TEMA: GLOBALIZACIJA

KOLEGIJ: Tehnologija i društvo

Studentica: Profesor:dr.sc. Ante Mišković

Mostar, prosinac 2019.

 SADRŽAJ

UVOD ……………………………………………………………………………………. ……..2

1. POJAM GLOBALIZACIJE I ZNAČAJKE GLOBALIZACIJE ………………………..3

2. POVIJEST GLOBALIZACIJE ………………………………………………………. …....5

3. CILJEVI GLOBALIZACIJE……………………………………………… ………………6

4. POZITIVNE I NEGATIVNE STRANE GLOBALIZACIJE……………………………7

4.1 Pozitivne strane globalizacije…………………………………………………………….7

4.2 Negativne strane globalizacije…………………………………………………………….8

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..11

LITERATURA………………………………………………………………………………….12
 UVOD

U ovom kolegiju pisat ću o globalizacijskom procesu koji je označio početak novog

vremena i začetak jednog novog svjetskog društva . Svijet novog tisućljeća oblikuju
globalizacija, liberalizacija i tehnološki razvoj. Pojam globalizacija počeo se intenzivnije koristiti
tek u novije vrijeme, a različiti ga autori različito definiraju. Globalizacija dovodi do stvaranja
trgovačkih blokova, globalnih tvrtki i globalne ekonomije. Svijet na taj način postaje jedinstveni
sustav, a svjetsko tržište dostupno svima. Ekonomska globalizacija nudi zemljama širom svijeta
mnoge mogućnosti. Upravo zahvaljujući tim mogućnostima mnoge su zemlje napredovale od
svjetske periferije do vrlo razvijenih jezgara te mogu poslužiti kao dobar primjer drugim
zemljama koje tek kreću u osvajanje tržišta. Globalizacija, međutim, nije isto što i globalno
gospodarstvo. Ona je samo njegova nadgradnja, šira je od gospodarskih odnosa i sadrži mnogo
elemenata politike, kulture i socijalnih odnosa .Cirkulacijom ljudi, roba i informacija povezuju se
regije i ostvaruje interakcija. Dolazi do procesa decentralizacije te ustupanja moći i suverenosti
država nadnacionalnim tijelima. Globalizacija ubrzava te procese te oblikuje nove uvjete kojima
se moraju prilagoditi svi koji žele uspjeti.
 1. POJAM GLOBALIZACIJE I ZNAČAJKE

Globalizacija je proces uklanjanja prepreka prometu roba, kapitala, ljudi i ideja u

današnjem svijetu, te ideologija koja taj proces prati. Globalizacija je i novi ekonomski poredak,
obilježen prevlašću kapitalizma i neoliberalne ekonomije slobodnog tržišta, što mnogi smatraju
pokretačkom silom globalizacije.

Globalizacija dolazi od latinske riječi globus ,što znači cjeloukupan,ukupan.Riječ globalizacija

upučuje na nešto što je globalno ,odnosi se na čitav planet ,planetarno ,cjeloukupno .Zbog
složenosti globalizacije moguće ju je tumačiti kroz politiku ,sociologiju,ekonomiju ,kulturu i
druge nauke.

