OBOJENI METALI

Neželjezni materijali
 Željezo apsolutno dominira
• Primjena željeznih materijala daleko je
najrasprostranjenija u strojogradnji. Svjetska proizvodnja
željeznih legura, je oko deset puta veća od proizvodnje
svih neželjeznih metala zajedno.
• Međutim, legure željeza u pravilu brže propadaju zbog
korozije od drugih metala. Izuzetak su visokolegirani
čelici i legure željeza, koji su znatno skuplji od običnih
legura željeza.
• Neželjeni metali su svi ostali metali koji uopće ne sadrže
željezo ili ga sadrže kao legirajući element. Pojedini
obojeni metali i njihove legure imaju neka svojstva
jednako izražena kao i pojedine vrste legura željeza, ali je
kod legura željeza nemoguće dostići kombinacije tih
svojstava istodobno.
 Plusevi i minusi obojenih metala
• Neka druga svojstva obojenih metala, koja
nadmašuju slična svojstva kod legura željeza, jako su
izražena, kao npr. električna vodljivost,
rastezljivost, nemagnetičnost, mala ili velika
gustoća, otpornost različitim vrstama korozije,
prigušenje zračenja i slično.
• Međutim, u kratkom vremenskom intervalu cijene
obojenih metala se na svjetskom tržištu mogu
podvostručiti ili prepoloviti. Zanimljiv je slučaj nikla
kojem cijena ponekad varira i do peterostrukog
iznosa u kratkom vremenu. Ove oscilacije cijena
utječu naravno na izbor materijala kada je moguće
provesti izbor.
• Obojeni metali predstavljaju skup vrlo različitih
metala. Česta je raspodjela po gustoći na teške i
lake obojene metale. Granica između lakih i
teških je uvjetna na gustoći od 3800[kg/m3].
• Naziv „obojeni“ dolazi najprije od bakra jer ima
karakterističnu crvenkastu boju. Ostali obojeni
metali većinom su metalno srebrnog do sivog sjaja.
 Bakar
•Bakar sa legurama je jedan od najstarijih metala koje čovjek
koristi. Kristalna rešetka bakra je površinski centrirana kubna
rešetka. Temperatura topljenja je niža nego kod željeza i iznosi
1083°C. Danas se u strojogradnji čisti bakar rijetko upotrebljava
kao konstrukcijski materijal. Najviše se koristi kao antikorozijski
materijal, u obliku cijevi i limova, ili nanesen na čeličnu podlogu.
U elektrotehnici je još nezamjenljiv za proizvodnju žica za
električne strojeve i dosta se koristi za vodiče za prijenos
električne energije. Po električnoj vodljivosti je odmah iza srebra.
•Bakar je postojan u mnogim hemijski agresivnim sredinama. Na
atmosferi se prevlači slojem karbonata zelene boje. Zagrijavanjem
na povišenim temperaturama oksidira i nastali oksidi se ljušte i
neprestano stvaraju novi.
•U galvanskom članku sa mnogim metalima je pozitivan, pa izaziva
njihovo elektrokemijsko razgrađivanje.
• Mogućnost plastične deformacije bakra je velika,
tako se mogu izvlačiti i vrlo tanke žice.
• Spaja se zavarivanjem taljenjem i lemljenjem, kako
mekim, tako i tvrdim.
• Čisti bakar se loše lijeva, jer rastopljen upija dosta
plinova, što u odljevcima ostavlja brojne šupljine.
Ovisnost svojstava bakra o temperaturi
žarenja
 Mesing (mjed)
•Legure bakra i cinka nazivaju se mesinszi. Cink ima temperaturu
topljenja od 419.5°C, isparavanja od 906°C, a kristalizira u obliku.
Najviše se koriste mjedi sa 25-44% Zn.
•Iz mjedi se izrađuju predmeti u velikim serijama obradom
odvajanjem čestica. Kod rada na automatima je povoljno da se lako
otkida čestica, pa se mjed namijenjena takvom radu naziva mjed za
automate (ili prskava mjed). Odvajanje čestice postiže se
dodavanjem male količine olova u mjed koja razbija homogenost
metala jer se ne rastvara u leguri.
•Boja mjedi postaje sve žuća s povećanim sadržajem cinka.
