Oeeee

Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015.
VARIJANTA A
Prezime i ime: Broj indeksa:
Profesorov prvi postulat: “Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.“
1. Dva pločasta kondenzatora C1 i C2 istih dimenzija S=110 cm2 i d=0,1 cm spojena su paralelno i priključena na izvor
istosmjernog napona U=100 V. Pri procesu nabijanja kondenzatora izvor daje naboj Q=29,205 nC. C1 je vazdušni
kondenzator, a kondenzator C2 je ispunjen dielektrikom relativne dielektrične propustljivosti εr2. Odrediti εr2.
A εr2=1 B εr2=2 C εr2=3 D εr2=4
E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

(2 boda)
Rješenje:
S S S
Kapacitet paralelne veze navedenih kondenzatora C1 i C2 je Cekv = C1 + C2 = ε 0 + ε 0 ⋅ ε r 2 = ε 0 ( ε r 2 + 1) (1). Kako je
d d d
paralelna veza kondenzatora spojena na izvor istosmjernog napona U koji pri procesu nabijanja daje naboj Q važi
Q
Cekv = (2). Izjednačavanjem jednačina (1) i (2), dobije se relativna dielektrična konstanta drugog dielektrika
U
Q⋅d 29, 205 ⋅10−9 C ⋅1 ⋅10−3 m
εr2 = −1 = − 1 = 3 − 1 = 2 (3). NAPOMENA: ε r 2 je bezdimenzionalna pozitivna
U ⋅ ε0 ⋅ S F
100V ⋅ 8,85 ⋅10−12 ⋅110 ⋅10−4 m2
m
 C ⋅m 
veličina  = 1 .
V ⋅ F ⋅ m 
2. Koliki će biti ekvivalentni kapacitet između tačaka A i B (slika 2.1), ako je prekidač P2 zatvoren, a prekidači P1, P3 i P4
otvoreni?
C C
A CAB=2C/3 B CAB=C P3
P1
A C C B
C CAB=C/3 D CAB=3C/2
P2
C C P4
Slika 2.1
(2 boda)
Rješenje:
Ako je prekidač P2 zatvoren, a prekidači P1, P3 i P4 otvoreni, tada će ekvivalnetni kapacitet između tačaka A i B biti
formiran od dva kondenzatora kapaciteta C vezana paralelno (srednji lijevi i donji lijevi kondenzator), koji su serijski
vezani sa kondenzatorom kapaciteta C (srednji desni kondenzator). Vrijednost ekvivalentnog kapaciteta će biti
C ⋅ 2C 2C
Cekv = = (1) gdje je 2C kapacitet paralelne veze dva kondenzatora kapaciteta C .
C + 2C 3
1
Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015. VARIJANTA A
3. U mreži prema slici 3.1 nalazi se kondenzator varijabilnog kapaciteta C2. Kolika će biti procentualna promjena energije
na C1=C ako kondenzatoru C2 promijenimo kapacitet s iznosa C2=C na C2=2C.
A Energija se smanji za 56,25%. B Energija se poveća za 43,75 %.
C Energija se poveća za 56,25%. D Energija se smanji za 43,75%.
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

E
Slika 3.1
(2 boda)
Rješenje:
C1 ⋅ C2 C
1) Kada je kapacitet kondenzatora C2 = C , kapacitet grane sa kondenzatorima C1 , C2 je C12 = = (1’), paralelne
C1 + C2 2
3C
⋅C
C 3C 3C
veze kondenzatora C1 , C2 , C je C12 p = C + = (2’), ukupni ekvivalentni kapacitet Cekv = 2 = (3’). Količina
2 2 3C 5
+C
2
naboja koja se akumulira na ekvivalentnoj vezi kondenzatora je identična kao naboj akumuliran na prvom kondenzatoru C
3CU
(do izvora), odnosno naboju na paralelnoj vezi kondenzatora, tj. Quk = QC ,1 = QC12 p = Cekv ⋅ U = (4’). Za naboj QC12 p
5
važi QC12 p = Q1 + QC (5’) zbog paralelne veze. Naboj Q1 na kondenzatoru C1 se dobije iz jednakosti napona za paralelnu
Q1 QC12 p − Q1 Q QC12 p − Q1 QC12 p CU
vezu kondenzatora U p = = (6’). Računanjem slijedi 1 = odnosno Q1 = = (7’).
C12 C C C 3 5
2
2
Q12 1  CU  CU 2
Energija na kondenzatoru C1 je We1 = =   = (8’).
2C1 2C  5  50
C1 ⋅ C2 2C
2) Kada je kapacitet kondenzatora C2 = 2C , analogno kao u prvom slučaju imamo: C12′ = = (1’’),
C1 + C2 3
5C
⋅C
2C 5C 5C 5CU
C12′ p = C + = ′ = 3
(2’’), Cekv = (3’’), Quk′ = QC′ ,1 = QC′ 12 p = Cekv
′ ⋅U = (4’’), QC′ 12 p = Q1′ + QC′ (5’)
3 3 5C 8 8
+C
3
Q ′ QC′ 12 p − Q1′ Q1′ QC′ 12 p − Q1′ 2QC′ 12 p CU
U ′p = 1 = (6’’), = , Q1′ = = (7’’). Energija na kondenzatoru C1 je
C12′ C 2C C 5 4
3
Q1′2
2
1  CU  CU 2
We 2 = =   = (8’’).
2C1 2C  4  32
We 2 − We1  We 2  50 18
Promjena energije je ∆We = = − 1 = −1 = = 0,5625 (9), odnosno u procentima se povećala za
We1  We1  32 32
∆We ( % ) = 56, 25% (10).
2
4. Dielektrik između ploča kondenzatora čine dva sloja čije su relativne dielektrične konstante εr1=2 i εr2=8 (slika 4.1).
Kondenzator je priključen na napon U=10 kV. Koliki je napon u slojevima dielektrika, ako su debljine slojeva jednake
( d1 = d 2 ) .
ε r1 ε r 2
A U1=8 kV, U2=2 kV B U1=6 kV, U2=4 kV
C U1=2 kV, U2=8 kV D U1=4 kV, U2=6 kV
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan ds11 ds22

