UNIVERZITET U SARAJEVU

EKONOMSKI FAKULTET U SARAJEVU

NECARINSKE BARIJERE U MEUNARODNOJ TRGOVINI

SEMINARSKI RAD

Predmet: Globalna ekonomija

Mentor:
Studenti:

Sarajevo, oktobar 2012.

SADRAJ

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. POJAM NECARINSKIH BARIJERA...................................................................................4
3. KLASIFIKACIJA NECARINSKIH BARIJERA...................................................................4
4. KARAKTERISTIKE NECARINSKH BARIJERA...............................................................6
5. ZNAAJ NECARINSKIH BARIJERA U MEUNARODNOJ TRGOVINI.......................7
6. TRADICIONALNE NECARINSKE BARIJERE..................................................................8
6.2. Vrste tradicionalnih necarinskih barijera.........................................................................9
6.2.1. Kvote.........................................................................................................................9
6.2.2. Sporazumi o dobrovoljnom ogranienju izvoza..................................................12
6.2.3. Antidampinke mjere..............................................................................................12
6.2.4. Subvencije...............................................................................................................14
6.2.5. Kompenzatorne mjere.............................................................................................15
6.2.6. Javne nabavke.........................................................................................................15
7. TEHNIKE BARIJERE.......................................................................................................16
7.1. Vrste tehnikih barijera u meunarodnoj trgovini.........................................................17
8. ADMINISTRATIVNE BARIJERE......................................................................................18
9. ZAKLJUAK.......................................................................................................................19
LITERATURA..........................................................................................................................20
DODATNA LITERATURA......................................................................................................20

1. UVOD
Necarinske barijere danas su postale dominantni instrumenti spoljnotrgovinske politike veine
drava. U Svjetskoj trgovinskoj organizaciji postoji tendencija da se sve necarinske barijere
reguliu, odnosno uklone. Meutim, evidentno je da drave nisu spremne da potpuno
liberalizuju svoju trgovinu sa ostalim dravama. Zbog toga je sasvim sigurno da e se i dalje
primjenjivati pojedine necarinske barijere koje su zabranjene pravilima WTC-a kao i to da e
se pojaviti i neke nove vrste necarinskih barijera.
Postoje brojne klasifikacije necarinskih barijera, koje emo prezentirati u ovom radu, ali
budui da smo istraivali barijere grupisane po slinosti nastanka a imajui u vidu i njihovo
meunarodno regulisanje, njih smo klasifikovali u tri velike grupe:
1. tradicionalne necarinske barijere,
2. tehnike necarinske barijere,
3. administrativne necarinske barijere.
U tradicionalne necarinske barijere ukljuujemo sva kvantitativna ogranienja trgovini, kao
to su kvote i kontigenti, ali i izvozne subvencije i sporazume o dobrovoljnom ogranienju
izvoza i sline mjere.
Pod tehnikim barijerama u meunarodnoj trgovini podrazumjevamo upotrebu standarda i
tehnike dokumentacije i postupaka za utvrivanje usklaenosti sa standardima, kao mjera
kojima se utie na spoljnotrgovinske tokove.
Administrativne necarinske barijere trgovini, potiu iz naina funkcioniranja dravne
administracije, pogotovo njenog dijela koji se bavi spoljnom trgovinom (carinska
administracija).
Opirnije o ovoj klasifikaciji e biti govora u ovom radu, kao i karakteristika necarinskih
barijera, te njihovog znaaja u meunarodnoj trgovini.

2. POJAM NECARINSKIH BARIJERA

Da bismo poeli analizu pojma necarinskih barijera prvo trebamo definisati ta su necarinske
barijere uope.

2.1. Definisanje necarinskih barijera

O pojmu necarinskih barijera nije bilo puno rasprave sve do ezdesetih godina 20. vijeka,
kada su pod uticajem primjene Opteg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) carine znatno
smanjene u trgovini izmeu strana ugovornica ovog sporazuma. Poto su tako drave bile
uskraene od mogunosti primjene glavnog instrumenta protekcionizma carina one su
poele pribjegavati drugim mjerama kojima su nastojale da zatite svoje privrede. Zbog toga
naglo dolazi do porasta broja i vrsta razliitih necarinskih barijera, a ovu novu pojavu u
meunarodnoj trgovini autori nazivaju novim protekcionizmom.
Necarinske barijere definiemo kao sve mjere i postupke jedne ili vie drava koje naruavaju
slobodnu svjetsku trgovinu, bilo da je ograniavaju ili neprirodno stimuliu koje tite
domau privredu od inostrane konkurencije, a ija primarna namjera nije poveanje
budetskih prihoda.

