Olovo, cink, kalaj i

njihove legure
 Olovo
Olovo je hemijski element koji u periodnom sistemu
elemenata nosi simbol Pb, atomski (redni) broj mu je 82,
a atomska masa mu iznosi 207.2
 Osobine olova
Olovo je srebrnoplav do modrikastosiv sjajan metal, na svježem
prerezu vrlo sjajan, stajanjem na zraku potamni zbog stvaranja
zaštitonoga sloja oksida i karbonata. Mekano je i teško (gustoća
11,35 g/cm3), niska tališta (327,5°C), a mehanički slabo. S
usporedbi s drugim metalima, slab je vodič topline i
elektriciteta. Kovko je i rastegljivo, pa se može deformirat i
rukama i rezati nožem zbog mekanosti, lako se savija i valja u
tanke folije, limove, izvlači u žice i ekstrudira u cijevi.
Olovo ostavlja taman trag na papiru. Korozijski je vrlo
postojano (otporno na koroziju), otporno je
prema kloru, sumporovu dioksidu i sumporovodiku.
 Dobijanje olova
Dobovi se iz primarnih ruda, przenjem galenita, pri cemu
sulfid prelazi u oksid, koji se koksom reducira do
metala.Po drugom postupku galenit se przi samo
djelimicno, a nastala smjesa olovnog oksida, sulfida i
sulfata tali se bez prisustva zraka, pri cemu sulfid reducira
oksid i sulfat do metala. Takodjer se dobiva i iz
sekundarnih sirovina, reciklazom ovlonih akumulatora,
otpadaka valjanog olova i olovnih slitina. U prvom i
drugom procesu, sirovo olovo se rafinira oksidacijom i
taljenjem ili elektroliticki.
 Upotreba olova
 Najvecu primjenu ima u proizvodnji akumulatora, vrlo dobro zaustavlja
(upija) rendgenske alfa, beta i gama zrake, pa se od olova izradjuju zastitne
radioloske obloge, oklopi, blokovi, rukavice kao i zastita od radijacije,
prvenstveno od vrlo prodornog gama nuklearnog zracenja tj. X- zrake. U
hemijskoj industriji sluzi za prevlacenje reakcijskih posuda, za oblaganje
komora u proizvodnji sumporne kiseline, spremnika za nagrizajuce
hemikalije, cijevi i uredjaja otpornih prema sumpornoj kiselini, takodjer i za
proizvodnju raznih hemijskih spremnika korozivnih plinova, spremnika za
radioaktivne tvari i sl... Olovo se od davnina koristilo za izradu ukrasnih
predmeta i lijevanje kipova.
 Trovanje olovom
Trovanju olovom izloženi su radnici u naftnoj industriji, rudnicima, ljevaonicama, u proizvodnji
olovnih akumulatora, boja, keramike i stakla, jer dolaze u dodir s prašinom i parama koje sadrže
olovo i njegove spojeve.
Olovo i njegovi spojevi otrovni su ako se unesu u organizam, a naročito olovo zbog svog
kumulativnog efekta. Olovo se kompleksno veže na okso-skupine enzima i tako ometa gotovo sve
korake sinteze hemoglobina i metabolizam porfirina, sprječava djelovanje adenozin-trifosfataze
odgovorne za proizvodnju atanične energije, ometa i sintezu bjelančevina i vrlo štetno djeluje na
središnji i periferni živčani sustav, izazivajući poremećaje (naročito kod djece), krvi i mozga:
0-10% izaziva smetnje u protoku krvi,
10-25% nastaju ozbiljne poteškoće u mozgu i krvi,
25-50% može dovesti do pada u nesvijest ili čak može nastupiti smrt.
Sistemski je otrov i ima razna štetna djelovanja, a na krvotvorni sustav (koštana srž) može
izazvati anemiju i leukemiju.
Kumulativni je otrov jer se nakuplja u kostima, a znaci trovanja udisanjem para, dimova ili
prašina su: umor, glavobolja, zatvor, bolovi u kostima i mišićima.
Olovo se iz organizma ne može izlučiti spontano, već se u njem nagomilava. Zato otrovanje mogu
uzrokovati i količine olova manje od dopuštenih, ako je izloženost izvoru trovanja dugotrajna.
 Cink
Cink je kemijski element koji u periodnom sistemu