E odgovor je:
Slika 4.1
(2 boda)
Rješenje:
I način: Za napone u slojevima dielektrika važi U = U1 + U 2 = E1 ⋅ d1 + E2 ⋅ d 2 (1). Na razdvojnoj površi između dielektrika
važi granični uslov za normalne komponente dielektričnog pomjeraja D1n = D2 n (2), a kako je električno polje usmjereno
D1n = D1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 U1 E1 d1 ε r 2 d1
okomito na ploče kondenzatora (3). Odnos napona = ⋅ = ⋅ = 4 (4), pa iz (1) slijedi
D2 n = D2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 U 2 E2 d 2 ε r 1 d 2
U1 = 8 [ kV ] , U 2 = 2 [ kV ] (5).
II način: Pločasti kondenzatori sa različitim dielektricima su spojeni serijski (imaju iste količine naelektrisanja) pa važi:
S
Q1 = C1 ⋅ U1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ U1
d1 U ε d U1 = 8 [ kV ]
(1), Q1 = Q2 (2), 1 = r 2 ⋅ 1 = 4 (3), U = U1 + U 2 (4), (5).
S U 2 ε r1 d 2 U 2 = 2 [ kV ]
Q2 = C2 ⋅ U 2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ U 2
d2
5. Na razdvojnoj površi dva homogena, linearna i izotropna dielektrika, relativnih dielektričnih konstanti εr1 i εr2, linije
električnog polja u prvom dielektriku zaklapaju ugao α1 u odnosu na normalu povučenu na dodirnu ravan dielektrika
(slika 5.1). Poznate su vrijednosti: ε0 = 8,85·10-12 F/m, εr1 = 3, εr2 = 5, α1 = 10° i E1 = 500 V/m.
5.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u drugom dielektriku (slika 5.1).
A E2=107,936 (V/m) B E2=407,936 (V/m) ε r1 ε r 2
C E2=207,936 (V/m) D E2=307,936 (V/m) α1

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan
E1
E odgovor je: Slika 5.1.
(1 bod)
5.2. Odrediti intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku (slika 5.1).
A D2=2,363· 10-8 (C/m2) B D2=3,363· 10-8 (C/m2) C D2=1,363· 10-8 (C/m2) D D2=4,363· 10-8 (C/m2)
(1 bod)
3
Rješenje:
Ugao između vektora električnog polja u drugom dielektriku i normale na razdvojnu površ označimo sa β .Granični uslovi
D1n = D2 n
na razdvojnoj površini između dva dielektrika su: (1), koji se transformišu u
E1t = E2t
ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 ⋅ cos α = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 ⋅ cos β tgα tgβ ε 5
(2). Iz (2) slijedi = (3), tgβ = tgα r 2 = tg10° ⋅ = 0, 293 ⇒ β = 16,38° (4).
E1 ⋅ sin α = E2 ⋅ sin β ε r1 εr2 ε r1 3
sin α V sin10° V
Intenzitet električnog polja u drugom dielektriku je E2 = E1 ⋅ = 500 ⋅ = 307,936 (5). Intenzitet vektora
sin β m sin16,38° m
F V C
dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku je D2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 = 8,85 ⋅10−12 ⋅ 3 ⋅ 307,936 = 1,363 ⋅10 −8 2 (6).
m m m
6. Date su tačke u XoY ravni kao na slici 6.1. Sredina je vazduh.
6.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u tački presjeka dijagonala romba, ukoliko se u tački B nalazi
naboj Q , a u tački C naboj −Q .
Q Q
A E= 8 B E= 10
3πε 0 a 2
πε 0 a 2
Q Q a a y
C E= 10 D E= 10
3πε 0 a 2
4πε 0 a 2
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan a x

E odgovor je:
Slika 6.1.
(2 boda)
Rješenje:
Sa slike se može primijetiti da stranice romba i kraća dijagonala d2 formiraju jednakostranični trougao, pa je ugao kod vrha
A jednak 60°. Iz geometrije je poznato da dijagonale romba polove jedna drugu, da su simetrale uglova i da se sijeku pod
uglom 90°.
I način: Vektori električnog polja u presjeku dijagonala romba koje formiraju naboji Q i –Q respektivno su:
−Q −Q 1 −4Q  3 1 
⋅ ( cos 30° ⋅ i + sin 30° ⋅ j ) =
1 1
E1 = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ ⋅ ⋅ i + ⋅ j 
4πε 0  d1  2 4πε 0  a 3  2 4πε 0 3a 2  2 2 
2  
   2  (1)
 
E2 =
1 Q
4πε 0  d 2  2
⋅ r02 =
1
⋅
Q
4πε 0  a 2
( )
⋅ cos 60° ⋅ ( −i ) + sin 60° ⋅ j =
1 4Q
⋅
1
⋅ − ⋅i +
4πε 0 a 2  2 2
3
⋅ j 

 2   
  2
1 4Q  3 1 1 4Q  1 3
E = E1 + E2 = ⋅ ⋅ − − ⋅i + ⋅ − + ⋅ j
4πε 0 a 2  3 ⋅ 2 2  4πε 0 a 2  3 ⋅ 2 2 
Vektor električnog polja u presjeku dijagonala je: (2).
1 4Q  3 +3 −1 + 3 3 
E= ⋅ ⋅ − ⋅i + ⋅ j 
4πε 0 a 2  6 6 
Intenzitet vektora električnog polja u presjeku dijagonala je:
2 2
1
4Q  3 + 3   −1 + 3 3  1 4Q 1 Q
E= E = ⋅ 2 ⋅  −  +   = ⋅ 2 ⋅ ⋅ 9 + 6 3 + 3 + 27 − 6 3 + 1 = 10 (3).
4πε 0 a  6   6  4πε 0 a 6 3πε 0 a 2
4
II način: Vektori električnog polja u presjeku dijagonala romba koje formiraju naboji Q i –Q respektivno su:
1 −Q 1 −4Q 1 Q 1 4Q
E1 = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ r01 , E2 = ⋅ r02 = ⋅ ⋅ r02 (1). Pošto su vektori E1 , E2 ortogonalni
4πε 0  d1  2 4πε 0 3a 2 4πε 0  d 2  2 4πε 0 a 2
2  2 
   
(presjek dijagonala pod uglom 90°) intenzitet vektora
2 2
2 2  −4Q   4Q  Q 1 Q
E = E = E1 + E2 = E1 + E2 =  2 
+ 2 
= +1 = 10 (2).
 4πε 0 ⋅ 3a   4πε 0 a  πε 0a
2
9 3πε 0 a 2
6.2. Odrediti Kulonovu silu na naboj q (slika 6.1) koji se nalazi u tački C, ukoliko se u tački A nalazi naboj −Q , a u
tački B naboj Q. Poznato je: q = 5 nC , Q = 5µC , a = 5cm , ε 0 = 8,85 ⋅10 −12 F / m .
A F = (14,55i − 32, 46 j ) mN B F = ( 8,99i + 22,85 j ) µ N C F = ( 4,55i + 32, 46 j ) mN D F = (18,99i + 62,85 j ) mN