3. KLASIFIKACIJA NECARINSKIH BARIJERA

Postoji veliki broj kriterija po kojima se moe izvriti klasifikovanje necarinskih barijera.
Neki autori smatraju da se necarinske barijere javljaju u nekoliko oblika, kao to su: kvote,
prelevmani, dobrovoljno ogranienje izvoza, propisi o javnim nabavkama. Ali je vremenom
naglo porastao broj pojedinanih necarinskih barijera, tako da danas postoji nekoliko stotina
ovih mjera. Veina autora koji se bave ovom materijom prave inventar necarinskih barijera,
tako to prema slinosti djelovanja primjene ove barijere klasifikuju u nekoliko grupa:
1. barijere uvozne politike, u koje od necarinskih barijera spadaju kvantitativne
restrikcije trgovine (u prvom redu kvote) i uvozne dozvole
2. standardi, testiranje, oznaavanje i sertifikacija
3. dravne nabavke
4. izvozne subvencije
5. nedostatak odgovarajue zatite prava intelektualne svojine
6. barijere trgovine uslugama
7. investicione barijere
8. ostale barijere.
Najire prihvaen inventar svih necarinskih barijera je onaj koji je izraen po klasifikaciji
meunarodnih trgovinskih organizacija. Na osnovu preliminarnog prikupljanja podataka o
necarinskih barijerama radi procjene njihovih efekata na meunarodnu trgovinu, Komitet za
trgovinu industrijskih proizvodima GATT-a je 1968. godine sastavio inventar od oko 800
identifikovanih necarinskih mjera svrstanih u 5 grupa:
1. uee vlada u trgovini
2. carinska i administrativna procedura kod uvoza
4

3. standardi koji se primjenjuju na uvoznu robu i domau proizvodnju

4. specifina ogranienja uvoza i izvoza
5. ogranienja uvoza i izvoza manipulisanjem cijena
Ova klasifikacije je sluila za otpoinjanje pregovora o uklapanju necarinskih barijera na
rundama pregovora GATT-a. Kasnije je sekretarijat GATT-a usvojio klasifikaciju necarinskih
barijera koji podrazumjeva 3 kategorije:
1. standarde
2. kvote i diskrecione dozvole
3. procedure carinskog vrednovanja robe
Ako za kriterijum klasifikacije necarinskih barijera odaberemo nain
uspostavljanja necarinske barijere moemo podijeliti u dvije velike grupe:

njihovog

1. formalne necarinske barijere koje se uspostavljaju zvaninim zakonodavstvom ili

zakonskim aktima vlade
2. neformalne necarinske barijere koje su uzrokovane:
- administrativnim procedurama i nezvaninom dravnom regulativom i politikama,
- trinom strukturom
- politikim, specijalnim i kulturnim razlozima.
Sa aspekta cilja uvoenja necarinskih barijera imamo:
Tip I politike i prakse koje su po svojoj namjeni protekcionistike i kojima je cilj zatita
domae industrije od uvozne konkurencije
Tip II politike i prakse koje se esto uvode iz razloga koje nisu obavezno vezane za kontrolu
uvoza i izvoza ali se povremeno koriste s namjerom da se zatite domaa industrija
Tip III politike i prakse koje su esto odvoje od politiko-trgovinskih ciljeva, ali koje utiu
restriktivno na spoljnu trgovinu (tzv. bez vidljivih distorzivnih efekata po spoljnu trgovinu).
Prema efektima koje postiu svojim djelovanjem dijele se na:
-

direkne necarinske barijere, jer djeluju na spoljnotrgovinske tokove zbog ega su i

uvedene i
indirektne necarinske barijere, koje djeluju na spoljnotrgovinske tokove iako reguliu
neke druge ekonomske tokove.

Prema nainu djelovanja necarinskih mjera dijelimo na:

1. necarinske barijere koje djeluju na koliinu, tako to poveavaju koliinu izvezene
robe, smanjuju koliinu uvezene robe
2. necarinske barijere koje djeluju na cijene, tako to poveaju cijene uvezene robe i
sniavaju cijene robe za izvoz
3. necarinske barijere koje djeluju na elastinost ponude izvozne robe, odnosno tranje
za uvoznom robom i na taj nain destimuliu uvoz, odnosno stimuliu izvoz.

4. KARAKTERISTIKE NECARINSKH BARIJERA

Karakteristike necarinskih barijera potiu iz upotrebe necarinskih barijera, a oliene su u
njihovim efektima na svjetsku privredu.
Osnovni cilj primjene necarinskih barijera je smanjenje uvoza. Najosnovnije necarinske
barijre, u koje ubrajamo kvantitativna ogranienje, utiu na meunarodnu trgovinu tako to
smanjuju koliinu uvezenih dobara. Na taj nain se ograniava uticaj inostrane
konkurencije na domaem tritu, a domai proizvoai i njihova proizvodnja zatieni su na
odreenom nivou proizvodnje i uz odreeni stepen iskoritenosti kapaciteta.
Neke druge necarinske mjere utiu na odbranu nacionalne privrede poveavajui cijene
uvezenih proizvoda. Na taj nain se smanjuje tranja za skupljim uvoznim dobrima i
poveava tranja za domaim proizvodima, koji su supstituti. Bitna karakteristika necarinskih
mjera koje djeluju na cijene je to se one mnogo lake utvruju i mjere od necarinskih mjera
koje utiu na koliinu proizvoda, a samim tim i lae uporeuju sa carinama.
Necarinske mjere mogu uticati i na promjenu elastinosti tranje za uvoznim dobrima. Te
mjere esto mijenjaju nagib krive tranje za uvoznim dobrima i tako mijenjaju elastinost
uvoza na promjene cijena. Dok neke necarinske mjere smanuju elastinost, kao kvote na
primjer, druge necarinse barijere mogu poveati elastinost tranje za uvoznim dobrima.
Jedna od znaajnih karakteristika necarinskih barijera je njihova promjenjivost
(varijabilnost) tokom vremena. Za razliku od carina, necarinske barijere se obino odreuju
prema nekoj referentnoj koliini ili cijeni proizvoda, nezavisno od uslova na tritu.
Vremenom dolazi do promjena trinih uslova, promjena na strani tranje, ponude, deviznog
kursa, pa zbog toga efikasnost dotine necarinske barijere opada.
Neizvjesnost u primjeni necarinskih barijera je moda najznaajnija karakteristika primjene
necarinskih barijera. Neke vrste necarinskih barijera, kao to su, na primjer, antidampinke i
kompenzatorne mjere koje se sprovode kroz antidampinke i kompenzatorne istrage, nemaju
jasno definisane principe primjene i izazivaju visok stepen nesigurnosti u poslovanju sa
inostranstvom. Mnoge restriktivne mjere postaju jo restriktivnije kada je njihova primjena
nesigurna.
Necarinske barijere imaju i znaajne dohodovne efekte. One vre preraspodjelu dohotka ne
samo izmeu domaih i stranih privrednika, ve i u okviru nacionane ekonomije izmeu
proizvoaa i potroaa. Ovo se najlake moe uoiti mjerenjem i poreenjem potroakog i
proizvoakog vika.
Ove mjere prouzrokuju i znaajne trokove usljed njihove primjene. Jedni od najznaajnijih
su trokovi koje prouzrokuje administriranje necarinskih barijera. Jo znaajniji trokovi su
gubici koje prouzrokuje neracionalna alokacija faktora proizvodnje nametnuta zbog distorzija
koje prouzrokuje primjena necarinskih berijera i motivisna eljom proizvoaa za
ostvarivanje rente.
Jedna od karakteristika necarinskih barijera je kumulativnost prilikom djelovanja. U
pojedinim sektorima moe se zapaziti prisustvo nekolio vrsta necarinskih barijera koje
kumulativno djeluju. Time se poveava restriktivno dejstvo ovih mjera.
6

