II PARCIJALA

1. Šta su to željezni materijali i navesti najvažnije grupe željeznih materijala i dati

njihove definicije. Šta je željezo?
Željezni materijali su oni materijali koji sadrže više od 50% željeza. Željezni materijali se
dijele na čelike i gvožđa.
Najvažnije grupe željeznih materijala su čelici (ugljenični, legirani), gvožđa (sivi liv, bijeli
liv, temper liv, nodularni liv).

Čelik je legura željeza, ugljika i ostalih legirajućih elemenata sa sadržajem ugljika do

2,14% (ugljenični, legirani).
Prema sadržaju ugljika čelik može bit:
- Nelegirani - ugljenični čelik (samo ugljik legirajući element)
- Niskolegirani - (sadržaj pojedinačnih elemenata je ispod 5%)
- Visokoelegirani - (sadržaj bar jednog legirajućeg elementa je iznad 5%)

Gvožđe je legura željeza, ugljika i ostalih legirajućih elemenata sa sadržajem ugljika od

2,11% do 6,67%
Gvožđe dijelimo na:
- sivi liv
- temper liv
- bijeli liv
- nodularni liv.

Željezo je čisti metal u kome je sadržaj ugljika i drugih legirajućih elemenata neznatan.

2. Šta je sirovo gvožđe, kako se dijeli i čemu služi?

Sirovo gvožđe je sirovina za proizvodnju legura željeza (čelika, livenog gvožđa)
Sirovo gvožđe se dijeli na:
Sivo sirovo gvožđe (sadrži ugljik u obliku grafita)
Bijelo sirovo gvožđe (sadrži ugljik u obliku cementita)
Specijalno sirovo gvožđe (sadrži ugljik u obliku cementita i grafita)

Sivo sirovo gvožđe se naziva sivo jer u njemu se ugljik nalazi u elementarnoj formi -
grafitu, što mu u prelomu daje sivu boju. Ono je sirovina za dobivanje sivog livenog
gvožđa.

Bijelo sirovo gvožđe se naziva bijelo jer je u njemu ugljik u obliku cementita, a cementit
je bijele boje. Bijelo sirovo gvožđe je sirovina za dobivanje čelika i bijelog livenog gvožđa.

Specijalna sirova gvožđa: Ferosilicijum, Feromangan i sl. služe za dezoksidaciju i

legiranje čelika.

3. U čemu je suštinska razlika između bijelog i sivog sirovog gvožđa?

Razlika je u tome što je kod sivog sirovog gvožđa ugljik u obliku grafita a kod bijelog
sirovog gvožđa ugljik u obliku cementita.
4. Navesti najčešće metode kojima se može povećati tvrdoća (čvrstoća) čelika.
Metode za povećavanje čvrstoće (tvrdoće čelika):
Rastvarajuce ojacavanje
Ojacavanje granicama zrna
Ojacavanje usljed transformacija
Ojacavanje dislokacijama
Ojacavanje sekundarnim fazama

5. Nabrojati osnovne, najčešće korištene postupke za proizvodnju čelika i šta

mogu biti polufabrikanti i finalni proizvodi u čeličanama?
Najčešće korišteni postupci za proizvodnju čelika su:
Siemens - Martin-ove peći

Elektro peći - dobivanje čelika ovim postupkom je skupo. Ove peći mog biti
elektorlučne i induktivne peći. U elektropećima dobivamo jako kvalitetne čelike,
ali količina čelika što mogu napraviti je mala (60-90tona na dan).

Konvertorima - ovo je noviji postupak za preradu sirovog gvožđa u čelik. Ovaj

postupak za dobivanje čelika je brz, kapacitet ovog postupka je oko 25 tona za
30-35 min. U konvertorima se pretapa sirovo gvožđe uz dodatke otpadnog
gvožđa, u toku procesa ubacuje se velika količina vazduha i dolazi do
sagorijevanja. Ovaj postupak daje dobar kvalitet sa vrlo malim procentom
nečistoća.

Vakuumskim pećima - u ovim pećima čelik se pretapa u vakuum. U ovom procesu

prerade sirovog gvožđa iz rastopljenog metala uklanjaju se svi gasovi (a gasovi
negativno utiču na kvalitet čelika) tako da ovaj čelik ima visok kvalitet.

