Kalifornijski vinski klaster

Odgovori na pitanja

1. Nacrtajte kasetnu kartu kalifornijskog vinskog grozda. Koji su istaknuti entiteti

uključeni?
Ono što je bitno reći kada je kalifornijski klaster vina u pitanju jeste da je Kalifornija iz
relativno nepoznatog aktera za kratko vrijeme postigla zapaženu tržišnu poziciju. Važni sektori
koji su djelovali u ovoj regiji, zapošljavali većinski dio stanovništva i uticali na privlačnost regije
jesu u prvom redu proizvodnja vina, zatim proizvodnja i prerada hrane, poljoprivreda kao i
turizam. Nauka i tehnologija odigrale su važnu ulogu kako bi se premostio jaz u kvaliteti između
evropskih i kalifornisjkih proizvođača vina. 1976.godine kalifornijska vina su stekla
međunarodnu prepoznatljivost pobjedom na visoko publiciranom takmičenju u Parizu.
Uzgajivače kalifornijskog vina predstavljala je jedno od nautjecajniijih trgovinskih asocijacija
CAWG – California Association of Winegrape. Asocijacija je igrala aktivnu ulogu u državnom i
saveznom lobiranju i težila je promociji kvalitetne usluge vinove loze. Robert Mondavi vinarija
kreditirana je kao prva američka ''premium'' komercijalna vinarija i svi drugi visokokvalitetni
proizvođači slijedili su Mondavi. Distribucija alkoholnih pića u SAD bila je strogo regulisana.
U većini država proizvođačima alkoholnih pića nije bilo dopušteno da isporučuju
proizvode ni preprodavačima, niti potrošačima u drugim državama osim ako u toj državi nisu
imali fizičku prisutnost (obično destilerija ili vinarija). Time je uspostavljen zakonski propisan
sistem „troje“ (tj. proizvođač-veletrgovac-maloprodaja) kroz koji se provlačio gotovo sav
alkohol.
2. Zašto je klaster postao jedan od svjetskih lidera?
Udruživanje preduzeća i njihovoj industriji sličnih organizacija i institucija predstavlja
temelj njihove konkurentnosti na tržištu.Kroz članak svjedočimo značajnom povećanju
konkurentnosti cijele jedne regije kroz industriju vina.
Udruživanjem resursa, ljudskog kapitala, znanja, tehnologija, kapitala svi učesnici
klastera mogu da ostvare značajne konkurentske prednosti na tržištu u odnosu na konkurente.
Klaster je postao lider na svjetskom tržištu, jer su predstavnici kompanija, organizacija,
formalnih i neformalnih institucija prepoznali pozitivne posljedice na poslovanje i djelovanje
koje klaster donosi.
Udruživanjem organizacija okupljenih oko jedne industrije u klaster pomaže njegovim
članovima da utvrde svoje tržišne pozicije, da rade na unapređenju istih te zajedničkim snagama,
uz bolju informisanost ostvarenu razmjenom iskustava, osvajaju nova tržišta.
Udruženim snagama podižu nivo znanja i potrebnih vještina za unapređenje poslovanja,
te lakše apliciraju i dobijaju različite vrste podrške iz fondova namijenjenih u takve svrhe.
Okupljeni oko zajedničkih interesa također ostvaruju efikasniju upotrebu dostupnih resursa.
Zajedničkim snagama članovima je lakše kreirati ideju, uvesti inovacije, investirati u
njihov razvoj, te pratiti trendove uvođenja novih sistema i tehnologija. Kroz klaster njegovi
članovi mogu da ostvare značajan politički uticaj, što samostalno ne mogu.

