Proizvodnja i svojstva građevinskih

čelika
Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika

• 1. Bessemer – Birne (1855. god.)

• 2. Siemens – Martin (1865. god.)
• 3. Thomas (1880. god)
• 4. Linz – Donawitz (1950. god)
• 5. Elektro peći
• 6. Dupleksni postupak
Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika
• 1. Bessemer – Birne (1855. god.)
Pročišćavanje sirovog željeza obavlja se dovodom zraka pod pritiskom u kiselo
ozidanom konverteru.
Potrebna rudača iz Švedske jer postupak zahtijeva sirovo željezo siromašno
fosforom.

Bessemerov konverter
Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika
• 2. Siemens – Martin (1865. god.)
Pročišćavanje sirovog željeza obavlja se u ognjištu s vatrostalnom oblogom pomoću
ostataka zraka u plamenu plina i s mogućim dodatkom čeličnog otpada.
Dobiva se čelik visoke kvalitete.
Relativno velika potrošnja goriva i dugo trajanje proizvodnje.

Siemens – Martinova peć

Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika
• 3. Thomas (1880. god.)
Sličan Bessemer – Birneovom postupku.
Razlika – konverter je bazičan, kao troškovni materijal koristi se kreč.
Dovođenje zraka je osigurano kroz perforirano dno.
Znatno brža proizvodnja.
Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika
• 4. Linz – Donawitz (1950. god)
Pročišćavanje puhanjem tehnički čistog kisika na tekuće sirovo željezo (kod
temperature cca 2500°C).
Čelik siromašan ugljikom – teži i tone.
Kvaliteta kao kod Siemens – Martin čelika, ali je proizvodnja 10 puta kraća.

Linz – Donawitz postupak

Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika
• 5. Elektro peći
Skupa proizvodnja – ograničena primjena.
Luk se osigurava pomoću ugljenih elektroda, a ne plamenom.
Gubitak legirajućih elemenata u proizvodnji sveden na minimum.
Koristi se za dobivanje visokolegiranih čelika, gdje je potrebna velika čvrstoća i
točnost proizvodnje.
Neki poznatiji postupci proizvodnje čelika

• 6. Dupleksni postupak
Kombinacija dva procesa proizvodnje čelika.
Kombinacija B i SM postupka – ušteda goriva, produženje vijeka trajanja peći,
potrebni veliki investicijski troškovi.
Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• Čelik – legura željeza, ugljika, pratećih i planskih legirajućih elemenata.
Prateći elementi – pojavljuju se zbog tehnologije proizvodnje (mogu djelovati
povoljno ili nepovoljno na osobine čelika)
Legirajući elementi – dodaju se prema potrebi, radi poboljšanja određenih svojstava
čelika.

Karakteristike ugljika, pratećih i legirajućih elemenata

Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• ŽELJEZO
Čisto željezo je vrlo mekano i ne služi kao građevinski materijal.

Mehaničke karakteristike čistog željeza u usporedbi s građevinskim čelikom

 Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• UGLJIK
Ugljik je najvažnija komponenta čelika.
Mala promjena količine ugljika u sastavu čelika znatno mijenja njegova mehanička
svojstva!
Radi postizanja dobre zavarljivosti (sigurnost od krtog loma) postotak ugljika u čeliku
manji je od 0,2 %. Porastom postotka ugljika povećava se čvrstoća čelika fu, ali
relativno izduženje kod loma eu pada.

Ovisnost količine Ovisnost čvrstoće

ugljika i mehaničkih čelika i ukupnog
svojstava čelika izduženja
 Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• UGLJIK
Ugljik je najvažnija komponenta čelika.
Mala promjena količine ugljika u sastavu čelika znatno mijenja njegova mehanička
svojstva!
Radi postizanja dobre zavarljivosti (sigurnost od krtog loma) postotak ugljika u čeliku
manji je od 0,2 %. Porastom postotka ugljika povećava se čvrstoća čelika fu, ali
relativno izduženje kod loma eu pada.