Polufabrikati (a ujedno i finalni proizvodi) koji se proizvode u čeličanama su :

profili, šine, šipke, žice, cijevi, profilne cijevi, toplovaljani i hladno valjani tanki
limovi i trake, otkivci i odlivci.

6. Šta su glavni produkti visoke peći i čemu oni služe?

Glavni produkti visoke peći su:
Sivo sirovo gvožđe koje sadrži ugljik u obliku grafita i koristi se za dobivanje
sivog livenog gvožđa
Bijelo sirovo gvožđe koje sadrži ugljik u obliku cementita i koristi se za dobivanje
čelika i bijelog livenog gvožđa

7. Nabrojati najčešće korištene čelične polufabrikate koji se koriste u

metaloprerađivačkoj industriji.
Čelični polufabrikati koji se najčešće koriste u metaloprerađivačkoj industriji su:
profili ( I, U, T, Z),
šine (standardne, vezice),
šipke (okrugle, kvadratne),
žice (ekseri, žičabe mreže),
cijevi i pofilne cijevi,
toplovaljani i hladnovaljani tanki limovi i trake.
8. Šta su prateći a šta legirajući elementi u čeliku? Koji elementi to mogu biti? U
kojem obliku se mogu pojavljivati unutar strukture čelika? U kojem obliku se
mogu nalaziti legirajući elementi u čeliku? Naborajti i dati primjer.
Prateći elemeni su oni elementi koji su uvijek prisutni u ugljenicnim celicima, a u njegov
sastav dolaze u toku proizvodnje. Količina pratećih elemenata zavisi od polazne sirovine
(rude, goriva, topitelji) i od samog postupka dobivanja čelika. Prateći elementi su:
mangan, silicij, fosfor, sumpor, kisik.

Legirajući elementi su elementi koji se namjerno dodaju u hemijski sastav čelika da bi se

postigla zeljena struktura i osobine čelika. Legirajući elementi u čeliku silicij, mangan,
krom, nikl, volfram, molibden, vanadij, kobalt i titan.

Legirajuci elementi se mogu naci u:

Slobodnom obliku
Rastvarati u zeljezu
Graditi karbide
Graditi intermetalna jedinjenja

9. Nabrojati najčešće štetne primjese u čeliku. Kako se dijele čelici prema

sadržaju štetnih primjesa?
Najčešće štetne primjese u čeliku su fosfor, sumpor, kisik, vodik.
Fosfor izaziva plavi lom, sumpor crveni, kisik također izaziva crveni lom. Fosfor snižava
žilavost, sumpor smanjuje sposobnost, zavarivanja i žilavost, kisik može stvoriti
vlaknastu strukturu koja djeluje štetno, vodik snižava žilavost i dovodi do krtosti
materijala

Prema sadržaju sumpora čelici se dijele na:

obične,
kvalitetne,
plemenite,
visoko kvalitetne,
ultra čiste (premijum)
čelike za automate, zbog čega se čeliku usljed povećanja sadržaja MnS poveća
obradivost rezanjem u omogućava stvaranje krte i kratke strugotine (ovo je
slučaj kada se sumpor iako je štetan dodaje namjerno čeliku).

10. Kako nikl utiče na osobine čelika? Koje osobine izrazito povećava?
Nikl povećava tvrdoću, čvrstoću, granicu razvlačenja, stabilnost pri visokim
temperaturama, a smanjuje brzinu hlađenja, otpornost na habanje, sposobnost za
kovanje, sposobnost za skidanje strugotine. Nema većeg uticaja izduženje, kontrakciju,
žilavost, elasičnost, formiranje karbida i otpornost na koroziju.
11. Kako ugljik utiče na osnovne osobine čelika (sa porastom sadržaja ugljika), na
čvrstoću, tvrdoću, energiju loma, plastičnost, kritičnu brzinu hlađenja, na
prokaljivost.
Čvrstoća - izrazito povećava
Tvrdoća - izrazito povećava
Energija loma - se smanjuje
Plastičnost - se smanjuje
Kritična brzina hlađenja – se smanjuje
Prokaljivost- se povecava

12. Šta su i koji su karbidotvorni elementi u čeliku i koje vrste karbida mogu da
postoje u čeliku?
Karbidotvorni elementi su elementi koji u čelicima sa ugljikom grade karbide.
Karbidotvorni elementi su oni elementi koji se u periodnom sistemu nalaze lijevo od
željeza, a to su krom, vofram, titan, vanadij, molibden, mangan.