Diverzifikovanost formi necarinskih barijera je bitna karakteristika ovih mjera, jer se

pojedine vrste necarinskih barijera znaajno razlikuju.
Kao jednu od karakteristika necarinskih barijera neki autori navode i njihovu nemjerljivost.
Meutim, razvojem ekonomske metodologije, statistikih metoda i sve vea primjena
matematike u ekonomiji, omoguili su jasno i precizno mjerenje ovih barijera i njihovih
efekata, pa se sada kao jedna od karakteristika ovih mjera moe istai i njihova mjerljivost.

5. ZNAAJ NECARINSKIH BARIJERA U MEUNARODNOJ

TRGOVINI
Proma procjenama UNCTAD-a oko 20% svjetske trgovine je suoeno sa primjenom
necarinskih barijera i njihov znaaj i restriktivni uticaj na slobodnu trgovinu stalno raste.
Izvori UNCTAD-a navode da postoje oko 100 razliitih tipova necarinskih barijera, dok
OECD taj broj procjenjuje na oko 150.
Prema analizama koje su raene na osnovu podataka OECD-a, uz primjenu mjera frekvencije,
indeksa frekvencije (F) i indeksa pokrivenosti uvoza (IC), moemo konstatovati da je najvei
uticaj necarinskih barijera u spoljnoj trgovini EU, jer ove mjere utiu na oko 24% njene
trgovine, mjerereno indeksom frekvencije, odnosno privredi SAD gdje je taj podatak 17%,
mjereno indeksom pokrivenosti uvoza. Uticaj necarinskih barijera u spoljnoj trgovini Japana
je znaajno manji i iznosi oko 8%.
Tabela 1: Uticaj necarinskih barijera na spoljnu trgovinu SAD, EU i Japana 1993. godine
(u %)1

SAD
IC

EU
IC

Japan
IC

SVE NECARINSKE
BARIJERE
Kvantitativne barijere
izvozna ogranienja
neautomatske dozvole
ostale kvant. Restrikcije
Mjere koje kontroliu cijene
varijabilni trokovi

22,90
18,10
13,10
0,00
5,60
10,80
0,00

17,00
10,00
10,10
0,00
0,20
7,30
0,00

23,70
17,20
13,90
3,50
0,20
8,40
5,40

11,10
7,10
5,60
1,70
0,00
3,50
1,50

7,70
6,70
0,30
5,70
1,00
0,30
0,30

8,00
2,80
0,20
1,00
1,80
0,80
0,80

anti damping, kompenzatorne

mjere i doborovljno ogr.
Izvoza
ostale mjere koje kontr. cijene

10,80
0,00

7,30
0,00

1,90
1,10

1,30
0,60

0,00
0,00

0,00
0,00

Napomena: U ovom pregledu sve necarinske barijere ukljuuju mjere kontrole cijena,
finansijske mjere, automatsko izdavanje dozvola, kvantitativne necarinske barijere i
1

Izvor: Alan V. Deardorff and Robert M. Stern (1997), Measurement of Non-Tariff Barriers,
Economics Department Working Papers No. 179, Organisation for Economic Co-Operation and
Develoment, Paris, OCDE/GD (97) 129, p. 82, table 1

monopolistike mjere. Izraunati su slijedei pokazatelji: F Indeks frekvencije (Frequency

Ratio); IC Indeks pokrivenosti uvoza (Import Coverage Ratio).
Tabela 2: Primjena necarinskih barijera u najrazvijenijim privredama2

SAD
EU
Japan
Kanada

Indeks frekvencije
1988
1993
1996
25,50
22,90
16,80
26,60
23,70
19,10
13,10
12,20
10,70
11,10
11,00
10,40

