1.

SEMINAR: SVOJSTVA I PRIMJENA ELIKA EN 50CrV4 ELIK OPCENITO: Smanjenjem udjela ugljika u sirovom zeljezu (3,5 4,5% ugljika) na 2,06%. dobivamo celik, aosim toga potrebno je smanjiti u udjele elemenata poput fosfor (P sumpor (S), silicij (Si), oksid (O2) i mangan (Mn). elik je dugotrajan, izdrljiv te ga je mogue ponovno upotrijebit. Osnovna svojstva elika ovise o kemijskom sastavu, mikrostrukturi, te stanju, obliku i dimenzijama gotovog proizvoda, a kao materijal koristi se u svim granama industrije, graevinarstvu, prometu, poljoprivredi, obrtnitvu, te ponajvie u strojarstvu i brodogradnji. Danas je doslo do napretka u podruju razvoja novih vrsta elika te na podruju metalurke proizvodnje i toplinske obradbe, veina razliitih vrsta proizvedenih elika pripada skupini specijalnih (posebnih) elika gdje pripadaju svi plemeniti, te velika veina kvalitetnih elika. Proizvodnja celika odvija se u 3 faze: 1.faza - u visoke pei ubacuje se eljezna ruda, koks i vapnenac. Na 1600C veina materijala izlaze kao plinovi ili se skupljaju kao drozga. Sirovo eljezo, na dnu pei, lijeva se u kalupe i sadri 3,5 4,25% ugljika. 2. faza u elianama se sirovom eljezu smanjuje udio ugljika, dezoksidacijom se reducira kisik. Dobiva se celik koji sadri 1,7 2,06% ugljika 3.faza obrada elika u valjaonicama gdje se iz ingote dobivaju valjni profili elika. Postupci proizvodnje elika: Bessemer Birne postupak, Siemens Martinova pe, Thomas, Linz Donawitz, Elektro pei; Dupleks postupak. TOPLINSKA OBRADOM mijenjamo mikrostrukture materijala djolavnjem temerature i tako mijenjamo njegova svojstva, a najei razlozi za toplinsku obradu elika su ovrivanje, poveanje ilavosti, poveanje duktilnosti i mogunosti preoblikovanja, smanjenje unutranjih naprezanja, priprema za obradu rezanjem. Toplinska obrada elika temelji se na eutektoidnoj reakciji raspada austenita na ferit i cementit, a raspad ovisi o postupku toplinske obradbe.Za veinu obrada austenit je najvanija mikrostruktura iz koje se nakon razliitih pretvorbi postiu mikrostrukture koje su postojane na sobnoj tem ili pri visim temp te o njima ovise svojstva elika. Toplinska se obrada obavlja: 1.prije oblikovanja komada plastinom deformacijom i odvajanjem strugotine, da bi metal omekao, 2.poslije oblikovanja komada, da bi se uklonila zaostala naprezanja, 3.zavrno, za postizanje konane vrstoe i tvrdoe proizvoda Temperature faznih prijelaza za legure eljeza kao i za isto eljezo oznaavamo sa slovom A i odgovarajuim indeksom: A1 za liniju temperature eutektoidne reakcije , A2 za Curievu temperaturu (768 C), A3 za temp prijelaza alfa u gama kristale, A4 za temperaturu prijelaza gama u delta kristale i Acm za temperaturu poetka izluivanja sekundarnog cementita. TEHNIKE TOPLINSKE OBRADE CELIKA: 1.ZARENJEM se dobivaju "meke" strukture elika, a sastoji se u zagrijavanju na temperaturi za oko 40 C iznad linije A3 ili A1 i hlaenju u pedi do sobne temperature.elici se are da im se smanji tvrdoda, pobolja obradivost, pobolja mogudnost oblikovanja u hladnom stanju, da dobiju odreenu mikrostrukturu ili mehanika svojstva, da se pripreme za kaljenje, da im se smanje ili uklone unutranja naprezanja itd. Vrste arenja: difuzijsko arenje, potpuno arenje , sferoidizacijsko arenje, arenje radi smanjenja un utarnjih naprezanja, rekristalizacijsko arenje i normalizacijsko arenje. 2.KALJENJE Kaljenje je proces kojim se elik zagrijava do temperature neto iznad kritine, a zatim se hladi brzinom veom od kritine u cilju dobivanja martenzitne strukture, a time visoke tvrdoe i otpornost na habanje. Uspjenost kaljenja elika i dobivanja zavisi o vie faktora koji mogu biti temperatura zagrijavanja, vrijeme zagrijavanja, sredina u kojoj se izvodi zagrijavanje, brzine hlaenja i prokaljivost. Kaljenje moe biti uslanoj vodi, vodi, ulju ili u zraku. 