Karbidi se obično dijele na dvije grupe:

Karbidi legirajućih elemenata, kod kojih je odnos radijusa atoma ugljika Rc prema
radijusu atoma metala Rm manji od 0,59 tj Rc/Rm < 0,59. Opća formula ovih
karbida je Mc. Ovakve karbide stvaraju vanadij, titan, cirkonij, tantal, i to su
karbidi VC, TiC, ZrC, TaC. Ovi ne mogu rastvarati željezo.

Karbide mangana, kroma i željeza. Kod ove grupe karbida odnos Rc/Rm >0,59.
Opća formula je M3C, M23C6, i M7C3 i oni mogu rastvarati željezo.
Također u čeliku molibden i volfram stvaraju karbide tipa M2C i M6C kao posebne
karbide i karbide tipa Fe3M3C koji se nazivaju dvojni karbidi.
Kod niskolegiranih čelika ne stvaraju se posebni, već mješoviti karbidi tipa
cementit koji se naziva legirani cementit (FeMn)3C , (FeCr)3C.

13. Koliko je sadržaj ugljika u niskolegiranim čelicima?

Niskolegirani čelici su čelici sa sadržajem legirajućih elemenata manjih od 5%. Kod
niskolegiranih čelika sadržaj ugljika je od 0,0008% do 2,14%.

14. Kako sadržaj ugljika utiče na strukturu nelegirajućih čelika? Čelici ispod, sa i
preko 0,8% C.
Čelici ispod 0,8% C imaju feritno perlitnu strukturu
Čelici sa 0,8% C imaju perlitnu strukturu
Čelici iznad 0,8% C imaju perlitno cementitnu strukturu

15. Od čega zavisi struktura čelika na sobnoj temperaturi, kako se utvrđuje i kakva
može biti kod nelegiranih i kakva može biti kod visokolegiranih čelika?
Struktura celika na sobnoj temperaturi zavisi od: hemijskog sastava, brzine hladjenja
Struktura čelika na sobnoj temperaturi se utvrđuje primjenom metalografskog
ispitivanja.
Kod nelegiranih čelika struktura može biti:
Na osnovu Fe3C dijagrama, u zavisnost od sadržaja ugljika, struktura može biti:
0-0,008% C FERITNA
0,008%-0,8% C FERIT + PERLIT
0,8% C PERLITNA
0,8%-2,11% C PERLIT + CEMENTIT

Na osnovu KH dijagrama u zavisnosti brzine hlađenja struktura može biti:

Brzina hlađenja manja od donje kritične brzine hlađenja-100% ravnotežni tip
strukture (ferit, perlit, beinit)
Brzina hlađenja između donje i gornje ktirične brzine hlađenja-ravnotežni +
neravnotežni tip strukture (perlit, ferit, beinit, martenzit)
Brzina hlađenja veća od gornje kritične brzine hlađenja-100% neravnotežni tip
strukture (martenzit)

Struktura kod visokolegiranih čelika može biti:

Feritna
Austenitna
Ledeburitna

16. Šta su čelici za termičku obradu i kako se dijele?

Čelici za termičku obradu su oni čelici sa propisanim hemijskim sastavom čije finalne
osobine dobijamo termičkom obradom. Termičke obrade su kaljenje, poboljšanje,
žarenje. Termičkom obradom mijenjamo osobine i naponsko stanje.
Dijele se na:
čelici za poseban termički tretman
čelici za cementaciju
čelici za poboljšanje
čelici za površinsku termičku obradu
čelici za nitriranje

17. Šta su čelici za cementaciju i namjena? Šta je cementacija?

Čelici za cementaciju su oni čelici kod kojih se vrši proces cementacije. Cementacijom
pravimo da materijal ima jednu količinu ugljika u sredini, a drugu okolna površina.
Cementacija je termohemijski proces u kojem se površinski slojevi obogaćuju ugljikom.
Cilj cementacije je da se dobije visoka tvrdoća površinskog sloja a time i visoka
otpornost na habanje a i dobra koroziona otpornost.

Čelici za cementaciju se koriste za izradu zupčanika, radilice u motorima, mašinskih

dijelova koji su izloženi habanju, vratila, osovine.