3. Zašto je francuski klaster stagnirao?

Francuska je bila drugi najveći svjetski proizvođač vinove loze i najveći proizvođač vina
u 1996. godini. Te godine potrošnja vina po glavi stanovnika u Francuskoj bila je najveća u
svijetu sa preko 16 litara i uprkos tome što se smanjivala za 2,5% godišnje od 1980. godine.
Francuzi su bili svjesni kvalitete svoga vina i trošili su veće količine vina po boci od mnogih
drugih nacija.
Proizvodnja vina u Francuskoj predstavljala je 14% finalne poljoprivredne proizvodnje
1996. godine, i bila je jedan od najvećih poljoprivrednih proizvoda u Francuskoj, zaostajući tek
malo iza proizvodnje žita. Vrhunska francuska vina smatrana su među najboljima na svijetu, ono
što ih je posebno odlikovalo su jedinstvene sorte vinove loze i jedinstvene vrste vina.
Međutim, većina francuskih vinarija i zadrugara bila je premala za flaširanje i
skladištenje vlastitih vina. Od ukupne godišnje proizvodnje vina, 30% je prodavano u flaširanom
obliku, a 70% u rasutom stanju.
Troškovi proizvodnje vina varirali su po regijama, kao i kvalitea vina. Smatra se da su
troškovi rada premašili kalifornijske. Francuzi su imali averziju prema mehaničkim i pretjerano
naučnim metodama kalifornijske proizvodnje, usmjeravajući mnogo više pažnje na umjetnost
proizvodnje vina koju su predavali generacijama. Imali su dobro uspostavljenu istraživačku
mrežu i bazu obučenih naučnika, Nacionalni institut za agronomska istraživanja u
vinogradarstvu i vinarstvu.
Francuska vlada imala je aktivnu ulogu u vinskoj industriji, koju je posmatrala kao
"nacionalno blago". Igrala je važnu ulogu u regulisanju standarda kvalitete vina i očuvanju
francuske tradicije vina. Ovakva uloga vlade zasniva se na dvjestogodišnjoj tradiciji i uglavnom
se nije mijenjala. Vlada je bila zaštitnički nastrojena prema francuskom označavanju i
nomenklaturi, podržavajući agresivne pravne radnje da bi osigurala zaštitu upotrebe npr. naziva
"Šampanjac" (samo da se koristi za posebno definirani proizvodni postupak).
 Francuska je patila od hroničnih problema kao i većina zemalja EU. U skladu sa
zajedničkom poljoprivrednom politikom za vino, EU je preduzela nekoliko koraka kako bi
smanjila proizvodnju vina u svojim državama članicama dajući subvencije. U samoj Francuskoj
subvencije su premašile 85 miliona dolara.
Zabranjena je nova sadnja vinove loze, a ponovna sadnja na postojećim vinogradima
dopuštena je samo svakih 8 godina. Većina pomoći EU otišla je na subvencionirano iskrčavanje
vinograda slabije kvalitete, što je imalo rezultat da je ukupna površina zasađenih vinograda u
Francuskoj i drugim evropsklim zemljama opadala.
Proizvodnja se preusmjerava na obaveznu i dobrovoljnu destilaciju, koja vino pretvara u
alkohol za prehranu ili gorivo. I time je Francuska udaljena sa otvorenog tržišta vina. U
francuskoj je 20% vina otišlo na destilaciju i daljnu preradu.
Na stagniranje francuskog klastera vina imalo je uticaja i obavezno skladištenje vina do
devet mjeseci u iščekivanju destilacije i pretvorbe vinove loze u sok od grožđa za prehranu ljudi.
Mnogi smatraju da ovakva poljoprivredna politika EU za vino je doprinijela stagnaciji
francuskog klastera vina.

4. Što objašnjava porast Australije kao vodeće nacije izvoznice vina?

Uspjeh Australije kao vodeće nacije u izvzu vina ogleda se u činjenici da su vinari i
donositelji politika sve svoje aktivnosti usmjerili na razvoj vinske industije na osnovu velikih
ulaganja, te kroz oslanjanja na inovacije u vinogradarstvu i vinarskoj tehnologiji.
Naime, važno je kazati da tokom protekle decenije, „novi svjetski“ proizvođači vina,
uključujući pored Australije, Kaliforniju i Čile, ostvarili su veliki napredak u razvoju svojih
vinskih klastera, te zajedno predstavljaju manje od 10% svjetskog izvoza. Naime, Australija je
imali koristi od topografije i klime koja nudi idealne uslove za uzgoj grožđa.
Dalje, konstatujemo da je potrošnja vina u Australiji po stanovniku iznosila od 4,8 galona
1996. Godine, što je stavilo na poziciju među 20 najboljih svjetskih zemalja. Navedeno nam
govori da je Australija zemalja koja proizvodi vino u kojoj rasle potrošnja po stanovniku, što
predstavlja domači ekonomski rast.
Ključno je da imala istraživačku mrežu. Dalje, iskoišteno je iskustvo australijskih vinara i
tehničara koji su radili u zemljama koje se bave proizvodnjom vina širom svijeta. Nadalje,
prednost je što jeAustralija uzgajala na svojoj zemlji polovinu grožđa, te na osnovu toga
proizvela više od polovice vina, gdje su četiri najveće kompanije u zemlji činile 60% obima
proizvodnje.
Također, na Australijskoj burzi je trgovalo dvanaest firmi za proizvodnju vina.
Australijska vlada je finasirala Kooperativni istraživački centar za vinogradarstvo sa oko 1,5
milijuna dolara godišnje u namjeri razvoja i napretka.