Područje poboljšanja
Dijagram s – e za u ovisnosti o
građevinski čelik postotku ugljika
Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• MANGAN
Povećava čvrstoću i općenito poboljšava zavarljivost.
Služi za dezoksidaciju i veže nepoželjni sumpor u MnS.
• SILICIJ
Povećava tvrdoću, vlačnu čvrstoću i granicu popuštanja.
Smanjuje relativno izduženje i sposobnost hladnog oblikovanja.
Količina iznad 0,5 % smanjuje zavarljivost.
• FOSFOR
Sklon segregaciji u pojedinim djelovima čeličnih profila.
Osjetno snižava žilavost, ali povećava postojanost na koroziju
• SUMPOR
Još više sklon segregaciji nego fosfor. Smanjuje zavarljivost i žilavost.
Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• KISIK
Oksidi i silikati, koji nastaju tijekom dezoksidacije, mogu stvoriti vlaknastu strukturu
u čeliku sličnu strukturi drva koja štetno djeluje zbog mogućnosti pojave terasastog
loma.

Terasasti lom materijala

• DUŠIK
Može biti nevezan u čeliku – štetno djelovanje – mogućnost pojave krtog loma i
smanjenje žilavosti (starenje).
Kemijski vezan u obliku aluminijskog nitrata – povoljno djelovanje.
Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• VODIK
Snižava žilavost i dovodi do krtosti materijala. Nepovoljan utjecajna sposobnost
zavarivanja.
• KROM
Poboljšava čvrstoću, otpornost protiv korozije i habanja.
• NIKAL
Sprečava krtost kod niskih temperatura.
• MOLIBDEN
Često u kombinaciji s drugim legirajućim elementima, u konstrukcijskim čelicima
sprečava smanjenje žilavosti. Javlja se u količinama od 0,2 % do 0,5 %.
• BAKAR
Povećava otpornost na koroziju.
Utjecaj pratećih i legirajućih elemenata na osobine
čelika
• VANADIJ
Povećava otpornost prema starenju
• VOLFRAM
Povećava čvrstoću na običnoj i povišenoj temperaturi., tvrdoću i otpornost prema
habanju, uz neznatno smanjenje izduženja kod loma.
• ALUMINIJ
Služi za dezoksidaciju kod proizvodnje umirenog čelika. Veže slobodni dušik i stvara
aluminijske nitrite. Ovi spojevi stvaraju sitnozrnatu strukturu koja daje poboljšanu
žilavost, otpornost na starenje i dobru zavarljivost.
S obzirom na postotak legirajućih elemenata čelici se dijele na:
– Obični ugljični (postotak legura mali; građevinski čelici)
– Niskolegirajući (postotak legura < 5 %)
– Visokolegirajući (postotak legura > 5%)
• Čelik za konstrukcije tijekom proizvodnje i prerade doživljava niz termičkih
obrada koje mogu biti planske i neplanske.

• Neplanska - nepovoljno djeluje na konstrukciju

• Planska - žarenje, kaljenje, poboljšanje
Toplinska obrada
postupak u kojem se predmet namjerno podvrgava temperaturno-
vremenskim ciklusima kako bi se postigla željena mikrostruktura, a time i
željena svojstva (mehanička, fizička, kemijska)
Žarenje
postupak zagrijavanja i držanja čelika na određenoj temperaturi za
poboljšanje njegovih svojstava
normalizacija i uklanjanje napona

Normalizacija
žarenje iznad Ac3 linije (900 -950ºC) i
hlađenje na zraku koji ne cirkulira
Grijanjem „alfa“ željezo -> „gama“ željezo
Pri hlađenju se vraća u „alfa“ željezo
Uklanjanje napona
Vlastiti naponi koji nastaju nakon zavarivanja, valjanja ili hladnog
oblikovanja ponekad moramo razgraditi
čelik žarimo na temperaturi ispod linije Ac1 (450 -650ºC)
Ne mijenja se kristalna rešetka
Kaljenje
-postupak naglog hlađenja čelika prethodno zagrijanog iznad Ac3 linije
-hladimo vodom, zrakom ili uljem