(2 boda)
Rješenje:
Vektor Kulonove sile na naboj q (tačka C) se dobije sabiranjem vektora pojedinačnih Kulonovih sila koje djeluju na naboj
q od strane naboja –Q (tačka A) i Q (tačka B).
1 −Q ⋅ q −Q ⋅ q −Q ⋅ q  3 1 
⋅ ( cos 30° ⋅ i + sin 30° ⋅ j ) = k ⋅
1
F−Q ,q = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ ⋅ i + ⋅ j 
4πε 0 d12
(
4πε 0 a 3 2
) 3a 2  2 2 
(1)
1 Q⋅q 1 Q⋅q Q⋅q 1  
⋅ ( cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ j ) = k ⋅ 2 ⋅  ⋅ i +
3
FQ , q = ⋅ r02 = ⋅ ⋅ j 
4πε 0 a 2 4πε 0 a 2 a 2 2 
Q⋅q  3 1 Q⋅q  1 3
Fq = F− Q , q + FQ , q = k ⋅ ⋅  − +  ⋅ i + k ⋅ 2 ⋅  − + ⋅ j
2
a  6 2 a  6 2  (2).
Fq ≈ 18,99 ⋅ i + 62,85 ⋅ j [ mN ]
6.3. Odrediti rad koji se izvrši pri pomjeranju naboja q iz presjeka dijagonala u tačku C, ukoliko se u tački A nalazi
naboj Q , a u tački D naboj −Q . Vrijednosti podataka su iste kao u zadatku 6.2.
A A = 1,9 mJ B A = −1,9 mJ C A = 2, 6 mJ D A = −2, 6 mJ
(2 boda)
Rješenje:
Rad koji se izvrši pri premještanju naboja q iz tačke presjeka dijagonala (tačka T) u tačku C je: Aq = q ⋅ (VT − VC ) (1), gdje
je q naboj koji se premješta, a VT , VC potencijali tačaka T i C redom. Potencijale tačaka T i C računamo na osnovu naboja
Q (tačka A) i –Q (tačka D) i referentnu tačku nultog potencijala uzetu u beskonačnosti:
Q −Q 2kQ  1  Q −Q kQ  1 
VT = k ⋅ + k ⋅ = ⋅ − 1 ;VC = k ⋅ + k ⋅ = ⋅ − 1 (2).
d1 a a  3  d1 a a  3 
2 2
Rad pri pomjeranju naboja q od tačke T do tačke C iznosi:
Nm2
9 ⋅109 2 ⋅ 5 ⋅10−6 C
kQ  1   1 
Aq = q ⋅ (VT − VC ) = q ⋅ − 1 = 5 ⋅10−9 C ⋅ C ⋅ − 1 = 1,9 [ mJ ] (3).
a  3  5 ⋅10−2 m  3 
NAPOMENA: Ako se izabere da je referentna tačka na konačnoj udaljenosti od traženih tačaka potencijali tačaka
će se promijeniti, ali ne i napon između njih, pa će vrijednost rada ostati nepromijenjena.
5
7. Naelektrisanje je ravnomjerno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a , sa zapreminskom gustinom naelektrisanja

ρ0 = konst. kao na slici 7.1. Odrediti elektrostatsku energiju u dijelu prostora omeđenog datom sferom i sferom
koncentričnom datoj sferi, koja ima poluprečnik 2a . Sfera se nalazi u homogenom, linearnom, izotropnom dielektriku
ukupne dielektrične konstante ε.
ρ02 ⋅ a5 ⋅ π 2 ρ 02 ⋅ a 5 ⋅ π
A W= B W=
9ε 9ε
ρ0
ρ 2 ⋅ a5 ⋅ π ρ 2 ⋅ a5 ⋅ π a
C W= 0 D W= 0
3ε 6ε
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan 2a
E odgovor je:
Slika 7.1
(2 boda)
Rješenje:
Elektrostatska energija u nekom dijelu prostora V će biti izračunata pomoću formule
1 1 1 2 1
We = ∫ E ⋅ D ⋅ dV = ∫ E ⋅ ε E ⋅ dV = ε ∫ E dV = ε ∫ E 2 dV (1). U zadatku se traži energija u prostoru omeđenom sa
V 2 V 2 2 V 2 V
dvije koncentrične sfere poluprečnika a i 2a, pa je prvo potrebno izračunati intenzitet električnog polja u tom prostoru
∑Q k
∫ E ⋅ dS =
k
putem Gaussovog zakona (2) (dielektrik je linearan, homogen i izotropan) za zatvorenu površ u obliku
S
ε
sfere poluprečnika r koncentrično postavljenu sa sferema poluprečnika a i 2a a ≤ r ≤ 2a . Električno polje je usmjereno
radijalno od centra sfere i konstantno na proizvoljnoj udaljenosti r od centra sfere. Vektori električnog polja i vektor površi
su kolinearni pa lijeva strana jednačine Gaussovog zakona postaje: ∫ E ⋅ dS = E ⋅ S = E ⋅ 4π r 2 (3). Količina naboja
S
akumulirana u zatvorenoj površi poluprečnika r je ∑ Q = ∫ ρ ⋅ dV

k
k (4) gdje je V zapremina u kojoj postoji naelektrisanje.
V
4
Naelektrisanje je prostorno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a pa je ∑Q = ∫ ρ
k
k 0 ⋅ dV = ρ 0 ⋅ a 3π (5). Uvrštavanjem
3
V
4
ρ0 ⋅ a 3π ρ a 3
(3) i (5) u (2) dobije se električno polje u traženoj oblasti E ( r ) = 3 = 0 2 (6). Elektrostatska energija je
4r 2πε 3ε r
2
 ρ a3  1 4 ρ 2 a 6π dr 2 ρ 2 a 6π 2 ρ 2 a 6π  1 1  ρ0 a π
2a 2a 2a 2 5
1 1  1
We = ε ∫ E 2 dV = ε ∫  0 2  4r 2π dr = ε ⋅ 0 2 ⋅ ∫ 2 = 0 ⋅−  = 0  − +  = (7).
2 V 2 a  3ε r  2 9ε a r
9ε  ra 9ε  2a a  9ε
6
8. Osnovni oblik Gausove teoreme u diferencijalnom obliku za proizvoljan linearni, homogeni, izotropni dielektrik je:
ρ ρ ρ
A div E = B div E = ρ ⋅ ε C div E = D rot E =
ε0 ε ε0
E Niti jedan od prethodno ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:
(1 bod)
9. Ako je tačka P tačka nultog potencijala, onda se potencijal tačke C, u odnosu na tačku P, računa kao
P P C C
A V (C ) = ∫ E × d l B V (C ) = ∫ E ⋅ d l C V (C ) = ∫ E ⋅ d l D V (C ) = ∫ E × d l
C C P P
(1 bod)
GRUPA A
Popunjava Popunjava
student student
Upisati tačan Broj Ostvareni Upisati tačan Broj Ostvareni
Zadatak Zadatak
odgovor bodova broj bodova odgovor bodova broj bodova
1. B 2 6.2. D 2
2. A 2 6.3. B 2
3. C 2 7. A 2
4. A 2 8. C 1
5.1. D 1 9. B 1
5.2. C 1
UKUPNO
6.1. C 2
7
Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015. VARIJANTA B
1. Date su tačke u XoY ravni kao na slici 1.1. Sredina je vazduh.
1.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u tački presjeka dijagonala romba, ukoliko se u tački B nalazi
naboj Q , a u tački C naboj −Q .
Q Q
A E= 10 B E= 8
3πε 0 a 2 3πε 0 a 2
Q Q a a y
C E= 10 D E= 10
4πε 0 a 2
πε 0 a 2
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan a x
E odgovor je:
Slika 1.1.
(2 boda)
Rješenje:
Sa slike se može primijetiti da stranice romba i kraća dijagonala d2 formiraju jednakostranični trougao, pa je ugao kod vrha
A jednak 60°. Iz geometrije je poznato da dijagonale romba polove jedna drugu, da su simetrale uglova i da se sijeku pod
uglom 90°.
I način: Vektori električnog polja u presjeku dijagonala romba koje formiraju naboji Q i –Q respektivno su:
−Q −Q 1 −4Q  3 1 
2 (
⋅ cos 30° ⋅ i + sin 30° ⋅ j ) =
1 1
E1 = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ 2 ⋅  ⋅ i + ⋅ j 
4πε 0  d1  2
4πε 0  a 3  4πε 0 3a  2 2 
2  
   2  (1)
1 4Q  1 3 
E2 =
1 Q
4πε 0  d 2  2
⋅ r02 =
1
⋅
Q
4πε 0  a 2
( )
⋅ cos 60° ⋅ ( −i ) + sin 60° ⋅ j = ⋅ ⋅ − ⋅i +
4πε 0 a 2  2 2
⋅ j 