Pregrijavanjem mjedi može ispariti dio cinka, pa takvo mjesto
postaje crvenkasto. Slično se događa ako se cink izgubi zbog
galvanske korozije. Velike količine mjedi sa cca 30% Zn koriste se za
izradu čahura, metaka i granata.
•Mesinzi su otporni na koroziju, te su tvrđi od bakra i cinka;
mekši su od bronce, zbog čega se od nje lakše obrađuju - bolje
izvlače, valjaju i savijaju; tj. mogu se dobro tokariti, lijevati i
polirati. Ta povoljna svojstva mjedi posljedica su njezine kristalne
strukture te fine i kompaktne mikrostrukture. Različite vrste mjedi
čine značajnu skupinu legura zbog svojih dobrih mehaničkih
svojstava, lake obradivosti i lijepe boje.
•Prije su se masovno proizvodile za potrebe vojne industrije u
proizvodnji metaka– ponajviše za izradu čahura raznih kalibara; u
današnje vrijeme se najviše rabe za izradu; raznih vodovodnih
potrepština (npr. slavina), glazbenih instrumenata (žice
ponajviše), u građevinarstvu (limovi, cijevi i šipke), u strojogradnji
(za izradbu različitih dijelova strojeva - kućišta, poluge, ležišta i
sl.), brodskih vijaka i matica, za izradbu armatura (pipci, držači,
kvake na prozorima i vratima., zasuni i itd.), u obrtima za izradbu
ukrasnih predmeta (bižuterije), itd..
•Dobro je znati da na mjedenim kvakama nema bakterija, jer na
mjedi ne mogu živjeti patogeni organizmi:).
•Najpoznatija je mjed ovoga sastava: bakar 90%, cink 9,9%, željezo
0,05%, olovo 0,05%; 94% Cu, 5% Zn, maks 0,03% Pb, maks 0,05% Fe.
•Najpoznatija obojane mjedi variraju ovim sastavom >65% Cu, <35% Zn,
 Bronza
•Legura bakra i kositra je bronza u klasičnom smislu. Danas se
pod bronzom u širem smislu podrazumijeva legure bakra i
ostalih elemenata, ali bez cinka u značajnijoj količini.
•Kada se govori o bronzi misli se samo na kositrenu broncu,
međutim kada ulogu kositra preuzimaju ostali elementi, onda se
bronza naziva po njima (fosforna, berilijeva, silicijeva,
manganska, aluminijska bronca). Kositar se uglavnom proizvodi
u Maleziji i predstavlja strateški materijal.
•Svojstvena im je velika čvrstoća i tvrdoća (tvrđe su
od bakra), i maju veću otpornost na koroziju.
Lakše se tope i dobro se lijevaju, pa se rabe za izradu
različitih ventila, zupčanika, novca, ukrasnih predmeta,
skulptura, dijelova brodskih paluba i propelera, itd..
 Vrste bronze
•Značajne su bronce za valjanje (sadrže 6-9% Sn) i lijevanje (4-10% Sn).
Nekada su se koristile za lijevanje topovskih cijevi, a danas uglavnom za
ležajeve, dijelove pumpi, armaturu parnih kotlova i sl.
•Kositrena bronca (ili „prava bronca“ – jer se obično razumijeva pod općim
nazivom „bronca“) najstarija je bakrena legura, a u pravilu sadržava 80% bakra
ili više, te do 20% kositra, uz neznatne i male dodatke drugih kovina. Otporna
je na koroziju, tvrđa je od bakra i ima malen koeficijent trenja, dobro provodi
električnu struju, te ima zvonak zvučni zid na udarac.
Često je viđana i u ovom omjeru: 90,0% Cu, 6% Sn, 4,0% Zn.
Kositrena bronca se zagrije na 1200°C kada je pogodna za lijevnje u glinene
kalupe i tako se primjerice izrađuju zvona za crkve, ležajevi i sl.. :Boje tonova
zvona ovise o %-tku kositra u zvonima i obliku.
Pogodna je za kovanje, prešanje i valjanje (npr. opruge i membrane).
Za kovani novac i medalje uzima se bronca koja sadrži 2 do 6% kositra i 1%
cinka.
