UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET
Redovan studij
Akademska 2020/2021.g.

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA MEĐUNARODNA EKONOMIJA

„CARINSKE I NECARINSKE BARIJERE U MEĐUNARODNOJ

TRGOVINI“

Predmetni nastavnik: Studenti:

Dr.sc.Senija Nuhanović, vanr.prof. Burajić Mirsela, 3/36-I/19
Begović Ajla, 3/18-I/19

Tuzla, mart, 2021. godine

SADRŽAJ

UVOD......................................................................................................................................................3
1.MEĐUNARODNA TRGOVINA...............................................................................................................3
1.1.Pojam međunarodne trgovine......................................................................................................3
1.2. Specifičnosti spoljne trgovine......................................................................................................4
1.3.Kreiranje spoljnotrgovinske politike.............................................................................................5
1.4.Modeli spoljnotrgovinske politike................................................................................................5
1.5. Instrumenti spoljnotrgovinske politike........................................................................................6
1.6. Definisanje trgovinskih barijera...................................................................................................7
1.7.Vrste trgovinskih barijera.............................................................................................................8
1.8. Međunarodna trgovina i globalizacija.........................................................................................9
2.CARINE I CARINSKE BARIJERE............................................................................................................11
2.1.Pojam i klasifikacija carina..........................................................................................................11
2.2. Efekti carina na međunarodnu trgovinu....................................................................................13
2.3. Mjerenje carinskih barijera........................................................................................................14
2.4.Troškovi i koristi uvođenja carina...............................................................................................14
3.NECARINSKE BARIJERE......................................................................................................................15
3.1.Pojam necarinskih barijera.........................................................................................................15
3.2.Klasifikacija necarinskih barijera.................................................................................................16
3.2.1.Tradicionalne necarinske barijere........................................................................................16
3.2.2. Tehničke necarinske barijere..............................................................................................19
3.2.3. Administrativne necarinske barijere...................................................................................19
3.3.Karakteristike necarinskih barijera.............................................................................................20
3.4. Mjerenje necarinskih barijera....................................................................................................21
3.5. Mjerenje vrijednosti necarinskih barijera..................................................................................21
3.6. Mjerenje efekata necarinskih barijera.......................................................................................22
3.7. Značaj necarinskih barijera u međunarodnoj trgovini...............................................................22
3.8. Uspostavljanje necarinskih barijera...........................................................................................23
3.8.1. Jednostrano (unilaterlano) uspostavljanje necarinskih barijera.........................................23
3.8.2. Dvostrano (bilateralno) uspostavljanje necarinskih barijera..............................................23
3.8.3. Višestrano (plurilateralno) uspostavljanje necarinskih barijera..........................................24
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................................25
LITERATURA..........................................................................................................................................26
UVOD

Ovim radom nastojane su objasniti carinske i necarinske barijere u međunarodnoj trgovini.

Rad je koncipiran u tri dijela.

Shodno tome, prvi dio se odnosi na pojam međunarodne trgovine. Međunarodna trgovina je
možda najznačajnija ekonomska aktivnost u svjetskoj privredi, koja podrazumijeva kupovinu
i prodaju robe i usluga u inostranstvu i istražuje aktivnosti i odnose koji se uspostavlјaju tom
prilikom. Pored pojma međunarodne trgovine osvrnut ćemo se i na glavne subjekte
međunarodne trgovine, a to su nacionalne privrede, kao i na nosioce gdje ubrajamo preduzeća
i individualne preduzetnike tj.trgovce. Upoznat ćemo se i sa spoljnom trgovinom, njenim
modelima i instrumentima. Ti modeli se obično nalaze između liberalizma i protekcionizma.
Jedno od važnih pitanja su svakako i trgovinske barijere s kojima se susreću preduzeća koja
izlaze na inostrano tržište. Zadnji dio ovog prvog dijela je odnos međunarodne trgovine i
globalizacije, njihove prednosti i mane.

U drugom dijelu govori se o carinama i carinskim barijerama koje su se prije najviše koristile
kako bi se zaštitila domaća privreda od inostrane konkurencije. U sklopu ovog dijela obradit
ćemo i efekat carina na međunarodnu trgovinu, mjerenje ovih barijera, kao i troškove i koristi
od uvođenja.

U trećem dijelu prezentiraju se osnovne odlike necarinskih barijera kao trenutno

najdominantnijeg oblika protekcije domaće privrede. Govori se i o klasifikaciji necarinskih
barijera, njihovim karakteristikama kao i o mjerenju necarinskih barijera. Klasifiokovat ćemo
ih na tri dijela i svaki od njih objasnit ponaosob,a to su tradicionalne, tehničke i
administrativne. Za kraj osvrnut ćemo se na uspostavljanje necarinskih barijera, koje može
biti jednostrano, dvostrano i višestrano.
1.MEĐUNARODNA TRGOVINA

1.1. Pojam međunarodne trgovine

Međunarodna trgovina je možda najznačajnija ekonomska aktivnost u svjetskoj privredi, koja
podrazumijeva kupovinu i prodaju robe i usluga u inostranstvu i istražuje aktivnosti i odnose
koji se uspostavlјaju tom prilikom.1

Slika br.1:Ilustrativni prikaz međunarodne trgovine

Izvor: https://europeansting.com/2020/08/13/this-is-how-drones-and-other-tradetech-are-
transforming-international-trade/ (25.03.2021.)

U većini zemalja ova trgovina stvara značajan dio BDP-a. Iako se obavljala tokom dobrog
dijela historije, ona je tek tokom posljednih vijekova dobila na ekonomskom, društvenom i
političkom značaju. Također je grana ekonomije koja zajedno sa međunarodnim finansijama
čini širu disciplinu poznatu kao međunarodni ekonomski odnosi.

 Rizici koji postoje u međunarodnoj trgovini se mogu podijeliti na dvije glavne grupe:2
 Ekonomski rizici

 Rizik nesolventnosti kupca,

 Rizik neplaćanja – ukoliko kupac ne plati robu ni 6 mjeseci nakon dospijeća
 Rizik neprihvatanja robe
 Gubitak ekonomskog suvereniteta
 Rizik deviznog kursa

1
https://www.commercium.rs/Spoljna_trgovina-216/group_id=-2 (25.03.2021.)
2
https://sh.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodna_trgovina (25.03.2021.)
  Politički rizici

 Rizik ukidanja ili neprodužavanja uvoznih ili izvoznih dozvola

 Rizik rata
 Rizik eksproprijacije ili konfiskacije uvoznikovog preduzeća
 Rizik uvođenja zabrane uvoza nakon što je roba već isporučena
 Rizik transfera – uvođenje deviznih kontrola ili nedostatak konvertibilne valute u zemlji
uvoznika
 Gubitak političkog suvereniteta

Glavni subjekti međunarodne trgovine su nacionalne privrede, koje su većinom i suverene

države. Javljaju se u ulozi regulatora poslovnih procesa u međunarodnoj trgovini. Nosioci te
poslovne sfere međunarodne trgovine su preduzeća i pojedinci tj. preduzetnici, i oni su
motivisani ostvarivanjem profita i ličnim bogaćenjem. Da bi jedna država u cjelosti regulisala
međunarodnu trgovinu ona mora da surađuje sa drugim državama u svijetu i da zajednički
regulišu te poslovne odnose. Tako su nastali međunarodni odnosi u svijetu. Ove suradnje se
mogu obavljati dvostrano tj. između dvije države, regionalno i na međunarodnom nivou.

Glavni nosioci međunarodne trgovine su preduzeća i individualni preduzetnici tj.trgovci. Oni

se bave međunarodnim trgovinskim poslovima i glavni cilj im je ostvarivanje profita. U
slučaju sukoba njihovih interesa sa društvenim interesima zemlje u kojoj posluju javlja se
država kao regulator ovih procesa. Subjekti i nosioci su neophodni da se međunarodna
trgovina odvija i jednim imenom se nazivaju akteri međunarodne trgovine.
1.2. Specifičnosti spoljne trgovine

Spoljna trgovina predstavlja trgovinsku aktivnost koja se djelimično obavlja izvan teritorije
određene države.

Svaka zemlja ima svoj sistem ekonomskih odnosa sa inostranstvom, u čijoj osnovi je
spoljnotrgovinski sistem. Spoljna trgovina predstavlja trgovinu koja se odvija između
privrednih subjekata jedne zemlje i privrednih subjekata svih drugih zemalja, u kojima važe
različiti ekonomski i pravni uslovi, iz čega se može zaključiti da je ona podsistem velikog
sistema međunarodne trgovine.3

Pojam spoljne trgovine obuhvata razmjenu dobara i usluga sa inostranstvom, obavlјanje

privrednih djelatnosti, koji vrše privredna društva i preduzetnici. Razmjena se obavlja na taj
način da predmet kupoprodaje prelazi carinsku liniju, napušta teritoriju zemlje prodavca
(izvoz) ili ulazi na teritoriju zemlje kupca (uvoz).

Iako se rijetko javlja kao trgovac, u tržišnom modelu privrede, država mora indirektno uticati
na obavljanje spoljne politike kako ona ne bi bila stihijska i kako bi njeno obavljanje pružilo
korist čitavom društvu, a ne samo preduzećima koja su uključena u spoljnotrgovinsko
poslovanje. Taj uticaj države se ostvaruje preko spoljnotrgovinske politike, koju svaka država
kreira.

Pojam spoljne trgovine podrazumijeva osmišljenu strategiju vlade jedne zemlje s ciljem da
reguliše međunarodne trgovinske aktivnosti. Država samostalno donosi mjere koje regulišu

3
https://www.commercium.rs/Spoljna_trgovina-216/group_id=-2 (25.03.2021.)
ovu oblast, a tu spadaju zakoni o spoljnoj trgovini, carinski zakon, zakon o deviznom
poslovanju, ostali zakoni i njihovi podzakonski propisi. U samostalnom regulisanju
međunarodne trgovine i međunarodnim trgovinskim odnosima, jedna zemlja tj. vlada te
zemlje mora da ima određenu strategiju. Ta strategija je spoljnotrgovinska politika.

Prema tome, spoljnotrgovinska politika jedne nacionalne privrede predstavlja strategiju koju
ona primjenjuje u regulisanju međunarodne trgovinske aktivnosti, odnosno spoljne trgovine te
zemlje, kako u samostalnom regulisanju, donošenjem unilateralnih mjera, tako i u
međunarodnim trgovinskim odnosima, donošenjem međunarodne regulative u suradnji sa
drugim nacionalnim privredama, sa ciljem ostvarenja nacionalnih interesa u spoljnoj trgovini.4
1.3.Kreiranje spoljnotrgovinske politike

Kreiranje spoljnotrgovinske politike glavni je zadatak čitave vlade , ali se većinom imenuje
jedan organ kao centralni organ za koordinaciju svih napora u vladi na kreiranju
spoljnotrgovinske politike. Obično je to Ministarstvo spoljne trgovine ili ministarstvo trgovine
određene zemlje. Nekada se imenuje i pomoćni organ , kao što je to Američki trgovinski
predstavnik u SAD ili Komitet 133 u Evropskoj uniji.

Kreiranje spoljnotrgovinske politike počinje od trenutnog stanja koje postoji u spoljnoj

trgovini jedne zemlje. Kada se izvrši analiza tog stanja dolazi se do nepoželjnih tendencija,
koje postoje u spoljnoj trgovini, i na osnovu kojih država razmišlja o mjerama koje treba
primjeniti kako bi se stanje poboljšalo.

Te nepoželjne tendencije mogu biti:5

 visoki i permanentni deficiti spoljnotrgovinskog bilansa;

 veliko i dominirajuće učešće pojedinih spoljnotrgovinskih partnera u spoljnoj trgovini
jedne zemlje;
 visok stepen prizvodne koncentracije u izvozu posmatrane zemlje;
 veliko učešće proizvoda niže faze prerade u izvozu određene zemlje;
 malo učešće tehnološki-intenzivnih proizvoda i opreme u uvozu određene zemlje;
 veliko učešće robe široke potrošnje u uvozu posmatrane zemlje.
1.4.Modeli spoljnotrgovinske politike

Prilikom kreiranja spoljnotrgovinske politike svaka država bira određeni model

spoljnotrgovinske politike. Dva osnovna modela su protekcioniozam i liberalizam. Izbor
jednog od modela može zavisiti kako u pogledu države sa kojom trguje, tako i u pogledu
sektora privrede, vremena u kome određeni režim važi i dr. Ova dva modela su u praksi
rijetko zastupljeni. Spoljnotrgovinska politika većine država je između ova dva ekstrema.

Osnovna razlika između ova dva modela, tj. između liberalizma i protekcionizma, su
trgovinske mjere koje države uspostavljaju u trgovini sa drugim državama.

Ako u razmjeni sa drugom državom nisu uvedene nikakve barijere, onda se radi o potpuno
liberalnoj spoljnotrgovinskoj politici, međutim ako barijere potpuno onemogućavaju razmjenu
4
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 308-
309.
5
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 309.
sa drugom državom, onda se radi o potpuno protekcionističkoj politici. Trgovinske barijere se
uspostavljaju radi zaštite domaće privrede, kao i nadzora nad domaćim tržištem, ostvarivanju
budžetskih prihoda i dr. Danas uglavnom većina privreda u svijetu vodi protekcionističku
politiku. Države vode ovu politiku s ciljem razvoja nacionalne industrije, te kada dostignu
odgovarajući nivo gobalne konkurentnosti onda postepeno počinju sa liberalizacijom spoljne
trgovine.

Slika br.2:Šematski prikaz modela spoljnotrgovinske politike

Izvor: https://slideplayer.rs/slide/17040613/ (25.03.2021.)

1.5. Instrumenti spoljnotrgovinske politike

Instrumente spoljnotrgovinske politike definišemo kao mjere koje vlade nacionalnih privreda
uspostavljaju radi regulisanja međunarodnih trgovinskih tokova koje ta nacionalna privreda
obavlja s ostatkom svijeta.S obzirom da ove mjere utiču samo na spoljnu trgovinu nazivamo
ih spoljnotrgovinske mjere ili samo trgovinske mjere. Primjenom ovih mjera se kreira režim
koji uređuje trgovinske odnose jedne nacionalne privrede sa inostranstvom.

Osnovna klasifikacija instrumenata spoljnotrgovinske politike, prema načinu njihovog dejstva

na spoljnu trgovinu, dijeli sve instrumente u četiri velike grupe: 6

1. carinske mjere
2. necarinske mjere
3. instrumenti promocije spoljne trgovine
4. mjere zabrane trgovine (političke mjere)

Najznačajnije od svih nabrojanih grupa instrumenata su prve dvije grupe tj.carinske i

necarinske mjere. One imaju regulatornu mjeru i određuju spoljnotrgovinski režim jedne
zemlje. Što znači da se usvajanjem i provođenjem ovih mjera od države nameću uslovi
obavljanja trgovine sa drugim državama.

Ako jedna zemlja uvede značajne carinske i necarinske mjere u trgovini sa drugom zemljom ,
spoljnotrgovinski režim sa tom zemljom se pooštrava i uslovi za trgovinu sa tom zemljom za
preduzeća postaju otežani. Suprotna situacija ovoj je kada vlada određene privrede odluči da
6
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 311.
olabavi režim trgovine sa drugom privredom. Tada država regulatornim mjerama dozira
uslove trgovine i kreira određeni spoljnotrgovinski režim.

Pored ovih mjera postoje i mjere koje nema regulatornu funkciju, već imaju za cilj promociju
odnosno unapređenje spoljne trgovine jedne privrede, nazivamo ih i instrumentima promocije
spoljne trgovine. One ne utiču na spoljnotrgovinski režim te privrede ali mogu poboljšati
njenu spoljnu trgovinu, naročito izvoz. Ove mjere djeluju primjenom marketinških i
finansijskih instrumenata, jer se smatra da će se davanjem informacija o jednoj zemlji, njenim
prozvodima i stvaranjem pozitivne slike o njoj u inostranstvu poboljšati prodaja njenih
domaćih proizvoda na stranim tržištima.

Dok se carinske i necarinske mjere uvode iz nekog ekonomskog razloga, kao što je zaštita
domaće privrede od stranih konkurenata, vještačko jačanje domaće konkurentnosti, mjere
zabrane trgovine sa inostranstvom nemaju svoje ekonomsko opravdanje. Ove mjere
predstavljaju instrument spoljne politike koji koristi ekonomska sredstva u postizanju
političkih ciljeva u inostranstvu, zato ih još nazivamo i političkim mjerama u spoljnoj
trgovini. U ovu grupu mjera spadaju bojkot, embargo i ekonomska blokada. Bojkot se odnosi
na zabranu uvoza proizvoda iz određene privrede, dok se embargo odnosi na zabranu izvoza
robe u određenu privredu. Ekonomska blokada podrazumijeva zabranu i izvoza i uvoza, a
odnosi se najčešće na privrede koje smatramo neprijateljskim zemljama. Postoje slučajevi
kada se političke mjere ne moraju sprovoditi mjerama zabrane već naglom eskalacijom carine,
tj. dozvoljena je trgovina sa određenom privredom ali su carine enormno visoke, što nazivamo
carinskim ratom.

Svaka vlada nastoji samostalno regulisati spoljnu trgovinu usvajanjem unilateralnih

(jednostranih) mjera i time ona stvara režim koji diktira uslove kojima se trguje sa drugim
zemljama u svijetu, i to je izraz njenog trgovinskog suvereniteta. S druge strane kada zemlja
nije u stanju da reguliše cjelokupan tok spoljne trgovine, ona stupa u odnose sa drugim
državama nacionalne ptivrede. Tako nastaju mjere međunarodnog regulisanja spoljne
trgovine, i zavisno od broja zemalja sa kojima se surađuje mogu biti bilateralne, pluralne i
multilateralne.