 2   
   
2
1 4Q  3 1 1 4Q  1 3
E = E1 + E2 = ⋅ 2 ⋅  − −  ⋅ i + ⋅ 2  − + ⋅ j
4πε 0 a  3 ⋅ 2 2  4πε 0 a  3 ⋅ 2 2 
Vektor električnog polja u presjeku dijagonala je: (2).
1 4Q  3 +3 −1 + 3 3 
E= ⋅ ⋅ − ⋅i + ⋅ j 
4πε 0 a 2  6 6 
Intenzitet vektora električnog polja u presjeku dijagonala je:
2 2
1 4Q  3 + 3   −1 + 3 3  1 4Q 1 Q
E= E = ⋅ ⋅  −  +   = ⋅ 2 ⋅ ⋅ 9 + 6 3 + 3 + 27 − 6 3 + 1 = 10 (3).
4πε 0 a2  6   6  4πε 0 a 6 3πε 0a
2
II način: Vektori električnog polja u presjeku dijagonala romba koje formiraju naboji Q i –Q respektivno su:
1 −Q 1 −4Q 1 Q 1 4Q
E1 = ⋅ r01 = ⋅ 2 ⋅ r01 , E2 = ⋅ r02 = ⋅ ⋅ r02 (1). Pošto su vektori E1 , E2 ortogonalni
4πε 0  d1  2
4πε 0 3a 4πε 0  d 2  2
4πε 0 a 2
2  2 
   
(presjek dijagonala pod uglom 90°) intenzitet vektora
2 2
2 2  −4Q   4Q  Q 1 Q
E = E = E1 + E2 = E1 + E2 =  2 
+ 2 
= +1 = 10 (2).
 4πε 0 ⋅ 3a   4πε 0 a  πε 0 a 2 9 3πε 0 a 2
1
1.2. Odrediti Kulonovu silu na naboj q (slika 1.1) koji se nalazi u tački C, ukoliko se u tački A nalazi naboj −Q , a u
tački B naboj Q. Poznato je: q = 5 nC , Q = 5µC , a = 5cm , ε 0 = 8,85 ⋅10 −12 F / m .
A F = ( 4,55i + 32, 46 j ) mN B F = ( 8,99i + 22,85 j ) µ N C F = (14,55i − 32, 46 j ) mN D F = (18,99i + 62,85 j ) mN

(2 boda)
Rješenje:
Vektor Kulonove sile na naboj q (tačka C) se dobije sabiranjem vektora pojedinačnih Kulonovih sila koje djeluju na naboj
q od strane naboja –Q (tačka A) i Q (tačka B).
1 −Q ⋅ q −Q ⋅ q −Q ⋅ q  3 1 
2 (
⋅ cos 30° ⋅ i + sin 30° ⋅ j ) = k ⋅
1
F−Q ,q = ⋅ r01 = ⋅ ⋅  ⋅ i + ⋅ j 
4πε 0 d1
(
4πε 0 a 3
)
2 2
3a  2 2 
(1)
1 Q⋅q 1 Q⋅q Q⋅q 1  
⋅ ( cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ j ) = k ⋅ 2 ⋅  ⋅ i +
3
FQ , q = ⋅ r02 = ⋅ ⋅ j 
4πε 0 a 2 4πε 0 a 2 a 2 2 
Q⋅q  3 1 Q⋅q  1 3
Fq = F− Q , q + FQ , q = k ⋅ ⋅− + ⋅i + k ⋅ 2 ⋅− +  ⋅ j
2
a   6 2  a  6 2
  (2).
Fq ≈ 18,99 ⋅ i + 62,85 ⋅ j [ mN ]
1.3. Odrediti rad koji se izvrši pri pomjeranju naboja q iz presjeka dijagonala u tačku C, ukoliko se u tački A nalazi
naboj Q , a u tački D naboj −Q . Vrijednosti podataka su iste kao u zadatku 1.2.
A A = −1,9 mJ B A = −2, 6 mJ C A = 1,9 mJ D A = 2, 6 mJ
(2 boda)
Rješenje:
Rad koji se izvrši pri premještanju naboja q iz tačke presjeka dijagonala (tačka T) u tačku C je: Aq = q ⋅ (VT − VC ) (1), gdje
je q naboj koji se premješta, a VT , VC potencijali tačaka T i C redom. Potencijale tačaka T i C računamo na osnovu naboja
Q (tačka A) i –Q (tačka D) i referentnu tačku nultog potencijala uzetu u beskonačnosti:
Q −Q 2kQ  1  Q −Q kQ  1 
VT = k ⋅ + k ⋅ = ⋅ − 1 ;VC = k ⋅ + k ⋅ = ⋅ − 1 (2).
d1 a a  3  d1 a a  3 
2 2
Rad pri pomjeranju naboja q od tačke T do tačke C iznosi:
Nm2
9 ⋅109 2 ⋅ 5 ⋅10−6 C
kQ  1   1 
Aq = q ⋅ (VT − VC ) = q ⋅ − 1 = 5 ⋅10−9 C ⋅ C ⋅ − 1 = 1,9 [ mJ ] (3).
a  3  5 ⋅10−2 m  3 
2
2. Dielektrik između ploča kondenzatora čine dva sloja čije su relativne dielektrične konstante εr1=2 i εr2=8 (slika 2.1).
Kondenzator je priključen na napon U=10 kV. Koliki je napon u slojevima dielektrika, ako su debljine slojeva jednake
( d1 = d 2 ) .
ε r1 ε r 2
A U1=2 kV, U2=8 kV B U1=4 kV, U2=6 kV
C U1=8 kV, U2=2 kV D U1=6 kV, U2=4 kV