5. Koliko je važna vlada za razvoj vinskih klastera?

Uloga vlade za razvoj vinskih klastera je važna. Naime, zadatak vlade treba da bude da
olakšala poslovanje svih učesnika u klasteru, odnosno treba da prosljeđuje informacije o
trendovima, tehnologijama u namjeri podrške klasteru ali i da promoviše povezivanja klastera.
Vlada trebala obavezno da teži jačanju razvoja i unapređenja klastera.
 Uloga vlade za razvoj vinskih klastera je važna, jer kroz svoje djelovanje, posticaje,
subvencije, zaštita od inostrane konkurencije, dolazi do ostvarivanje makroekonomske politike i
političke stabilnosti.
Ključna uloga je unapređenju opšte makroekonomske sposobnosti privrede, kroz
povećanje efikasnosti na osnovu radne snage, odgovarajuće fizička infrastruktura i poticanjem
rasta produktivnosti. Kroz svoje djelovanje, vladina politika utiče na mogućnost za unapređenje
klastera.
U skladu sa navedenim, konstatujemo da je vlada u namjeri da podrži Francuske
kompanije preuzela aktivnu ulogu u razvoju i implementaciji vinske industrije, te je vinsku
industiju promatrala kao "nacionalno blago". Vladina uloga se zasnivala na regulaciji stadarda
definsianog kvaliteta u namjeri da se očuva francuske tradicije kroz kvalitetu koja se pripisuju
različitim geografskim područjima.
Dalje, za razvoj klastera važne su direktne strane investicije, kroz vladine efikasne mjere
za privlačenje investivija na osnovu privlačenje većeg broja kompanija iz iste oblast, ali uz
obavezno ulaganje u specijalizovanu obuku, infrastrukturu i druge aspekte polsovnog okruženja.
Naime, Australijski vinari i donositelji politika veliki su dio ostvarenog uspjeha u vinskoj
industriji ostvarili na osnovu ulaganja i oslanjanja na inovacije u vinogradarstvu i vinarskoj
tehnologiji.
Ono u čemu treba da se ogleda uloga vlade manifestuje se kroz unapređenje klastera, što
predstavlja svijest o postojanju klastra, ali mora da se smanje ograničenja koja se odnose na
odnose infrastrukturu i zakonsku regulativu. Navedeno se rješava isključivo kroz vladinu
politiku i institucije.
Konkretno za navedeno, vinogradari su često bili spremni prihvatiti godinu-za-godinom
ugovore sa uzgajivačima, ali potpisivali bi i dugoročnije ugovofre ukoliko su uslovi bili
atraktivni. Nadajući se osiguranju stalne kvalitete grožđa, premium proizvođači uglavnom su
zahtijevali dugoročne ugovore od 3-7 godina. Nabavke na ‘gotovinskim tržištima’ su također
mogle biti korištene za opskrbu u neodstatku grožđa.
Cijene grožđa bile su prilično transparentne. U vrijeme nabavke, državna vlada bila je
obaviještena o cijenama, količini postotku šećera (kao mjerilo kvalitete). Držeći kupce i
dobavljače anonimnim, država je objavljivala godišnje izvještaje za svaku sortu grožđa po
distriktima u Kaliforniji. Poseban izvještaj, temeljen na dobrovoljnim podnescima uzgajivača
sadržavali su površinu vinograda po sorti grožđa po distriktima.
Dalje mišljenja smo da za razvoj vinskog klastra vlada treba da se uključi kroz svoju
razvojnu politiku na osnovu subvencije, poticaja za izvoz i davanja bezpovratne novčane pomoć
za razvoj. Navedeno isključivo predstavlja da se poveća konkurentnost pojedinačnih kompanija.
Što konkretno znači da je vlada pružila podršku investirajući u infrastrukturu, uključujući
distribuciju, transport i javne olakšice, a javni i privatni sektor rade zajedno kroz Centar za nauku
poljoprivredi (Wageningen Centre for Food Sciences).
Naime, privatni sektor (preduzeća) i javni sektor (Univerzitet i naučno istraţivačke
organizacije, drţavne laboratorije) dele odgovornost za inovativna istraţivanja i doprinose
transferu znanja od nauke do privrede.
Dalje, rast Australije na svjetskom izvoznom tržištu nije bio ništa izvanredan. Izvoz
zemlje u vrijednosnom iznosu porastao je 36% godišnje u razdoblju od 1985. do 1997. godine.
Izvozne vrijednosti Australije po galonu tokom većeg dijela istog razdoblja premašile su i SAD i
Čile. Naime, Velika Britanija (45%), Sjedinjene Države (22%) i Novi Zeland (6%) činili su
gotovo 75% vrijednosti izvoza u Australiji.
 Obzirom da nije osigurala izvozne subvencije, australijska vlada osigurala je sredstva za
poticanje izvoza u ukupnom iznosu od četiri milijuna dolara godišnje. S planiranim završetkom
vladinog finasiranja, vinska industrija podržala je stvaranje izvoznog nameta u iznosu od 0,25%
na prvih 7 milijuna USD izvozne prodaje, 0,15% na sljedećih 30 milijuna USD i 0,05% nakon
toga za održavanje financiranja. Australija je također osnovala Vinske biroe u nekoliko zemalja,
uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, Sjedinjene Države i Njemačku radi koordinacije
promotivnih aktivnosti. Na kraju uticaj vlade treba da se manifestuje kroz sljedeće:
- Donošenje savremenih zakonskih standarda koji na klaster utiču na način da se smanjuje
neizvjesnost u pogledu zakonskih regulative, podstiču nova usvajanje, kao i poboljšanja;
- Jačanje specijalizovane transportne, komunikacione i dr infrastrukture
- Podsticanje napora specifičnih za klaster koji će privlačiti dobavljače i davaoce usluga s
drugih lokacija
- Ulaganje napora na privlačenje ulaganja u blizini klastera
- Orijentisanje na podsticanje izvoza u blizini klastera