PROF: Cementacija je proces gdje mi od termički neobradivog čelika mjenjajući

mu hemijski sastav pretvaramo ga u termički obradiv čelik i obavljamo termičku
obradu.
18. Šta su brzorezni alatni čelici najvažnije osobine i kako se dijele?
Brzorezni alatni čelici su u principu ledeburitni čelici, koji imaju ledeburitnu strukturu i
imaju visok sadržaj karbida a to im omogućava da zadržavaju dobru čvrstoću i tvrdoću
na jako visokim temperaturama.
Najvaznije osobine brzoreznih čelika su:
- Vatrootpornost: visoka tvrdoca pri crvenom zaru, tj. otpornost prema opuštanju
pri povisenim temperaturama do 600 C koje nastaju na reznom sječivu alata.
- Prokaljivost: mogu se zakaliti kroz poprecni presjek do precnika ili debljine
25mm pri hladjenju na vazduhu ili do 75mm pudem kaljenja u ulju

Prema stepenu uticaja legirajućih elemenata brzorezni čelici se dijele na: molibdenske,
volframske, kobaltne.
Molibdenski i kobaltni brzorezni čelici se odlikuju visokom otpornošću prema
habanju i relativno dobrom žilavošću. Koriste se za izradu alata izloženih
udarima u toku rada (noževi, glodači za grubu obradu, spiralne burgije).
Volframski brzorezni čelici se koriste za visoko opterećene alate pri velikim
brzinama rezanja i za grubu obradu pod najtežim uslovima.
PROF: Brzorezni alatni čelici su u principu ledeburitni čelici, koji imaju
ledeburitnu strukturu i imaju visok sadržaj karbida a to im omogućava da
zadržavaju dobru čvrstoću i tvrdoću na jako visokim temp.

PROF: Brzorezni čelici su oni kojima se može postići rezanje velikim brzinama, to
su ledeburitni čelici. Sadržaj ugljika kod brzoreznih čelika je od 0,6%-1,6%, kod
brzoreznih tvrdoća nije bazirana na martenzitu iako ga ima, ali tvrdoću daju
karbidi (to su karbidi volframa i molibdena).

19. Šta su toplootporni čelici? Šta se od njih traži i gdje se koriste, navesti primjer.
Toplootporni čelici su čelici za rad na povišenim temperaturama, upotrebljavaju se za
izradu dijelova koji su u eksploataciji izloženi visokim opterećenjima i povišenim
temperatutama u toku dužeg vremeskog perioda (lopatice, diskovi, rotori i tijela gasnih
parnih turbina i cijevi pregrejača parae, parovodi i armature parnih kotlov; ventili i
drugi dijelovi sus motora).

Od ovih čelika se zahtjeva: da ima dobra mehanička svojstva (čvrstoća, žilavost) na

povišenim temperaturama, da ima dobru čvrstoću pri dugotrajnim opterećenjima na
povišenim temperaturama, da posjeduje vatrootpornost ( da su otporni prema
hemijskom razaranju površina u atmosferi vazduha ili gasova na temperaturi višoj od
550 C)

20. Šta su nehrđajući čelici, šta im daje nehrđajuća svojstva i koji legirajući
elementi imaju glavni utjecaj na nehrđajuća svojstva? Navesti jedana
nehrđajući čelik? Koju strukturu mogu imati na sobnoj temperaturi?
Nehrđajući čelici su čelici koji se odlikuju visokom otpornošću prema koroziji. Osim
visoke otpornosti prema koroziji, ovi čelici su vatrootporni, pa se koriste za rad na
temperaturama preko 550 C.

Nehrđajući čelici su visokolegirani čelici, čija struktura sadrži najmanje 12% hroma (Cr),
ovaj sadržaj hroma im daje nehrđajuća svojstva i on mora biti najmanje 12%.
Nehrđajući čelici mogu imati strukturu:
feritnu (ovi čelici su monofazni, sastoje se samo od feritne strukture)
austenitnu (ovi imaju najveću upotrebu, i kod njih je važno da imaju što manje
ugljika)
martenzitnu (mrki martenzit, nije onaj tvrdi igličasti kao kod alatnih)

Glavni uticaj na nehrđajuća svojstva ima legirajući element hrom (Cr) koji mora biti
najmanje 12%.
Nehrđajući čelik: X6Cr13, X2Cr13, X39Cr13, X65Cr13.

