, usluga, novca, kapitala...
● Uvoz proizvoda naziva se vidljivim uvozom, a uvoz usluga nevidljivim uvozom.

-zemlje uvoznice imaju različite režime uvoza robe.

-NAJČEŠĆA TRI ROBNA REŽIMA SU:
1. SLOBODAN ODNOSNO LIBERALIZIRAN UVOZ (LB)
2. KONTIGENT (K)
3.DOZVOLA (D)

5. TRŽIŠTE IZVOZA
- to je tržište onih zemalja u koje se robe izvoze
-s obzirom na vrstu izvezene robe, izvoza se može razvrstati na izvoz: proizvoda,
usluga, novca, kapitala...
● izvoz proizvoda naziva se vidljivim izvozom, a izvoz usluga nevidljivim izvozom
● izvoz za zemlju izvoznicu predtavlja devizni priljev koji je proporcijonalan izvezenim
količinama i ostvarenim izvoznim cijenama
-S OBZIROM NA TRŽIŠNU USMJERENOST NA INOZEMNOM TRŽIŠTU IMAMO DVIJE
VARIJANTE:
1. UVOZ I IZVOZ OSTAVRUJE SE S ISTOM ZEMLJOM
2.UVOZ I IZVOZ OSTVARUJE SE S ISTIM ZEMLJAMA

6. TRANZITNO TRŽIŠTE
-pod tranzitnim tržištem podrazumjevamo odnos ponude i potražnje tranzitnih usluga
-tranzitne zemlje moraju ispunjavati nekoliko bitnih uvjeta kao što su npr.:
-PRIRPDNE POGODNOSTI (riječni, morski transoprt...)
-EKONOMSKE POGODNOSTI (kvaliteta usluga, cijena...)
-DRUŠTVENO-POLITIČKE POGODNOSTI ISL.
-ulaganjem u privrednu infrastrukturu i razvoj logistike povećava se tranzitnost zemlje

7. NEUDRUŽENA INOZEMNA TRŽIŠTA

-ona tržišta koja nisu institucionalizirana sporazumom, ugovorom ili nekom drugom institucijom
zemalja koje međusobno razmjenjuju robu
-na takvom tržištu svaka zemlja ima svoj monetarni, carinski, porezni i kreditni susatv
- što jemanji utjecaj države na privredne tokove to je veća mogućnost privrednih subjekata
pojedinih zemalja da se samoorganiziraju

8. UDRUŽENA INOZEMNA TRAŽIŠTA

- podrazumjevamo udruživanje više privrednih subjekata ili zemalja radi ostvarivanja
zajedničkih ciljeva.
-ovim se udruživanjem se žele postići veći ekonomski učinci u odnosu na one koji bi se postigli
bez udruživanaj,
-veći se ekonomski učinci mogu postići putem zajedničkog tržišta, boljom alokacijom resursa,
racionalnijom upotrebom čimbenika proizvodnje...

9.CRNO ili SIVO TRŽIŠTE

-tip nedozvoljenog , odnosno zabranjenog tržišta
-podrazumjevamo odnose između ponude i potražnje roba koje država zabranjuje.
-ono je posljedica:
a) nefunkcioniranja ili djelomičnog funkcioniranja tržišta
b) poremećenih odnosa ponude i potražnje.
● Sivo tržište reagira nižom cijenom i potražnja se s regularnog tržišta seli na sivo tržište.
Kada se cijene između sivog i regularnog tržišta izjednače , tada nestaje sivog tržišta.

10. SPOT TRŽIŠTE

- takvi tržišni odnosi kod kojih je ponuda (isporuka) i plaćanje istodobno.
-prodaja se obavlja po spot cijeni koja sr razlikuje od terminske
-spot cijena je niža od terminske cijene.

MORFOLOGIJA SVJETSKOG TRŽIŠTA

MORFOLOGIJA SVJETSKOG TRŽIŠTA – znanost koja proučava međusobni suodnos osoba
koje sudjeluju na svijetskom tržištu

-međusobni suodnos osoba na svijetskom tržištu ovisi o stupnju razvoja svakog tržišta

Međusobni suodnosi mogu se razvrstati s obzirom na

1. VRSTU ROBA KOJE SE PROMEĆU NA SVJETSKOM TRŽIŠTU
1. suodnosi na tržištu proizvoda
2. -II- usluga
3. -II- novca
4. -II- kapitala
5. -II- deviza
6. -II- rada
7. -II- informacija

2. SUODNOSI S OBZIROM NA VRSTU POSLOVA NA SVJETSKOM TRŽIŠTU

1. suodnosi na klasičnim poslovima
-suodnosi privrednih subjekata na uvoznim poslovima
- suodnosi privrednih subjekata na izvoznim poslovima
- suodnosi privrednih subjekata na tranzitnim poslovima
b) suodnosi na višim oblicima međunarodnih ekonomskih odnosa
-suodnosi na poslovno-tehničkoj suradnji
-suodnosi na leasingu
-suodnosi na joint venture itd.
c) suodnosi s obzirom na kanale distribucije
-suodnosi u trgovini na veliko
-suodnosi u trgovini na malo (dutty free shop, robne kuće...)
 - suodnosi na međunarodnim sajmovima, izložbama , burzama...