6. Koji su koraci potrebni za održavanje i poboljšanje kalifornijskog klastera od 2000.

godine? Po tvrtkama? Trgovačke organizacije? Vlada Kalifornije? Federalna vlada?
Vlada Kalifornije mora da radi na unapređenju i jačanju klastera, jer politika vlade utiče
na mogućnosti za unapređenje klastera. Mišljenja smo da za razvoj klastera potrebna su strana
uslaganja, kroz privlačenje većeg broja kompanija iste oblasti. Dalje, ogrnaničenja koja se
odnose na ljudske resurse, infrastrukturu i zakonsku regulativu, vlada treba država da riješi kroz
državnu politiku i institucije.
Dalje, bitan korak koji je potreban za održavanje i poboljšanje kalifornijskog klastera od
2000. godine, jeste taj da vlada treba da se potiče razvoj kroz subvencije i bezpovratnu novčanu
pomoć za razvoj tehnologije, što predstavlja pokušaj da se poveća konkurentnost pojedinačnih
firmi. Prema literaturi za spremanje ispita konstatujemo da uticaj države na poboljšanje klastera
ogleda se u:
1. Razvoj specijalizovanih obrazovnih programa i programa obuke
2. Iniciranje istraživanja u oblasti klasterskih tehnologija na lokalnom univerzitetu
3. Podrška prikupljanju informacija za klaster
4. Jačanje specijalizovane transportne, komunikacione i dr infrastrukture
5. Sponzorisanje foruma za povezivanje učesnika klastera
6. Podsticanje napora specifičnih za klaster koji će privlačiti dobavljače i davaoce usluga s
drugih lokacija
7. Osnivanje zone slobodne trgovine, industrijskih parkova ili dobavljačkih parkova orijentisanih
na klaster
8. Uspostavljanje savremenih regulatornih standarda koji pogoduju inovacijama a na klaster
utiču tako što: smanjuju neizvjesnost u pogledu regulative, podstiču rano usvajanje, podstiču
poboljšanje
9. Sponzorisanje neizvjesnog testiranja, izdavanje certifikata za proizvode i ocjenjivanje
klasterskih proizvoda/usluga
10. Djelovanje u svojstvu sofisticiranog kupca klasterskih proizvoda/usluga
11. Uklanjanje barijera za za lokalnu konkurenciju
12. Osnivanje relevantnih državnih kancelarija u blizini klastera
13. Prijentisanje napora na privlačenje FDI u blizini klastera
14. Orijentisanje na podsticanje izvoza u blizini klastera

Studenti:
1. Alma Vranešić broj indexa 4834-56926
2. Merima Hadžialjević
3. Džula Hasičić 4831
4. Teodora Biršl 4840 - 54922