E odgovor je:
Slika 2.1
(2 boda)
Rješenje:
D1n = D1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 U1 E1 d1 ε r 2 d1
okomito na ploče kondenzatora (3). Odnos napona = ⋅ = ⋅ = 4 (4), pa iz (1) slijedi
D2 n = D2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 U 2 E2 d 2 ε r 1 d 2
U1 = 8 [ kV ] , U 2 = 2 [ kV ] (5).
S
Q1 = C1 ⋅ U1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ U1
d1 U ε d U1 = 8 [ kV ]
(1), Q1 = Q2 (2), 1 = r 2 ⋅ 1 = 4 (3), U = U1 + U 2 (4), (5).
S U 2 ε r1 d 2 U 2 = 2 [ kV ]
Q2 = C2 ⋅ U 2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ U 2
d2
3. Osnovni oblik Gausove teoreme u diferencijalnom obliku za proizvoljan linearni, homogeni, izotropni dielektrik je:
ρ ρ ρ
A rot E = B div E = C div E = ρ ⋅ ε D div E =
ε0 ε0 ε
(1 bod)
4. Dva pločasta kondenzatora C1 i C2 istih dimenzija S=110 cm2 i d=0,1 cm spojena su paralelno i priključena na izvor
istosmjernog napona U=100 V. Pri procesu nabijanja kondenzatora izvor daje naboj Q=29,205 nC. C1 je vazdušni
A εr2=4 B εr2=3 C εr2=2 D εr2=1

(2 boda)
Rješenje:
S S S
+ ε 0 ⋅ ε r 2 = ε 0 ( ε r 2 + 1) (1). Kako je
Kapacitet paralelne veze navedenih kondenzatora C1 i C2 je Cekv = C1 + C2 = ε 0
d d d
paralelna veza kondenzatora spojena na izvor istosmjernog napona U koji pri procesu nabijanja daje naboj Q važi
Q
Cekv = (2). Izjednačavanjem jednačina (1) i (2), dobije se relativna dielektrična konstanta drugog dielektrika
U
3
Q⋅d 29, 205 ⋅10−9 C ⋅1 ⋅10−3 m

εr2 = −1 = − 1 = 3 − 1 = 2 (3). NAPOMENA: ε r 2 je bezdimenzionalna pozitivna
U ⋅ ε0 ⋅ S F
100V ⋅ 8,85 ⋅10−12 ⋅110 ⋅10−4 m2
m
 C ⋅m 
veličina  = 1 .
V ⋅ F ⋅ m 

koncentričnom datoj sferi, koja ima poluprečnik 2a . Sfera se nalazi u homogenom, linearnom, izotropnom dielektriku
ukupne dielektrične konstante ε.
ρ02 ⋅ a5 ⋅ π ρ02 ⋅ a5 ⋅ π
A W= B W=
6ε 9ε
ρ0
ρ 2 ⋅ a5 ⋅ π 2ρ 2 ⋅ a5 ⋅ π a
C W= 0 D W= 0
3ε 9ε
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan 2a
E odgovor je:
Slika 5.1
(2 boda)
Rješenje:
1 1 1 2 1
We = ∫ E ⋅ D ⋅ dV = ∫ E ⋅ ε E ⋅ dV = ε ∫ E dV = ε ∫ E dV (1). U zadatku se traži energija u prostoru omeđenom sa
2
V 2 V 2 2 V 2 V
dvije koncentrične sfere poluprečnika a i 2a, pa je prvo potrebno izračunati intenzitet električnog polja u tom prostoru
∑Q k
∫ E ⋅ dS =
k
S
ε
sfere poluprečnika r koncentrično postavljenu sa sferema poluprečnika a i 2a a ≤ r ≤ 2a . Električno polje je usmjereno
S

k
V
4
Naelektrisanje je prostorno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a pa je ∑Q = ∫ ρ
k
k 0 ⋅ dV = ρ 0 ⋅ a 3π (5). Uvrštavanjem
3
V
4
ρ0 ⋅ a 3π ρ a 3
(3) i (5) u (2) dobije se električno polje u traženoj oblasti E ( r ) = 3 = 0 2 (6). Elektrostatska energija je
4r 2πε 3ε r
2
 ρ a3  1 4 ρ 2 a 6π dr 2 ρ 2 a 6π 2 ρ 2 a 6π  1 1  ρ0 a π
2a 2a 2a 2 5
1 1  1
We = ε ∫ E 2 dV = ε ∫  0 2  4r 2π dr = ε ⋅ 0 2 ⋅ ∫ 2 = 0 ⋅−  = 0  − +  = (7).
2 V 2 a  3ε r  2 9ε a r
9ε  ra 9ε  2a a  9ε
6. Ako je tačka P tačka nultog potencijala, onda se potencijal tačke C, u odnosu na tačku P, računa kao
P C P C
A V (C ) = ∫ E ⋅ d l B V (C ) = ∫ E ⋅ d l C V (C ) = ∫ E × d l D V (C ) = ∫ E × d l
C P C P
(1 bod)
4
7. Koliki će biti ekvivalentni kapacitet između tačaka A i B (slika 6.1), ako je prekidač P2 zatvoren, a prekidači P1, P3 i P4
otvoreni?
C C
A CAB=C B CAB=2C/3 P3
P1
A C C B
P2
C C P4
Slika 6.1
(2 boda)
Rješenje:
Ako je prekidač P2 zatvoren, a prekidači P1, P3 i P4 otvoreni, tada će ekvivalnetni kapacitet između tačaka A i B biti
vezani sa kondenzatorom kapaciteta C (srednji desni kondenzator). Vrijednost ekvivalentnog kapaciteta će biti
C ⋅ 2C 2C
Cekv = = (1) gdje je 2C kapacitet paralelne veze dva kondenzatora kapaciteta C .
C + 2C 3
8. Na razdvojnoj površi dva homogena, linearna i izotropna dielektrika, relativnih dielektričnih konstanti εr1 i εr2, linije
električnog polja u prvom dielektriku zaklapaju ugao α1 u odnosu na normalu povučenu na dodirnu ravan dielektrika
(slika 8.1). Poznate su vrijednosti: ε0 = 8,85·10-12 F/m, εr1 = 3, εr2 = 5, α1 = 10° i E1 = 500 V/m.
8.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u drugom dielektriku (slika 8.1).
A E2=307,936 (V/m) B E2=207,936 (V/m) ε r1 ε r 2
C E2=107,936 (V/m) D E2=407,936 (V/m) α1

E1
E odgovor je: Slika 7.1.
(1 bod)
8.2. Odrediti intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku (slika 8.1).
(1 bod)
Rješenje:
Ugao između vektora električnog polja u drugom dielektriku i normale na razdvojnu površ označimo sa β .Granični uslovi
D1n = D2 n
E1t = E2t
ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 ⋅ cos α = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 ⋅ cos β tgα tgβ ε 5
(2). Iz (2) slijedi = (3), tgβ = tgα r 2 = tg10° ⋅ = 0, 293 ⇒ β = 16,38° (4).
E1 ⋅ sin α = E2 ⋅ sin β ε r1 εr2 ε r1 3
sin α V sin10° V
Intenzitet električnog polja u drugom dielektriku je E2 = E1 ⋅ = 500 ⋅ = 307,936 (5). Intenzitet vektora
sin β m sin16,38° m
F V C
dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku je D2 = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 = 8,85 ⋅10−12 ⋅ 3 ⋅ 307,936 = 1,363 ⋅10 −8 2 (6).
m m m
5
A Energija se poveća za 56,25%. B Energija se poveća za 43,75 %.
C Energija se smanji za 56,25%. D Energija se smanji za 43,75%.