svrha je:
povećati tvrdoću ili otpornost na habanje
povećati žilavost u kombinaciji s postupkom napuštanja
smanjiti odnos granice razvlačenja prema vlačnoj čvrstoći za poboljšanje
plastičnosti svojstava u kombinaciji s postupkom napuštanja
Kaljenje čelika je toplinska obradba koja se sastoji od ugrijavanja na temperaturu
austenitizacije i intenzivnog hlađenja (gašenja). Pri gašenju od austenita
(mikrostrukturne faze s rešetkom γ-željeza) nastaje martenzit (mikrostrukturna faza s
prostorno centriranom tetragonskom rešetkom).
UVJETI ZAKALJIVANJA ČELIKA
Postojanje transformacije ferita u austenit, (F/A). Neki visokolegirani čelici nemaju ove
trasformacije, pa se zato i ne daju zakaliti.
Čelik mora zadržavati dovoljno visok sadržaj ugljika (kako bi dovoljan broj FCC- rešetaka
primio po 1 atom ugljika pa se konvencionalno zakaljivim čelicima smatraju oni koji
sadrže ≥0,35%C).
Čelik treba ugrijati u austenitno područje (monofazno ili biofazno), jer martenzit može
nastati samo od austenita.
Austenitizirani čelik treba dovoljno brzo hladiti ("gasiti") kako bi se spriječila difuzija
ugljikovih atoma iz austenitne rešetke i omogućilo prisilno zadržavanje atoma ugljika u
novonastaloj tetragonalnoj (martenzitnoj) rešetci (preklopna trasformacija).
AUSTENITIZACIJA – uređaji i mehanizmi prijenosa topline
Uređaji za austenitizaciju:
- peć (komorna, jamska, vakumska,…)
- kupka (solna, fluidizirajuća)
- uređaji za ugrijavanje s visokom gustoćom energije (kratkotrajno ugrijavanje:
plameno, indukcijsko, LASER-skim i elektronskim snopom)
⇒ tehnički moguća brzina grijanja (oprema, instalirana snaga, medij (sredstvo),
razlika temperatura obratka i peći, masa šarže i raspored obradaka u šarži)
⇒ tehnološki dozvoljena brzina grijanja (konfiguracija oblika (V/A), kemijski sastav
i mikrostruktura materijala)
Poboljšanje
kombinacija postupka kaljenja i napuštanja
postupak napuštanja je zagrijavanje nizom kaljenja na neku temperaturu
ispod Ac1 da bi se stvorila struktura boljih mehaničkih osobina.
PLINSKE ZAŠTITNE ATMOSFERE :
AKTIVNE i INERTNE
AKTIVNE Sadrže takve plinske komponente koje bi mogle reagirati s površinom
čelika - zato treba sastav prilagoditi kemijskom sastavu čeliku i temperaturi
obrade.
INERTNE Ne mogu reagirati s površinom čelika: Ar, He, (Kr, Xe, Ne) N2
AKTIVNE PLINSKE ZAŠTITNE ATMOSFERE – pojave na površini čelikaSadrže:
H2O, CO2, CO i H2
Plinski generatori:
ugljikovodik (plinoviti: metan CH4, propan C3H8, butan C4H10 ili tekući metanol
CH3OH) + zrak ⇒ djelomično izgaranje smjese u komponente CO, CO2, H2, H2O i
prateći N2
Sastav generatorskog plina = f (vrsta ugljikovodika, omjer zrak/plin)
SINTETIČKE plinske atmosfere

sastav: (pojedinačne komponente dodaju se direktno u peć):

- N2 (tekući preko isparivača) + neki ugljikovodik (metanol, propan)
- kaljenje i/ili pougljičavanje

Važno: Plinske atmosfere koje sadrže iznad 5 % ukupno CO i H2 zapaljive su, a

mogu biti i eksplozivne pri < 750 °C (uređaj za prekid dotoka takve smjese sa
zrakom!).
Smjesa takvog plina iz peći mora se zapaliti na baklji (H2 i otrovni CO izgore u
neopasni H2O i CO2
INERTNE atmosfere