1.6. Definisanje trgovinskih barijera

Za označavanje trgovinskih barijera koriste se brojni termini. U anglosaksonskoj literaturi
uglavnom susrećemo termin „trade barriers“, na engleskom jeziku , za označavanje barijera u
međunarodnoj trgovini. Odgovarajući termin na francuskom jeziku je „barrieres au
commerce“. Kao sinonim za trgovinske barijere često se navodi i pojam trgovinskih
restrikcija, ali je on po svom sadržaju znatno širi, jer obuhvata i neke druge vrste mjera koje
predstavljaju direktnu intervenciju države u oblasti međunarodne trgovine.

Kao što ne postoji jedinstven termin za označavanje trgovinskih barijera, tako ne postoji ni
jedinstevena definicija koja bi tačno odredila sadržaj pojma trgovinskih barijera. U
Longmanovom riječniku poslovnog engleskog jezika barijere u trgovini se definišu „kao
svaka mjera vlade određene države usmjerena da ograniči ili spriječi slobodan protok robe u i
iz države“.7

Uticaj države na spoljnu trgovinu može biti dvostruk. Mjere koje države uvode mogu
promovisati spoljnu trgovinu te države sa drugim državama u svijetu, ali pojedine mjere
države mogu imati za cilj ograničavanje te spoljne trgovine. Trgovinske barijere su mjere koje
države uspostavljaju da bi svoje tržište zaštitile od inostrane konkurencije i tako onemogućile
slobodnu trgovinu. Ovaj protekcionizam ima značajne efekte na redistribuciju faktora
proizvodnje na svjetskom nivou. Ne može se ostvariti povećanje svjestskog društvenog
proizvoda dok se ne izvrši međunarodna podjela rada između država na svjetskom nivou. Na
osnovu izloženih definicija možemo izvesti neke osnovne karakteristike trgovinskih barijera
u međunarodnoj trgovini, i to:

 spoljnotrgovinske barijere predstavljaju mjere koje ustanovljava određena

država čime reguliše spoljnu trgovinu s drugim državama;
 predmet trgovinskih barijera je međunarodna trgovina, tačnije spoljna trgovina
koja se između država odvija, koja se njima ograničava;
 cilj trgovinskih barijera je privredni razvoj određene ekonomije, kroz žaštitu
nacionalnog tržišta od strane konkurencije ili promociju domaćeg izvoza;
 objekti nad kojima se ove mjere primjenjuju su spoljnotrgovinska preduzeća
čija je osnovna djelatnost izvoz i uvoz robe i usluga

1.7.Vrste trgovinskih barijera

Sve spoljnotrgovinske barijere, prema instrumentima koji se koriste radi zaštite od inostrane
konkurencije, možemo podijeliti u dvije grupe:

1. carinske barijere
2. necarinske barijere

Slika br.3:Vrste trgovinskih barijera

Izvor: Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
2011 ,str. 313.

Kada se kao isključivi instrument zaštite domaćeg tržišta od inostrane konkurencije koriste
carine, onda govorimo o carinskim barijerama. Carine predstavljaju određeni namet na robu i
usluge kojima se trguje. Efekat carina je slijedeći: za iznos nametnute carine povećava se
cijena proizvoda koji postaje skuplji i manje konkurentan na domaćem tržištu kada se radi o

7
J.H.Adam, Dictionary of Business English, Longman, Beruit, 1989, str.52
uvozu, odnosno postaje skuplji i manje konkurentan na stranom tržištu kada govorimo o
izvozu, tako da se smanjuje količina robe koja se uvozi, odnosno izvozi.

Kada se koriste mjere kojima se želi ograničiti spoljna trgovina, a koje nisu carine onda
govorimo o necarinskim barijerama. Ovo je velika grupa nehomogenih mjera koje mogu
uticati na količinu, cijenu odnosno vrijednost robe koja se uvozi odnosno izvozi i sl.
Uglavnom se sve necarinske barijere klasifikuju na količinske i vrijednosne mjere. Međutim,
najčešće se navode grupe ovih mjera, kao što su: kvote, kontigenti, tehničke barijere,
dobrovoljna ograničenja izvoza i sl.

1.8. Međunarodna trgovina i globalizacija

Međunarodna trgovina utiče na građane EU-a na brojne načine. Trgovina i globalizacija utiču
na naše gospodarske cikluse, imaju učinak na naša tržišta rada i povećavaju spektar
mogućnosti za potrošače. Međunarodna trgovina također je središnja pokretačka snaga
globalizacije, procesa integracije među zemljama i ljudima.

EU-28 danas je najveći svjetski trgovinski blok, što mu daje čvrst položaj u svjetskim
trgovinskim pitanjima. Snažni položaj EU temelji se u tome da on u sebi ima ekonomsku
snagu 28 zemalja, čime poboljšava svoj pregovarački položaj u odnosu na treće zemlje. Ako
bi države članice EU-a djelovale samostalno u međunarodnoj trgovini, imale bi znatno manju
ekonomsku moć i utjecaj na globalnoj razini, a oni bi se u budućnosti vjerojatno samo još
smanjivali zbog rasta novih ekonomskih sila.8

EU je trenutačno više globaliziran u pogledu trgovine nego ikada prije. Jedna od ključnih
mjera gospodarske globalizacije jest postotak izvoza i uvoza robe i usluga bruto domaćeg
proizvoda (BDP).

Međunarodna trgovina nudi niz pogodnosti poduzećima i potrošačima. Prema podacima

Europske komisije, oko 30 milijuna radnih mjesta i više od 600 000 malih i srednjih poduzeća
u EU-u ovisi o izvozu. U međuvremenu, zahvaljujući uvozu smanjene su cijene roba i usluga,
te je povećan izbor za potrošače i poduzeća.

To ne znači da međunarodna trgovina i globalizacija nemaju mana. Kada je riječ o neželjenim

posljedicama, trgovina može dovesti do regionalnih nejednakosti, primjerice nižih plaća, s
obzirom na to da se proizvodnja premješta u zemlje s komparativnom prednosti. S obzirom na
to da se resursi preraspodjeljuju na produktivnija preduzeća unutar određenog gospodarstva,
očekuje se da će se povećanjem učinkovitosti postići i veća dobrobit. Međutim, ti dobici nisu
uvijek ravnomjerno raspoređeni.

Prednosti globalizacije u EU-u

8
https://what-europe-does-for-me.eu/data/pdf/focus/focus21_hr.pdf (27.03.2021.)
EU je, uz SAD i Kinu, jedan od najvećih igrača u međunarodnoj trgovini.

Izvoz EU-a čini više od 15 posto globalnog izvoza i o njemu ovisi više od 36 milijuna poslova
u EU-u. Prosječno svaka milijarda eura izvoza u zemlje izvan EU-a utječe na više od 13 tisuća
poslova u EU-u.

Međunarodna trgovina omogućuje veću konkurentnost, koja stvara koristi za potrošače u vidu
nižih cijena i većeg izbora. Prema procjenama, za potrošače EU-a donosi godišnju korist od
oko 600 eura po osobi.9

Izvoz dobara i usluga Europske unije porastao je s oko 1 160 milijardi eura u 2000. godini na
2 900 milijardi eura u 2018. godini. U 2017. izvoz u Južnu Koreju povećan je za više od 12
posto, u Kolumbiju za više od 10 posto i u Kanadu za 7 posto.10

Utjecaj na zaposlenost

Globalizacija može dovesti do gubitka poslova i premještanja poslovanja.

U EU-u tim promjenama najviše su pogođene tekstilna industrija, industrija odjeće i obuće,
kožna i metalna industrija, kao i prerađivačke djelatnosti za koje je potrebna
niskokvalificirana radna snaga.Kako bi smanjila negativan utjecaj globalizacije, EU je 2006.
godine osnovala Europski fond za prilagodbu globalizaciji. Svrha tog fonda za hitne slučajeve
je pomoći zaposlenicima koji su zbog globalizacije izgubili posao.11

Prednosti za potrošače

Zbog trgovinskih sporazuma uvoznici plaćaju niže carine. A povećani uvoz i povećana
konkurencija znače niže cijene za potrošače.

Uz niže cijene, potrošači imaju koristi i od većeg izbora proizvoda i usluga.

Prema procjenama niže cijene i veći izbor potrošačima Europske unije donijeli su korist od

oko 600 eura godišnje po osobi.12

9
https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/20190910STO60748/kako-se-
nositi-s-globalizacijom-odgovor-eu-a (27.03.2021.)
10
https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/20190603STO53520/
globalizacija-donosi-nove-poslovne-prilike-i-koristi-za-potrosace (27.03.2021.)
11
https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/20190603STO53520/
globalizacija-donosi-nove-poslovne-prilike-i-koristi-za-potrosace (27.03.2021.)
12
https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/20190603STO53520/
globalizacija-donosi-nove-poslovne-prilike-i-koristi-za-potrosace (27.03.2021.)
2.CARINE I CARINSKE BARIJERE

2.1.Pojam i klasifikacija carina

Carine predstavljaju najstariji oblik trgovinske politike te su se tradicionalno koristile kao
izvor javnih prihoda. Na primjer, sve do uvođenja poreza na dohodak, prihodi od carina
predstavljali su najveći dio ukupnih američki državnih prihoda. Međutim, stvarni razlozi
uvođenja carine nisu bili samo u povećavanju javnih prihoda, već u zaštiti određenih domaćih
faktora. 13

Naziv carina potiče od riječi „car“ jer su u srednjem vijeku carine bile dažbine (globe) koje su
naplaćivali vladari.14

Slika br.4:Carinska dokumentacija

Izvor: http://www.eurostar.hr/carinsko-posredovanje-carinske-usluge-carinjenje-luka-rijeka/
(27.03.2021.)

