1

5. GLOBALNA I REGIONALNA EKONOMIKA

5.1. Geneza suvremenih globalnih svjetskih procesa
Integracijske tenje ovjeanstva i njegovih razliitih ekonomskih sustava stare su stoljedima. 20.
stoljede je obiljeeno naglim globalnim razvitkom to je uzrokovalo i jae integracijske procese.
Prva polovica 20. Stoljeda je bila obiljeena dominacijom pojedinih drava na ekonomskom,
politikom i vojnom polju. To se esto istie kao vrhunac imperijalne politike koja de ostati
dominantnom politikom i u drugoj polovici stoljeda, ali s multinacionalnim kompanijama kao glavnim
nositeljima takve politike. Taj integracijski oblik svoj vrhunac doivljava u 60.-im i 70.-im godinama, a
velika naftna kriza na poetku 70.-ih i dunika kriza u 80.-im potenciraju nove integracijske oblike i
institucionalna rjeenja ekonomskog nesklada i krize u svijetu. To je posebno pogodovalo jaanju
regionalnih integracijskih procesa, ali i globalnih institucionalnih reformi u posljednjem desetljedu 20.
Stoljeda. Poseban problem je predstavljala bojazan da se nesklad i ekonomska kriza prije Drugog
svjetskog rata ne ponove to bi dovelo do novih sukoba jo gorih razmjera.
Te su spoznaje rezultirale odlunodu da se stvore globalni mehanizmi kojima bi se otklonili glavni
uzroci nesklada i sukoba i stvorili uvjeti za stabilan rast i razvitak. Problemi nastaju raspadom zlatnih
standarda i stabilnosti valutnih teajeva kao pretpostavki za normalno odvijanje svjetske razmjene i
ekonomije. Prvi korak u rjeavanju ovog problema je konferencija odrana 1944. g. u Bretton-
Woodsu. Tamo su izravno kreirane nove institucije koje de krojiti ekonomsku sudbinu svijeta sve do
danas. Uz svu kritinost prema osnovnim izdancima Konferencije, kao to su WB, IMF i UN, postavlja
se pitanje kako bi svijet poslije Drugog svjetskog rata izgledao bez tih institucija?
Osnovne smjernice Bretonvudske konferencije dao je Keynes, koji je uz Herry Dexter Whitea bio
dominantna figura konferencije. SAD i Velika Britanija su imale najznaajniji utjecaj na konferenciji, a
druge zemlje su bile uglavnom promatrai. Svjesni dogaaja koje su dovele do ove konferencije, a to
je Drugi svjetski rat, ona je voena pod Keynsovim motom never again! Glavna Keynsova zasluga je
nastojanje da se razrade zadade vlada u spreavanju masovne nezaposlenosti i da se promoviraju
privredni rast i proizvodnost. To je istovremeno znaio i zaokret u meunarodnim ekonomskim
odnosima i otklon od politike osiromai susjeda i pribjegavanju politici suradnje u svrhu rasta,
razvitka i povedanja blagostanja naroda i drava.
Iako su WB i Fond proizili iz organizacije UN-a, one imaju specifian status u odnosu na FAO, WHO ili
ILO. Takav status se oituje i sustavom glasovanja u te dvije institucije: jedan dolar jedan glas,
umjesto sustava uobiajenog u okviru UN-a: jedna drava jedan glas. Upravo takav specifian odnos
daje zapadnim zemljama prevlast i kontrolu.
Uz sve transformacije globalnih sustava, ideal globalnog trita kakav je postojao u Keynesovim
tezama do danas nije ostvaren. Bretonvudski sustav znaio je veliki iskorak u meunarodnim
odnosima i pridonio je velikom ekonomskom napretku i stabilnosti u svijetu nakon Drugog svjetskog
rata, ali i sve izraenijih polarizacija u razvitku.
Uz svu kritinost prema osnovnim oblicima koji su proizali iz Konferencije kao to su MMF, WB,
GATT (a kasnije i WTO) kao i razne agencije u sklopu UN-a, postavlja se pitanje na koje se moe
odgovoriti samo hipotetski- kako bi izgledao svijet poslije WW2 bez tih institucija ili kako bi izgledao
2