Indeks pokrivenosti uvoza

1998
1993
1996
16,70
17,00
7,70
13,20
11,10
6,70
8,60
8,10
7,40
5,70
4,50
4,00

6. TRADICIONALNE NECARINSKE BARIJERE

6.1. Pojam tradicionalnih necarinskih barijera
Kvote su jedne od najstarijih i najvie koritenih necarinskih barijera. One su se esto
primjenjivale kod velikih platnobilansnih neravnotea, jer su njihovi efekti najpotpuniji i
najbre se realizuju. U znaajnije necarinske barijere moemo uvrstiti i antidampinke mjere,
kao i njima bliske kompenzatorne mjere.
Primjena veine necarinskih barijera je regulisana jo u vrijeme postojanja GATT-a. U
meusobnoj trgovini zemalja ugovornica GATT-a bila je zabranjena primjena necarinskih
barijera, a sve postojee necarinske barijre su morale biti ukinute i pretvorene u carine (tzv.
proces tarifikacije). To se odnosilo na sve do tada postojee necarinske mjere, u prvom redu
kvantitativne necarinske barijere i dampinke mjere. Meutim, iako je primjena ovih mjera
zabranjena pravilima GATT-a, to se danas primjenjuje i u okviru Svjetske trgovinske
organizacije, to ne znai da je dolo do znaajnije liberalizacije meunarodne trgovine. ta
vie dolo je dop ojave novih vrsta necarinskih barijera, kakvu se nove vrste tehnikih barijera
trgovini i administrativne barijere.
Zbog toga ase sve necarinske barijre koje su postojale u trenutku njihovog regulisanja u
okviru GATT-a nazivaju necarinske barijere u uem smislu odnosno tradicionalne
necarinske barijere, kako bi se razlikovale od novonastalih necarinskih barijera.
Najznaajnije tradicionalne necarinske barijere su kvote, sporazumi o dobrovoljnom
ogranienju izvoza, subvencije, antidampinke mjere, kompenzatorne mjere, trgovina
dravnih monopolistikih preduzea i slino.

6.2. Vrste tradicionalnih necarinskih barijera

Izvor: OECD The European Union's Trade Policies and their Economic Effects Paris, 2000, p. 42

U klasifikovanju ovih necarinskih barijera, imajui u vidu sve klasifikacije necarinskih

barijera koje smo razmatrali prethodno u ovmo radu, mi smo kao kriterijum za klasifikaciju
razliitih tipova necarinskih bareijra u srodne grupe uzeli slinost u uspostavljanju, primjeni i
djelovanju ovih pojedinanih mjera. Na osnovu tog kriterijuma sve tradicionalne necarinske
barijre moemo klasifikovati u slijedee grupe:
1.
2.
3.
4.

kvantitativne mjere,
cjenovne mjere,
mjere koje utiu na podizanje konkurentnosti,
dravne regulatorne mjere.

Za svaku od ovih grupa necarinskih barijera opisaemo najznaajnije, reprezentativne,

pojedinane mjere.
6.2.1. Kvote
Kvote su najjednostavije i najdirektnije necarinske barijere, koje su i najznaajnije
kvantitativne necarinske barijere budui da djeluju na koliinu proizvoda kojima se trguje.
Ovo su jedne od najstarijih mjera koje su drave koristile za regulisanje spoljne trgovine.
Kvote predstavljaju necarinske mjere odreene drave koje ograniavaju koliinu
proizvoda koji se mogu izvoziti i uvoziti u odreenom vremenskom periodu.
U zavisnosti da li reguliu izvoz u odreenu dravu ili uvoz u tu dravu razlikujemo izvozne
kvote (export quotas) i uvozne kvote (import quotas). Zemlje vie primjenjuju uvozne kvote,
jer nastoje zatititi domae proizvoae od inostrane konkurencije, dok se izvozne kvote
rijee koriste, jer je cilj svih zemalja da promoviu sopstveni izvoz. Primjena izvonih kvota se
javlja u sluajevima kada se eli sprijeiti pretjerani izvoz stratekih ili deficitarnih proizvoda
iz zemlje da ne bi dolo do poremeaja na nacionalnom tritu.
Kvote su jedne od najefikasnijih necarinskih barijera jer relativno brzo od uvoenja donose
eljene rezultate i vre restrikciju trgovine u predvienom obimu, pa se zato esto koriste u
sluaju znaajnijih platnobilansnih neravnotea kada se eli uspostaviti eksterna ravnotea.
Kvote se uvode pravnim aktom vlade odreene drave (uredba ili odluka) i primjenjuju u
odreenom vremenskom periodu.
Za razliku od kvota kontigenti predstavljaju kvantitativne necarinske barijere kod kojih se
koliine robe koja se moe uvoziti ili izvoziti utrvuje unaprijed (za slijedeu godinu), a onda
se te dozvoljene koliine robe alociraju na odgovarajua preduzea. Svako preduzee smije
uvesti odnosno izvesti onoliko robe koliko je to odreeno kontigentom. U zavisnosti da lis e
kontigenti izraavaju koliinski, u odgovarajuim jedinicama mjere, ili vrijedonosno, u
odgovarajuem iznosu odreene valute, prepoznajemo koliinske kontigente i vrijednosne
kontigente.
Prednost kontigenata je to su predvidljivi i firme tano znaju koliko robe mogu uvesti ili
izvesti u jednoj godini za razliku od kvota gdje sve firme mogu uvoziti ili izvoziti sve dok se
kvota ne iscrpi, to se moe desiti u bilo kojem trenutku pa ak i kada nova poiljka robe ve
9