Zavisno od toga kako se obračunavaju carine možemo podijeliti na:

1. carine od vrijednost (ad valorem tariffs) – kod kojih se vrijednost ukupne carine
određuje primjenom određenog procenta tj, carinske stope na vrijednost robe koja se
carini. Ova vrsta se većinom danas koristi u carinskim tarifama.
2. specifične carine (specific tariffs) - ove carine se izražavaju u određenoj vrijednosti za
odgovarajuću mjernu jedinicu, i danas se manje koriste u carinskim tarifama.
3. kombinovane carine (compaund tariffs) - one su spoj prethodne dvije vrste carina,
izražavaju se u procentu vrijednosti robe ali i u određenoj vrijednosti po mjernoj
jedinici (npr. 15 % do 100 kg i 15 dinara po kilogramu za svaki kilogram preko 100
kg). Danas se često primjenjuju.

13
Krugman R. Paul, Obstfeld Maurice, Međunarodna ekonomija, MATE d.o.o.,Zagreb,2009 ,str.176.
14
Grupa autora, Ekonomska i poslovna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd, 1994, odrednica
carina, str.126.
Prema aktivnosti spoljne trgovine, sve carine dijelimo na uvozne, izvozne i tranzitne. Uvozne
carine primjenjuju se na onu robu i usluge koje se uvoze u određenu zemlju. Izvozne carine,
kao što samo ime kaže, primjenjuju se na onu robu koja se izvozi iz određene zemlje.
Tranzitne carine su carine koje su se naplaćivale na robu koja je u tranzitu kroz određenu
zemlju, međutim ova vrsta carina je ukinuta 1921. godine kada je zaključen međunarodni
sporazum koji predviđa njihovo uklanjanje.

Pored ovih carina postoje i carine koje se uvode privremeno, npr. u određenim mjesecima u
godini, i te carine nazivamo sezonskim carinama. U našoj zemlji ove carine se koriste kod
uvoza tropskog voća, u sezoni kada ima dovoljno domaćeg voća.

Svaka država sama određuje svoje carine, međutim međudržavnim ugovorima između dvije i
više država se mogu predvidjeti niže, preferencijalne, carine koje države potpisnice
sporazuma moraju ugraditi u svoj carinski sistem. Ove carine se dijele na autonomne i
konvencionalne carine. Autonomne carine su one carine koje zemlje samostalno donose, u
skladu sa svojim trgovinskim suverenitetom, dok konvencionalne carine zemlja dogovori u
suradnji sa drugim državama i koje su propisane nekim međunarodnim ugovorom.

Svaka država carine koje koristi izlaže u carinskoj tarifi.

Slika br.5:Pojam carinske tarife

Izvor: https://hr.hr2021.com/category?name=carinske%20tarife (27.03.2021.)

Carinske stope koje su date u carinskoj tarifi predstavljaju opšte stope, i primjenjuju se prema
državama sa kojima ne postoji potpisan ugovor o preferencijalnoj trgovini. Suprotno ovome
su preferencijalne carinske stope, njih primjenjuju države koje imaju zaključene ugovore o
preferencijalnoj trgovini. Zemlje na koje se te stope odnose stavljaju se u povoljniji položaj, a
budući da je u većini tih ugovora predviđena klauzula najpovlašćenije nacije ove stope
nazivamo i stope najpovlašćenije nacije. Kada se sa nekim zemljama želi zaoštriti
spoljnotrgovinskim režim onda se uvode carinske stope koje su više od opštih stopa, te stope
se nazivaju retorzivnim carinskim stopama.

Postoje i mjere koje su slične carinama, ali često poprimaju oblik necarinskih barijera, pa ih
nazivamo kvazi-carinama. Ovdje ubrajamo akcize, razne takse državnih organa, poreze koje
država naplaćuje a koji se odnose na robu u međunarodnom prometu i sl.
2.2. Efekti carina na međunarodnu trgovinu

Na grafikonu su prikazani efekti uvođenje uvoznih ad valorem carina na cijene, proizvodnju i

uvoz domaće zemlje standardnom parcijalnom ekvilibrijumu. Pretpostavimo da postoji država
i ostatak svijeta sa kojim ona trguje. Pretpostavlja se da je i svjetska ponuda (Sw) savršeno
elastična. Domaća ponuda prikazana je krivom Sd, a tražnja krivom Dd. Prije uvođenja
uvozne carine domaća proizvodnja odgovara količini od 0 do do q 0, a uvoz je jednak količini
od q0 do Q0. Kada država uvede uvoznu ad valorem carinu u iznosu t, domaće cijene rastu sa
nivoa P0 na P1, jer je P1=P0(1+t). Na nivo cijene P 1 formira se nova svjetska ponuda, koja je
prikaza pravom Sw'. Domaća ponuda raste, pomjera se sa nivoa Sd na nivo definisan pravom
Sd'. Carinu plaćaju potrošači u domaćoj zemlji , za čiji iznos su na gubitku, i to je na
grafikonu predstavljeno prostorom omeđenim tačkama BFC. Domaći proizvođači povećavaju
svoje cijene i proizvodnju, kao i tržišno učešće na domaćem tržištu. Sada je količina domaće
prizvodnje definisana količinom od 0 do q1, dok je uvoz koji se smanjio definisan količinom
od q1 do Q1. Prostor koji je omeđen tačkama DEA predstavlja troškove domaćih proizvođača
usljed povećane proizvodnje poslije uvođenja carina, prostor između linija cijena i iznad Sd
poznat kao proizvođački višak, znatno je veći. Država je na dobitku zbog carine koja se sliva
u budžet. Iznos carine koju država ubire označen je prostorom između tačaka DCAB. Neto
efekat od uvođenja carine dobijamo ako zbrojimo sve ove pojedinačne dobitke i gubitke.

Slika br.6:Efekti ad valorem carina u zemlji uvoza

Izvor: Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd,
2011 ,str. 319.
2.3. Mjerenje carinskih barijera

Mjerenje je olakšano jer se carine najčešće izražavaju numerički, u apsulutnim i relativnim

iznosima. Apsulutni iznos carine dobija se kada se na vrijednost robe koja se carini primjeni
propisana carinska stopa (kada je u pitanju ad valorem carina), tj. kada se na količinu robe
koja se carini primjeni propisani kriterijum koji vrijednost carine utvrđuje u određenoj
vrijednosti po mjernoj jedinici (kada se radi o specifičnim carinama). Kada su u pitanju
kombinovane carine za utvrđivanje vrijednosti carine, primjenjuje se i carinska stopa i
propisani kriterijum koji vrijednost carine utvrđuje u određenoj vrijednosti po mjernoj
jedinici.

Apsulutna vrijednost carine ne može nam pokazati koliko je neka carine visoka i koliko
značajnu barijeru trgovini ona predstavlja. Do te informacije dolazimo preko relativnih
pokazatelja. Što znači da apsulutnu vrijednost carine koju istražujemo moramo uporediti sa
ukupnom vrijednošću carina, sa carinama u drugim sektorima, sa carinama u drugim
državama i sl. Značajni pokazatelji su maksimalna i minimalna carina koja se primjenjuje u
određenom sektoru, tj. državi koju istražujemo. Kada znamo ove vrijednosti možemo odrediti
gdje se, između ovih ekstremnih vrijednosti, nalazi carina robe odnosno usluge koju
posmatramo. Obično ekstremno visoke vrijednosti carinski stopa nazivamo carinskim
vrhovima.

Jedan od značajnih pokazatelja prilikom mjerenja carina je i prosječna carina, odnosno

prosječna carinska stopa. Ova mjera centralne tendencije nam govori koje carine imaju
najveću frekvenciju ponavljanja i kojoj vrijednosti teže. U nekim zemljama se i ne trguje
određenom robom za koju postoje propisane carinske stope u carinskoj tarifi i koje ulaze u
obračun prosječne carinske stope. Zbog ovoga se češće primjenjuje ponderisana prosječna
stopa, odnosno ponderisana prosječna carinska stopa. Međutim kada želimo koristiti ovu
stopu onda nam se postavlja problem odabira odgovarajućeg pondera.

2.4.Troškovi i koristi uvođenja carina

Carina povećava cijenu dobara u zemlji koja to dobro uvozi, a smanjuje u zemlji koja to dobro
izvozi. Posljedica tih cjenovnih promjena je da će potrošači biti na gubitku u zemlji uvoznici,
a na dobitku u zemlju izvoznici. Proizvođači će biti na dobitku u zemlji uvoznici, a na gubitku
u zemlji izvoznici. Vlada koja uvodi carinu bit će na dobitku zbog povećanja javnih prihoda.
Da bismo uporedili troškove i koristi potrebno ih je kvantificirati. Metoda mjerenja troškova i
koristi od uvođenja carine ovisi o dva pojma, a to su potrošački i proizvođački višak.