elemenata nosi simbol Zn, atomski (redni) broj mu je 30,
a atomska masa mu iznosi 65,409.
 Osobine cinka
Cinke je hemijski element 12. grupe periodnoga sistema
elemenata, plavkastobijela sjajna boja. Pri sobnoj je temperaturi
krhak i lomljiv. Na temperaturi 100 - 150 °C omeksa i postane
rastezljiv, pa se lako kuje, valja u tanke ploce i izvlaci u zicu. Iznad
200 °C postaje ponovo krhak i mrvi se u prah. Burno reagira s
metalnim oksidima, a s kisikom i dusikom stvara velik broj
kompleksnih spojeva.
Amfoteran je, otapa se u kiselinama i jakim luzinama, pa tvori soli.
Ne korodira i na zraku je prilicno stabilan, jer se na zraku prevlaci
zaštitnim slojem oksida ili karbonata, koji ga stiti od
daljnje oksidacije i cine ga vrlo otpornim na utjecaj vlage,
neutralnih i slabo lužnatih otopina. Dobar je vodic elektricne struje.
 Dobijanje cinka
U prirodi se nalazi u elementarnom stanju. Najcesce se
dobiva iz sulfidne rude sfalerita, te iz industrijskih
cincanih otpadaka (cinkovi pepeli).Rude se prije prerade
kontcentriraju flotacijo i redukcijskom oksidacijom, a
potom slojedi suhi postupak ili mokri tj. elektroliza.
Dobiveni cinkov oksid reducira se koksom i mufolnim
pecima. Dobiveni cink se nalazi u tecnom stanju.
Oneciscen je drugim metalima pa zbog toga ide dalje na
frakcionu destilaciju. Najveci proizvodjaci cinka su:
Kanada, Australija, Kina, Peru, Meksiko i Kazahstan.
 Upotreba cinka
Najvise se primjenjuje od svih obojenih metala koristi se
za izradu limova, cijevi, zica, dijelova motornih vozila,
strojeva, kucanskih aparata, takdjer koristi se i u
brodogradnji, u pirotehnici itd...
 Legure cinka
Siroko koristena legura koja sadrzi cink je mesing, koja
sadrzi bakar legiran sa cinkom u kolicini od 3% do 45%
cinka, u zavisnosti od nacin i svrhe upotrebe mesinga.
 Mesing je opcenito snazniji i duktilniji od bakra i ima
mnogo vecu otpornost prema koroziji.
 Kalaj
Kalaj je hemijski element koji se oznacava sa simbolom
Sn i ima atomski broj 50. U periodnom siste,u nalazi se u
5. preiodi i 4. grupi. Spada u teske metale. Ima srebreno-
bijelu boju i metalni sjaj, izrazito je mekan. U poredjenju
sa drugim metalima ima veoma nisko taliste.
 Dobijanje kalaja
Primarna nalazista kalaja obuhvataju nalazista unutar greisena,
hidrometalnih zica i rijetkih skranova i VHMS. Posto je industrijski
najvazniji mineral kalaja kasiterit jedan vrlo stabilan i tezak mineral,
veci dio proizvodnje kalaja dolazi iz sekundarnih pjeskovitih
nalazista. U nekim primarnim nalazistima moguce je pronaci sulfidni
mineral stanit koji takodjer ima odredjeni znacaj u proizvodnji kalaja.
U primarnim nalazistima kalaja zajedno s njim se mogu pojaviti
arsen, volfram, bizmut, srebro, cink, bakar i litij. Za dobijanje
metalnog kalaja, ruda se najprije usitni, te se obogacuje razlicitim
postupcima. Da bi se odvojile necistoce iz kalaja on se zagrijaba
iznad tacke topljenja te se s njim otope i necistoce.
 Proizvodi od kalaja
Na temparaturi nizoj od 13°C metalna modifikacija
prelazi polagano u nemetalnu sivu, praskastu
modifikaciju, a pri -40°C naglo prelazi u sivi prah. Zbog te
pojave koristeno posudje postaje s vremenom
neupotrebljivo.
 Legure kalaja
U programu lem kalaja imaju legure sledecih oznaka:

- S Sn20- za prevlake i spajanje metala

- S Sn25 i S Sn30- za masinsko lemljenje
- S Sn33i S Sn35 – za lemljenje razmazivanjem 
- S Sn40- za lemljenje olova i olovnih kablova 
- S Sn50- za opste svrhe 
- S Sn60- za fino lemljenje
- S Sn75- za prevlake metalima