eka na granici. Meutim, ima miljenja da su kontigenti znaajni izvori korupcije, pogotovo
u dravnim organima, gdje se vri njihova alokacija na korisnike. (dr Jelena Kozomara,
Spoljnotrgovinsko poslovanje, Ars Libri Beograd i Besjeda Banja Luka, Beograd, 2001, str.
93.)
Jedan od instrumenata spoljnotrgovinske politike koji predstavlja kombinaciju carina i kvota,
kao necarinskih barijera su kvota carine (Tariff Rate Quotas). One podrazumjevaju da se za
trgovinu, uvoz ili izvoz, iste robe carine uvode fazno, to znai da za uvoz ili izvoz do
odreene koliine vai jedna, uglavnom nia carina, a za sve koliine preko toga druga
carinska stopa, znatno via. Na taj nain ovaj instrument kombinuje pozitivne strane i carina i
kvota.
Podaci prikazani u tabeli nam govore da za pojedine prehrambene proizvode razvijene zemlje
koriste kvota carine radi zatite domaih proizvoaa. To samo govori o nekonkurentnosti tih
proizvoaa u razvijenim zemljama u odnosu na zemlje u razvoju. Ono to zabrinjava je da
kvota carine dominiraju kao instrumenti zatite kod navedenih proizvoda, to se vidi po
njihovom ueu u izvozu tih proizvoda. Iako su kvote zabranjene pravilima Svjetske
trgovinske organizacije primjena kvota carina je dozvoljena.

Tablela 3: Carine u okviru kvote i preko odreene kvote, maksimalne kvotne rente i drugi
pokazatelji za odabrane privrede OECD-a i proizvode, 1996. godine3

Izvor: Ingco Elbehri, Hertel and Pearson (1999), Agricultural Liberalisation in the New Millennium,
Paper presented at the WTO/World Bank Conference on Agriculture and the New Trade Agenda from
a Developmnet Perispective, 1-2 October 1999, Geneva.

10

EVROPSKA
UNIJA ito
Zrnasti proizvodi
0
87
0

Udio kvote u ukupnom izvoz (%)

Iskorienost kvote (%)

Maksimalne kvotne rente (mldr.

USD)

Carine preko kvote (%)

Carine u okviru kvote (%)

PRIVREDA
Proizvodi

21
2

11

35
0
24
19
11

162
147
91
128
51

0,4
2,4
1,1
2,3
0

74
100
99
100
78

26
87
80
73
20

2
11
5

129
70
26

1
0,6
0

97
77
67

76
95
102

KANADA
ito
Mlijeko
Meso

1
7
2

49
262
27

0
0,3
0

27
100
124

218
75
72

JAPAN
ito
Zrnasti proizvodi
Mlijeko

0
0
29

234
491
344

3,4
10,8
2,8

109
109
93

95
84
91

5
3
8
21
40
47

89
326
545
106
42
305

0
1,9
0
0
0,4
0

100
148
157
85
97
99

53
61
62
106
77
83

SAD
eer
Mlijeko
Meso

KOREJA, Rep.
Pirina
Zrnasti proizvodi
Uljarice
Mlijeko
Meso
Voe i povre

Instrument koji je slian kvota-carinama su carinski plafoni (tariff celings) koji predstavljaju
unaprijed odreene vrijednosti ili koliine roba koje se mogu uvesti u zemlju, u odreenom
vremenskom perioduz, uz preferencijalne uslove u pogledu carinskih stopa dok se iznad ove
vrijednosti odnosno koliine preferencijalni uslovi mogu suspendovati odgovarajuim aktom
vlade, sve dok ne istekne period u kome se primjenjuju preferencijalne carinske stope.
6.2.2. Sporazumi o dobrovoljnom ogranienju izvoza
Ovi sporazumi se zakljuuju radi ogranienja trgovine izmeu drava potpisinica, najee
izvoza. Postoje dvije osnovne vrste ovih sporazuma. Sporazum o dobrovoljnom
ogranienju izvoza (voluntary Export Restraints Agreements VER) prestavlja sporazum
izmeu dvije ili vie drava u cilju smanjenja izvoza odreene robe u odreenom
vremenskom periodu iz jedne zemlje potpisnice u drugu (druge) zemlje potpisnicu
sporazuma. Termin dobrovoljan stavljamo pod navodnike, jer drava izvoza ne ini to
dobrovoljno, ve pod pritiskom drave uvoza da e ukoliko do sporazuma ne doe, ipak
uvesti druge, esto drastiinije mjere koje bi pogodile izvoz. Sporazum se zakljuuje na
incijativu drave eli smanjiti uvoz odreene robe na svoju teritoriju iz neke druge zemlje, a
to ne eli, ili ne moe primjenom odreenih instrumenata koji su zabranjeni meunarodnim
pravilima, pa ini primjenom drugih trgovinskih barijera, kao to je ovaj sporazum.
12