3.POPUSTANJE je toplinska obrada, kako bi se postigla odreena svojstva, najvise ilavost i duktilnost. Sastoji se od zagrijavanja na odreenu temperaturu,izotermnog dranja na toj temperaturi i ohlaivanju odredenom brzinom. Postupak se i ponovlja. Nakon kaljenja, elici imaju veliku vrstou, ali su krhki. Poputanjem se poveava ilavost a smanjuje vrstoa. 4.POBOLJSAVANJE Mehanika svojstva elika poboljavamo posebnim postupkom obinog kaljenja i putanja pri visokim temperaturama (do 860 C), Primjenjuje se kod elika za poboljanje s udjelom ugljika 0,3 0,6 %C. Najvei uinak ima toplinska obrada kod elika za poboljanje s udjelom ugljika od 0,3% do 0,6%, a dijele se na ugljine i legirane. 5.NORMALIZACIJA se sastoji od austenizacije te ohlaivanja na zraku, a time se poboljsavaju mehanicka svojstva. Previsokom temperaturom ili predugim grijanjem u austenitnom podruju kristali bi opet narasli te bi korist normalizacije propala. Pregrijani se grubozrnati elik moe ispravnom normalizacijom opet poboljati. Vrijeme dranja na temperaturi normalizacije je kratko, tek toliko da se postigne homogeni austenit 6. OTVRDNJAVANJE povrine elika je toplinska obrada kojom se poveava tvrdoa samo povrinskog sloja elika do 2 milimetra, dok jezgra materijala ostaje nepromijenjena. Time se postize poveanje tvrdoe a i poveanje otpornosti prema troenju, te zbog poveanja trajne dinamike i konstrukcijske vrstoe. 7. PRECIPITACIJSKO ovrivanje, dozrijevanje ili starenje metala je toplinska obrada gdje se ostvaruje izdvajanje fino disperzirane faze u osnovnoj strukturi metala, a obino je prilog ovrivanju nastajanjem kristala mjeanca ili legiranjem. Do precipitacijskog ovrivanja prije svega dolazi zbog prezasiene krute faze osnovne strukture metala. GREKE NASTALE TIJEKOM TOPLINSKE OBRADE ELIKA:1. Nedovoljno zagrijavanje, 2.Pregrijavanje, 3.Pregorijevanje 4.,Oksidacija i r azugljienje 5.Deformacije Promjene u mikrostrukturi prilikom toplinske obrade elika moemo podijeliti na mikrostrukture elika u ravnotenim uvjetima te mikrostruktureelika u neravnotenim uvjetima. SPECIJALNI ELICI: elike se moe podijeliti u 2 osnovne grupe ovisno o kemijskom sastavu: specijalni (posebni) i masovni elici. Specijalni elik je eljezna legura koja se svojim posebnim svojstvima razlikuje od uobiajenog masovnog elika. Posebna svojstva dobivaju se : utjecajem na kemijski sastav, proizvodnjom te preradom elika, a specijalni celik ima poboljana svojstva barem jednim od ta tri naina. Specijalni elici su uglavnom legirani s jednim ili vie elemenata. Dobivanje se najee provodi pojedinanim ili kombiniranim legiranjem sa silicijem, manganom, kromom, niklom, volframom, i dr. Glavni uvjet da bi neki od navedenih elemenata bio legirajui je da njegov maseni udio bude vii od odreene granine vrijednosti.,a ako je nizi tada je to primjesa koja je dosla nenamjerno u proizvodnji. Niskolegirani celik je onaj kojem je zbroj masenih udjela svih legirajuih elemenata prisutnih u eliku ispod 5%, a visokolegirani elik sadri ukupno 5% legirajuih elemenata. U specijalne elika mogu se ubrojiti i ugljini nelegirani elici posebnih svojst ava (npr. kvalitetni konstrukcijski elici, alatni nelegirani elici, elici za hladno oblikovanje i dr.) UTJECAJ PRATEIH I LEGIRAJUIH ELEMENATA NA STRUKTURU I SVOJSTVA ELIKA Pratei poeljni elementi u celiku su magan (Mn) i silicij (Si),a nepozeljni su fosfor, sumpor, kisik, duik i vodik. Legirajui elementi u eliku dodaju se prema potrebi, da bi se ciljano poboljala odreena svojstva elika poput kroma, nikal, molidben, vanadij, wolfram, bakar i aluminij. Za svaki element odreena je gornja granica do koje se on smatra primjesom, odnosno legirajuim elementom preko te granice. eliku se dodaju odreeni elementi kako bi se postiglo eljeno svojstvo ili kombinacija svojstava gotovog proizvoda.