Zasniva se na doktrini slobodnog tržišta kao jedinom mehanizmu koji upravlja gospodarstvom,
ali i ljudskim društvom u cjelini. Svi socijalni odnosi svode se na proizvodnju, razmjenu,
trgovinu i potrošnju dobara. Nametanje te doktrine cijelom svijetu, kako bi se on pretvorio u
jedno otvoreno tržište, bez ograničenja, bit je procesa globalizacije kakvu danas poznajemo. Ne
postoji jedna jedinstvena definicija globalizacije,upravo zbog njene složenosti i
višedimenzionalnosti. Možemo reći i da je globalizacija skup prekograničnih procesa, pokrenutih
nezapamćenim razvojem moderne tehnologije,koji je doveo do ubrzanja ekonomskih procesa,
a koji se odražava u socijalnoj, političkoj,kulturnoj i svim drugim područjima sveukupnog
života, dakle globalnog je, svjetskog značenja.Globalizaciju, prije svega, odlikuje nezapamćen
i ubrzan razvoj moderne tehnologije, zbog čega se njeno značenje uspoređuje sa značenjem
industrijske revolucije iz 19. stoljeća. Razvoj tehnologije, prije svega izum Interneta, stvorio
je uvjete povećane povezanosti i ubrzane komunikacije, neovisno o prostornoj udaljenosti. Ovi
uvjeti olakšane komunikacije omogućili su ubrzanje i povećanje ekonomskih aktivnosti između
država, koje su sada mogle poslovati, također, neovisno o prostornoj udaljenosti i državnim
granicama.Ubrzan protok informacija, kapitala, usluga,proizvoda i ljudi, u svijetu u kojem je
promijenjen značaj međudržavnih granica, stvorio je nove društvene, političke, ekonomske i
kulturne odnose i svijet potpuno drugačiji od onog kakav se poznavao prije 1980-ih godina.Kao
rezultat promjena u ekonomskoj politici i tehnologiji, privrede koje su nekad bile podijeljene
visokim transportnim troškovima i umjetnim barijerama u trgovini i financijama, sada su
povezane sve gušćom mrežom ekonomske međuzavisnosti.Sociolog Anthony Giddens definira
globalizaciju kao prostorno i vremensko smanjivanje koje je povezano s mogućnošću ubrzane
komunikacije,što omogućuje ubrzanu razmjenu znanja i kulture. Globalizacija je promjena koja
je zahvatila svijet u globalu, sve od pada Berlinskog zida -svijeta na Istok i Zapad, sukobljene u
Hladnom ratu.Ona označava novi svjetski poredak , u kojem vodeću silu, najnapredniju i
najmoćniju zemlju predstavljaju Sjedinjene Američke Države. Kao akteri globalizacije,
globalizatori, tzv. Veliki igrači, navode se najbogatije zemlje svijeta - SAD, EU, Japan, Kanada i
multinacionalne kompanije, te transnacionalne organizacije- prije svega međunarodne institucije
kao što su Svjetska trgovinska organizacija (WTO),Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond
(MMF) i Ujedinjeni narodi (UN).

Slika 1. Globalizacija-povezanost
 2. POVIJEST GLOBALIZACIJE

Prema ekonomskom aspektu, postoje različita tumačenja kad je globalizacija počela. Neki
je datiraju u 16. stoljeće, u početak kolonijalizma, dok drugi to čine u doba stvaranja
međunarodnih koncerna,udruživanje večeg broja tvrtki i poduzeča . Za neke proces
globalizacije počinje s ukidanjem čvrstih deviznih tečajeva i s raspadom Istočnog bloka .Ukupno
govoreći, globalizacija svoje korijene ima u režimu slobodne trgovine čiji je glavni zagovornik
bilo Britansko Carstvo u 19. stoljeću, i koji je nestao za vrijeme prvog svjetskog rata i
uvođenjem protekcionizma među ratom osiromašenim velikim silama. Zbog svog položaja
kolonijalnog gospodara, Velika Britanija je među prvima počela koristiti prednosti masovnog
trgovanja preko svojih granica i dostupnosti jeftinih resursa iz svojih kolonija. Bila je vodeća i u
nametanju teorijske osnove ovog sustava, tzv. doktrine “nevidljive ruke” tržišta, kao savršenog
regulatornog mehanizma između ponude i potražnje, ako ga se ne ometa državnim
intervencijama. Prema toj teoriji, koja je postala prava dogma njenih zagovornika, ponuda i
potražnja su dugoročno gledano uvijek u ravnoteži. Ponekad se ova doktrina naziva i laissez
faire, što znači pustiti tržištu da čini svoje, bez uplitanja države.