•Bakrova legura /bronza pod nazivom „novo srebro“ (poznata je još pod
trgovačkim nazivom „Alpaka“, bijeli bakar, argentan, itd..) dobiva se kada se
poznati sastav izrade mjeda, dio cinka zamijeni niklom (55-60% bakra, 20-
40% nikla, 20% cinka i 5 % kositra). Bijele je boje i lijepog sjaja nalik srebru,
ali znatno veće čvrstoće. Među najstarijim je metalnim materijalima
čovječanstva.
•Antikorozivna je i lako se obraduje deformacijom, te konstantno, kojemu se
otpor gotovo ne mijenja s temperaturom (tj. ima vrlo mali temperaturni
koeficijent otpora) pa se koristi za izradu reostata i u mjernoj tehnici, kovanica,
jeftinoga nakita (bižuterije), kirurških instrumenata, jedaćeg pribora,
• Olovna bronza sadržava do 35% olova koji
povećava obradivost i otpornost prema koroziji i
smanjuje otpor prema klizanju. Upotrebljava se
najčešće za ležajeve.
• Dvokomponentnoj bronci s više od 15% olova
dodaju se sastojci za povećanje čvrstoće, posebice
kositar i nikal.
 Kositar (kalaj)
•Kositar je kemijski element koji u periodnom sustavu elemenata
nosi simbol Sn. Kositar (od grč. naziva za mineral kasiterit;
kassiteros) je srebrnobijela, veoma sjajna, elastična i mekana
(tako reći plastična) kovina, niske tačke topljenja i visoka vrelišta.
Kositar je važan metal u industriji i elektrotehnici.
•Otporan je na kemikalije, a u razrijeđenim se kiselinama otapa
vrlo sporo, a u koncentriranima (dušična i klorovodična) i vrućim
lužinama brže.
U današnje vrijeme kalaj se koristi u obliku mnogobrojnih legura,
najpoznatija od kojih je mekana legura kalaja/olova za
lemljenje, koja tipično sadrži više od 60% kalaja. Još jedna
značajna primena kalaja je u protivkorozivnom oblaganju
čelika kalajom. Usled njegove niske toksičnosti, kalajisani metal
se često koristi za pakovanje hrane u konzervama, koje su
uglavnom napravljene od čelika.
 Lemljenje kalajom
• Kalaj se dugo vremena koristi za lemljenja, u obliku legura sa
olovom u kojoj kalaja ima od 5 do 70% (po težini). Kalaj
formira smjesu sa olovom koja sadrži 63% kalaja i 37%
olova.
• Takvi lemovi se prvenstveno koriste za lemljenje cijevi ili
električnih sklopova.
• Legura kalaja i olova ima nisku temperaturu topljenja, npr. pri
60% kalaja ta temperatura iznosi oko 180 °C.
• Od kako je od 1. jula 2006. godine na snagu stupila direktiva
EU o zbrinjavanju elektronskog i električkog otpada, korištenje
olova u ovakvim legurama je značajno smanjeno.
• Zamjena olova ima dosta prepreka, uključujući višu tačku
topljenja i stvaranje dlačica od kalaja što može izazvati
probleme.
• Kalajna kuga se također može javiti u bezolovnim lemovima,
što dovodi do gubitka spoja između lemljenih površina.
Međutim, već su pronađene brojne zamjenske legure, ali i
dalje ostaje problem stabilnosti spoja.
 Kalajisanje
• Kalaj se vrlo dobro spaja sa željezom i koristi se za
prevlačenje olova, cinka, čelika i drugih metala tankim
slojem poboljšavajući njihovu otpornost na koroziju.
• Kalajisani čelični kontejneri su se dosta koristili za
čuvanje hrane u prehrambenoj industriji, što
predstavlja veliki dio svjetske potražnje za metalnim
kalajem.
• Limenke obložene kalajem za čuvanje hrane prvi put su
proizvedene u Londonu 1812. godine i danas takve
posude nazivaju "kalajnim konzervama" (tin cans).
• Velike količine kalaja upotrebljavaju se za izradu legura:
bronze (legura sa bakrom), tipografskog metala (sa
antimonom i olovom), britanija metala (sa antimonom
i bakrom), a koristi se i za izradu pribora za jelo i za
klizne ležajeve.
 Olovo
•Olovo ima nisku tačku topljnja od 327°C i površinski
centriranu kubnu rešetku. Odlično se plastično deformira i
podnosi uzastopne deformacije, jer mu je temperatura
rekristalizacije niska.