Nehrđajući se korisiste za: izradu pribora za jelo, kuhinjske elemente, hirurške

instrumente.

21. Šta je osnovna razlika između lamelarnog i nodularnog liva? Koji ima bolje
osobine i zašto?
Osnovna razlika lamelarnog i nodularnog liva je u tome što kod lamelarnog liva oblik
grafita je lamelarni, a kod nodularnog je u obliku nodula (lat. kuglica).

Bolje osobina ima nodularni liv, zato što kod lamelarnog grafit u oblike lamela
predstavlja koncentratore napona, lamelarni oblik grafita je najnepovoljniji jer presjeca
metalnu masu i stoga smanjuje jačinu na kidanje i izduženje.

Bolje osobine ima nodularni jer što je grafit sitniji to su osobine bolje.
U poređenju sa lamelarnim, nodularni liv ima znatno bolju zateznu čvrstoću, plastičnost
i žilavost.

22. Šta je sivi liv, šta su njegove osnovne prednosti, a šta nedostatci u odnosu na
čelik? Gdje se koristi i od čega zavise njegove osobine?
Sivi liv je legura željeza, ugljika i ostalih legirajućih elemenata, sa sadržajem ugljika od
2,14 % do 6,67%, i kod sivog liva ugljik je u obliku grafita.

Prednosti sivog liva u odnosu na čelik:

sivi liv je znatno jeftiniji od čelika
sivi liv ima znatno bolja korozivna svojstva od čelika
sivi liv ima bolje amortizovanje vibracija ( prigušenje vibracija)
sivi liv ima nižu temperaturu topljenja ( oko 400 C nižu od čelika)
sivi liv se mnogo bolje lije u odnosu na gvožđe

Nedostatci sivog liva u odnosu na čelik:

sivi liv ima manju zateznu čvrstoću i žilavost u odnosu na čelik
sivi liv ima manje izduženje u odnosu na čelik
općenito manja plastičnost i čvrstoća pri opterećenju na zatezanje u odnosu na
čelik.

Koristi se u inžinjerskoj praksi za proizvodnju blokova motora, klipnih prstenova, za

postolja mašina, kočionih diskova, doboša.
Osobine sivog liva zavise od oblika grafita, grafit u obliku lamela ima znatno lošije
osobine od grafita u obliku nodula.

23. Kada sivi liv ima eutektičku strukturu i u kojem obliku može da se nalazi
ugljik u sivom livu?
Sivi liv ima eutektičku strukturu kada je C.E. (ugljikov ekvivalent) =4,3%.

U sivom livu ugljik može biti u obliku lamela (sivi liv), u obliku nodula (nodularni liv), i u
obliku pahuljica (temper liv).

24. Šta je temper liv, kako se dobija i kakav može biti, a šta temperovanje??
Temper liv spada u kvalitetno livno gvožđe, kod kojeg je ugljik u obliku temper grafita.
Temper liv se dobija temperovanjem (dugotrajnim žarenjem na povišenim
temperaturama radi razlaganja cementita na austenit i grafit) bijelog livnog gvožđa.
Temperovanje je dugotrajno žarenje na povišenim temperaturama radi razlaganja
cementita na austenit i grafit.

Temper liv može biti:

feritni, peritni, feritno peritni, martenzitni (zavisno od načina hlađenja)
bijeli temper liv, crni temper liv (zavisno od atmosfere u peći u toku
temperovanja).

25. Navesti po jedan primjer za: opšti konstrukcioni čelik, niskolegirani čelik,
visokolegirani čelik.
Opšti konstrukcioni čelik: S185, S235JR, S275JR
Niskolegirani čelik: 16Mo3, 16Mo5, 22Mo4
Visokolegirani čelik: X20Cr13, X39Cr13, X65Cr13

26. Nabrojati osnovne sirovine koje se koriste prilikom proizvodnje Al i osnovne

faze prilikom proizvodnje.
Osnovna sirovina za proizvodnju aluminija je boksit.
Osnovne faze prilikom proizvodnje aluminija su:
I faza, Bayerov postupak dobivanja glinice (iz boksita dobija se glinica)
II faza, redukcija glinice u aluminij elektrolizom ( iz glinice se dobije aluminij)
III faza, rafinacija