Potrošački višak je maksimalni iznos koji je potrošač spreman platiti za proizvod umanjen za
cijenu koju on zapravo plaća. Višak proizvođača je iznos koristi koji tvrtka dobije kada
prodaje proizvod ili uslugu. Drugim riječima, višak proizvođača može se opisati kao razlika
između stvarne cijene i najnižeg iznosa koji bi tvrtka prihvatila za neki proizvod. 
3.NECARINSKE BARIJERE

3.1.Pojam necarinskih barijera

Necarinske barijere u trgovini podrazumijevaju, u najširem smislu, sve one mjere koje se ne

vezuju za uvoz ili izvoz robe, tj. za carine.15

One se mogu definisati i kao, sve mjere i postupci jedne ili više država koji narušavaju
slobodnu svjetski trgovinu, bilo da je ograničavaju ili neprirodno stimulišu , koje štite
domaću privredu od inostrane konkurencije,a čija  primarna namjera nije povećanje
budžetskih prihoda.

Kada je u pitanju historija necarinskih barijera, Bendžamin Artur Leavet je 1922

godine ,razmatrajući probleme organizacije carinske službe uočio da postoje i neke druge
mjere i postupci, koji ograničavaju slobodnu trgovinu i koji mogu biti upotrebljeni za zaštitu
domaće privrede od inostrane konkurencije. Na osnovu ovog otkrića, Persi Bidvel je napisao
knjigu ‘’Nevidljiva carina’’.Ova knjiga se smatra prvim naučnim djelom koje je posvećeno
razmatranju problema necarinskih barijera u međunarodnoj trgovini. Kada je u pitanju
Evropa,  Vilijam  Rapar je 1936 godine je uočio prisustvo necarinskih barijera, i kao njihove
glavne izvore naveo je  pravni i administrativne akte vlada. 
Tokom sedamdesetih godina 20.stoljeća počeli su pregovori o eliminisanju necarinskih
barijera u međunarodnoj trgovini u okviru GATT-a na Tokijskoj rundi pregovora GATT-a.

Klasični primjer uvođenja necarinskih barijera se odvio u ljeto 2017. kada je (bez prethodne
procjene učinka) podignuta cijena inspekcijskog pregleda voća i povrća iz Srbije, BiH,
Makedonije i Crne Gore s 90 na 2.000 kuna, na što je Srbija odgovorila detaljnim pregledima
šlepera robe iz Hrvatske. Nakon samo tjedan dana je pravilnik vraćen na staro. Daljnji primjer
necarinskih barijera su ograničenja na oglašavanje duhanskih proizvoda i jakih alkoholnih
pića. Ovaj primjer otvara klasično pitanje balansiranja trgovinske slobode te javnog zdravlja.
Ekonomski gledano, u interesu marketinških firmi je da mogu bez ograničenja reklamirati
duhanske proizvode, jaka alkoholna pića, igre na sreću, jake lijekove, kao što je u interesu
autoindustrije da nema nikakvih ograničenja na ispušne plinove, nužne senzore, obveznu
ugradnju sigurnosnih pojasa itd. Necarinske barijere je teško kvantificirati te jasno odrediti
koje su zemlje trgovinski liberalnije od drugih. Država se može proglasiti otvorenom za
trgovinu, ukinuti sve carine, no ukoliko se svaki šleper na ulazu u državu pregledava nekoliko
sati, očito je da država želi spriječiti ili značajno otežati ulaz strane robe na svoje tržište.
Carine su jednostavne za razumjeti, točno se zna koliko iznose te koliko će tko trebati platiti,
no necarinske barijere često nisu jasne i transparentne, i mogu toliko otežati robnu trgovinu da
se firmama ne isplati ulaziti u tržišta određenih država zbog silnih komplikacija., gdje država
ne zahtjeva od drugih država da mijenjaju svoje zakone, pod izlikom da tako sama sebi možda
čini štetu. 16
15
https://hr.wikipedia.org/wiki/Necarinske_barijere (28.03.2021.)
16
https://www.cea-policy.hr/necarinske-barijere-takoder-otezavaju-slobodnu-trgovinu/?
fbclid=IwAR2UvStNZaniZhRYugrBl77UEFO9-10SDD_BdMafp6jFLdd_wmkaYOCkbes (28.03.2021.)
 Slika br.7:Prisustvo necarinskih barijera u pojedinim sektorima

Izvor: https://www.vps.ns.ac.rs/wp-content/uploads/2020/05/Glava-VIII-deo-2.pdf (28.03.2021.)

3.2.Klasifikacija necarinskih barijera

Postoje brojne klasifikacije necarinskih barijera ali budući da smo istraživali barijere
grupisane po sličnosti nastanka imajući u vidu i njihovo međunarodno regulisanje, njih smo
klasifikovali u tri velike grupe: 17

1. Tradicionalne necarinske barijere;

2. Tehničke necarinske barijere;
3. Administrativne necarinske barijere.

3.2.1.Tradicionalne necarinske barijere

Necarinske barijere koje su postojale u trenutku njihovog regulisanja u okviru GATT-a

nazivaju se tradicionalne necarinske barijere. U najznačajnije  tradicionalne necarinske
barijere ubrajamo kvote, sporazumi o dobrovoljnom ograničenju izvoza, antidampiške mjere,
subvencije, kompenzatorne mjere, javne nabavke i obavezni domaći sadržaj.Ove mjere su
17
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 326-
327.
danas regulisane pravilima Svjetske trgovinske organizacije, a neke su i  zabranjene, mnoge
zemlje i dalje ih primjenjuju ili primjenjuju njima slične mjere.

Kvote predstavljaju jednu od najstarijih i najviše korištenih necarinskih barijera. Ove barijere
predstavljaju količinu nekog proizvoda koju određena država može izvoziti ili uvoziti u
određenom vremenskom periodu. Pa zbog ovoga, kvote spadaju  u grupu kvantitativnih
necarinski barijera. Zavisno od toga da li regulišu izvoz u određenu državu ili uvoz u tu
državu, razlikujemo izvozne kvote i uvozne kvote. Zemlje više upotrebljavaju uvozne kvote
kako bi  zaštitile  domaće proizvođače od inostrane konkurencije.Kvote  su jedna od
najefikasnijih barijera iz razloga što relativno brzo od uvođenja donose željene rezultate, te se
zbog toga  često primjenjuju kod velikih platno bilansnih neravnoteža, kada se želi uspostaviti
eksterna ravnoteža.

Slika br.8:Uticaj uvođenja kvota na proizvodnju, potrošnju, uvoz i cijene

Izvor: https://pdfslide.tips/documents/necarinske-barijere-i-kontigenti.html (29.03.2021.)

Na osnovu slike br. 7 možemo vidjeti kako da uvozne kvote podiže domaću cijenu,
omogućava rast domaćoj proizvodnji, te smanjuje potrošnju.

U kvantitativne necarinske barijere pored kvoti uključujemo i sporazume o ograničenju

izvoza.Ovi sporazumi se zaključuju radi ograničenja trgovine između država potpisnica,
najčešće izvoza.Razlikujemo dvije osnovne vrste ovih sporazuma. Prva vrsta  su sporazumi o
dobrovoljnom ograničenju izvoza, i oni predstavljaju sporazum između dvije ili više država s
ciljem smanjenja izvoza određene robe u određenom vremenskom periodu iz jedne zemlje
potpisnice u drugu zemlju potpisnicu sporazuma. Sporazum se zaključuje na inicijativu
države koja želi smanjiti uvoz određene robe na svoju teritoriju.  Druga vrsta sporazuma o
ograničenju izvoza jesu  sporazumi o  raspodjeli  plasmana proizvoda. Na osnovu ovog 
sporazuma se vrši podjela tržišta između određenih država spoljnotrgovinskih partnera,
samim tim vrši se i podjela tržišta između odgovarajućih spoljnotrgovinskih firmi, koje imaju
sjedište na teritoriji tih država. 

Prelevmani jesu mjere kojima se cijena proizvoda koji se uvoze, izražena u  fakturi, preko
primjene varijabilne naplate carine usklađuje sa nekom ciljnom cijenom najčešće sa važećom
cijenom za taj proizvod na tržištu zemlje uvoza. Ove mjere su  veoma restriktivne i 
ujednačavaju cijene svih dobavljača za određeni proizvod te u potpunosti eliminišu njihovu
konkurentnu prednost izraženu u nižim troškovima i nižim cijenama proizvoda. One su 
danas zabranjene prema  pravilima WTO.