Iako zagovornici tržišne liberalizacije danas inzistiraju na deregulaciji kako bi tržište slobodno
funkcioniralo, povijest nam govori da je uspostava slobodnog tržišta u Engleskoj bila planski i
reguliran proces, te je omogućena isključivo donošenjem brojnih zakona i pod čvrstim nadzorom
države. Uspostava slobodnog tržišta bila je projekt, a ne prirodan proces razvoja gospodarstva.
3. CILJEVI GLOBALIZACIJE

Cilj svih globalizatora je stvoriti jedinstvenu svjetsku vlast, s tim što liberalizam to
nastoji provesti djelovanjem ekonomskih zakona i slobodnog tržišnog liberalizma. Globalizacija
je težnja za stjecanjem političkog, vojnog, obavještajnog, novčarskog, proizvodnog, medijskog
ili trgovačkog monopola na svjetskom nivou. Globalizacija pokreće niz društvenih i političkih
pitanja, upliće se u programiranje nacionalnih ekonomija, pozicionira ih u svjetskom
gospodarstvu, ima snažan utjecaj na funkcioniranje socijalnih pitanja. Globalizacija zapravo
znači denacionalizacija - ona otvara pitanja postojanja nacionalne države, suvereniteta, stvaranja
novih transnacionalnih državnosti i identiteta.
4. POZITIVNE I NEGATIVNE STRANE GLOBALIZACIJE

Globalizacija je danas nepobitna činjenica, nju se ne može zanemariti.Valja je prihvatiti i na

dobro usmjeravati i oblikovati.

4.1 Pozitivne strane globalizacije

Na kulturalnom,na političkom,na gospodarskom i na religijskom (misije) području globalizacija

ima neke zapažene rezultate.Velika politička globalizacija ostvarena je osnivanjem Ujedinjenih
naroda;preko te političke organizacije ulogu upravljanja svijetom imaju I “mali”i“veliki”narodi
(iako se i UN promijenio…).Osim UN-a, značajna je globalna politička struktura i Europska
unija. Ona želi objediniti europske države i stvoriti veliku moćnu političku zajednicu država i
naroda koja bi mogla biti uz SAD ,Kinu i Rusiju ravnopravan partner u određivanju svjetske
politike. Konačno se došlo do spoznaje da nakon krvavih europskih ratova treba stvarati
zajedništvo, suživot i bratstvo među ljudima.Hoće li globalizacija i uspjeti ostvariti prednosti
koje nosi sa sobom,ovisi o mnogim elementima, pa i o naporima crkava i religija koje
trebaju biti svojevrsni korektiv u nadvladavanju loših strana globalizacije. Danas je velika
zasluga globalizacije i širenje gospodarskih uspjeha,iznalaženje načina da se
proizvede više npr.hrane za siromašniji dio svijeta.Tomu pridonosi i znanost, znanstvena
istraživanja.Također, globalno pozitivna je stvar i materijalna pomoć stradalnicima raznih
nepogoda (potresi,požari, poplave): iz cijelog svijeta vrlo brzo stiže pomoć na pogođena
područja.Proizvodnja dobara i njihova ponuda svim građanima svijeta po jeftinijoj cijeni (bez
carina) te uvođenje demokratizacije i u ona društva koja su stoljećima pod vlašću raznih malih
vlastodržaca također je plod globalizacijskih procesa. Nadalje, zahvaljujući suvremenim
sredstvima komunikacije (PC,Internet, elektronska pošta, televizija, tisak…) danas mogu
ljudi jedni drugima, po sve kolikom svijetu, priopćavati svoja otkrića, spoznaje i iskustva;
tu doista nema granicani prepreka. U svakom slučaju, process globalizacije ima svoje dobre
strane na raznim područjima i to treba i nadalje razvijati i njegovati.
4.2Negativne strane globalizacije