E
Slika 9.1
(2 boda)
Rješenje:
C1 ⋅ C2 C
1) Kada je kapacitet kondenzatora C2 = C , kapacitet grane sa kondenzatorima C1 , C2 je C12 = = (1’), paralelne
C1 + C2 2
3C
⋅C
C 3C 3C
veze kondenzatora C1 , C2 , C je C12 p = C + = (2’), ukupni ekvivalentni kapacitet Cekv = 2 = (3’). Količina
2 2 3C 5
+C
2
3CU
5
C12 C C C 3 5
2
2
Q12 1  CU  CU 2
2C1 2C  5  50
C1 ⋅ C2 2C
C1 + C2 3
5C
⋅C
2C 5C 5C 5CU
C12′ p = C + = ′ = 3
′ ⋅U = (4’’), QC′ 12 p = Q1′ + QC′ (5’)
3 3 5C 8 8
+C
3
Q′ Q ′ − Q ′ Q1′ QC′ 12 p − Q1′ 2QC′ 12 p CU
U ′p = 1 = = , Q1′ = =
C 12 p 1
(6’’), (7’’). Energija na kondenzatoru C1 je
C12′ C 2C C 5 4
3
Q′ 2 2
1  CU  CU 2
We 2 = 1 =   = (8’’).
2C1 2C  4  32
We 2 − We1  We 2  50 18
Promjena energije je ∆We = = − 1 = −1 = = 0,5625 (9), odnosno u procentima se povećala za
We1  We1  32 32
∆We ( % ) = 56, 25% (10).
6
GRUPA B
Popunjava Popunjava
student student
Zadatak Zadatak
1.1. A 2 6. A 1
1.2. D 2 7. B 2
1.3. A 2 8.1. A 1
2. C 2 8.2. B 1
3. D 1 9. A 2
4. C 2
UKUPNO
5. B 2
7
Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015. VARIJANTA C
1. Na razdvojnoj površi dva homogena, linearna i izotropna dielektrika, relativnih dielektričnih konstanti εr1 i εr2, vektor
dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku zaklapa ugao α2 u odnosu na normalu povučenu na dodirnu ravan
dielektrika (slika 1.1). Poznate su vrijednosti: ε0 = 8,85·10-12 F/m, εr1 = 2, εr2 = 5, α2 = 25° i D2 = 5 nC/m2.
1.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u prvom dielektriku (slika 1.1).
A E1=57,74 (V/m) B E1=157,217 (V/m) ε r1 ε r 2

D2
C E1=7,26 (V/m) D E1=15,2 (V/m) α2
E odgovor je: E1=260,429 V/m
Slika 1.1.
(1 bod)
1.2. Odrediti intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u prvom dielektriku (slika 1.1).
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je: D1=4,609· 10-9 (C/m2)
E
(1 bod)
Rješenje:
Ugao između vektora električnog polja u prvom dielektriku i normale na razdvojnu površ označimo sa β .Granični uslovi
D1n = D2 n
E1t = E2t
ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 ⋅ cos β = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 ⋅ cos α 2 tgα 2 tgβ ε 2
(2). Iz (2) slijedi = (3), tgβ = tgα 2 r1 = tg25° ⋅ = 0,186 ⇒ β = 10,56°
E1 ⋅ sin β = E2 ⋅ sin α 2 εr2 ε r1 εr2 5
cos α 2 nC cos 25° nC
(4). Intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u prvom dielektriku je D1 = D2 ⋅ =5 2 ⋅ = 4, 609 2 (5),
cos β m cos10,56° m
C
4, 609 ⋅10−9
D1 m2 = 260, 429 V (6).
a intenzitet električnog polja E1 = =
ε 0 ⋅ ε r1 8,85 ⋅10−12
F
⋅2
m
m
2. Tačke A, B, C, D, E i F (slika 2.1) su raspoređene u vrhovima pravilnog šestougla stranice a. Sredina je vazduh.
2.1. U tačkama B i D se nalaze naboji Q i Q . Koliki naboj Qx treba postaviti u tačku F, pa da intenzitet vektora
elektrostatskog polja u tački C bude jednak nuli?
a
A Qx = −2Q B Qx = − 2Q
a a y
2Q Qx = −4Q
C Qx = − D
2
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan a a x
odgovor je:
E a
Slika 2.1.
(2 boda)
1
Rješenje:
Vektori električnog polja u tački C koje formiraju naboji Q (tačka B) , Q (tačka D), Qx(tačka F) redom su:
1 3 
E1 =
1 Q
4πε 0 a 2
⋅ r01 =
Q
4πε 0 a 2 ( )
⋅ cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ ( − j ) =
Q
⋅ ⋅i −
2 
4πε 0 a  2 2
⋅ j 

1 
2 (
⋅ cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ j ) =
1 Q Q Q 3
E2 = ⋅ r02 = ⋅  ⋅ i + ⋅ j  (1)
4πε 0 a 2
4πε 0 a 4πε 0 a 2 2 2 
1 Qx Qx
E3 = ⋅ r03 = ⋅i
4πε 0 ( 2a )2 16πε 0 a 2
Q Qx
Ukupni vektor električnog polja u tački C je: E = E1 + E2 + E3 = ⋅i + ⋅ i = 0 (2), odakle je Qx = −4Q (3).
4πε 0 a 2 16πε 0 a 2
2.2. Ukoliko se u tačkama A i F (slika 2.1) redom nalaze naboji Q = 2 µC i −Q , odrediti ukupnu Kulonovu silu na
naboj q = 1nC u tački B. Poznato je: ε0 = 8,85·10-12 F/m, a = 5 cm.
A F = ( 5,115i − 1,198 j ) mN B F = ( 2, 25i − 32, 6 j ) mN C F = ( 4,55i + 1,198 j ) mN D F = ( 6,15i − 2, 4 j ) mN

