1.

BRONZA

Bronza je legura bakra sa elementima: kositrom, aluminijem, silicijem, olovom,
barilijem, manganom.Uosnovi broza se primjenjuje tamo gdje se trai cvrstoca elika
i antikorozivna otpornost bakra.
Kositrena, a naziva se jos i fosforna bronza, ima 2-10% Sn u vuenim i valjanim
materijalima, dok u ljevanim moe biti i do 25% (zvona) uz dodatak cinka i olova.
Poveanjem postotka kositra naglo raste tvrdoa i vrstoa, a opada sposobnost
obradivost deformacijiama.
Kositrena bronza se moze podijeliti u dvije glavne grupe i to:
- legure koje se obrauju gnjeenjem u trake i icu za opruge svih vrsta, naroito u
elektrotehnici, za spojke, za vreteno za ventile, membrane itd. i
- legure koje se lijevaju u leaje i upotrebljavaju za ostale potrebe u masinogradnji.
Aluminijska bronza su legure na bazi bakar-aluminij, kojima se esto dodaju manje
koliine eljeza, nikla ili mangana. Aluminijska bronza sadri do 9% Al. Legure sa
sadrajem od 10 do 15% Al i s drugim dodacima imaju visoku otpornost prema
atmosferskoj i hemijskoj koroziji. Al-bronza se upotrebljava i za izradu nakita, novca i
sl. Ljevaka bronza slui za izradu puznih prenosa, zupanika, klizaa, armature,
ventila i sl.
Silicijska bronza sadri od 1,5 do 35% silicij, Zn 1,5%, 1,5% Mn, 1,5% Sn,
1,5% Fe i 1,5% Ni. Na toplo se obrauje dobro, hladnom obradom postaje vrlo tvrda.
Odlina mehanika i antikorozivna svojstva i dobra zavarljivost omoguuje siroku
primjenu Si-bronze za posude pod pritiskom, ventile, cijevi, vijke, osovine, propelere,
opruge itd.
Berilijska bronza je legura bakra i berilija u kojoj se berilij kree od 2 do 2,3%.
Ohladili se brzo Be-bakar (sa 2%) u vodi, dobije se prezasiena kruta otopina koja je
mekana i lako obradljiva na sobnoj temperaturi. Zagrije li se ova bronza na
300-320
o
C, prezasiena kruta otopina berilija se izluuje u veoma tvrde kristale koji
su gusto rasporeeni izmeu ostalih kristalnih zrna, zbog ega ova struktura postaje
veoma tvrada i krhka u roku od 1 do 3 sata. Upotrebljava se za opruge, membrane,
elektrokontakte, dijelove pumpi, dijelove topova, elektrode za otporno zavarivanje itd.
Manganska bronza sadri obino od 10 do 25% Mn, jo i Al ili Ni, pa se dobiva
lijepa svijetla boja legure, dobra vrstoa i tvrdoa. Interesantna je bronza sastava:
65% Cu, 25% Mn, 10% Al, koja se ponaa kao stalni magnet.

2. ZAVARIVANJE BRONZE

Zavarivanje bronze lake je i uspijenije od zavarivanja bakra ali ipak se i u ovom
zavarivanju susree sa nizom potekoa koje onemoguuju sasvim zadovoljavajuce
rezultat.



Te potekoe su openito:
- bronza je za zavarivanja veoma sklona oksidaciji, a oksidi ukljuujui negativno
utjeu na mehanika i hemijska svojstva;
- nije mogue potpuno izbjei porozitet;
- opasnost je od pucanja na visim temperaturama dosta velika, jer bronza na visim
temperaturama gubi vrstou;
- opasnost pucanja znatno se poveava u upetim spojevima, jer za stezanja zagrijani
spoj ne moze izdrati unutranje vlane napone.
Bez obzira da li se radi o elektrolunom ili plinskom zavarivanju, predmet je potrebno
prije zavarivanja predgrijati i lagano ohladiti poslije zavarivanja.
Priprema spoja je ista kao u bakra i mjedi, s tim sto se otvor kuta na lijebu neto
poveava (70 90
o
).
Dobre rezultate daje elektroluno zavarivanje pod zatitom argona.
Elektrootporno zavarivanje uspijeva dobro, izuzev u zavarivanju bronze s malim
sadrajem kositra, kao i u zavarivanju veim sadrajem olova.
U plinskom zavarivanju tehnika rada je neto drugaija nego u zavarivanju ostalih
metala. Zavarivanje je slino lemljenju, jer se kod grijanja ne tali osnovni materijal,
nego se upravo u momentu ''orosavanja'' povrsine spoja dodaje dodatni materijal,
koji redovio mora biti slinog ili istog sastava kao i osnovni materijal uz dodatak
dezoksidanta.
Dezoksidanti su isti kao i za zavraivanje mjedi.
Plamen zavarivanja je neutralan

Plinsko zavarivanje bronze

Podruje primjene zavarivanja kositrene bronze preteno je kod brodskih
pogonskih vijaka, ventilski sjedala, sisaljki i sl. Zatim u zavarivanju zupanika i
leajeva.
Plamen je neutralan, protok acetilena od 12 do 150 litara po milimetru debljine
materijala.
Mjesto zavarivanja polomljenog komada ili komada sa pukotinama treba ilijebiti.
Pukotinu treba ograniiti da se iri buenjem na krajevima.
Dodatni materijal je istog sastava kao i bronza, uz dodatak fosfora od 0,01 do 0,2% i
nesto vie kositra (1-2%) od sastava osnovnog materijala, tako da se nadoknadi
gubitak kositra uslijed izgaranja.
U sluaju da se nezna hemijski sastav bronze zavaruje se odljevke mjednim
sipkama. U tom sluaju radi se vie o lemljenju nego o zavarivanju.
ipke, lijeb i okolinu lijeba treba premazati talilom.
U zavarivanju silicijske bronze dodatni materijal je najee sipka od silicijske bronze,
sastava: 1 - 4% Si, 0 1,25% Mn, 0 2% Zn, 0 - 2,5% Fe. Ostatak je Cu. U ove
bronze, za razliku od kositrene, u zavarivanju osnovni materijal se mora potpuno
rastaliti. Zavarivanje se vrsi ulijevo.
U zavrivanju aluminijske bronze poseban problem je aluminjski oksid koji u tankom
sloju prekriva povrsini dijelova koje se zavaruju. Talilo za zavarivanje aluminijske
bronze je smjesa kriolita i natrij-fluorida pomijean sa vodom. Njime se prije
zavarivanja premazuje cijela duina ipke i rubovi zlijebova spoja.
Dodatni materijal za zavarivanje aluminijske bronze su lijevane ipke istog sastava
kao osnovni materijal s dodatkom od 0,5 do 1% fosfora za dezoksidaciju ili ica od
mjedi sa dodatkom silicija. Temperatura taljenja je priblino 890
o
C. Predgrijavanje je
obavezno na oko 550
o
C, najvie 650
o
C, uz polagano podizanje temperature.
Ostalo je sve isto kao i pri zavarivanju ostalih bronzi.