Nažalost,postoje i neke opasnosti globalizacije.Veliki i moćni narodi u napasti su da

iskorištavaju gospodarsku moć manjih naroda, kako bi ih podvrgli svojim ekonomskim i
političkim opcijama.Za male narode postoji opasnost da se potpuno integriraju s velikima te da
tako gotovo i nestanu. Svjesno ili nesvjesno, globalizacija briše razlike između narodima i
ljudima, u odnosu na njihovu povijest, jezik i kulturu, tj. u odnosu na sve što jedan narod
čini narodom i što treba i dalje čuvati. Negativni trendovi i vidovi mogu se lako uočiti
na gospodarskom, političkom, socijalnom, kulturnom, etičko-ekološkom i religijskom području.
Godine 1975. u Rambouilletu kod Pariza (grupa G6), najrazvijenije zemlje svijeta odlučile
su da se dopusti sloboda privatizaciji te da ne bude puno veze između ekonomije i
politike. Tako svaki poduzetnik može izvoziti svoj kapital,robu i tvornice
izvan nacionalnih granica, a odgovara samo svojim dioničarima (ne nacionalnoj
vladi).To je dovelo i do promjena u fiskalnim poslovanjima, do promjena taksi, kao i do
promjene novčanih jedinica (euro u Europskoj uniji). Time je sve postala
podređeno imperative profita. Novac i profit dobili su veliku i stvarnu moć koja se sada
našla u posjedu transnacionalnih banaka i korporativnih multinacionalnih
društava. Tako je nastala “globalizirana ekonomija” koja ne poznaje više
državne granice, a vodi se logikom maksimalnogkorištenja svih potencijala za
ostvarenje što većeg profita.Takav razvoj ne vodi računa o socijalnoj komponenti,tj. o
posljedicama svoga djelovanja.Ta komponenta ostavljena je na brigu pojedinim državama
koje se moraju brinuti za svoje građane i za društveni razvoj. No, i tu su države snažno
uvjetovane od međunarodnih financijskih institucija (Svjetska banka,MMF,WTO9) koje
obično traže sljedeće: –države moraju ukloniti sve prepreke međunarodnoj
trgovini stranim ulaganjima; – države moraju obaviti brzu privatizaciju, pa i javnog
sektora. Nerijetko financijske ustanove zadužuju male narode u svojim bankama, kako
bi zarađivale goleme svote novca na tim siromašnim narodima. Golemi dugovi siromašnih
zemalja velikima i bogatima su prilika i sredstvo da ih kontroliraju i nad njima
vladaju. Vjerovalo se i još se vjeruje da će se preko progresivnog rasta usmjeriti čitava
društvena stvarnost prema boljoj budućnosti.To je čista materijalistička
postavka života, u kojoj se sama svrha života sastoji u radu i proizvodnji, jer to
–navodno–dovodi do blagostanja i sreće!U stvarnosti, do toga pak dolazi tek
manji dio društva koji u svojim rukama ima ekonomsku, političku i svaku drugu moć te
gospodari i usmjerava društvo i čovjeka prema svojim ciljevima: proizvodnji i
potrošnji. Napredak tehnike I tehnologije postaje cilj, a čovjek postaje samo
sredstvo. U takvim (globalističkim) procesima čovjek postaje nemoćan da se
suprotstavi tehnologiji ,novi sustav vrijednosti koji mu nameću tehnika i globalizirano
društvo on prihvaća i prilagođava se ,a da nije ni svjestan da se radi o novoj vrsti
neslobode.80% stanovništva na zemlji uživa svega 20% svjetske dobiti ,dok 20%
bogatog stanovništva uživa 80% dobiti. Na slobodnom svjetskom tržištu
danas,”vrijede” samo oni ljudi koji mogu nešto ponuditi na prodaju te oni
koji imaju dosta novca da to kupe.Oni bez novca, bez kapitala, malo ili ništa ne
“vrijede”!Oni su na rubu društva, kamo ih je otpremila globalna konkurencija na
svjetskom tržištu. Svjetsko bogatstvo koncentrira se u sve manjem broju ruku; bogati su sve
bogatiji, a siromašni sve siromašniji. Neki globalizacijski procesi iz godine u godinu
povećavaju suprotnosti i razlike među ljudima i narodima. Razna izviješća i ankete
tvrde da svakih sedam sekundi umire jedno dijete od gladi i bolesti, u jednom danu
umre ih 7 000.Dakle,u jednom danu umire od gladi više djece nego što su
ukupne godišnje žrtve svih terorističkih akcija. Procesi globalizacije su nezadrživi
i, ubrzavaju stvaranje svoga vlastitoga (globalnog) sustava vrijednosti. A
obrisi takvoga »sustava vrijednosti« vidljivi su, primjerice, u činjenici da profit sve
određuje (neoliberalni kapitalizam), da se svijet pretvara u »globalno selo«, kako
bi se osiguralo slobodno tržište i neograničeno lovište za multinacionaln kapital
i uvećavanje zarade.Suvremeno društvo i ljudska zajednica ne smije odustati od napora
da se suprotstavi negativnim aspektima brzog razvoja tehnike i globalnog društva.
Ti napori trebali bi biti usmjereni ponajprije na zaštitu slobode i dostojanstva
kako čovjeka pojedinca tako i čitavih naroda, kultura i čovjekova okoliša.
,Slika 3. Moć multinacionalnih kompanija nad svijetom
 ZAKLJUČAK