(2 boda)
Rješenje:
Vektor Kulonove sile na naboj q (tačka B) se dobije sabiranjem vektora pojedinačnih Kulonovih sila koje djeluju na naboj
q od strane naboja Q (tačka A) i –Q (tačka F).
1 Q⋅q 1 Q⋅q
FQ , q = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ i = 7, 2 ⋅ i [ mN ]
4πε 0 a 2
4πε 0 a 2
(1)
1 −Q ⋅ q −Q ⋅ q −Q ⋅ q  3 1 
F−Q , q = ⋅ r =
1
⋅ ⋅ ( cos 30 ° ⋅ i + sin 30 ° ⋅ j ) = k ⋅ ⋅  ⋅ i + ⋅ j  = − 2, 085 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ]
4πε 0 d12
(
4πε 0 a 3 2
) 3a 2  2 2 
02
Fq = F− Q , q + FQ , q ≈ 5,115 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ] (2).
2.3. Ukoliko se u tački A nalazi naboj Q , a u tački B naboj −Q , odrediti rad pri pomjeranju naboja −Q iz tačke C u
tačku D. Vrijednosti podataka su iste kao u zadatku 2.2.
A A = 0,157 J B A = -0,157 J C A = 0,248 J D A = -0,248 J
(2 boda)
Rješenje:
Rad koji se izvrši pri premještanju naboja –Q iz tačke C u tačku D je: A− Q = −Q ⋅ (VC − VD ) (1), gdje je Q naboj koji se
premješta, a VC , VD potencijali tačaka C i D redom. Potencijale tačaka C i D računamo na osnovu naboja Q (tačka A) i –Q
Q −Q kQ kQ kQ  1 
(tačka B) i referentnu tačku nultog potencijala uzetu u beskonačnosti: VC = k ⋅ +k⋅ = − = ⋅ − 1 (2)
d1 a a 3 a a  3 
Q −Q kQ kQ kQ  1 1 
VD = k ⋅ +k⋅ = − = ⋅ −  (3). Rad pri pomjeranju naboja Q od tačke C do tačke D iznosi:
d2 a 3 2a a 3 a 2 3
Nm 2
9 ⋅109 2 ⋅ 2 ⋅10−6 C
kQ  3 2   3 2 
= −Q ⋅ (VC − VD ) = −Q  = 0, 248 [ J ] (4).
⋅− − −6 C
A− Q  = −2 ⋅10 C ⋅ ⋅ − +
a  2 3 5 ⋅10−2 m  2 3
2
3. Dva pločasta kondenzatora C1 i C2 istih dimenzija S=110 cm2 i d=0,1 cm spojena su serijski i priključena na izvor
istosmjernog napona U=100 V. Pri procesu nabijanja kondenzatora izvor daje naboj Q = 65 ⋅10−10 C . C1 je vazdušni
A εr2=4 B εr2=8 C εr2=12 D εr2=16
E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je: εr2=2
(2 boda)
Rješenje:
S S S
ε0 ⋅ε0 ⋅εr2 ε0 ⋅εr2
C ⋅C d d d
Kapacitet serijske veze navedenih kondenzatora C1 i C2 je Cekv = 1 2 = = (1). Kako je
C1 + C2 S S ( ε r 2 + 1)
ε0 + ε0 ⋅εr2
d d
Q
serijska veza kondenzatora spojena na izvor istosmjernog napona U koji pri procesu nabijanja daje naboj Q važi Cekv =
U
S
ε0 ⋅εr2
(2). Izjednačavanjem jednačina (1) i (2), dobije se d = Q (2), pa je relativna dielektrična konstanta drugog
(ε r 2 + 1) U
Q 65 ⋅10−10 C
U 100V 65 ⋅10−12 F
dielektrika ε r 2 = = −4
= ≈ 2 (3). NAPOMENA: ε r 2 je
S Q
ε0 ⋅ − −12 F 110 ⋅ 10 m
2
65 ⋅10−10 C 32,35 ⋅10−12 F
8,85 ⋅10 ⋅ −
d U m 10−3 m 100V
bezdimenzionalna pozitivna veličina.
4. Koliki će biti ekvivalentni kapacitet između tačaka A i B (slika 4.1), ako su prekidači P2 i P3 zatvoreni, a P1 i P4
otvoreni.
A CAB=2C/3 B CAB=C

Slika 4.1
(2 boda)
Rješenje:
Ako su prekidači P2, P3 zatvoreni, a prekidači P1, P4 otvoreni, tada će ekvivalnetni kapacitet između tačaka A i B biti
vezani sa kondenzatorom kapaciteta C (srednji desni kondenzator). Dalje je ekvivalentna veza navedena tri kondenzatora
C12s vezana paralelno sa serijskom vezom dva kondenzatora kapaciteta C (lijevi gornji i desni gornji kondenzator).
C ⋅C C ⋅C 2C ⋅ C C 2C C 7C
Vrijednost ekvivalentnog kapaciteta će biti Cekv = C12 s + C34 = 12 + = + = + = (1) gdje je
C12 + C C + C 2C + C 2 3 2 6
C12s kapacitet paralelno-serijske veze tri kondenzatora kapaciteta C , C12 kapacitet paralelne veze dva kondenzatora
kapaciteta C , C34 kapacitet serijske veze dva kondenzatora kapaciteta C .
3

E Slika 5.1
(2 boda)
Rješenje:
C1 ⋅ C C
1) Kada je kapacitet kondenzatora C2 = C , kapacitet grane sa kondenzatorima C1 , C je C12 = = (1’), paralelne
C1 + C 2
3C
⋅C
C 3C 3C
veze kondenzatora C1 , C , C2 je C12 p = C + = (2’), ukupni ekvivalentni kapacitet Cekv = 2 = (3’). Količina
2 2 3C 5
+C
2
3CU
5
C12 C2 C C 3 5
2
2
Q12 1  CU  CU 2
2C1 2C  5  50
C1 ⋅ C C
C1 + C 2
5C
⋅C
C 5C 5C 5CU
C12′ p = 2C + = ′ = 2
′ ⋅U = (4’’), QC′ 12 p = Q1′ + QC′ (5’)
2 2 5C 7 7
+C
2
Q1′ QC′ 12 p − Q1′ Q1′ QC′ 12 p − Q1′ QC′ 12 p CU
U ′p = = (6’’), = , Q1′ = = (7’’). Energija na kondenzatoru C1 je
C12′ C2 C 2C 5 7
2
Q1′2
2
1  CU  CU 2
We 2 = =   = (8’’).
2C1 2C  7  98
We 2 − We1  We 2  50 48
Promjena energije je ∆We = = − 1 = −1 = − ≈ −0, 4898 (9), odnosno u procentima se smanjila za
We1 W
 e1  98 98
∆We ( % ) = 48,98% (10).
4
6. Rastojanje između ploča kondenzatora je d = 2 mm . Između ploča, na rastojanju d1 = 1,8 mm je ubačena dielektrična
pločica (ε r1 = 6 ) , tako da je dio između obloga d 2 = 0, 2 mm ispunjen vazduhom (slika 6.1). Kondenzator je
priključen na napon U = 1,5 kV . Izračunati napon u slojevima dieletrika.
ε r1 εr2
A U1=0,9 kV, U2=0,6 kV B U1=0,2 kV, U2=1,3 kV
C U1=0,6 kV, U2=0,9 kV D U1=1,3 kV, U2=0,2 kV

odgovor je:
E
Slika 6.1
(2 boda)
Rješenje:
D1n = D1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 U1 E1 d1 1 d1 3
okomito na ploče kondenzatora (3). Odnos napona = ⋅ = ⋅ = (4), pa iz (1) slijedi
D2 n = D2 = ε 0 ⋅ E2 U 2 E2 d 2 ε r 1 d 2 2
U1 = 0,9 [ kV ] , U 2 = 0, 6 [ kV ] (5).
S
Q1 = C1 ⋅ U1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ U1
d1 U 1 d1 3 U1 = 0,9 [ kV ]
(1), Q1 = Q2 (2), 1 = ⋅ = (3), U = U1 + U 2 (4), (5).
S U 2 ε r1 d 2 2 U 2 = 0, 6 [ kV ]
Q2 = C2 ⋅ U 2 = ε 0 ⋅ ⋅ U 2
d2