Drugu vrstu sporazuma o ogranienju izvoza ine sporazumi o raspodjeli plasmana

proizvoda (Orderly Marketing Arrangments - OMA). Njih mogu zakljuiti i drave i
preduzea. Ovim sporazumom vri se podjela trita izmeu odreenih drava
spoljnotrgovinskih partnera, a samim tim se vri i podjela trita izmeu odgovarajuih
spoljnotrgovinskih firmi, koje imaju sjedite na teritoriji tih drava.
Efekti sporazuma o dobrovoljnom ogranienju izvoza su jednaki efektima koji se
ostvaruju primjenom kvota, a slini su efektima do kojih dovodi primjena carina.
6.2.3. Antidampinke mjere
Da bismo shvatili mehanizam primjene i motive za korienje antidampinkih mjera, kao
vrste tradicionalnih necarinskih barijera, moramo se upoznati sa pojmom i praksom
dampinga, protiv koga se mnoge zemlje bore. Termin damping potie od engleske
rijei damping, koja predstavlja specifian oblik glagola to dump i znai baciti,
istovariti, ali se koristi i u prenesenom smislu da oznai radnju nelojalnog ubacivanja
proizvoda na strano trite.
Damping, kao ekonomsku kategoriju, najjednostavnije moemo definisati kao prodaju
robe na stranom tritu po cijeni nioj od cijene te robe na domaem tritu. Jednu od
prvih definicija dampinga dao je Jakob Viner, koju je prihvatilo i Drutvo naroda, a koja
glasi: Damping znai izvoz po cijenama niim od onih koje su u isto vrijeme i u istim
okolnostima traene od kupca na unutranjem tritu.
Poznate su razne vrste dampinga, ali najee se spominju sporadini damping (sporadic
dumping), stalni damping (persistent dumping) i predatorski damping (predatory
dumping). Sporadini damping ima karakteristiku da kratko traje i da se uglavnomo radi
o pranjenju zaliha preduzea, kada se one na rasporadajama prodaju po nioj cijeni. Ovaj
damping izaziva krae poremeaje na nacionalnom tritu, a domai potroai
kratkotrajno profitiraju od nabavke jeftinije robe.
Stalni damping je kontinuirana prodaja robe na stranim tritima po cijenama niim od
cijene na domaem tritu ili cijenama ispod trokova proizvodnje. Najei uzrok za
stalni damping je meunarodna cjenovna diskriminacija koja je sastavni dio poslovnih
politika, koju primjenjuju preduzea koja meunarodno posluju. Budui da na razliitim
tritima postoji razliita cjenovna elastinost tranje za robom koja se izvozi, tako i
visina cijena mora biti prilagoena razliitim tritima.
Predatorski damping predstavlja primjenu dampinga kojim strana firma koja izvozi
proizvode na domae trite eli da uniti domau konkurenciju sniavanjem cijena. Dok
sprovodi taj damping strana firma trpi gubitke. Ali ona je motivisana da to sprovodi, jer
kada uniti domau konkurenciju ona e iskoristiti monopolski poloaj da znaajno
podigne cijene proizvoda koej izvozi i tako nadoknadi gubitke za vrijeme dampinga.
Domae firme mogu uzimanjem kredita ili na druge naine prebroditi period dampinga, pa
je tada trud stranog proizvoaa uzaludan. esto domae firme podnose zahtjeve za
sprovoenjem dampinke istrage kako bi se zatitile.

13

Antidampinke mjere (AD mjere) podrazumjevaju postupke i mjere koje drave uvoza
primjenjuju kako bi sprijeile damping i predupredile njegove efekte. Da bi se
antidampinke mjere, u vidu antidampinkih carina primjenile, mora da se najprije
sprovede istraga po prijavi za damping. Ova istraga treba da utvrdi da li je do dampinga
dolo i da li on teti domaoj industriji.
Ako istraga potvrdi obje prethodne tvrdnje, onda se uvodi antidampinka mjera u obliku
carina, koja se naziva antidampinka carina (antidumping duty), koja predstavlja uvoznu
carinu jednaku dampinkoj margini (razlici izmeu normalne cijene robe i dampinke
cijene).

UKUPNO

NR Kini

Zemljama u
razvoju

Od
strane

Zemljama u
tranziciji

Prem
a

Industrijskim
zemljama

Tabela 4: Broj i udio u pokrenutim antidampinkim postupcima po grupama zemalja u

periodu 1995.-1999. godine4

Broj pokrenutih antidampinkih postupaka

Industrijskih
zemalja
Zemalja u
razvoju
Zemalja u
tranziciji
Sve zemlje
Industrijskih

127

274

54

62

463

178

282

82

99

559

3
1
1
3
308
557
137
164
Udio u pokrenutim antidampinkim postupcima (%)
27
59
12
13

7
1029
100

Izvor: J. Michael Finger, Francis Ng and Sonam Wangchuk Antidumping as Safeguard Policy
Working Paper, December 2001, p. 12