ELICI ZA OPRUGE (EN 50CrV4) Celik za opruge treba postici trazenu elasticnu deformaciju pod djelovanjem radnog opterecenja. Svi elici ostvaruju jednako opruno djelovanje sto se tice elastinih deformacija koje je posljedica istog modula elastinosti (E) i modula sminosti (G) u sluaju torzijski optereenih opruga. Svaki elik imati isto opruno djelovanje dok mu je naprezanje nie od granice razvlaenja. Sto je veca granica razvlacenja i granica elasticnosti to je vece opterecenje koje opruga moze izdrzati. Veca granica moe se postii povienjem masenog udjela ugljika te legiranjem sa silicijem, manganom, kromom i vanadijem. elici za opruge koriste se za opruge automobila, odbojnici vagona, oslonci temelja strojeva. elici za opruge:imaju visoku granicu razvlaenja, nisu krhki, dinamicki izdrljivi, ilavi. POSTUPCI DOBIVANJA CELIKA ZA OPRUGE: 1.elici za opruge se toplo oblikuju u poluproizvode, a nakon zavrnog formiranja opruge ide klasino ili izotermiko poboljavanje radi postizanja optimalnih svojstava. 2.elici za opruge takoer mogu biti ovrsnuti hladnom deformacijom u hladno valjanu traku ili hladno vuenu icu. 3.Celici za opruge s korozijskom otpornost su austenitni ili martenzitni nehrajui elici. Austenitni nehrajui elici svoja opruna svojstva postiu hladnom deformacijom, a martenzitni kaljenjem i visokim poputanjem. Legirajui elementi u eliku za opruge EN 50CrV4: Ugljik( ima ga najvise ali se ne smatra legirajucim elementom),0,47 0,55%., Mangan-0,70 1,10%., Silicij 0,15 0,40%., Krom 0,80 1,20%., Vanadij0,07 0,12%. MEHANIKA SVOJSTVA ELIKA ZA OPRUGE (EN 50CrV4 elik za opruge EN 50CrV4 je po Hrvatskom standardu HRN .4830. Nakon mekog arenja elici za opruge mogu imati tvrdou 241 255 HB, te je u naem sluaju tvrdoa 235HB. Nakon toplinske obrade poboljavanja vlana vrstoa Rm iznosi izmeu 1180 N/mm i 1370 N/mm . Granica teenja (razvlaenja) Rp0,2 iznosi izmeu 880 N/mm2 i 1180N/mm2. Istezljivost ovog elika moe biti Amin= 5...6%. Primjenjuje se kao najjae napregnute opruge cestovnih vozila, spiralnih, tanjurastih opruga do promjera od 40mm.. Prokaljivost elika uobiajeno se ispituje Jominy pokusom eonog gaenja. Jominy metoda temelji se na gaenju valjkastih ispitnih epruveta nastrujavanjem plina visokog tlaka na elo epruvete, uz varijacije vrste plina, iznosa tlaka i brzine nastrujavanja, u svrhu postizanja polaganije promjene brzine ohlaivanja po visini epruvete. Za elike kaljive u vodi ili ulju ovo ispitivanje je zadovoljavajue selektivno te se za njih moe postaviti tona i pouzdana temperatura i ovisnost vremena ohlaivanja od 800 do 500 C i udaljenosti od ela Jominy epruvete.