•Na zraku se prevlači slojem olovnog oksida, PbO2, a u vodi
slojem karbonata, PbCO3 uslijed djelovanja ugljične
kiseline. Otporan je na mnoge korozivne sredine. Odlično
apsorbira jonizirajuća zračenja.
•Visoka specifična težina je korisna gdje se u malom
volumenu treba smjestiti velika masa. Olovo je otrovan
metal ako se unosi u tijelo dodirom ili otopljeno u hrani.
•Čisto olovo ili s primjesama koristi se za izradu sanitarnih
cijevi, za oblaganje spremnika različitih kiselina, za brtve i
zaštitu podzemnih kablova, za platiranje čelika za
postizanje otpornosti atmosferskoj koroziji, za punjenje
projektila i slično. Velike količine olova troše se za izradu
OLOVO
 Cink i legure
• Tehnički cink doseže čvrstoću od 350 MPa. Kristalizira u
heksagonsko gusto pakiranoj rešetki. Skrutište je na
419.5°C. Sa željezom stvara intermetalni tvrdi spoj. U
galvanskom nizu negativniji je od željeza, tako da u
dodiru željezo-cink u elektrolitu dolazi do rastvaranja
cinka, koji time štiti željezo.
• Cink se koristi za nanošenje antikorozivnih prevlaka na
čeliku galvanskim načinom, umakanjem u talinu ili
naštrcavanjem, te kao dodatak bojama. Upotrebljava se
za anode - protektore čelika u morskoj vodi i vlažnim
sredinama. Često se anode legiraju i aluminijem. U
građevinarstvu se koristi u obliku pocinčanih limova za
izradu građevinske limarije. Na površini se prevlači
slojem cinkovog oksida, koji na povišenim
temperaturama postaje bijela skrama.
• Veliku primjenu imaju legure cinka za izradu
precizno lijevanih dijelova koji ne zahtijevaju
daljnju obradu (legira se aluminijem i bakrom).
• Cink ima veliku primjenu kao legirni element u
legurama bakra i aluminija, gdje obara talište, ali
povećava čvrstoću stvaranjem intermetalnih
spojeva.
 Nikl i legure
Tačka topljenja nikla je 1450°C i kristalizira u površinski
centriranu kubnu rešetku. Ispod 360°C je slabo
magnetičan. Čvrstoća gnječenog nikla ide do 850 MPa, a
rastezljivost do 40%. Zadržava čvrstoću i na 400°C, otporan
na oksidaciju i koroziju u brojnim agresivnim sredinama.
• U čistom obliku koristi se za platiranje čelika tanjim,
antikorozivnim slojevima, zatim za galvansko
nanošenje ukrasnih i antikorozivnih prevlaka. Veliku
primjenu nikal ima u svojim legurama i kao legirni
element u legiranim željezima.
• Nikal u legiranom željezu povećava otpornost koroziji,
u većoj količini onemogućava transformaciju austenita
u ferit, tako da na sobnoj temperaturi ostane stabilna
austenitna faza.
• Zajedno sa kromom tvori nekoliko grupa nehrđajućih
čelika, od kojih je čelik s homogenom austenitnom
fazom nemagnetičan. Sa željezom tvori zamjenski
mješanac.
• Legure nikal-bakar nazivaju se moneli, sadrže do 30%
Cu. Vrlo su otporne na koroziju u morskoj vodi i zbog
prisutnosti bakra sprečavaju obraštanje brodskog
trupa. Dobro se zavaruju i deformiraju. Čvrstoća
doseže do 900 [Mpa] uz dobru rastezljivost. Svijetle su
boje.
Ni - Nikl
• Volfram je metal najvišeg tališta od svih metala i legura
(3400°C). Ova osobina omogućava primjenu čistog
volframa za žarne niti u žaruljama i elektrode za
elektrolučno zavarivanje.
• Kao legirni element koristi se u alatnim čelicima.
Volframov karbid, WC, je najtvrđi karbid i uspješno
zamjenjuje dijamant u mnogim primjenama.
• Na povišenim temperaturama volfram jako oksidira,
pa ga treba štiti od kisika inertnim ili neutralnim
plinovima
• Molibden je otporan na oksidaciju i koristi se za izradu
dijelova električnih prekidača, zatim za nosače žarnih
tijela. Tali se na 2630°C. Važan je legirni element u
čeliku za povišenje čvrstoće, žilavosti, otpornosti
puzanju i koroziji.