27. Kako se dijele legure aluminija i koje legure aluminija se mogu termički
očvršćavati?
Legure se dijele na:
legure za gnjecenje (AlCuMg) -duraluminij
legure za livenje (AlSi) –silumin

Alumijeve legure koje je moguće termički očvršćavati:

u prvom redu spadaju legure tipa dural (duraluminij, radi se o leguri AlCuMg)
drugu grupu legura čine avijali (zavarljive su, imaju korozivnu postojanost).
28. Kako se dijele legure aluminija prema namjeni, a kako prema termičom
tretmanu?
Prema namjeni se dijele na:
Legure za gnječenje
legure za livenje (silumin)

Prema termičkom tretmanu legure aluminija dijelimo na:

termički obradive (durali i avijali)
termički neobradive (legure sa dodatcima magnezija i mangana).

29. Šta su osnovne prednosti titana u odnosu na čelik i koja su osnovna područja
njegove primjene?
Titan je metal, mnogo lakši od čelika, ima veliku otpornost na koroziju, otpornost na
povišene temperature, nema tranzitnu temperaturu, ima znatno bolji odnos trajne
dinamičke čvrstoće prema zateznoj čvrstoći čelika.
Najčešća primjena titana je: u avio tehnici, ratnoj tehnici, brodogradnji, u hemijskim
industrijama, termoenergetici, za izradu vještačkih kukova (jer ga ljudski organizam ne
odbacuje) itd.

30. Koja su dva najvažnija područja primjene titana?

Dva najvažnija područja primjene su u avionskoj i kosmičkoj tehnici.

31. Navesti neke najvažnije karakteristike titana.

Titan je metal srebrenaste boje, male specifične težine, visoke tačke topljenja, ima veliku
otpornost na koroziju u oksidirajućim sredstvima, ima jako dobre mehaničke osobine,
otporan je na povišenu temperaturu i dobro se obrađuje.
Najčešća primjena titana je: u avio tehnici, ratnoj tehnici, brodogradnji, u hemijskim
industrijama, termoenergetici, za izradu vještačkih kukova (jer ga ljudski organizam ne
odbacuje) itd.

32. Šta su bronze? Nabrojati osnovne vrste bronzi i navesti gdje se koriste?
Pod bronzom se najčešće podrazumjeva legura bakra i kalaja.
To je dvojna ili trojna slitina sa najmanje 60% bakra, a bez cinka kao glavnog dodatnog
elementa. Bronze ime dobivaju prema glavnom dodatnom elementu.
kalajne bronze Cu-Sn,
aluminijske Cu-Al,
berilijumske Cu-Be,
olovne Cu-Pb.

33. Šta je duraluminij a šta aluminijska bronza?

Duraluminij je legura aluminija, bakra i magnezija.
Čvrstoća na lom raste s vremenom (nakon legiranja aluminija) i s temperaturom žarenja.
Iz duraluminija se mogu izgrađivati cijevi, šipke, limovi, trake, itd.

Aluminijska bronza je legura bakra i aluminija (do 11,5%). Aluminijske bronze se

odlikuju dobrim kliznim svojstvima i čvrstoćom, koja se približava vrijednostima
čvrstoće ugljeničnih čelika, zbog čega u potpunosti zamjenjuje kalajne bronze.
34. Šta su kermeti, od čega se sastoje i gdje se koriste?
To su sinterovani materijali (dobijeni metalurgijom praha) koji čine dvije vrste
komponenti; jedna je keramička, a druga metalna, koja pored ostalog djeluje kao vezivo.
Primjenjuje se kao vatrootprni i termo-postojani materijal i kao sinterovani dijelovi za
obloge kočionih papuča, za obloge spojnica, mlaznice mlaznih motora, rezne alate i dr.

35. Šta su prednosti a šta su nedostatci keramičkih materijala u odnosu na metale?

Keramički materijali imaju malu plastičnost i zilavost, tvrdi su i krti i dobri su električni i
toplotni izolatori, otporni su na habanje i koroziju te imaju visoku temperaturu topljenja.

36. Nabrojati osnovna područja primjene tehničke keramike u mašinstvu?

Tehnička keramika se u mašinstvu primjenjuje tamo gdje inače materijali otkazuju,
zatim se upotrebljavaju kad se zhtjeva posebna površinska svojstva i pogodna
visokotemperaturna dinamička svojstva.
Primjeri primjene tehničke keramike: keramički punjači, toplotne cijevi za galvanizaciju
itd.