svijet da je prihvaden Keynesov model? U prvom sluaju najvjerojatnije bi se dogodile nove
kataklizme i krize, a u drugom sluaju bi bile stvorene globalne pretpostavke za ekonomsku stabilnost
koja bi se temeljila na rastu svjetske ekonomije i smanjivanje siromatva u svijetu.
Globalne institucije su pridonijele u otvaranja zemalja i sadanjem stanju ekonomske i politike
suradnje. Takoer motivirale su i utjecale na razvoj dananjih globalnih i regionalnih integracijskih
procesa. U tim uvjetima dominiraju razvijene zemlje, a brojne slabije razvijene zemlje bi trebale
uivati u blagodatima institucija kako bi ekonomski, politiki i vojni neskladi bili izbjegnuti.
Upravo je elja za izbjegavanjem sukoba potaknula globalno traenje rjeenja, ali i izgradnju
meunarodnih ekonomskih i politikih odnosa. Pokuaj stvaranja uvjeta za harmoniniji razvoj svijeta
nije novijeg datuma jer je ved dvadesetih godina 20. stoljeda Keynes pokuavao nadi rjeenje za
posljedice WW1. Keynes je traio novi pravedniji svjetski poredak u kojem bi jednaku priliku za
razvojem dobile i nerazvijene zemlje Afrike, Azije i June Amerike.
Osnovno uporite u Keynesovom sustavu ini RAZVOJ koje je regionalnom smislu izrazito
neravnomjeran. Naglasak je na pokuaju otklanjanja trinih slabosti i rjeavanja uzroka i posljedica
recesija i kriza. Oskudne proizvodne faktore treba uiniti dostupnijima slabije razvijenim zemljama.
5.2. Globalna ekonomija i regionalna stvarnost
U uvjetima globalizacije i globalne ekonomije gradi se vrijednosni sustav na osnovi kojeg se odvijaju
brojni procesi. Globalna ekonomija je proces koji otvara parcijalne sustave, iredi prostor za trine
igre i konkurenciju. Smanjivanje prostorne razdvojenosti i raznih barijera povedava mobilnost faktora,
roba, usluga, kapitala i ljudi s brojnim pozitivnim, ali i negativnim utjecajima na regionalne strukture.
Kako amortizirati postojede razvojne disproporcije i osigurati ravnopravnije sudjelovanje siromanih
zemalja svijeta u globalnim ekonomskim procesima?
TRITE i KONKURENCIJA daju malu ansu za ubrzavanje rasta slabije razvijenih zemalja. Slabije
razvijene zemlje imaju dvojni problem koji je vezan uz nisku razinu razvijenosti INSTALIRANIH
KAPACITETA, PROIZVODNJE i PROIZVODNOSTI RADA, te NEDOSTATAK kapitala to se reflektira na
potranju za INVESTICIJSKIM i dobrima IROKE POTRONJE. Uz fiziki i ljudski kapital, dodatnu
tekodu predstavlja KLASINA I TEHNOLOKA INFRASTRUKTURA. Smanjivanje ZATITNIH
MEHANIZAMA i RAST MOBILNOSTI DOBARA pogorava opstanak slabije razvijenih zemalja te se
umjesto povedanja ponude i trinih udjela dogaa gaenje kapaciteta i naglaeni gubitak radnih
mjesta. To ugroava ne samo razvojne perspektive, nego implicira i dugotrajnu nisku razinu ivotnog
standarda. RJEENJE treba traiti u amortiziranju oskudnih faktora i dinamiziranju rasta to podie
apsorpcijsku snagu trita i pridonosi rastu nerazvijenih zemalja.
Nova globalna ekonomija sve vie podrazumijeva bilateralnu i multilateralnu suradnju, kao i stvaranje
regionalnih saveza drava. Motiv je jaanje pregovarake pozicije na globalnim razinama, ali i
stvaranje uvjeta za zatitu krhkih struktura i njihovo jaanje kroz regionalnu gospodarsku suradnju.
U graenju uvjeta za razvoj globalne ekonomije umjesno je pitanje: Da li je danas u svijetu prisutan
pravian i optimistian, s aspekta oekivanja za sve zemlje, model globalne ekonomije i koliko smo
udaljeni od ideala ekonomskog zajednitva? Odgovor na to pitanje daje stvarnost koja je obiljeena
izraenim DISPROPORCIJAMA, PRITISCIMA, TENZIJAMA, pa i ORUANIM SUKOBIMA.
3

Meutim, nedovoljna senzibilnost za regionalne razliitosti, a posebno razvojne nesklade kumulirala
je tenzije i pritiske u svrhu traenja novih primjerenijih rjeenja. Polazite za rjeavanje kumuliranih
regionalnih nesklada je i stvaranje PRIMJERENIH INSTITUCIONALNIH PRETPOSTAVKI na globalnoj
razini.

Sustavi koji su do sada osiguravali dominaciju razvijenih zemalja ujedno su utjecali na PASIVNU
ULOGU i NEMOD nerazvijenih regija. Modeli razvoja graeni na raznim oblicima supremacija
(dominacije) u prostoru potenciraju nepovjerenje, to rezultira NISKOM EFIKASNOSTI i pridonosi
rastu ekonomskih i drugih nesklada.
KOLIKA JE VREMENSKA UDALJENOST OD ELIMINIRANJA SIROMATVA I OSTVARIVANJA
PROSPERITETA SVIH ZEMALJA SVIJETA?

To je temeljno pitanje o kojem ovisi stvaranje novih prosperitetnih OSNOVA globalne ekonomije.
Pitanje podrazumijeva brojne promjene i reforme koje imaju za cilj PRAVEDNIJE ODNOSE U
STVARANJU I RASPODJELI SVJETSKOG DOHOTKA.
No