Antidamping mjere koriste se u slučajevima kada treba spriječiti ulaz proizvoda koji se
prodaju po cijenama koje su niže od normalnih cijena, tj. cijena koje  važe u zemlji izvoza, što
predstavlja damping. Da  bi se ove mjere  primjenile, mora se najprije sprovesti istraga po
prijavi za damping. Ova istraga treba da utvrdi da li je do dampinga došlo i da li on šteti
domaćoj  industriji.Ako istraga potvrdi da je došlo do dampinga, onda se uvodi antidampinška
mjera u obliku carina, koja se naziva i antidampiška carina, koja predstavlja uvoznu carinu
jednaku dampinškoj  margini.Prvi antidampinški zakon uveden je u Kanadi 1904. godine, da
bi se kanadska čelična industrija zaštitila od američke konkurencije. Međunarodno regulisanje
antidamping mjera je počelo  sa opštim sporazumom o carinama i trgovini 1947 godine, iako
je bilo pokušaja, koji nisu radili plodom i u okviru Društva naroda. Najviše antidampinških
mjera pokrenule su i primjenile SAD, EU i Indija.
Primjer antidampinške mjere, poduzete od strane Evropske unije, je carina nametnuta na
uvoz bicikla iz Kine u EU, koja je nedavno nastavljena po stopi od 48,5%.18

Pod subvencijama podrazumijevamo finansijsku pomoć koju vlada obezbeđuje firmama za

proizvodnju određene robe, a najčešće za proizvodnju namjenjenu izvozu. Postoje dvije vrste
subvencija ,zavisno od toga kome ide finansijska pomoć, stoga razlikujemo subvencije
proizvodnje i izvozne subvencije.Postoje neke vrste indirektnih subvencionisanja kao što su
razne poreske olakšice, kreditiranje pod povoljnijim uslovima, povoljniji devizni kurs za
izvoznika itd. Interes države zbog koga odobrava subvencije je želja da se poveća izvoz i
konkurentnost domaćih firmi na stranom tržištu ili da se jednostavno promijeni nepovoljan
odnos razmjene.Sredstva za subvencije se osiguravaju uglavnom iz poreza koji država
prikuplja od građana. 

Kompenzatorne mjere predstavljaju specifičnu vrstu necarinskih barijera.One se u vidu

ulaznih poreza uvode kao kontra mjere protiv mjera proizvoda koji su u stranoj zemlji
subvencionisani .Primjena ovih mjera obavlja se uvođenjem kompenzatornih carina.  Na taj
način zemlja uvoza nastoji da poništi negativne efekte subvencija na svoju privredu , te da
otkloni opasnost od vještački poboljšane konkurentnosti inostranih firmi po domaće firme u
istom sektoru.S obzirom da su ove mjere nastale kao reakcija na subvencije, veliki broj
zemalja primjenjuje kompenzatorne mjere i one su dopuštene prema pravilima Svjetske
trgovinske organizacije. 

Pod javnim nabavkama podrazumijevamo sve kupovine koje vrše državni organi ,paradržavni
organi (tu ubrajamo državne agencije, komisije i slično), javna preduzeća, kao i drugi državni
subjekti koji vrše nabavku za sopstene potrebe. U ove barijere uključujemo i tzv. vojne
nabavke , s obzirom da je vojska državna organizacija. Vlade mnogih država prilikom
donošenja odluka o javnim nabavkama favorizuju domaće proizvođače, čak i kada su domaći
proizvođači nekokurentniji.

Mjere obaveznog domaćeg tj. lokalnog sadržaja su mjere koje podrazumijevaju da se

određenom državnom regulativom definiše ono šta se smatra domaćim proizvodom, u smislu

18
https://www.bike-eu.com/laws-regulations/nieuws/2013/04/anti-dumping-duty-for-china-imports-to-
continue-1018947?_ga=2.172435557.796245814.1617036042-536452548.1617036042 (29.03.2021.)
da se utvrdi koliki udio materijala i djelova porijeklom sa domaćeg tržišta se mora ugraditi u
finalni proizvod da bi se taj proizvod smatrao domaćim. Države često upotrebljavaju ove
mjere kako bi ograničile međunarodnu trgovinu i da bi stimulisale razvoj domaćih industrija.

3.2.2. Tehničke necarinske barijere

Tehničke barijere su barijere koje predstavljaju prepreku slobodnom odvijanju u

međunarodnoj trgovini, tako što kroz primjenu tehničkih propisa i njima odgovarajućih
standarda i drugih administrativnih zahtjeva vezanih za karakteristike i kvalitet proizvoda,
koje države uvode kako bi zaštitile zdravlje potrošača.
Budući da se tehnički propisi i standardi razlikuju po sadržaju, namjeni  i način primjene u
praktičnom manifestovanju razlikujemo nekoliko vrsta tehničkih barijera trgovini, i to su:19

1. procedure ispitivanja usaglašenosti sa tehničkim propisima i standardima;

2. obavezno obilježavanje proizvoda;
3. posebni zahtjevi u pogledu pakovanja robe;
4. testiranje, inspekcija i karantin na granici;
5. ekološke barijere.

Procedure  ispitivanja usaglašenosti sa tehničkim propisima i standardima, podrazumijevaju

sprovođenje određene procedure prema kojoj se karakteristike  proizvoda upoređuju sa
određenim standardima i na osnovu ispitivanja proizvodu se dodjeljuje odgovarajući
certifikat, samo ukoliko su njegove karakteristike usklađene sa standardima. Pod obaveznim
obilježavanjem proizvoda podrazumijeva se unošenje teksta, znakova, simbola, trgovačkog
žiga, ili slike koja se odnosi na prehrambeni proizvod, a za funkciju ima informisanje
korisnika/ kupca tog proizvoda. Propisi o obilježavanju proizvoda štite prava potrošača, jer se
njima propisuje minimum informacija koje etiketa na proizvodu mora sadržati. Nekad ovi
propisi predstavljaju značajnu barijeru za stranu robu, pogotovu kada moraju imati
odgovarajuće znakove  i slično. 
Zahtjevi  u pogledu pakovanja robe postoje kako bi zaštitili proizvod ili potrošače, međutim,
za preduzeće koje proizvodi robu, oni predstavljaju veće troškove poslovanja kao i niži stepen
konkurentnosti na izvoznom tržištu.  
Ekološke barijere nastaju primjenom ekoloških propisa. Cilj ovih barijera nije isključivo
zaštita životne sredine, već i zaštita domaće industrije i stvaranje barijera ulasku stranih
kompanija na domaće tržište. 

3.2.3. Administrativne necarinske barijere

Administrativne  necarinske barijere predstavljaju one prepreke trgovini koje potiču od

primjene administrativnih propisa, kako zakona tako i podzakonskih akata državne uprave,
kao i procedura koje imaju značajan negativan uticaj na obavljanje spoljne trgovine jedne
zemlje, kako izvoza tako i uvoza i tako predstavljaju svojevrsne protekcionističke  mjere. U
zavisnosti od izvora iz kojih potiču, administrativne barijere možemo podijeliti  u dvije velike
grupe, i to zakonske barijere i  proceduralne barijere spoljnoj trgovini. Zakonske barijere

19
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 327-
328.
spoljnoj trgovini potiču iz primjene različitih zakonskih i administrativnih propisa u
državama. Ti zakoni i propisi mogu da sputavaju međunarodnu trgovinu, i u najmanju ruku,
izazivaju pravnu nesigurnost kod potencijalnih izvoznika i investitora.
Proceduralne barijere spoljnoj trgovini obuhvataju sve administrativne barijere čije su
izvorište administrativne procedure u međunarodnoj trgovini.Administrativne procedure u
međunarodnoj trgovini predstavljaju aktivnosti, prakse i formalnosti vezane za prikupljanje,
prezentaciju, komunikaciju i obradu podataka neophodnih za promet robe u međunarodnoj
trgovini.
Proceduralne barijere možemo podijeliti na barijere na koje se nailaze u određenoj zemlji, i na
administrativne  barijere sa kojima se susrećemo na granici.Procedure koje se obavljaju u
zemlji predstavljaju sve inspekcije, preglede i procedure za dobijanje odobrenja koji se
obavljaju u  samoj  državi. Ove procedure povećavaju troškove poslovanja i odlažu rok za
realizaciju spoljnotrgovinskog posla. Procedure koje se zahtijevaju i obavljaju na granici
određene zemlje predstavljaju proceduralne barijere na granici .
Osnovna razlika između administrativnih i tehničkih barijera u trgovini jeste u prilagođavanju
proizvoda tokom procesa proizvodnje i obavljanju potrebnih procedura nakon proizvodnje.U
slučaju tehničkih barijera, potrebno je da proizvod bude podvrgnut određenom ispitivanju, te
drugim procedurama kako bi se konstatovalo da li zadovoljava standarde drugih proizvoda.

3.3.Karakteristike necarinskih barijera

Osnovni cilj primjene necarinskih barijera je smanjenje uvoza.Najosnovnije necarinske

barijere, gdje ubrajamo kvantitativna ograničenja, utiču na međunarodnu trgovinu tako što 
smanjuju količinu uvezenih dobara. Na taj način se ograničava utjecaj inostrane konkurencije
na domaćem tržištu, a domaći proizvođači i njihova proizvodnja zaštićeni su na određenom
nivou proizvodnje i uz određeni stepen iskorištenosti kapaciteta.

Necarinske mjere mogu imati utjecaj na promjenu elastičnosti tražnje za uvoznim dobrima. Te
mjere često mijenjaju nagib krive tražnje za uvoznim dobrima i tako mijenjaju elastičnost
uvoza na promjene cijena. 