14

zemalja
Zemalja u
razvoju
Zemalja u
tranziciji
Sve zemlje

32

50

15

18

100

43
30

14
54

14
13

43
16

100
100

6.2.4. Subvencije
Subvencije su najznaajnije mjere iz grupe koje vjetaki poveavaju konkurentnost izvoznih
proizvoda. Subvencije podrazumjevaju finansijsku pomo koju vlada obezbjeuje
firmama za proizvodnju odreene robe, a najee za proizvodnju namjenjenu izvozu.
Zbog toga govorimo o dvije vrste subvencija subvencijama proizvodnje (production
subsidy) i izvoznim subvencijama (export subsidy). Izmeu ovih vrsta subvencija treba praviti
razliku, jer je i finansijska pomo koja se preko njih prua razliita. Ako na primjer jedno
preduzee godinje proizvodi 5 miliona tona odreene robe, od koje izvozi oko 2 miliona
tona, onda e proizvodna subvencija od 10 KM po toni ukupno iznositi 50 miliona KM, dok
e izvozna subvencija u istoj visini ukupno iznositi 20 miliona KM.
Proizvodne i izvozne subvencije su vrste tzv. direktnih subvencija. U tim sluajevima vlada
direktno pomae odreene firme davanjem direktne finansijske podrke za proizvodnju ili
izvoz odreene robe. Ali, u praksi meunarodne trgovine poznati su i drugi metodi kojima se
indirektno subvencionie proizvodnja odnosno izvoz. Neki od metoda indirektnog
subvencioniranja su poreske olakice (tax exemptions), kreditiranje pod povoljnijim uslovima
(low-interest lowns), povoljniji devizni kurs za izvoznike i slino.
Interes drave zbog koga ona odobrava subvencije je elja da se povea izvoz i konkurentnost
domaih firmi na stranim tritima, a esto i pokuaj da se izmjene nepovoljni odnosi
razmjene (terms of trade).
6.2.5. Kompenzatorne mjere
Kompenzatorne mjere (Countervailing Measures) predstavljaju specifinu vrstu necarinskih
barijera. One se u vidu uvoznih poreza uvode kao kontra mjere protiv uvoza proizvoda
koji su u stranoj zemlji subvencionisani. Glavni instrument primjene ovih mjera su tzv.
Kompenzatorne carine (Countervailing Duty CVD) jer se njihova primjena obavlja
uvoenjem ovih specifinih carinskih stpoa. Na taj nain zemlja uvoza nastoji da poniti
negativne efekte subvencija na svoju privredu i otkloni opasnost od vjetaki poboljanje
konkurentnosti inostranih firmi po domae firme u istom sektoru.
6.2.6. Javne nabavke
Veini istraivaa je dobro poznata praksa dravnih nabavki (Goverment Procurement) kao
fenomen kupovine velikih koliina roba i pribavljanja usluga od strane dravnih organa. Ove
15

nabavke su predstavljale znaajan dio tranje, pa su uticale na izazivanje poremeaja na

nacionalnom tritu. Problemi koji su se najee javljali povodom ovih dravnih nabavnki su
favorizacija loih proizvoaa, korupcija, nepotovanje propisa o zdravstvenoj ispravnosti
robe i slino.
Pod javnim nabavnkama podrazumjevamo sve kupovine koje vre dravni organi,
paradravni organi (dravne agencije, komisije, i sl.), javna preduzea i drugi subjekti
koji vre nabavke za potrebe dravnih organa.
Javne nabavke osim distorzija koje izazivaju na nacionalnom tritu, izazivaju i znaajne
poremeaje u ponudi i tranji na meunarodnom tritu. U meunarodnoj trgovini ne
uestvuju samo preduzea koja su profitno motivisana i tee maksimizaciji koristi ve i drugi
entiteti, kao to je drava. Vlade drava prilikom donoenja odluka o javnim nabavkama esto
favorizuju domae proizvoae u odnosu na strane, ak kada su domai proizvoai cjenovno
i po kvalitetu nekonkurentni.

Tabela 5: Javno oglaene javne nabavke 1995. i 2000. godine u EU5

Javno oglaene javne

nabavke (udio u ukupnim
javnim nabavkama)

EU
Njemaka
Velika Britanija
Francuska
Italija
Austrija
Grka

1995
8
5
15
5
10
5
34

2000
15
6
22
15
18
13
38

Javno oglaene javne

nabavke (udio u BDP)

1995
1,44
0,91
3,28
0,94
1,23
0,83
4,87

2000
2,41
0,96
3,81
2,44
2,17
2,31
4,37

Izvor: Eurostat, Public procurement 1 and 2, Key Indicators. Navedeno prema: WTO, Trade Policy
Review of the European Union, WT/TPR/S/102, p. 49.

16

7. TEHNIKE BARIJERE
Ako elimo da definiemo pojam tehnikih barijera u meunarodnoj trgovini onda moemo
navesti jednu od definicja koja ove barijere vidi kao mjere koje proizvode efekte
restrikcije trgovine koji potiu od primjene tehnikih propisa i standarda. Na slian
nain ove barijere definiu i drugi autori kao nacionalne ili regionalne standarde u
pogledu tehnikih propisa o proizvodima, donijete radi zatite zdravlja, bezbjednosti i
samih potroaa.
Tehnike barijere trgovini predstavljaju prepreku slobodnom odvijanju meunarodne trgovine
koje rezultiraju iz primjene razliitih tehnikih propisa, njima odgovarajuih standarda i
drugih administrativnih zahtjeva vezanih za karakteristike i kvalitet proizvoda, koje drave
uvode radi zatite zdravlja i bezbjednosti potroaa, a nekad ih zloupotrebljavaju kao
protekcionistiku mjeru.
Svjetska trgovinska organizacija prati uvoenje novih tehnikih propisa i standarda od strane
njenih lanica, koje su po Sporazumu o tehnikim barijerama trgovni dune to da prijavljaju.
Prema podacima ove organizacije vidimo da broj novih tehnikih propisa i standarda koje
uvode lanice ne raste od 1995. godine, kada je osnovana ova Organizacija. Najvei broj
mjera uvela je EU, odnosno njene zemlje lanice.