Elektroluno zavarivanje bronze

Za elektroluno zavarivanje bronze u principu se upotrebljavaju istosmjerna struja
i plus pol na elektrodi. Elektrode su obloene. Elektrini luk treba drati to kraim.
Priprema spoja je kao u svih legura bakra s veim otvorom kuta (70 90
o
), s tim da
se izbjegavaju ostri zavretci. Sljaku treba brizljivo oistiti na svakom sloju, jer svaki
ostatak ljake ini ukljuinu u zavaru.
Elektroluno zavarivanje kositrene bronze ubraja se u najbolje postupke za
zavarivanje ove slitine. Dodatni materijal su obloene elektrode od kositrene slitine, s
neto povienim kositrom radi njegova izgaranja. Predgrijavati treba na 200
o
C.
elimo li postii kvalitetan zavar, treba nakon zavarivanja komad odrati na 500
o
C i
naglo hladiti.
U zavarivanju silicijske bronze dodatni materijal su obloene elektrode od silicjske
bronze. U zavarivanje ove bronze, za razliku od zavarivanja kositrene bronze, treba
paziti na slijedee:
- ovaj materijal se ne predgrijava,
- u zavarivanju treba paziti da se jako ne zagrije (isto kao u sivog liva),
- zavaruju se kratki varci koji se ekiaju,
- prije otkivanja treba oistit sljaku da ne ulazi u zavar,
- temperatura zagrijavanja za zavarivanje ne smije biti visoka (70
o
C kao u sivog liva).
Elektroluno zavarivanje aluminijske bronze primjenjuje se vrlo uspijeno. Prije
zavarivanja komadi se polagano predgrijavaju u pei na temperaturu id 200
o
C.
Dodatni je materijal:
- elektroda od Al-bronze sa 8% Al, sa 1% Fe pogodna za zavarivanje ploa i limova,
- elektroda od Al-bronze sa 9-10% Al i 3-5% Fe za zavarivanje odljevaka,
- elektrode od Al-bronze sa 10-11% Al i 3-5% Fe za navarivanje leaja,
- elektrode od Al-bronze sa 11-12% Al i 3-5% Fe za navarivanje leaja,
- elektrode od Al-bronze sa 12-13% Al i 3-5% Fe za navarivanje vrlo tvrdih povrina.
Struja je istosmjerna, plus pol. Elektrini luk je normalne duine. Korijenski zavar
treba lijebiti. Nakon zavarivanja treba izvriti toplinsku obradu zagrijavanjem
komada na 550-620
o
C u trajanju jednog sata za svaki 25mm debljine, zatim naglo
ohladiti mlazom komprimiranog zraka.




Zavarivanje bronze pod zatitom plina TIG i MIG-postupkom

U principu sve vrste bronze se dobro zavaruju elektrolunim pod zastitom plina
argona. Upotreba talila nije potrebna. TIG-postupak ima prednost s obzirom na iri
izbor dodatnog materijala.
Dodatni materijal je kao u plinskom zavarivanju. Priprema za zavarivanje je kao
unaprijed opisanim zavarivanjima mjedi i bronze. Potrebno je predgrijavanje u TIG-
postupku 300
o
C, a u MIG-postupku 200
o
C. Ostalo je sve kao u elektrolunom
zavarivanju

Zavarivanje bronze ugljenom elektrodom

Ovim postupkom se u principu mogu dobro zavariti sve vrste bronze. Struja je
izmjenina, elektroda na minus polu. Talila su ista kao i u plinskom zavarivaju
bronze. Dodatni materijal je isti kao u plinskom zavarivanju. Za zavarivanje Al-bronze
preporuuje se da se kao dodatni materijal uzme obloene elektrode navedene u
elektrolunom zavarivanju. Predgrijavanje je takoe potrebno kao to je opisano u
elektrolunom zavarivanju. Priprema za zavarivanje ista je kao u ostalih zavarivanja
bakarnih legura. U zavarivanju elektrodom treba paziti na slijedee specifinosti:
- elektrini luk treba biti sto nizi radi ogranienja djelovanja topline na sto manju
povrinu,
- pretjerana koliina dovedene topline i njeno irenje na vee zone siguran je uzrok
pukotina na toplo,
- zavarivanje treba vriti u vodoravnom poloaju jer je najkvalitetnije (iako je mogue i
u drugim poloajima ),
- elektrini luk treba drati tako da je usmjeren to vie na talini, a manje na osnovni
materijal, jer se tako izbjegava pretjerana penetracija i zagrijavanje,
- u uspostavljanju elektricnog luka, da bi se sprijecilo direktno udaranje na povrsinu
osnovnog materijala u lijebu, postavlja se ipka dodatnog materijala u lijeb,
- da bi s sprijeile pukotine koje su skoro neminove, treba zavretak to vie odebljati
prekidanjem luka na tren i ponovo nekoliko puta uspostavljnjem i prekidanjem uz
dodatak dodatnog materijala.


Elektrootporno zavarivanje bronze

S obzirom da je u svih vrsta bronze elektrina i toplinska vodljivost znatno nia
nego u bakra, mogue je sve vrste bronze dobro zavariti elektrootporno. Utroak
elektrine energije openito nije znatno vei nego u zavarivanju elika. Zavareni
spojevi su manje vrstoe nego u ostalih postupaka zavarivanja.