Prilikom sagledavanja uticaja  necarinskih barijera na elastičnost tražnje uvijek moramo imati
u vidu i kombinovane efekte, budući da necarinske barijere mogu uticati i na inostranu tražnju
za domaćom robom, a u perspektivi modela opšte ravnoteže mogu imati kombinovane efekte
sa promjenama  carina.

Još jedna značajna karakteristika necarinskih barijera je njihova promjenljivost (varijabilnost)

tokom vremena. Za razliku od carina, necarinske barijere se obično određuju prema nekoj
referentnoj količini ili cijeni proizvoda, nezavisno od uslova na tržištu.

Vremenom dolazi do promjene tržišnih uslova, pa zbog toga efikasnost primjene određenih
necarinskih barijera opada.Iako se referentne vrijednosti, količine i cijene prema kojima se
necarinska barijera uspostavlja mogu vremenom revidirati, opet ostaje značajna mogućnost da
dođe do pada efikasnosti primjenjene necarinske barijere. 

Neizvjesnost u primjeni necarinskih barijera je možda i najznačajnija karakteristika

necarinskih barijera. Neke necarinske barijere, kao što su na primjer antidampinške i
kompenzatorne mjere, koje se sprovode kroz antidampinške i kompenzatorne istrage nemaju
jasno definisane  principe primjene i  izazivaju visok stepen nesigurnosti u poslovanju sa
inostranstvom.Mnoge  restriktivne mjere postaju još restriktivnije kada je njihova primjena
nesigurna.

Necarinske  barijere imaju i značajne dohodovne efekte. One vrše preraspodjelu dohotka  ne
samo između domaćih i  stranih privrednika, već i u okviru nacionalne ekonomije između
proizvođača i potrošača, pa  treba mjeriti.

Ove mjere prouzrokuju i značajne troškove usljed njihove primjene.Jedni od najznačajnijih su

troškovi koje prouzrokuje administriranje necarinskih barijera. Nekad ovi troškovi
predstavljaju veći gubitak za nacionalnu privredu od gubitaka koje prouzrokuju distorzije od
primjene necarinski barijera. Još značajniji troškovi su gubici koje prouzrokuje primjena
necarinskih barijera koje kumulativno djeluju. Time se povećava restriktivno dejstvo ovih
mjera.

Jedna od karakteristika necarinskih barijera je i kumulativnost prilikom djelovanja. U

pojedinim sektorima može se zapaziti prisustvo nekoliko vrsta necarinskih barijera koje
kumulativno djeluju. Time se povećava restriktivno dejstvo ovih mjera.

Diverzifikovanost formi necarinskih barijera je bitna karakteristika ovih mjera, jer se pojedine
vrste necarinskih barijera znatno razlikuju. Necarinske barijere prema tome predstavljaju skup
veoma heterogenih mjera.

3.4. Mjerenje necarinskih barijera

Uz pomoć manje ili više kompleksnih statističkih i matematičkih metoda i modela danas je
moguće izmjeriti vrijednost barijere i efekte koje necarinske barijere prouzrokuju.Međutim, s
obzirom na to da  su necarinske barijere veoma heterogene, neophodno je za svaku grupu
necarinskih barijera pronaći model. Također, treba uzeti u obzir, da svaki model ima neke
nedostatke koji utiču na određeno istraživanje.
Kada se govori o mjerenju necarinskih barijera, treba se znati da se mogu mjeriti same
barijere,njihova veličina i relativna vrijednost u odnosu na određenu osnovicu , ali da se mogu
mjeriti i efekti koje te barijere mogu imati na vrijednost proizvodnje, dohotka i slične
kategorije.

3.5. Mjerenje vrijednosti necarinskih barijera

Da bismo utvrdili vrijednost necarisnke barijere, prvo moramo identifikovati određenu

barijeru prema vrsti i tipu. Usljed mjerenja vrijednosti uspostavljenih barijera obično
posjedujemo informaciju da određena necarinska barijera postoji. Nekad nam je dostupan
apsolutan iznos vrijednosti barijere u određenoj mjernoj jedinici. Bez obzira što su apsolutni
pokazatelji najtačniji pokazatelji necarinskih barijera, oni nisu dobra osnova za opštu analizu,
zato što apsolutni podaci ne govore mnogo o veličini date barijere prema ostalim vrstama
necarisnkih barijera, a i ne mogu se porediti sa vrijednošću necarinskih barijera.
Baš zbog toga su mnogi istraživači pribjegli korištenju raznih relativnih pokazatelja koji
apsolutne iznose vrijednosti posmatrane barijere porede sa nekom unaprijed odabranom
osnovicom. Izbor osnovice zavisi od cilja istraživanja kao i od dostupnosti podataka. U analizi
vrijednosti necarinskih barijera koriste se dvije vrste metoda mjerenja i to opšti i posebni.
Opšte metodi mjerenja koji mjere vrijednosti različitih tipova barijera prevazilaze neke od
nedostataka apsolutnih pokazatelja. Posebne metode mjerenja necarinskih barijera služe za
mjerenje vrijednosti tačno određenog tipa necarinske barijere. Primjena metoda
 razlikuje od vrste do vrste necarinske barijere.

Opšte metodi mjerenja prisutnosti i veličine necarinskih barijera podrazumijevaju primjenu

više vrsta različitih mjera, u zavisnosti od primijenjene metodologije mjerenja kao što su:20

1. mjere koje se zasnivaju na posmatranju frekvencije necarinskih barijera

2. mjere upoređivanja cijena, koje se zasnivaju na izračunavanju carinskih ekvivalenata
posmatranih necarinskih barijera ili relativnih cijena;
3. mjere koje prate kvantitativne efekte , koje su zasnovane na primjeni ekonometrijskih
procjena modela trgovinskih tokova;
4. mjere ekvivalentnosti nominalnih stopa pomoći.

3.6. Mjerenje efekata necarinskih barijera

Pored mjerenja vrijednosti necarinskih barijera, veoma je važno izmjeriti i efekte koje
necarinske barijere produkuju i otkriti kako one utiču na druge ekonomske kategorije, kao što
su razmještaj faktora proizvodnje, proizvodnja odnosno društveni proizvod, trgovina i slično.
Kao najznačajniji koncept za mjerenje efekata necarinskih barijera tokom vremena, izdvojili
su se:21

1. efektivne stope zaštite i efektivne stope pomoći;

2. indeks restriktivnosti spoljne trgovine;
3. model parcijalne ravnoteže;
4. primijenjeni modeli opšte ravnoteže.

3.7. Značaj necarinskih barijera u međunarodnoj trgovini

Još od prve polovine 20. stoljeća, kada su necarinske barijere prvi put uočene, one su
predstavljale značajnu prepreku međunarodnoj trgovini zato što su bile nepredvidive,
nedovoljno jasne i selektivne. U tom peridou, one nisu bile značajnog obima, jer su se kao
glavni instrument spoljnotrgovinske politike primjenjivale carine. U toku Drugog svjetskog
rata, tada najrazvijenije i ekonomski najmoćnije države su, pod uticajem SAD-a,
sporazumjele da će se poslije rata novi svjetski poredak graditi na principima liberalizma i da
će podržati slobodnu trgovinu. Iako nije uspjelo osnivanje Međunarodne trgovinske
organizacije,  nastao je Opšti sporazum o carinama i trgovini(GATT) koji je uspio da utiče na
značajno sniženje carina između država koje su bile strane ugovornice ovog sporazuma. Na
pregovorima strana ugovornica GATT-a carine su značajno smanjenje, a GATT je garantovao

20
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 331.

21
Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu, Beograd, 2011 ,str. 331.
njihovu konsolidaciju na tom nivou. Međutim, većina država je bila samo deklarativno
opredjeljna za slobodnu trgovinu pa je pribjegla korištenju necarinskih barijera kao novog
instrumenta za ostvarivanje protekcionističke orijentacije u spoljnotrgovinskoj politici.

Zbog sve veće zloupotrebe necarinskih barijera, šezdesetih godina 20. stoljeća, pokrenuto je
pitanje regulisanja necarinskih barijera. Na ovom pregovoru sporazum je postignut samo o
regulisanju antidampinga, međutim stalno se pojavljuju novi tipovi necarinskih barijera koji
ostaju neregulisani u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

Primjena necarinskih barijera,bar u razvijenim zemljama, vremenom opada. Mnoge zemlje u

razvoju značajno primjenjuju necarinske barijere da  bi se zaštitile od konkurencije preduzeća
iz razvijenih zemalja.

3.8. Uspostavljanje necarinskih barijera

Sve necarinske barijere se uspostavljaju pravnim aktima jedne ili više država. Ti pravni akti
mogu biti zakoni, razni podzakonski akti, ali i i dokumenti kojima se utvrđuju procedure u
okviru državne administracije. Razlikujemo jednostrano (unilaterlano), dvostrano (bilateralno)
i višestrano (plurilateralno).

3.8.1. Jednostrano (unilaterlano) uspostavljanje necarinskih barijera

Ako jedna država nekim aktom uspostavlja necarinsku barijeru sa ciljem zaštite domaće
privrede od inostrane konkurencije, onda govorimo o jednostranom (unilaterlanom)
uspostavljanju necarinske barijere. Svaka država svojim aktima uvodi razne necarinske
barijere s ciljem zaštite domaće privrede od inostrane konkurencije. Ti akti država mogu biti
zakonski akti , podzakonski akti kojima se preciznije definišu i tumače principi donijeti u
zakonima, unutarnji akti državne administracije, akti poslovnih udruženja i drugih
organizacija koje mogu utjecati na uslove poslovanja stranih preduzeća na domaćem tržištu.