USTROJSTVO (STRUKTURA) SVJETSKOG

TRŽIŠTA
-Podrazumijeva međusobni odnos različitih tipova tržišta
-svjetsko tržište je heterogeno a ne homogeno
- KRITERIJI SEGMENTACIJE SVJETSKOG TRŽIŠTA SU :
1. veličina pojedine zemlje i njen udio u vanjskotrgovinskoj razmjeni
2. veličina privrednih subjekata na svjetskom tržištu i njihov udio u
vanjskotrgovinskoj razmjeni
3. međunarodne udruge ( integracije) i njihov udio na svjetskom tržištu
4. stupanj razvoja pojedinih zemalja i njihov udio na svjetskom tržištu itd.

TRŽIŠNI ČIMBENICI
-tržišni čimbenici su : PONUDA, POTRAŽNJA I CIJENA
-pod tržišnim čimbenicima treba se podrazumijevati njegove sveukupne sile koje određuju
tržišno stanje

-TRŽIŠNE ČIMBENIKE DIJELIMO:

1. S OBZIROM NA ODNOS OPĆEG I POJEDINAČNOG
a) opći čimbenici(svi oni čimbenici koji utječu na tržišno stanje narodnog i svjetskog
gospodarstva)
-društvena podjela rada
-napredak tehnike i tehnologije
-masovna i serijska proizvodnja
-razvitak trgovine, ugostiteljstva, prometa i turizma
-porast broja stanovnika i njihove kupovne snage
b) specifični čimbenici ( odnose se na tržišno stanje pojedinih roba npr. Tržišni
čimbenici kave...)

2. S OBZIROM NA ISHODIŠTE DJELOVANJA

a) ekonomski čimbenici-potrebe, potražnja, ponude, cijene...
b) društveni čimbenici-moda, navike, običaji, hit, snobizam...
c) politički čimbenici-mirnodobsko stanje, predratno stanje, državno uređenje...
d) špekulativni čimbenici-očekivanja pada i rast a cijena...
e) demografski čimbenici-broj stanovnika, natalitet, mortalitet, spol, dob...
f) zemljopisni čimbenici- reljf, klima...
g) mjere ekonomske politike države-carine, takse , porezi, uvozni i izvozni robni
režimi, administrativne cijene....

3. S OBZIROM NA STUPANJ NJIHOVE POVEZANOSTI

a) funkcionalni tržišni čimbenici – su oni među kojima postoji zakonita
međuovisnost
b) stohastički tržišni čimbenici-oni među kojima ne postoji zakonota međuovisnost
(npr. Ako bi cijene nekoj luksuznoj robi pale , kupci ne bi povećali kupnju takve robe jer
sumnjaju u njenu kakvoću.)

SVJETSKA CIJENA
CIJENA- novčani izraz vrijednosti robe ili vrijednost robe izražene u novcu.
SVIJETSKA CIJENA- cijena koja se oblikuje na svjetskom tržištu , odnosno onaj je učinak
odnosa inozemne ponude i potražnje

PRI ODREĐIVANJU VRIJEDNOSTI UZIMAJU SE U OBZIR:

-utrošeni ljudski rad
-upotrebna vrijednost robe tj. Korisnost
-rijetkost robe

VRSTE SVJETSKIH CIJENA:

1.UVOZNE (IMPORTNE) CI
- one po kojima je uvoznik ugovorio kupnju robe, sastoji se od fakturne
cijene i zavisnih troškova
2.IZVOZNE (EKSPORTNE) CIJENE
- ona cijena po kojoj je izvoznik zaključio ugovor s kupcem u inozemstvu
, sastoji se od tvorničke cijene i troškova prijevoza do određene luke
3.BURZOVNE (KOTACIJSKE) CIJENE
-one koje se oblikuju na burzi, cijena će ovisiti o vrsti robe koja se
burzovno trži, o ponudi i potražnjni robe, ali i o špekulaciji
4.INODOMICILNE CIJENE
- one koje se pod utjecajem ponude i potražnje oblikuju u pojedinim
zemljama
5.MONOPOLISTIČKE CIJENE
-ona koju oblikuju monopoli; multinacionalne kompanije olikuju
monipolističke cijene
-monopolostička cijena je ″price maker″
6.DEMPINŠKE CIJENE
-izvozne cijene koje su niže od indomicilnih cijena
-primjenjuje ih zemlja izvoznica da bi, odlučujući se za cijenovnu
konkurenciju prodrla na inozemno tržište
-zemlja uvoznica onemogućava damping antidampinškim mjerama

DISTORZIJA CIJENA
DISTORZIJA CIJENA- raskorak između pojedinih oblika cijena

-Može se razlikovati distorzija između:

-nabavnih i prodajnih cijena
-cijena na veliko i cijena na malo
-minimalnih i maksimalnih cijena
-domicilnih i indomicilnih cijena....

● kada je riječ o međunarodnoj razmjeni distorzija cijena je raskorak između domicilnih i

indomicilnih cijena

DISTORZIJA CIJENA MOŽE BITI:

1. Pozitivna distorzija – učinak nižih domaćih i viših svjetskih cijena
2. Negativna distorzija-posljedica nižih svjetskih i viših domaćih cijena

NEKI OD ČIMBENIKA KOJI UTJEČU NA DISTORZIJU CIJENA:

-razlike u produktivnosti rada
-razlike u stupnju tehnologije
-razlike u intenzivnosti rada
- razlike u načinima poticanja izvoza
-razlike u troškovima prijevoza itd.

-svaka zemlja mora nastojati ukloniti negativnu distorziju cijena , jer u protivnom ne može biti
konkurentna na svijetskom tržištu.
1