Tabela 6: Broj novih tehnikih propisa i standarda prijavljenih WTO6

lanica
WTO
Argentina
Australija
Brazil
eka
republika
EU
Japan
Kanada
Republika
Koreja
Malezija
Meksiko
SAD
vajcarska
Tajland
UKUPNO
6

1995
0
20
1

1996
1
18
9

1997
0
26
35

1998
1
12
43

1999
16
35
17

2000
37
10
12

12
123
50
29

14
123
41
20

1
437
35
30

6
276
28
115

28
185
30
24

52
156
56
26

13
1
29
33
4
7
365

9
19
27
40
12
13
460

14
12
29
33
21
22
795

8
28
35
35
7
34
648

22
98
34
49
22
22
672

27
3
28
32
9
9
611

Izvor: WTO Annual Report 2002 Genova, 2002, p. 37

17

7.1. Vrste tehnikih barijera u meunarodnoj trgovini

Prema nainu primjene sve tehnike barijere u meunarodnoj trgovini moemo podijeliti na
procedure za ispitivanje usklaenosti sa tehnikim propisima, prilagoavanja proizvoda
odreenim standardima i zahtjeve za ispunjavanjem odreenih uslova da bi se proizvod
mogao koristiti i stavljati u promet. U svaku od ovih grupa mogu se svrstati pojedinani
vidovi tehnikih barijera u meunarodnoj trgovini, koje se manifestuju u praktinoj primjeni
tehnikih propisa i standarda, u koje ubrajamo:
1. procedure ispitivanja usaglaenosti sa tehnikim propisima i standardima,
2. obavezno obiljeavanje proizvoda,
3. posebni zahtjevi u pogledu pakovanja robe,
4. testiranja, inspekcija i karantin na granici,
5. ekoloke barijere.

8. ADMINISTRATIVNE BARIJERE
Ne postoji jedinstvena definicija ovih barijera. Najprostija definicija ove barijere definie se
kao administrativne kontrole koje se nameu uvozu. Ovo jeste sutina pojma
administrativnih barijera ali ova definicija ne odslikava cijeli sadraj pojma administrativnih
barijera spoljnoj trgovini.
Jedna od najkomplentnijih definicija administrativnih barijera u spoljnoj trgovini je da sve
prepreke u trgovini potiu od primjene administrativnih propisa, kako zakona tako i
podzakonskih akata dravne uprave i procedura koje imaju znaajan negativni uticaj
na obavljanje spoljne trgovine jedne zemlje (smanjuje trgovinu), kako izvoza tako i
uvoza, i tako predstavljaju svojevrsne protekcionistike mjere.

18

9. ZAKLJUAK
U trgovinskim odnosima sa drugim dravama jedna zemja primjenjuje odgovaraji
spoljnotrgovinski reim koji regulie te odnose. Ovaj reim se sastoji u primjeni izvjesnih
barijera kojima se regulie intenzitet tih odnosa. Primjena tih barijera se razlikuje od zemlje
do zemlje i od partnera do partnera ali se uvijek nalazi izmeu dva ekstrema
spoljnotrgovinskig reima potpunog liberalizma i potpunog protekcionizma. Protekcionizam
znai da jedna zemlja, preko znaajne upotrebe trgovinskih barijera, nastoji da ogranii nivo
uvoza pruajui priliku da se domaa proizvodnja odreenih roba razvije, dok liberalizam
podrazumjeva minimalo koritenje barijera kako bi se odvijala to slobodnija razmjena sa
insotranstvom i privreda zemlje tako integrisala u svjetsku privredu.
Moemo konstatovati da danas postoji veliki broj tipova necarinskih barijera. Njihov broj
stalno raste i to takvom brzinom da se ne moe obezbjediti njihovo pravovremeno regulisanje
u okviru sistema Svjetske trgovinske organizacije. Realnost je da, ako elimo da imamo
slobodnu svjetsku trgovinu koja e stimulisati razvoj, razvijene zemlje moraju prestati da tite
svoj poljoprivredni sektor, kao i proizvodnju tekstila i prehrambenih proizvoda od
konkurencije preduzea iz zemalja u razvoju koje su znatno konkurentije u ovim oblastima.
Za uzvrat zemlje u razvoju moraju pristati na dalju liberalizaciju u spoljnoj trgovini uslugama
i proizvodima intelektualne svojine, sektorima u kojima i dalje dominiraju preduzea iz
razvijenih zemalja.

19

LITERATURA

1. Bjeli, Predrag. Necarinske barijere u meunarodnoj trgovini (2004)

2. A.Babi, M.Babi: Meunarodna ekonomija, VI. Izdanje 147. - 187. str.
3. Predrag Bjeli Meunarodna trgovina Ekonomski fakultet, 3 izdanje, Beograd, 2011.
4. Stevo Kovaevi, MEUNARODNI EKONOMSKI ODNOSI, Ekonomski fakultet,
Kragujevac, 2000.

DODATNA LITERATURA

1. Alan V. Deardorff and Robert M. Stern (1997), Measurement of Non-Tariff Barriers,

20

Economics Department Working Papers No. 179, Organisation for Economic Co-Operation
and Develoment, Paris, OCDE/GD (97) 129, p. 82, table 1
2. OECD The European Union's Trade Policies and their Economic Effects Paris, 2000, p.
42
3. Ingco Elbehri, Hertel and Pearson (1999), Agricultural Liberalisation in the New
Millennium, Paper presented at the WTO/World Bank Conference on Agriculture and the
New Trade Agenda from a Developmnet Perispective, 1-2 October 1999, Geneva
4. J. Michael Finger, Francis Ng and Sonam Wangchuk Antidumping as Safeguard Policy
Working Paper, December 2001, p. 12
5. Eurostat, Public procurement 1 and 2, Key Indicators. Navedeno prema: WTO, Trade
Policy Review of the European Union, WT/TPR/S/102, p. 49.

21