Proces globalizacije se odnosi na ekonomiji,politici,kulturi i ona mijenja naše životne okolnosti.

To je način na koji danas živimo. Pesimistični pogled na globalizaciju smatra da ona uništava lokalne
kulture, širi svjetske nejednakosti i uveliko pogoršava živote siromašnih. Neki tvrde da globalizacija stvara
svjetske pobjednike i gubitnike od kojih nekolicina profitira, a većina biva osuđena na bijedan i očajnički
život.Globalizacija je kompleksni skup procesa, a ne jedan jedini proces, a oni se odvijaju kontradiktornim
načinima. Većina ljudi misli o globalizaciji jednostavno kao o odvlačenju moći ili uticaja iz lokalnih
zajednica i nacija prema globalnom tržištu.Ovo stvarno i jeste jedna od njenih posljedica. Nacije gube dio
svoje ekonomske moći koji su nekada posjedovale. S druge strane ,neovisno o svim negativnim aspektima
globalizacije, njenu pojavu treba prihvatiti kao izazov za mogućnosti koje ona nudi u ekonomskom razvoju,
rastu i blagostanju.Zahvaljujući globalizaciji odnosi među ljudima i državama postaju sve intenzivniji ,a
ljudi počinju svijet u cjelini drugačije shvaćati .Tko jednom počne zaostajati u procesu globalizacije ,bitno
zaostaje u svakom pogledu.
 LITERATURA

1. Stjepan Jagić, Marko Vučetić, Globalizacijski procesi i kultura

2. BiH NA UDARU GLOBALIZACIJE I NEOLIBERALIZMA

Mr. sci. Menita Alibabić-Porezni savjetnik 74 april 2012.

3.Internetski izvori:

file:///C:/Users/Korisnik/AppData/Local/Packages/Microsoft.MicrosoftEdge_8wekyb3d8bbwe/
TempState/Downloads/08_Karlic%20(1).pdf

https://hr.wikipedia.org/wiki/Globalizacija

http://likaclub.eu/sto-je-to-globalizacija/

Slike:

https://www.bing.com/images/search?view=detailV2&ccid=QN6Ppb
%2ft&id=696CCAB209FF0984B801AA5A7674923A323C6359&thid=OIP.QN6Ppb_tMNNNV
_LNufrD8gHaF8&mediaurl=https%3a%2f%2fdigitalnademokracijadotcom.files.wordpress.com
%2f2017%2f12%2fglobalizacija2.jpg%3fw
%3d1024&exph=821&expw=1024&q=globalizacija+&simid=608039304635809807&selectedI
ndex=80&ajaxhist=0