2 2

2.SEMINAR KALJENJE Kaljenje je postupak toplinske obrade metala ciji je glavni cilj postizanje tvrde, martenzitne mikro-strukture materijala, a time se postie poveana tvrdoa, poveana otpornost na hlaenje, poveana tlana vrstoa i dinamika izdrljivost, itd. Time mijenjamo svojstva materijala i upravljamo njima, na temelju promjene strukture materijala. Kaljenje se temelji na zagrijavanju metala do temperature austenizacije, odravanju te temperature odreeno vrijeme radi odvijanja promjena i da se jezgra materijala zagrije na temperaturu povrine, te na hlaenju razliitim brzinama. Postupke kaljenja dijelimo na :1. Kaljenje itavog volumena 2. Plameno kaljenje 3.Indukcijsko kaljenje 4. Kaljenje djelominim uranjanjem 5. Kaljenje laserom 6. Kaljenje elektronskim snopom 7. Impulsno kaljenje 1.Kaljenje itavog volumena se provodi u pei za kaljenje. Potupak se pr ovodi tako da se obradak stavlja u pe i zagrijava na temperaturu austenizacije. Ugrijava se a zatim hlaenje obratka se postie vaenjem iz pei, te uranjanjem u rashladno sredstvo da bi se postiglo naglo ohlaivanje koje donosi poveanu tvrdou.Nakon kaljenja se provodi poputanje, radi vlastitih zaostalih naprezanja koja se pojavljuju unutar elika nakon kaljenja, gdje se obradak obino zagrije na temperaturu 180C 220C. 2. Plameno kaljenje se izvodi pomou plinskog plamena.Lokalno ogranieno ugrijavanje povrinskog sloja na temperaturu austenizacije se ostvaruje izgaranjem smjesa gorivih plinova a hlaenje se izvodi pomou odgovarajuih prskalica sa razliitim sredstvima a kao: voda, emulzija ulja i razliite otopine polimera. Postoje 4 razliite metode plamenog kaljenja a to su: stacionarna, rotaciona, posmina i rotaciono posmina. 3.Indukcijsko kaljenje tu se toplina predaje materijalu preko induktora koji transformira el. energiju u izmjenino magnetsko polje, preko elektromagnetskog polja koje u obratku inducira vrtlone struje te dobivamo znatne gustoe struje, sto ubrzava proces ugrijavanja. Zbog toga to je veina elika legirana i visokougljina, moe doi do nastajanja pukotina tijekom intenzivnog zagrijavanja, a to moemo izbjei upotrebom niih frekvencija struje da bi se predgrijao elik. Hlaenje se provodi kao i kod plamenog kaljenja upotrebom prskalica ali i moze i potabanjem u bazen ili kadu.Postoje metode stacionarnog, rotacionog, posminog i rotaciono posminog 4. Kaljenje elektronskim snopom se izvodi u vakuumu. Predmet se ugrijava na principu pretvorbe kinetike energije visoko ubrzanih estica na povrini obratka. Iz razloga ta se energija, moe vrlo precizno regulirati i dozirati, lako se postiu zahtijevane dubine kaljenih slojeva. 5.Impulsno kaljenjeugrijavaju se male povrine na temperaturu austenizacije pomou energetskih impulsa a ostvaraju se uz pomo visokofrekventne struje, plazme, elektronskim ili laserskim snopom. Za hlaenje se koristi sredstvo za hlaenje ovisno o materijalu. 6.Kaljenje djelominim uranjanjem je povrinsko kaljenja. Dio predmeta se uronjava u rastaljenu solnu kupku a kada se uroni u kupku jezgra predmeta ostaje relativno hladna dok se uronjeni povrinski sloj brzo ugrije. Postupak se uglavnom primjenjuje u pojedinanoj obradi i onda kada su postupci plamenog kaljenja ili indukcijskog kaljenja neprimjenjivi iz tehnolokih ili ekonomskih razloga. 7. Kaljenje laserskim snopom: koriste vrlo visoke gustoe energije od te je ekstremno brzo ugrijavanje. Kratko je trajanja postupka i zbog koritenja vrlo visokih gustoa energije, potrebne temperature austenizacije su vie za 100 C pa i vie u odnosu na klasine postupke kaljenja. postie se i visoka tvrdoa kaljenih slojeva koja je via od onih postignutim klasinim nainima kaljenja, Hlaenje se izvodi tako da se odvodi toplina u unutranjost mase predmeta, tzv. samoohlaivanjem, gdje se postiu vrlo velike brzine hlaenja Ovaj postupak kaljenja ima dvije osnovne podjele, a to su kaljenje snopom za pretaljivanje povrine i kaljenje laserskim snopom bez pretaljivanja povrine. CELIK Ck45 je srednje karbonizirani elik koji se koristi kada su potrebne vea tvrdoa i vrstoa od onih koje su zadane u poetnim uvjetima. Ekstremna tonost veliine, ravnosti i konce ntriranosti zajedno omoguuju smanjenje trenja pri visokobrzinsim procesima. Moe biti valjan, poliran, itd.Koristi se za dijelove za vozila, osovine, izolatore, radilice, klipnjae i dijelove za strojeve za graevinarstvo i za proizvodnu sjekira, noeva, ekia, itd.Fizika svojstva:Modul elastinosti: 190 200 [10^3 N/mm^2] Gustoa : 7,84 [g/cm^3] Termika provodljivost: 15,1 [W/mK] Grijanje do 650-700C, a hlaenje treba potom provoditi polako. Na taj nain e se postii maksimalna vrstoa po Brinellu od 207.Kaliti na temperaturama izmeu 820-850C, te na temperaturama od 830-860C uz gaenje pomou vode ili ulja. Temperatura vrueg formiranja se kree izmeu 1050-850C.