Dok zakoni daju opšta pravna načela, razni podzakonski akti, kao što su uredbe, pravilnici,
rješenja i slično, predstavljaju razradu i konkretizaciju ovih načela.
Često se barijere uvode ne samo pravnim aktima, već i načinom njihovog sprovođenja
odnosno funkcionisanjem administracije.

Vlada i državna administracija mogu prenijeti neka ovlaštenja u pogledu regulisanju

poslovanja preduzeća na poslovna udruženja i druge nevladine organizacije. Tada te
organizacije mogu svojim aktima  uticati na spoljnu trgovinu  i poslovanje stranih preduzeća
na domaćem tržištu time što uspostavljaju dodatne barijere.

3.8.2. Dvostrano (bilateralno) uspostavljanje necarinskih barijera

Kada  sporazumom dvije države uspostavljaju necarinske barijere, onda govorimo o
dvostranom ili bilateralnom uspostavljanju necarinskih barijera. Države često sporazumom u
međusobnoj trgovini uvode necarinske barijere, ali dvije države se mogu sporazumjeti da
zajedno uvedu necarinsku barijeru u spoljnoj trgovini sa nekom trećom državom.
Dobrovoljno ograničenje izvoza je tipičan primjer necarinske barijere koja se uvodi
dvostranim sporazumom. Jedna država pokreće inicijativu da se reguliše međusobna trgovina
dvije države, najčešće zbog neuravnotežene razmjene koja dovodi do značajnih
platnobilansnih deficit u zemlji koja je pokrenula inicijativu. Ta država pregovara sa državom
spoljnotrgovinskim partnerom sa kojim ima značajan deficit u razmjeni, kako bi se trgovina
regulisala i uravnotežila. Državi koja ima suficit u međusobnoj trgovini nije u interesu da
ograničava trgovinu, mada i veliki trgovinski  suficiti mogu izazvati veliku unutrašnju
privrednu neravnotežu, ali je ona tokom pregovora, suočena sa prijetnjom druge države da će
jednostrano uvesti necarinsku barijeru.
Zato je za državu koja ostvaruje suficit u interesu da uvede necarinsku barijeru sporazumom
sa državom trgovinskim partnerom nego da bude suočena sa unilateralnim mjerama države
koja ostvaruje deficit u razmjeni.
Bilateralni sporezumi kojima dvije države potpisnice uvode necarinske barijere trećoj državi
su rijetki i uglavnom ostaju tajni. Najčešći razlozi postizanja ovih sporazuma su politički,
mada nije isključeno da razlozi mogu biti i ekonomske prirode, posebno kada se radi o
nabavci neke sirovine čiji je,ta treća država, glavni snabdjevač.

3.8.3. Višestrano (plurilateralno) uspostavljanje necarinskih barijera

U uspostavljanju  i regulisanju necarinskih barijera na višestranom nivou najznačajniju ulogu

igraju regionalne ekonomske integracije. Ove integracije podrazumjevaju povezivanje tri ili
više država radi regulisanja međusobne trgovine, a često i radi regulisanja ekonomskih odnosa
sa trećim državama. Mnogi izvještaji i analize navode da je ovo ekonomski entitet koji najviše
koristi necarinske barijere u regulisanju trgovine sa ostatkom svijeta.

ZAKLJUČAK

U ovom radu obrađena je tema carinskih i necarinskih barijera u međunarodnoj

trgovini.Međunarodna trgovina je možda najznačajnija ekonomska aktivnost u svjetskoj
privredi, koja podrazumijeva kupovinu i prodaju robe i usluga u inostranstvu i istražuje
aktivnosti i odnose koji se uspostavlјaju tom prilikom. Spoljna trgovina predstavlja trgovinsku
aktivnost koja se djelomično obavlja izvan teritorije određene države. Države koje učestvuju u
spoljnoj trgovini na indirektan način utiču na obavljanje spoljne trgovine. Taj uticaj se
ostvaruje putem spoljnotrgovinske politike. Spoljnotrgovinska politika jedne nacionalne
privrede predstavlja strategiju koju ona primjenjuje u regulisanju međunarodne trgovinske
aktivnosti, odnosno, spoljne trgovine te zemlje. Kreiranje spoljne politike je zadatak čitave
vlade, ali se obično imenuje jedan organ kao centralni organ za koordinaciju svih napora u
vladi na kreiranju spoljnotrgovinske politike.Postoje dva osnovna modela spoljnotrgovinske
politike; liberalizam i protekcionizam. Osnovni instrumenti spoljnotrgovinske politike su:
carinske mjere, necarinske mjere, instrumenti prommocije spoljne trgovine i mjere zabrane
trgovine, od kojih su najčešće carinske mjere i necarinske mjere. Carine predstavljaju
najstariji oblik trgovinske politike, te su se tradicionalno koristile kao izvor javnih
prihoda.Zavisno od toga kako se obračunavaju, carine se dijele na: carine od vrijednosti,
specifične carine, kombinovane carine. Prema aktivnosti spoljne trgovine,sve carine dijelimo
na uvozne, izvozne i tranzitne. Carina povećava cijenu dobra u zemlji koja to dobro uvozi, a
smanjuje u zemlji koja to dobro izvozi.Necarinske barijere u trgovini predstavljaju sve
barijere koje ograničavaju uvoz, a nisu u formi klasičnih carina. Postoje mnogi oblici i vrste
necarinskih barijera,a samim tim i mnoge klasifikacije. Prema sličnosti nastanka necarinske
barijere se mogu podijeliti na:
1. Tradicionalne necarinske barijere
2. Tehničke necarinske barijere
3. Administrativne necarinske barijere.

Sve necarinske barijere koje su postojale u trenutku njihvog regulisanja u okviru GATT-a
nazivaju se tradicionalne necarinske barijere. Najčešće tradicionalne necarinske barijere su:
kvote, sporazumi o ograničenju izvoza, prelevmani, antidampinške mjere,
subvencije,kompenzatorne mjere, javne nabavke, i mjere obaveznog domaćeg sadržaja.
Tehničke barijere predstavljaju mjere koje ograničavaju međunarodnu trgovinu tako što kroz
primjenu tehničkih propisa i standarda štite domaću proizvodnju.Administrativne barijere
predstavljaju one prepreke trgovini koji potiču od primjene administrativnih propisa, kao na
primjer, zakona i podzakonskih akata. Ove vrste barijera se dijele na zakonske barijere i
proceduralne barijere. Karakteristike necarinskih barijera su: smanjenje uvoza, uticaj na
elastičnost tražnje, promjenjivost tokom vremena, neizvjesnot u primjeni, dohodovni efekti,
troškovi uslijed primjene, kumulativnost prilikom djelovanja. Sve necarinske barijere se
uspostavljaju pravnim aktima jedne ili više država. Uspostavljanje može biti: jednostrano,
dvostrano i višestrano.

LITERATURA

1. Bjelić Predrag, Međunarodna trgovina, Ekonomski fakultet Univerziteta u Beogradu,

Beograd, 2011.

2. Grupa autora, Ekonomska i poslovna enciklopedija, Savremena administracija, Beograd,

1994, odrednica carina.
3. J.H.Adam, Dictionary of Business English, Longman, Beruit, 1989.

4.Krugman R. Paul, Obstfeld Maurice, Međunarodna ekonomija, MATE d.o.o.,Zagreb,2009.

Drugi izvori:

https://www.commercium.rs/Spoljna_trgovina-216/group_id=-2 (25.03.2021.)

https://sh.wikipedia.org/wiki/Me%C4%91unarodna_trgovina (25.03.2021.)

https://www.commercium.rs/Spoljna_trgovina-216/group_id=-2 (25.03.2021.)

https://what-europe-does-for-me.eu/data/pdf/focus/focus21_hr.pdf (27.03.2021.)

https://hr.wikipedia.org/wiki/Necarinske_barijere (28.03.2021.)

https://www.bike-eu.com/laws-regulations/nieuws/2013/04/anti-dumping-duty-for-china-
imports-to-continue-1018947?_ga=2.172435557.796245814.1617036042-
536452548.1617036042 (29.03.2021.)

Vijesti Europski parlament:

https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/
20190910STO60748/kako-se-nositi-s-globalizacijom-odgovor-eu-a (27.03.2021.)

https://www.europarl.europa.eu/news/hr/headlines/priorities/globalno-trziste/
20190603STO53520/globalizacija-donosi-nove-poslovne-prilike-i-koristi-za-potrosace
(27.03.2021.)

CEA Centar za javne politike i ekonomske analize:

https://www.cea-policy.hr/necarinske-barijere-takoder-otezavaju-slobodnu-trgovinu/?
fbclid=IwAR2UvStNZaniZhRYugrBl77UEFO9-10SDD_BdMafp6jFLdd_wmkaYOCkbes
(28.03.2021.)