Teko je vjerovati da je u stanju, bez temeljitih reformi, OTKLONITI UZROKE SIROMATVA i stvoriti
razvojne perspektive za brojne nerazvijene zemlje u kojima ivi preko 2/3 svjetskog stanovnitva.
Globalne regionalne razlike ilustrira i slika 5.1. (pogledati u prezentaciju). Disproporcije su jo
izraenije kad se promatra Afrika na ijem prostoru ivi oko 14.8% svjetskog stanovnitva, a ostvaruje
svega 2,2% ukupnog svjetskog BDP. Australija i Oceanija sudjeluju u svjetskom stanovnitvu sa svega
0,5%, a u svjetskom BDP trostruko vie 1,5%, dok identian omjer ima i Europa koja u svjetskom
stanovnitvu sudjeluje sa 11% i u BDP svijeta sa 26.6%. Na prostoru June Amerike ivi oko 8,6%
svjetskog stanovnitva koje ostvaruje 6,7% svjetskog BDP.
Navedeni odnosi upuduju na globalne demografske i ekonomske razlike u svijetu, ali su nedovoljni za
uoavanje razlika izmeu zemalja, a posebno razlika izmeu regija u okviru zemlje.
stvaranje novih i/ili reformiranje postojedih institucija u
pravcu jaeg UTJECAJA SIROMANIH teko je tako skoro
oekivati. Postojedi sustavi su stvarani i razvijani na osnovi
politikih, pa i ideologijskih razlika, to je uz ekonomsku i vojnu
snagu pojedinih zemalja zacementiralo dominacije koje je
teko mijenjati. Tako da su dananje KRITIKE globalnih sustava
i procesa uglavnom pojedinana razmatranja ekonomista,
politiara, sociologa, ekologa i drugih znanstvenika, a u manjoj
mjeri pragmatiara od nekog globalnog utjecaja.

4

Prosjeni BDP Svijeta po stanovniku godine 2008. iznosio je blizu 6110 amerikih dolara.
1
Sjeverna
Amerika je imala 6,2 puta vedi BDP po stanovniku od svjetskog prosjeka, Europa 2,4, i Australija i
Oceanija 2,9 puta. Dok je Juna Amerika na 80% i Afrika na svega 14% svjetskog prosjeka ili samo
2,7% BDP po stanovniku Sjeverne Amerike i 4,4% europskog BDP po stanovniku. Azija je ostvarila oko
55% svjetskog i svega 9,1% prosjenog BDP po stanovniku Sjeverne Amerike. Oito, da ovi globalni
kontinentalni odnosi upuduju na izraeno regionalno siromatvo u Africi i neto blae u okviru Azije i
June Amerike. Koristedi granine linije razvijenosti itavi afriki kontinent je sa 869 USD po
stanovniku oko linije siromatva.
2
Siromana Afrika ima preko 55% zemalja koje imaju BDP po
stanovniku manji od 500 USD i ak 10 zemalja sa BDP po stanovniku niim od 200 USD, dok 12
zemalja spada u nie srednje razvijene zemlje, a samo 7 zemalja ulazi u krug vie srednje razvijenosti.
To je ujedno jedini kontinent koji nema niti jednu zemlju koja bi prelazila BDP po stanovniku od 9360
USD. Na drugim kontinentima nema zemalja sa BDP po stanovniku niim od 200 USD, a sa BDP po
stanovniku niim od 500 amerikih dolara u Aziji je devet zemalja. U Europi jedina Moldavija 2008.
godine ima BDP po stanovniku ispod 600 USD, dok u Junoj Americi ispod 400 USD su Haiti i Komori.
5.3. Determinante razvoja globalne ekonomije
Ekonomska otvaranja i integracije obiljeavaju brojne turbulencije i pokuaje uvoenja
protekcionizama i raznih oblika supremacija. Integralna rjeenja prate i procesi dezintegracija i
stvaranje novih zemalja.
U ovom vremenu nezahvalne su prognoze u mogudnost ostvarivanja ekonomski integriranog svijeta,
pa samim tim i prognoza o trenutnoj udaljenosti od tog cilja.
Pouzdano se moe ustvrditi da OTVORENOST nacionalnih granica i ekonomska suradnja ini kljunu
determinantu rasta BDP i zaposlenosti u dananjem svijetu. Meke granice znae i vedu protonost
roba, usluga i faktora (sluaj SAD-a ili SAD-Kanada), to svakako potie rast i razvoj. Meutim, to
podrazumijeva i stvaranje boljih uvjeta za slabije razvijene zemlje/regije.
OTVORENOST uzrokuje da se investicije ne zadravaju iskljuivo u zemlji u kojoj je ostvarena tednja,
ved de se seliti i u druge prostore u kojima postoji sigurnost povrata, a koje zbog niske razine BDP
imaju malu tednju. Slijedi da intenziviranje razvoja upuduje na otvaranje prostora i suradnju, ali ne
na nain koji je sada prisutan u svijetu.






1
Izraeno u amerikim dolarima iz 2000. godine.
2
Svjetska banka liniju siromatva postavlja do razine od 760 USD, nie srednje razvijene zemlje su od 761 do
3030 USD, a vie srednje razvijene od 3031 do 9360 USD po stanovniku, dok se iznad te granice smatraju visoko
razvijenim zemljama.
5


Za razvitak globalne ekonomije jedno je od kljunih pitanja:
KAKO RAZBITI ZAARANI KRUG SIROMATVA i PODIDI RAZINU RAZVIJENOSTI brojnih nerazvijenih
regija u svijetu i na taj nain povedati globalnu ekonomsku propulzivnost?







Bri rast nekih slabije razvijenih ekonomija ostvaruje se uz INTERNE MODELE, a ne po, esto
neprilagoenim i promaenim receptima MMF-a (npr. Kina, Indija). Oito, model koji pogoduje
RASLOJAVANJU svijeta na izrazito bogate i izrazito siromane ne moe dugorono pridonositi razvoju
ekonomskog globalnog federalizma.
Univerzalni model kojeg primjenjuju globalne svjetske institucije prema slabije razvijenim zemljama
sadri:
-trinu liberalizaciju,
-privatizaciju i ali ne i RAST REALNE ekonomije.
-kontrole skromnih fiskalnih rashoda,
Pomod slabije razvijenim zemljama je uglavnom zavravalo:
- enormnom rastu zaduenosti,
-ovisnosti o egzogenim initeljima,
-blokiranju rasta realne ekonomije i
-fiktivnoj stabilnosti.

Praktino se radi o uspostavljanju trinog FUNDAMENTALIZMA temeljenog na liberalizaciji,
stabilizaciji i brzoj privatizaciji, ali bez programa za razvoj realne ekonomije siromanih zemalja. Tu
politiku provode globalne institucije, a ona ih sve vie udaljava od motiva zbog kojih su stvorene.
Model liberalizacije robnih tokova, valutna stabilnost, platno bilanna ravnotea su usmjereni na
sigurnost povrata financijskih plasmana i naplatu potraivanja.
-Ono u emu su nerazvijene zemlje KONKURENTNE, a to je sloboda prostorne mobilnosti rada i
usluga (npr. graditeljstvo i radno intenzivne usluge) su pod utjecajem niza ogranienja od strane
razvijenijih zemalja. Razlozi se objanjavaju banalnim motivima koji obino naglaavaju potencijalne
probleme neravnotea na tritu rada zbog pregrijane ponude radne snage u razvijenim zemljama.
-Istovremeno se podrava agresivna ponuda roba i usluga razvijenih zemalja koja gui radna mjesta u
Iskustva iz dosadanje politike globalnih svjetskih institucija (MMF, Svjetska
banka i WTO) upuduju da MODEL LIBERALIZACIJE na ekonomskom polju,
svakako pogoduje razvijenijim zemljama svijeta.
Jednostavno reeno, do sada provoeni model kapanja pomodi slabije
razvijenim zemljama svijeta se temelji na brojnim uvjetima POLITIKE prirode.
Nametnuta stabilizacija u fiskalnom, monetarnom i valutnom podruju uz
trinu liberalizaciju za robe, kapital i neke usluge stvaraju pogodnost za
interese razvijenih, ali ne i razvoj realne ekonomije nerazvijenih. Modeli
razvoja koji se preporuuju slabije razvijenim zemljama nisu sukladni
problemima koje bi valjalo rjeavati.

6

slabije razvijenim zemljama. Vrijeme pokazuje da primjenjivani razvojni modeli umjesto razbijanja
podravaju zaarani krug siromatva. Nema domade tednje, investicija i rasta dohotka, u slabije
razvijenim regijama svijeta.

Meunarodni ekonomski odnosi su kompleksni i po posljedicama viedimenzionalni.



Pozitivna kretanja u regionalnim ekonomijama potiu razvoj suradnje izmeu zemalja i potiu
globalne procese. Nastajanje regionalnih integracija u mnogome je uvjetovala politika globalnih
institucija. Provoenje regionalno neprilagoenog modela tranzicije, stabilnosti i liberalizacije iziskuje
zatitne mehanizme slabije razvijenih regija.
Glavne poluge modela su:
- liberalizacija,
-privatizacija i
-makro stabilnost.
Temeljita reforma i prilagodba globalnih svjetskih institucija KEYNESOVOM RAZMILJANJU u kojem
investicije, zaposlenost i BDP u slabije razvijenim zemljama su aksiom ekonomske politike globalnih
institucija. Samim tim raste apsorpcijska snaga trita, izbjegavaju se krize i raste ponuda i potranja u
slabije razvijenim zemljama svijeta. Pristup o kojem je rije u znaajnoj je mjeri motiviran
poslijeratnom uspjenom obnovom razruene Europe.
Zemlje pobjednice u Drugom svjetskom ratu koje su za sebe priskrbile dominantnu ulogu u globalnim
institucijama nisu globalni model dogradile i u njega ukljuile, s ciljem napretka, ostatak siromanog
svijeta.
Postojeda globalna politika sve je udaljenija od rjeavanja kumuliranih ekonomskih nesklada i sve vie
hlape optimistina oekivanja slabije razvijenih zemalja. Postoje tri sadraja koja posebno potiu
globalne procese:
1. TEHNOLOKI PROGRES I KONTINUIRANI NAPREDAK postali bi sve rasprostranjeniji u prostoru i
dostupniji sve vedem broju stanovnika zemljine kugle, te pridonijele povedavanju prostorne
mobilnosti i sinergiji razliitih vrijednosnih sustava;
2. OBRAZOVANJE i spoznaja globalnih postignuda izravno i neizravno ukljuuje stanovnitvo u
integralno trite koje prua iroki izbor roba, usluga i drugih vrijednosti.
3. IRENJE EKONOMSKOG BLAGOSTANJA (standard) stvara novi prostor i perspektive.

Reforme u siromanim zemljama, regionalnim integracijama i globalnim razinama imaju za cilj
rjeavanje izraene POLARIZACIJE SVIJETA NA BOGATE I SIROMANE ZEMLJE zbog sve izraenijih
tekoda u lokalizaciji nesklada i kriza. Ukljuivanje ovih drugih u tokove suvremenog razvoja jaa
trinu propulzivnost i mijenja ekonomsku i socijalnu stvarnost. To je klju za smanjivanje prostorne
izoliranosti slabije razvijenih zemalja i afirmaciju i razvoj globalne ekonomije. Razvoj siromanih
zemalja ovisi o dostupnosti suvremene tehnologije i rastu proizvodnosti, to u postojedem ili nekom
izoliranom modelu slabije razvijeni ne mogu rijeiti.
Ekonomska nerazvijenost esto je
uzrokom politikih, socijalnih,
ekolokih, pa i vojnih tenzija i
konflikata koji se sve tee lokaliziraju.
7

irenjem integracija i stvaranjem univerzalnih rjeenja u odluivanju, velike zemlje pomalo gube
ostvarenu dominaciju, a bududnost je jo neizvjesnija. To slabi njihovo zadovoljstvo linearnim
rjeenjima u radu globalnih institucija i regionalnih integracija. Uskraduju potpore regionalnim
integracijskim procesima jer ih sve manje mogu kontrolirati. Pred vratima je stvaranje novih
organizacijskih formi i/ili temeljita rekonstrukcija postojedih.
5.4. Politika globalnih institucija i regionalne strukture
Smanjivanje dominacije najrazvijenijih zemalja i uvaavanje nove ekonomske i politike stvarnosti
(nestanak blokova) polazite je za izgradnju nove ili transformaciju postojede globalne arhitekture.
Osnovni su globalni ekonomski stupovi MMF, WB i WTO, te politiki i vojni UN i NATO. To je
ujedno institucionalni okvir koji determinira globalne, dakle i ekonomske procese u svijetu.
Pojam Washingtonski konsenzus je nastao 1989. godine, a odnosi se na program koji su definirale i
preko 20 godina provodi globalne institucije i jaki globalni igrai-drave. Cilj konsenzusa je stvoriti
globalni model koji bi poivao na tri uporine toke: LIBERALIZACIJI, PRIVATIZACIJI I
MAKROSTABILNOSTI.
LIBERALIZACIJA i neoliberalizam podrazumijevaju brojne, prije svega individualne slobode, to iziskuje
dokidanje ogranienja na ekonomskom polju. Prije svega, to se odnosi na slobodno kretanje faktora,
roba, usluga, ljudi i dominantno djelovanje ekonomskih zakona. Meutim, lesser fair kako su ga
pojmovno shvadali Fiziokrati spada u daleku prolost. Umjesto liberalizma, sada prevladava novi
liberalizam, pragmatino gledano, ne iskljuuje normativni intervencionizam, jer bi to znailo negaciju
brojnih kolektivnih rjeenja koja je iznjedrio suvremeni svijet.






PRIVATIZACIJA kao oblik promjene vlasnitva koji je u tranzicijskim zemljama pokazala izraene
razlike u kvalitetnom smislu i doprinosu rastu gospodarstava. Razlike su uvjetovane ukupnim
kapacitetima drava da poduzme brojne promjene u relativno kratkom vremenu. Promjena
institucionalnog okvira stvarala je sistemske praznine u kojima su omogudene brojne deformacije, pa
i zloupotrebe proizvedenog nacionalnog bogatstva. Neki autori tako provoeni, a nepripremljeni
proces privatizacije klasificiraju kao okrutni i razbojniki kapitalizam.
MAKROSTABILNOST je temeljena na smanjivanju unutranjih i vanjskih deficita.
Dioniarstvo i utjecaj u MMF-u i Svjetskoj banci, ilustrira slika 5.2. (pogledati slajdove). Poetni udjeli
kod osnivanja, s neznatnim korekcijama, odredili su ezdesetpetogodinju povijest. Oite su
to je u stvari liberalizam po Konsenzusu u praktinoj politici globalnih
institucija? Prije svega, liberalizacija se odnosi na kretanje roba i kapitala, dok
su prisutna znaajna ogranienja u kretanju rada i radno intenzivnih usluga.
Naime, financijske i informatike usluge u znaajnoj su mjeri liberalizirane, a
usluge i radna snaga u djelatnostima kao to su graditeljstvo, pomorstvo i
sline industrije, u kojima slabije razvijene zemlje mogu konkurirati, pod
znaajnim su ogranienjima razvijenih zemalja.
8

disproporcije kod kontinenata, tako da VELIINA STANOVNITVA nema praktiki nikakvu ulogu i
specijalna prava vuenja i raspored glasake snage uglavnom se temelje na ekonomskoj modi.
U Africi nema nijedne zemlje koja sudjeluje u SPV i glasovima s 1 ili vie posto, dok u Aziji Saudijska
Arabija (3,3%) ima vedi utjecaj od Kine (2,2%), ili Indije (oko 2%), dok Japan (6,3%) ima preko udjela
ukupne Azije. Europa ima ak deset zemalja s udjelom vedim od 1%, a zemlje kao Nizozemska i Belgija
imaju udio kao i Kina. Najvedi pojedinani dioniar su SAD s udjelom oko 17,5% i s Japanom,
Njemakom (6,2%), Francuskom (5,1%) i Velikom Britanijom (5,1%) tvore glasaku snagu bez ije
suglasnosti promjene nisu mogude.

6. REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE
6.1. Motivi stvaranja regionalnih integracija
Povijesno gledano, integracije mogu biti voene nasilnim vojnim, politikim i ekonomskim motivima.
Modeli njihova ostvarivanja bili su NASILJE, ali i dobrovoljna suradnja naroda i njihovih drava. U
nasilnom osvajanju prostora i drava privremenu korist imaju osvajai, a narodi na koje je nasilje
primijenjeno obino trpe velike tete.
Motivi stvaranja integracija u svjetskoj povijesti razliiti su, prilagoeni pojedinim povijesnim
epohama i uvjetovani tehnolokim razvojem. Suvremeni oblici PROMETA i razvijeni KOMUNIKACIJSKI
SUSTAVI utjeu tako na intenzitet veza u prostoru i globaliziraju sadraje locirane na uim prostorima.
Razvoj KLASINE I TEHNOLOKE infrastrukture potie strana ulaganja, a u POLITIKOM I VOJNOM
SMISLU, integracijama se nastoje smanjiti razne tenzije, pritisci i povedati sigurnost stanovnitva.
Porast blagostanja naroda uz sigurnost ljudskih, materijalnih i prirodnih vrijednosti smanjuje
migracijske pritiske stanovnitva.
Regionalne ekonomske integracije nalaze motivaciju u OEKIVANOM RASTU BLAGOSTANJA
temeljenom na mobilnosti i alokaciji proizvodnih faktora, te dostupnosti i konkurenciji dobara.
AFIRMACIJA TRITA I KONKURENCIJA ine kljunu pretpostavku za meuregionalni rast, dok
ekonomski napredak i primjerena raspodjela raspoloivih vrijednosti smanjuju meuregionalne
socijalne i politike tenzije. Meuregionalnom suradnjom ujednaavaju se vrijednosni sustavi, te
smanjuju ideoloke i politike razliitosti izmeu regionalnih prostora. Smanjivanje napetosti i
politikih sukoba svakako povedava sigurnost naroda, utjee na smanjivanje migracijskih pritisaka i
oslobaa resurse i energiju za dinamiziranje ekonomskog rasta.
Globalni bi igrai zbog prevladavanja tenzija i uspostavljanja suradnje izmeu regija/zemalja, trebali
poticati razvitak regionalnih integracija, to najbolje ilustrira primjer prevladavanja suprotnosti u
Zapadnoj Europi poslije Drugog svjetskog rata. Oporavak europskog prostora odvijao se pod
direktnim utjecajem SAD-a. Inzistiranje na suradnji izmeu zapadnoeuropskih drava je bio uvjet za
materijalnu pomod preko Marshallovog plana.
Regionalne integracije esto su uvjetovane ukljuivanjem ili podrkom VELIKIH regionalnih igraa.
Ukoliko ekonomski i/ili populacijski velike zemlje ostaju izvan procesa integriranja, regionalna trita
nisu potpuna. To usporava regionalni rast integracije, ali i okruenja, to ilustrira primjer ASEAN-a, u
kojem ne sudjeluju Japan, Kina i Indija. POLITIKE I IDEOLOKE RAZLIKE takoer ine branu razvitka
9

regionalnih integracija, osobito ako se radi o odnosima s razvijenim zemljama okruenja i/ili
globalnim svjetskim institucijama, na to upuduju sluajevi Azije i June Amerike.
6. 2. Oblici regionalnih ekonomskih integracija
Postojede globalne ili regionalne institucije i integracije u svom nastajanju imale su politiku pozadinu
koja se moe argumentirati i ekonomskim motivima stoga je nemogude odvojeno promatrati
ekonomsku i politiku dimenziju integriranja. Naime, ekonomski i politiki sadraj su visoko korelirani
jer ekonomske odnose esto odreuju politika stanja i ciljevi koji se ele postidi.
Vodedi rauna o dominantnim ekonomskim motivima, moe se govoriti o etiri tipa ekonomskih
integracija, a to su:
(a) zona slobodne trgovine;
(b) carinska unija;
(c) zajedniko trite i
(d) ekonomskoj zajednici i/ili uniji.





6.3. Perspektive regionalnog integriranja
Ekonomski motivi integracija, kao to su rast blagostanja ili rjeavanje tekudih i perspektivnih
ekonomskih problema, u konanici nisu statini nego podrazumijevaju dinamiziranje rasta i
smanjivanje ekonomskih disproporcija. OPTIMALNA ALOKACIJA RESURSA u okviru zemalja lanica
integracije kljuna je pretpostavka za rast blagostanja. U praksi je obino teko ostvariti jednaku
dinamiku, kao i sam rast, u svim dijelovima zemlje i/ili integracije, pa je poeljno ostvariti rast gdje i
koliko je mogude. Ukoliko se prilikom rjeavanja raznih problema u zemljama lanicama integracije
ne moe postidi PRVO NAJBOLJE RJEENJE, a to je rast blagostanja, nastoji se ostvariti DRUGO
NAJBOLJE RJEENJE, a to je shvadanje da je stagnacija samo kratkotrajan proces.
Problem regionalnih integracija predstavlja i koritenje JAVNIH DOBARA.





U procesu alokacije resursa, problem je u odnosu TRITA I INTERVENCIONIZMA. Pri razmatranju o
potrebi dravnog intervencionizma zbog smanjivanja nedostataka trita postoje dva kljuna
Zona slobodne trgovine i carinska unija smanjuju
fizike i psihike barijere izmeu zemalja/regija i
stvaraju uvjete slobodnijeg protoka proizvodnih
faktora, dobara i ljudi. Ostale koristi su:
smanjivanje carinskih, poreznih i administrativnih
barijera i procedura; povedanje efikasnosti
proizvodnje uzrokovano otrijom konkurencijom i
irenjem dostupnosti tehnologija i dobara
potencira podjelu rada i specijalizaciju; povedanje
proizvodnosti kao posljedice konkurencije
Zajedniko trite ili ekonomska
zajednica jaa su integracijska forma
jer pretpostavljaju harmonizaciju
sektorskih politika, te relevantne
instrumente monetarne i fiskalne
politike
U potronji, odnosno koritenju, javnih dobara i usluga sudjeluju svi lanovi drutva, bez obzira na to
snose li, i koliko, trokove vezane uz tu potronju. Nemogudnost iskljuenja iz koritenja javnih dobara
izaziva cijeli splet meudjelovanja koja u pravilu iskljuuju trini mehanizam kao jedini instrument
uinkovite alokacije. Trite bi, naime, uvijek podcijenilo potranju za javnim dobrima, pa mu se ne
moe prepustiti slobodno formiranje cijena tih dobara i usluga po principu izjednaenja cijene i
graninoga troka.
10

problema. Prvi je vezan uz definiranje razine intervencije, u smislu drava i/ili integracija, to se moe
smatrati organizacijskim problemom. Drugi je vezan uz sadraj i obuhvada privrednu strukturu i
strukturne interakcije. Kako pomiriti intervencionizam i trite, a pritom izbjedi negativne efekte
intervencionizma i ne produbiti strukturne nesklade?
Na kraju, pojavljuje se pitanje PRAVEDNE DISTRIBUCIJE KORISTI od ekonomskih integracija. Te koristi
raspodjeljuju se izmeu zemalja prema njihovom doprinosu razvoju integracije i doprinosu u
rjeavanju i stvaranju temeljnih sadraja. Svaka zemlja moe procijeniti koristi od sudjelovanja u
odreenoj zajednici usporeujudi koristi od integracije s koristima koje bi ostvarila samostalnim
djelovanjem, ali uz postojanje integracije.
6.4. Regionalne ekonomske integracije u svijetu
Postojede regionalne ekonomske integracije uglavnom su nastajale zbog slobodnog protoka roba i
radi nesmetanog odvijanja trgovine, ali ta se svrha nastajanja ubrzano irila i na druge ekonomske i
ne samo ekonomske sadraje. Integracijski sadraji esto su se irili i na probleme politike i vojne
prirode, to je trailo i stvaranje odgovarajudih operativnih regionalnih institucija. Naime, regionalne
asocijacije kao to su NAFTA (North American Free Trade Agreement), ASEAN (The Association of
South East Asian Nations) i, za nas osobito znaajna EU (European Union), imaju razliite oblike
suradnje izmeu drava lanica, to podrazumijeva postojanje odgovarajudih institucionalnih formi.
Uz Europsku uniju, u svijetu figuriraju tri multilateralne regionalne ekonomske integracije i to:
1. ASEAN (The Association of Southeast Asian Nations);
2. NAFTA (North American Free Trade Association) i
3. MERCOSUR (Mercado Comun del Sur ili Regional trade Agreement - RTA).

6.4.1. ASEAN
ASEAN je nastao u sjeni indokineskog rata, a osnovan je 1967. godine u Bankoku. lanice su (10):
Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur, Tajland, Brunei, Vijetnam, Laos, Myanmar, Kamboda.
MOTIV osnivanja: politike su i vojne prirode i prvenstveno su vezani uz stvaranje osnova za ouvanje
mira i sprjeavanje prodora komunizma sa sjevera kontinenta. ASEAN obuhvada 15% povrine i 14%
stanovnitva Azije. S BDP-om od 1.563 USD po stanovniku 2008. godine ASEAN predstavlja
najsiromaniju regionalnu integraciju.
Tablica 6.1. (pogledati u prezentaciju)
U razdoblju od 1990. do 2008. godine rast vrijednosti izvoza ASEAN-a odvijao se po stopi od 8.3%, a
uvoza po stopi od 7,6% godinje.
Tablica 6.2. (pogledati u prezentaciju)
6.4.2. MERCOSUR
MERCOSUR (Mercado Comun del Sur ili Southern Common Market) regionalni je trgovinski ugovor
(RTA Regional Trade Agreement) koji pokuava rijeiti pitanja meusobne trgovine junoamerikih
drava potpisnica ugovora. Ugovor je sklopljen 1991. godine u Asuncionu u Paragvaju i poznat je pod
nazivom Ugovor iz Asunciona (Treaty of Asuncion). lanice ugovora su: Argentina, Brazil, Paragvaj i
11

Urugvaj, Venezuela. Bolivija, ile, Kolumbija, Ekvador i Peru imaju status pridruenih lanica, dok
Meksiko od 2004. godine ima status promatraa i pregovara o lanstvu.
Motiv osnivanja: MERCOSUR bi trebao prerasti u organizaciju sposobnu za kombiniranje resursa i
usklaivanje ekonomske i politike aktivnosti u svrhu prerastanja u snanu ekonomsku integraciju po
uzoru na SAD ili EU. No, stanje u J. Americi je odreeno politikim razlikama i estim razmiricama
izmeu zemalja tog dijela svijeta, ali jo i vie odnosima s modnim sjevernim susjedom Najbolja je
ilustracija argentinska kriza 2001. godine, kao i odnosi SAD-a i Venezuele. esti bilateralni sukobi oko
trgovinske politike izmeu Brazila i Argentine, Argentine i Urugvaja te Paragvaja i Brazila usporavaju
razvijanje zajednitva.
Dodatne tekode ini postojanje drugih blokova zajednitva na praktiki istom prostoru, kao to su
Andski trgovinski blok (The Anden Community Trade Bloc - CAN), kao i Slobodna amerika trgovinska
zona (The Free Trade Area of the Americas - FTAA).