Ne mogu reagirati s površinom čelika: Ar, He, (Kr, Xe, Ne) N2

Karakteristike:
čistoća (10 ppm O2 i H2O i niže kod Cr-čelike; 1 ppm = 0,0001 % vol.),
vod. para (- 70 °C temp. rosišta) + reducent H2, mješavina:(Ar, N2) + 5, 10, 20 ili 50
%H2
Primjena:
- za kaljenje čelika
SREDSTVA ZA GAŠENJE Leidenfrost-ov fenomen
vodena otopina (NaCl ∼ 10 %, NaOH ∼ 3%)
- voda
- otopine polimera u vodi (PAG,.. 5 -25 %)
- otopine ulja s vodom
- ulja za kaljenje
Ne podlježu L.F.-
- rastopljene soli (nitriti, nitrati )
- fluidizirane kupke (korund, Al2O3 fluidiziran)
Faze: I. parni omotač II. vrenje III. konvekcije dušikom)
- inertni plinovi (N2, He, H2)
- zrak
KALJIVOST ČELIKA
(toplinska obradljivost, prikladnost materijala za kaljenje, sposobnost pretvorbe u
martenzit)
PROKALJIVOST ČELIKA
- sastav čelika (C, Me – svi, osim Co i Al)
- dimenzije predmeta
- sredstvo za gašenje
≤50%M
POPUŠTANJE
Popuštanje je postupak ugrijavanja kaljenog čelika na temperaturu ispod
temperature A1 u svrhu:
- povišenja žilavosti martenzita postignutog kaljenjem,
- sniženje vlastitih zaostalih naprezanja martenzita,
- postizanja dimenzijske postojanosti (kod visokolegiranih alatnih čelika)
POVRŠINSKO KALJENJE
Cilj: Brzo ugrijati površinski sloj do potrebne dubine (austenitizirati) i
zakaliti + niskotemperaturno popuštanje
PREDNOSTI I PRIMJENA
CEMENTIRANJE
REKRISTALIZACIJSKO ŽARENJE
Vlastiti naponi

• Mjerenje vlastitih napona je vrlo složen postupak jer nastupanjem plastičnih

deformacija više ne vrijedi Hookeov zakon.
• Izmjerena veličina relativnog izduženjaemjereno više nije proporcionalana
naponima:

• Iz tog razloga, za mjerenje vlastitih napona, potrebno je primijeniti posebne

metode.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI UZROKOVANI DJELOMIČNIM ZAGRIJAVANJEM

• Promatra se čelični lim koji se na
pojedinim mjestima zagrijava.
• Zagrijavanje čelika – izduženje i
smanjenje granice popuštanja.
• Hlađenje čelika – skraćenje i
povećanje granice popuštanja.
• Nastanak vlastitih napona opisuje se
u dvije faze:
1. Prva faza – djelomično zagrijavanje
2. Druga faza – hlađenje
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI UZROKOVANI DJELOMIČNIM ZAGRIJAVANJEM

1. Prva faza – djelomično zagrijavanje
• Zagrijani dijelovi teže izduženju, ali su
spriječeni hlađenim dijelovima.
• Hladni dijelovi se elastično deformiraju
i ponašaju kao sabijene opruge s
elastičnom silom F koje se žele vratiti u
prvobitno stanje.
• Sile F u zagrijanim dijelovima uzrokuju
plastično sabijanje (skraćivanje) jer je u
njima pala granica popuštanja, pa su
mekši od hladnih dijelova.
Vlastiti naponi
VLASTITI NAPONI UZROKOVANI DJELOMIČNIM ZAGRIJAVANJEM
2. Druga faza – hlađenje
• Zagrijani dijelovi se žele skratiti, ali su u
ohlađenom stanju prekratki.
• Granica popuštanja zagrijanih dijelova
raste i oni postaju krući.
• Plastični dio deformacije, zaostao od
ugrijanog stanja, izaziva u opruzi
(nezagrijanim dijelovima) vlačnu silu F,
budući da je zagrijavani element kraći
od polaznog stanja (ohlađeno stanje).
• U ohlađenom stanju nastaju zaostale
deformacije i vlastiti naponi.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

• Unutar materijala proces sličan prethodnom.
• U krajnjem stanju na mjestu zavarivanja (lokalno zagrijavanje) nastaju vlačni
naponi, a u ostalim dijelovima tlačni naponi.
• Zbroj sila vlak – tlak i njihovih momenata u poprečnom presjeku mora biti
jednaka nuli (vlastiti naponi su u ravnoteži).
• Pri zavarivanju lokalno nastaju vrlo visoke temperature (oko 1500°C) te naponi
skupljanja (vlačni naponi) mogu dosegnuti granicu popuštanja.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

• Kod zavarenih konstrukcija treba imati na umu:

• Deformirana zavarena konstrukcija ima neznatne vlastite napone budući da

deformacije prilikom hlađenja nisu spriječene pa ne dolazi do pojave
unutarnjih naprezanja;
• Lokalnim vrućim ravnanjem poboljšava se vanjski izgled, ali se povećavaju
vlastiti naponi jer se narušava stanje unutrašnje ravnoteže deformirane
konstrukcije.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

• Zavarivanjem dolazi do lokalnog unošenja topline u dijelove elemenata koji se
zavaruju.
• Zagrijavanjem se dio elemenata isteže, a hlađenjem steže.
• Postoji velika razlika u tome da li se može ostvariti istezanje odnosno stezanje
elemenata tijekom i nakon zavarivanja.

• Obzirom na tu činjenicu, postoje 4 slučaja:

1. Slobodno istezanje, slobodno stezanje
2. Slobodno istezanje, spriječeno stezanje
3. Spriječeno istezanje, slobodno stezanje
4. Spriječeno istezanje, spriječeno stezanje
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

1. Slobodno istezanje, slobodno stezanje

Ne postoje vlastiti naponi jer se elementi ne deformiraju

2. Slobodno istezanje, spriječeno stezanje

Zagrijavanje dva upeta elementa – omogućeno istezanje, ali nakon ostvarivanja veze
spriječeno stezanje.
Nema deformacija, ali postoje vlastiti naponi.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

3. Spriječeno istezanje, slobodno stezanje

Zagrijavanjem elementa kod kojega je spriječeno istezanje, a prilikom hlađenja je
omogućeno stezanje, element se deformira, ali ne nastaju vlastiti naponi.

4. Spriječeno istezanje, spriječeno stezanje

Zagrijavanjem elemenata nastaje tlačni napon (plastično sabijanje). Budući da je
spriječeno istezanje i stezanje, hlađenjem u elementu nastaju vlačni zastali naponi.
Posljedica ovoga je postojanje vlastitih napona bez deformacije elementa.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED ZAVARIVANJA

Razgradnja vlastitih napona:

• Žarenjem za uklanjanje napona
• Predgrijavanjem površina prije zavarivanja
• Svjesnim, parcijalnim zagrijavanjem poslije zavarivanja (uz oprez da se ne pogorša
naponsko stanje)
• Statičkim opterećenjem konstrukcije
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA

• Nakon hlađenja, u vruće valjanim profilima, dolazi do višestrukog prelaganja
napona sve do postizanja unutrašnje ravnoteže sustava – uravnotežena vlastita
naponska stanja.

Zone hlađenja nakon valjanja

Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA

• Najprije se hlade zone A (hrbat i pojas), brže nego zone B.
• Dolazi do plastičnog sabijanja zone B jer u tim zonama granica popuštanja je niža
nego u zonama A (zbog više temperature).
• Kasnije se smanjuje temperaturna razlika, zona B se hladi brže od zone A
(termički preokret), ali obje zone imaju istu konačnu čvrstoću.
• Zona B je postala prekratka – zbog zahtjeva za kontinuitetom
materijala tu nastaju vlačni naponi.
• Zadovoljenje ravnoteže unutrašnjih sila zahtijeva u zonama A
tlačne napone.
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA

• Posljedica navedenih pojava – prisutnost vlastitog naponskog stanja ̅ koje se

može izraziti relativnom veličinom:

̅ =

• - vlastiti napon
• – granica popuštanja
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA

• Raspodjela vlastitih napona po poprečnom
presjeku elementa
Vlastiti naponi

VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA

• Otpornost na temperaturu je približno jednako velika za sve vrste čelika, tako da

je i plastično sabijanje isto za sve čelike. Također, svi čelici imaju isti modul
elastičnosti E pa se može zaključiti:

• Veličina vlastitih napona ista je za različite kvalitete čelika

• Vlastiti naponi ovise u velikoj mjeri o geometriji profila i načinu hlađenja

• Vlastiti naponi imaju bitno značenje kod problematike izvijanja tlačnih elemenata
zbog mogućnosti utjecaja na njihovu deformaciju.
Vlastiti naponi
VLASTITI NAPONI USLIJED VALJANJA
• Raspodjela vlastitih napona po poprečnom presjeku elementa: