ZAVARIVANJE

ALUMINIJSKIH LEGURA
 Aluminij i legure su zastupljene u mnogim industrijama
(brodogradnja,automobilskoj, vojnoj, zrakoplovnoj i svemirskoj industriji)

 Mala masa, velika čvrstoća, dobra otpornost na koroziju, dobra električna

vodljivost, dobra mehanička svojstva, dobra zavarljivost

 Legure imaju manje talište od aluminija

 Aluminij se legira sa bakrom, silicijem, magnezijem, kromom, cinkom,...

 Na tržište aluminij dolazi u obliku legura

 Prilikom zavarivanja pazimo na: visoki afinitet prema kisiku, mogućnost

pojave toplih pukotina, slaba rastvorljivost vodika u čvrstom stanju
 SVOJSTVA I PRIMJENE ALUMINIJSKIH LEGURA

 Legure nastaju miješanjem aluminija i dodatnog elementa

 Cilj legiranja je poboljšanje mehaničkih svojstava (čvrstoća,
krutost, tvrdoća, rezljivost,...)
 Aluminijske legure označavamo se na 2 načina: prema brojčanom
označavanju i kemijskom sastavu
 Dijagrami stanja prikazuju utjecaj vrste i sadržaja legirnih
elemenata na mikrostrukturu gdje vidimo tijek skrućivanja ,
nastajanje faza i topljivost elemenata (aluminij-bakar, aluminij-
silicij, aluminij-magnezij)
 Precipitacijsko očvrsnuće – vrsta toplinske obrade metala u kojoj
se izdvajaju disperzirane faze u osnovnoj strukturi metala
 Prirodno dozrijevanje je postupak očvrsnuća nakon gašenja
držanjem legure na okolišnoj temperaturi
 Široka primjena u mnogim industrijama
 Podjela aluminijskih legura:
1. Lijevane aluminijske legure
 3 osnovne skupine: aluminij-silicij, aluminij-magnezij, aluminij-bakar
 Aluminijske legure mogu se lijevati dobro na sva 3 načina:
u pijesku, kokilu i tlačno

2. Gnječene aluminijske legure

 Glavna podijela prema kemijskom sastavu i mogućnosti
percipitacijskog očvršćivanja
 Prednosti: visoka duktilnost i korozijska postojanost
 Nedostatak: mehanička se svojstva ne mogu više mijenjati osim
mekšanja postupkom žarenja
 Nije dobra primjena pri niskim temperaturama
PRIKLADNI POSTUPCI ZAVARIVANJA ALUMINIJSKIH
LEGURA
 Zavarivanje aluminija samo u zatvorenom prostoru zbog fizikalnih i
kemijski svojstava
 Potrebna posebna oprema i tehnologija i stroga kontrola
 Poznati postupci: TIG, MIG,MIG MAG, REL (rijetko, ne zahtjeva visoku
kvalitetu), laserskim snopom, trenje uz miješanje,elektrootporno, ...
 Zavarivanje laserskim snopom:
 Automobilska i zrakoplovna industrija
 Prednosti: visoka gustoća snage, velika brzina zavarivanja
 Nedostatci: loša interakcija laserskog snopa i materijala,
visoka toplinska vodljivost, visoka refleksivnost
 Zavarivanje trenjem uz miješanje:
 Zrakoplovstvo i brodogradnja
 Prednosti: nema taljenja odnosno pukotina,
zavarivanje različitih legura,
zbog miješanja dobivamo sitno zrnatu strukturu,
nema isparavanja legirnih elementa zbog niskih temperatura,
minimalna deformacija, nema poroznosti
 Nedostatak: prilikom vađenja alata na kraju spoja ostaje udubina
 Elektrootporno zavarivanje:
 Dijeli se na 4 vrste: točkasto, šavno, bradavičasto, čeono
 Prednosti: dobra ekonomičnost, masnovna proizvodnja, dobra električna i toplinska
provodnost
 Nedostatci: visoka električna vodljivost, potrebna posebna oprema, brza potrošnja, kratki
vijek bakrene elektrode

 TIG zavarivanje:
 Elektrolučno zavarivanje netaljivom volframovom elektrodom u zaštitnoj atmosferi plinova
 Zaštitni plin-argonili helij
 Može se odvijati sa ili bez dodatnog materijala
 Manje debljine materijala ( oko 6 mm )
 Osnovna oprema: izvor energije, pištolj za zavarivanje,
sustav za dovod zaštitnog plina,
dodatni materijal te ponekad rashladni sustav
 Istosmjerna struja, elektroda spojena na – pol
 Visoka kvaliteta zavara
 Obavljanje ručno, automatski i poluautomatski
 MIG zavarivanje:
 Odvijanje u zaštitnoj atmosferi internih plinova (argon,helij)
 Prednost: velika brzina zavarivanja, manje zone utjecaja topline, dobro čišćenje oksidnog
sloja, mogućnost zavarivanja u svim položajima
 Istosmjerna struja s elektrodom spojenom na pozitivni pol izvora struje
 MIG prijenos metala se može odvijati na nekoliko načina: kratki luk, prijelazni luk,
štrcajući luk, impulsni luk

 MIG MAG zavarivanje:

 Lako prebacivanje između pulsnog i kontaktnog zavarivanja
 Za bolju zaštitu preporuka je zavarivanje sa desna na lijevo
 Daje se važnos na oblik utora
 PROBLEM ZAVARLJIVOSTI
1.) POROZNOST
 Posljedica zadržavanja vodika u taljevini tijekom zavarivanja i hlađenja
 Dodavanjem dodatnog materijala povećava se poroznost zbog nečistoća
koje unosi žica za zavarivanje
 Kod TIG postupka manja poroznost nego kod MIG postupka
 Sastav legure utjece na količinu poroznosti tako što mijenja topljivost
vodika
 Razlaganje vodika i kisika tijekom procesa dovodi do poroznosti

2.) OKSIDNI FILM

 Aluminijev oksid ima visoku otpornost na trošenje
 Oksidi metalnih materijal imaju temperaturu taljenja koja je manja ili jednaka onoj koju ima
metal
 Zagrijavanjem aluminija i legura do temperatura taljenja bez da se ukloni osidni film
  Primjer :

3.) TOPLE PUKOTINE

 Uzvokuju pucanje zavara
 Pojavljuju se u zavarivanju zbog prisutnosti rastaljenih filmova na granicama zrna
 Tople označava sve pukotine nastale pri povišenim temperaturama
 ZAKLJUČAK
 Aluminijske legure imaju dobra antikorozivna svojstva, dobru
toplinsku vodljivost, manju gustoću u odnosu na čelik
 Veliki transport zbog dobre čvrstoće konstrukcije
 Najveća usporedba sa čelikom
 Ako nisu dobro definirani parametri zavarivanja dolazi do pojave
poteškoća (poroznost, oksidni film, tople pukotine)
 Većom koncentracijom na probleme zavarivanja te njihovim
smanjivanjem dolazimo do boljeg zavara
 Zahtjeva dobru opremu, tehnologiju te kontrolu rada
 Svi postupci zavarivanja ne mogu biti dobri ako ne uradimo
čišćenje i odmašćivanje površine zavara