Tablica 6.3. (pogledati u prezentaciju)
lanice Integracije imaju neto manju stopu rasta stanovnitva i skromniji rast BDP-a u odnosu na
ASEAN. Rast BDP-a generira relativno visoka stopa rasta razmjene (tabela 6.4.). Meutim, razmjena
je preteito usmjerena u regiju i razvijene sjeverne susjede.
Tablica 6.4. (pogledati u prezentaciju)
Kakva je perspektiva ovog udruenja?
Sudbina ove integracije odreena je uvaavanjem posebnosti i izgradnjom zajednike strategije
prema tredim zemljama, osobito SAD-u. Naklonost, kao i podrka globalnih svjetskih institucija i SAD-
a uvjetovat de perspektivu i stabilnost daljnjeg integracijskog procesa.

6.4.3. NAFTA
Krajem prolog stoljeda SAD svoju multilateralnu politiku pokuavaju zaokrenuti prema regionalizmu i
osnivaju sjevernoameriku asocijaciju slobodne trgovine. NAFTA je s radom poela 1. sijenja 1994.
godine. Stvaranje NAFTE vie je rezultat nezadovoljstva radom globalnih svjetskih asocijacija na
podruju trgovine, u poetku GATT-om, a kasnije i WTO-om, nego elje da se stvori regionalna
integracija.
Motiv: NAFTA je trebala pokazati mogudnost ekonomske i politike suradnje izmeu razvijenih i
nerazvijenih zemalja. Svrha je integracija i slamanje nepovjerenja izmeu zemalja, kao i izgradnja
modela prevladavanja povijesnih nesuglasja i sukoba (SAD - Meksiko), te izgradnja prosperitetnog
zajednitva (Europska unija).
Meutim, NAFTA je iskljuivo proirenje FTA i na Meksiko (bududi da su ga SAD i Kanada potpisale jo
1989.), pa je tu asocijaciju mogude usporeivati s Europskom zonom za slobodnu trgovinu (EFTA), a
ne s EU. Nema meuregionalnih instituta koji bi rjeavali zajednika razvojna pitanja ili
supranacionalizma, nego je to samo okvir za primjenu neoliberalne politike SAD-a. Zajednitvo se
temelji iskljuivo na liberalizaciji robne razmjene i usluga u kojima dominiraju razvijeni sjeverni
susjedi.
Tablica 6.5. (pogledati u prezentaciju)
12

Dugoroni otvoreni ekonomski odnosi izmeu Kanade i SAD-a ved su prije formiranja NAFTA-e
eliminirali trgovinske i druge barijere ekonomskoj suradnji, ali i nakon toga razmjena roba i usluga
nastavila je rasti po relativno visokim stopama. Razmjena se intenzivno odvija i s Meksikom. Rast
razmjene doveo je i do promjene trita. Rast razmjene u okviru Integracije tako smanjuje relativni
udio razmjene s ostatkom regije i svijeta. Od ukupne razmjene roba i usluga, udio razmjene u okviru
NAFTA-e s 41,4% 1990. narastao je na 55% 2008. godine, dok se istovremeno s ostatkom svijeta za
isto razdoblje biljei smanjivanje udjela s 54% 1990. na 40% 2008. godine. Razmjena s ostalim dijelom
regije (Juna Amerika) stagnantna je i ima minoran udio od svega oko 5%.
Tablica 6.6. (pogledati u prezentaciju)
Ekonomska snaga SAD-a snano se ocrtava i kroz trgovinske odnose. Zbog enormne apsorpcijske
modi, SAD uvjetuju ne samo rast, nego i egzistenciju brojnih ekonomija u regiji i svijetu. Od ukupnog
izvoza Meksika, ak 85% usmjereno je na trite SAD-a, dok razvijena Kanada 82% od svog ukupnog
izvoza ostvaruje na tritu SAD-a. Izvoz SAD-a u te dvije lanice Integracije ini oko 1/5 ukupnog
izvoza SAD. To je jasna poruka lanicama Integracije, koja odreuje i stupnjeve slobode u ukupnim
ekonomskim i politikim odnosima. Naglaena izvozna ovisnost svakako ini ranjivom i ukupnu realnu
ekonomiju, ne samo lanica Integracije, nego i zemalja regije.
Kakva je bududnost Integracije?
Trenutni odnosi ne daju preveliki optimizam, prije svega zbog injenice kako je ideja o osnivanju
NAFTA-e rezultat pokuaja stvaranja protutee Europskoj uniji, a ne ekonomske i politike potrebe
stvaranja zajednitva na sjeveru i jugu Amerike. Nema dugoronog cilja i vizije nego su integracijski
procesi uglavnom motivirani tekudim politikim i ekonomskim stanjima.