 Plemeniti metali
• Plemeniti metali, srebro, zlato, platina, rodij, iridij,
imaju zajedničko svojstvo: visoku cijenu i pojedinačna
izuzetna fizikalna ili kemijska svojstva. Osim za nakit,
ukrase i novac, koriste se za izradu instrumenata,
lemova, katalizatora.
• Srebro je najjeftiniji plemeniti metal, odličan je vodič
električne energije i izuzetno otporno na neke vrlo
agresivne sredine.
• Srebrne presvlake nanose se za postizanje
reflektirajućih ploha i za ukrašavanje posuđa. Na zraku
u kojem ima sumporovodika dobiva crnu presvlaku
sulfida. Srebro se koristi kao dodatak u lemovima i za
izradu nakita i novca, te u zubarstvu za popunjavanje
šupljina u zubima.
 Zlato
• Zlato je vrlo mekani metal, korišten od davnine za izradu
nakita, posuđa i novca. Talište mu je na 1064,76°C. Praktički ne
korodira. Nalazi se samorodan u obliku grumenja, zrna, pijeska.
• U tehnici ima vrlo važnih primjena, u izradi mjernih
instrumenata, u električnim kontaktima koji ne mijenjaju
otpor (nema oksidacije), nanošenju zlatnih reflektirajućih
prevlaka na staklima (čime se bitno smanjuje apsorpcija
sunčevog zračenja u zgradama i troškovi klimatizacije).
• Koristi se u zubarstvu za izradu proteza te za izradu umjetničkih
predmeta. Zlato se legira bakrom radi povećanja čvrstoće. S
obzirom na specifičnu primjenu i vrijednost, promet zlata je
pod državnom kontrolom.
• Finoća zlata se još uvijek mjeri u izvansustavnim,
tradicionalnim jedinicama, karatima. Dvadesetčetiri karatno z.
predstavlja čisto zlato.
 Aluminij i legure
• Aluminij je metal koji se u mašinstvu troši odmah
poslije čelika. Godišnja proizvodnja u razdoblju od 2000
do 2004. g. bila je oko 40 milijuna tona.
• Cijene aluminija dosta osciliraju zavisno od cijena
energije. Dobiva se procesom elektrolize rastaljenih soli
fluora, klora i aluminijevog oksida (glinice). Kisik iz
glinice odlazi na ugljenu anodu (koja tijekom elektrolize
odgara), a rastaljeni aluminij ostaje na dnu posude,
koja je ujedno i katoda. Nakupljeni aluminij se
periodički odlijeva iz kade i šalje na preradu.
• Glinica se dobiva iz boksitne rudače koja sadrži dosta
silicija i željeza redukcijom pomoću natrijeve lužine.
•Čisti aluminij ima talište na 660°C, kristalizira u
plošno centriranoj kubnoj rešetki i nema modifikacija
rešetke. Gustoća je 2700 kg/m3. Dobar je vodič
električne struje. Legira se s nekoliko grupa legirnih
elemenata i tvori niz legura specifičnih svojstava.
Cijena mu je obično nekoliko puta veća nego
ugljičnom čeliku. Moguće ga je reciklirati
pretaljivanjem otpadnog aluminija, ali se tada
dobivaju legure niže čistoće. Neotrovan je i
primjenjuje se za izradu posuđa i spremanje i
konzerviranje hrane.
 Magnezij i legure
• Magnazij je ultralaki metal. Koristi se u legurama s
dodatkom aluminija i cinka. Kristalizira u heksagonskoj
gusto pakiranoj rešetki, talište mu je blisko talištu
aluminija.
• Iz magnezija se izrađuju lake konstrukcije vozila i
motora, posebice za sportske svrhe i avionsku
industriju. Čisti magnezijev prah koristi se u pirotehnici i
metalurgiji za dezoksidaciju.
• Magnezij burno izgara na zraku ako se upali, tako da je
potrebna posebna zaštita kod lijevanja i zavarivanja, a
kod mašin. obrade prilikom hlađenja čestice i reza.
Požar se gasi suhim pijeskom i prahom za gašenje. Voda
se ne smije koristiti.