37. Kako se dijele polimeri obzirom na ponašanje prilikom zagrijavanja i

hlađenja?
Dijele se na termoplaste i duroplaste.
Termoplastični polimeri su takvi polimeri koji se nakon zagrijavanja do
temperature iznad temperature prelaza u stakleno stanje, a radi oblikovanja u
željeni oblik, vraćaju svoje prvobitne vrijednosti tvrdoće i čvrstoće.
Duroplastični polimeri nemaju to svojstvo, već zadržavaju promjenjene
vtijednosti.

Termoplasti imaju da nakon zagrijavanja i oblikovanja zadrzavaju svoje prvobitne

osobine. Duroplasti nakon zagrijavanja i oblikovanja gube svoje prvobitne osobine.

38. Šta su polimeri, šta su njihove prednosti a šta nedostatci u odnosu na metale?
Nabrojati barem tri polimera.
Polimeri si prirodne ili vještačke materije koje se sastoje od velikih molekula sačinjenih
od povezanih serija ponovljenih jednostavnih monomera.
Struktura polimera je u općem slučaju amorfna, što znači da u okviru ovih supstanci ne
postoji neki pravilan raspored čestica koje grade polime.
Prednosti:
manja gustina
dijelove od ovih metala nije potrebno dorađivati
ne podliježu koroziji
dobri su izolatori (električni, zvučni i toplotni)
mogu biti providni i neprovidni.

Nedostatci:
slaba mehanička svojstva
slaba termička otpornost
sklonost ka starenju.
Kada se sve ponovljene osnovne jedinice u polimernom lancu sastoje od jedne vrste
monomera, polimer se naziva homopolimer.

Polimerni lanac koji se sastoji od dva ili više hemijski različitih monomernih jedinica
naziva se kopolimer.

39. Šta su kompozitni materijali i kako se dijele?

Kompozitni materijali predstavljaju kombinaciju dva ili više materijala sa različitim
fizičko-mehaničkim svojstvima u mikroskopskoj ili makroskopskoj razmjeri.
Podjela:
česticama ojačani
vlaknasto ojačani
laminatni kompozitni materijali.

Gustina vlaknasto ojačanih kompozita PC=VmPm + VvPv

Vm- zapreminski udio matrice

Vv-zapreminski udio vlakana
Pv-gustina vlakana
Pm-gustina matrice

40. Šta su vlaknima ojačani kompoziti i šta se može upotrijebiti za izradu matrice,
a šta za izradu vlakana?
Vlaknasto ojačani kompozitni materijali dobijeni su sjedinjavanjem čvrstih, krutih i krtih
vlakana sa mekom i plastičnom matricom. Matrica služi da prenosi silu sa vlakna na
vlakno, a obezbjeđuje plastičnost opterećenja. Vlaknasto ojačani kompozitni materijali
objedinjuju prednost svake komponente. Matrice mogu biti polimern, metalni i
keramicki materijali, a vlakna su kevlar, grafit, staklo, volfram, bor, molibden...
Primjer:
aerokosmonautika
brodska korita
sportska oprema
neprobojni prsluci.

41. Od čega zavise mehaničke osobine vlaknima ojačanih kompozitnih materijala?

Zavise od:
materijala
gustine
zatezne čvrstoće
modula elastičnosti
temperature topljenja.
42. Nabrojati najčešće pojavne oblike korozije kod metala? Šta je interkristalna
korozija?
Najčešći pojavni oblici korozije kod metala su:
ravnomjerna korozija
pitris korozija (rupičasta korozija)
interkristalna korozija
naponska korozija.
Interkristalna korozija je lokalizovani napad na granice zrna ili susjedna područja zrna
legure.

Dijele se na: Umirene, poluumirene i neumirene celike.

Umireni: potpuno dezoksidisani. Homogena struktura bez šupljina,ujednačena

hemijska i mehanička svojstva, boja, dinamička čvrstoća, bolja zavarljivost, bolje
se termički obrađuje, pogodan za rad na niskim temperaturama
Poluumireni: djelimično dezoksidisani-ekonomični za prozivodnju
Neumirani- mali sadržaj ugljika i silicijuma- do 0,15%. Slabijeg kvaliteta i koriste
se za izradu limova i šipki obradom hladnom deformacijom