koncentričnom datoj sferi, a koja ima poluprečnik a / 2 . Sfera je napravljena od homogenog, linearnog, izotropnog
dielektrika ukupne dielektrične konstante ε.
31 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π 16 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π
A W= B W= ρ0
720ε 72ε
a
31 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π 3 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π
C W= D W=
220ε 22ε a 2
E odgovor je:
Slika 7.1
(2 boda)
5
Rješenje:
1 1 1 2 1
V 2 V 2 2 V 2 V
dvije koncentrične sfere poluprečnika a/2 i a, pa je prvo potrebno izračunati intenzitet električnog polja u tom prostoru
∑Q k
∫ E ⋅ dS =
k
S
ε
sfere poluprečnika r koncentrično postavljenu sa sferema poluprečnika a/2 i a a / 2 ≤ r ≤ a . Električno polje je usmjereno
S

k
V
4
Naelektrisanje je prostorno raspoređeno unutar sfere poluprečnika r<a pa je ∑Q = ∫ ρ
k
k 0 ⋅ dV = ρ0 ⋅ r 3π (5).
3
V
4
ρ0 ⋅ r 3π ρ r
Uvrštavanjem (3) i (5) u (2) dobije se električno polje u traženoj oblasti E ( r ) = 3 = 0 (6). Elektrostatska
4r 2πε 3ε
energija je :
a
ρ r 1 4 ρ 2π 2 ρ 2π  r 5  2 ρ 2π a 5  1  31ρ02 a5π
a 2 a
1 1
We = ε ∫ E 2 dV = ε ∫  0  4r 2π dr = ε ⋅ 02 ⋅ ∫ r 4 dr = 0 ⋅   = 0 ⋅ 1 −  = (7).
2 V 2 a / 2  3ε  2 9ε a/2
9ε  5  a / 2 9ε 5  32  720ε
8. Unutar elektrostatskog polja, napon između tačaka A i B se u opštem slučaju računa kao:
A A
A U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ dl B U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ d l
B B
B B
C U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ dl D U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ d l
A A
(1 bod)
9. Ukupni mehanički rad A, koji se na račun vanjskih energetskih resursa obavi, da bi n tijela poprimilo električne naboje:
Q1, Q2, ..... Qn, odnosno električne potencijale V1, V2 ,....Vn dat je sa
n n
V ⋅ Q2 n n
V ⋅Q n n
V ⋅Q n n
A A = ∑ Ai = ∑ i i B A = ∑ Ai = ∑ i i C A = ∑ Ai = ∑ i i D A = ∑ Ai = ∑ Vi ⋅ Qi
i =1 i =1 2 i =1 i =1 2 i =1 i =1 3 i =1 i =1
(1 bod)
6
GRUPA C
Popunjava Popunjava
student student
Zadatak Zadatak
1.1. E 1 5. D 2
1.2. E 1 6. A 2
2.1. D 2 7. A 2
2.2. A 2 8. D 1
2.3. C 2 9. B 1
3. E 2
UKUPNO
4. D 2
7
Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015. VARIJANTA D

E Slika 1.1
(2 boda)
Rješenje:
C1 ⋅ C C
1) Kada je kapacitet kondenzatora C2 = C , kapacitet grane sa kondenzatorima C1 , C je C12 = = (1’), paralelne
C1 + C 2
3C
⋅C
C 3C 3C
veze kondenzatora C1 , C , C2 je C12 p = C + = (2’), ukupni ekvivalentni kapacitet Cekv = 2 = (3’). Količina
2 2 3 C 5
+C
2
3CU
5
C12 C2 C C 3 5
2
2 2
Q 1  CU  CU 2
Energija na kondenzatoru C1 je We1 = 1 =   = (8’).
2C1 2C  5  50
C1 ⋅ C C
C1 + C 2
5C
⋅C
C 5C 5C 5CU
C12′ p = 2C + = ′ = 2
′ ⋅U = (4’’), QC′ 12 p = Q1′ + QC′ (5’)
2 2 5C 7 7
+C
2
Q ′ Q ′ − Q ′ Q1 QC′ 12 p − Q1′
′ QC′ 12 p CU
U ′p = 1 = = , Q1′ = =
C 12 p 1
(6’’), (7’’). Energija na kondenzatoru C1 je
C12′ C2 C 2C 5 7
2
Q′ 2 2 2
1  CU  CU
We 2 = 1 =   = (8’’).
2C1 2C  7  98
We 2 − We1  We 2  50 48
Promjena energije je ∆We = = − 1 = −1 = − ≈ −0, 4898 (9), odnosno u procentima se smanjila za
We1 W
 e1  98 98
∆We ( % ) = 48,98% (10).
1
2. Rastojanje između ploča kondenzatora je d = 2 mm . Između ploča, na rastojanju d1 = 1,8 mm je ubačena dielektrična
pločica (ε r1 = 6 ) , tako da je dio između obloga d 2 = 0, 2 mm ispunjen vazduhom (slika 2.1). Kondenzator je
priključen na napon U = 1,5 kV . Izračunati napon u slojevima dieletrika.
ε r1 εr2
A U1=1,3 kV, U2=0,2 kV B U1=0,6 kV, U2=0,9 kV
C U1=0,2 kV, U2=1,3 kV D U1=0,9 kV, U2=0,6 kV

odgovor je:
E
Slika 2.1
(2 boda)
Rješenje:
D1n = D1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 U1 E1 d1 1 d1 3
okomito na ploče kondenzatora (3). Odnos napona = ⋅ = ⋅ = (4), pa iz (1) slijedi
D2 n = D2 = ε 0 ⋅ E2 U 2 E2 d 2 ε r 1 d 2 2
U1 = 0,9 [ kV ] , U 2 = 0, 6 [ kV ] (5).
S
Q1 = C1 ⋅ U1 = ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ U1
d1 U 1 d1 3 U1 = 0,9 [ kV ]
(1), Q1 = Q2 (2), 1 = ⋅ = (3), U = U1 + U 2 (4), (5).
S U 2 ε r1 d 2 2 U 2 = 0, 6 [ kV ]
Q2 = C2 ⋅ U 2 = ε 0 ⋅ ⋅ U 2
d2
3. Na razdvojnoj površi dva homogena, linearna i izotropna dielektrika, relativnih dielektričnih konstanti εr1 i εr2, vektor
dielektričnog pomjeraja u drugom dielektriku zaklapa ugao α2 u odnosu na normalu povučenu na dodirnu ravan
dielektrika (slika 3.1). Poznate su vrijednosti: ε0 = 8,85·10-12 F/m, εr1 = 2, εr2 = 5, α2 = 25° i D2 = 5 nC/m2.
3.1. Odrediti intenzitet vektora elektrostatskog polja u prvom dielektriku (slika 3.1).
A E1=157,217 (V/m) B E1=57,74 (V/m) ε r1 ε r 2

D2
C E1=15,2 (V/m) D E1=7,26 (V/m) α2
E odgovor je: E1=260,429 (V/m)
Slika 3.1.
(1 bod)
3.2. Odrediti intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u prvom dielektriku (slika 3.1).
E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je: D1=4,609· 10-9 (C/m2)
(1 bod)
Rješenje:
Ugao između vektora električnog polja u prvom dielektriku i normale na razdvojnu površ označimo sa β .Granični uslovi
D1n = D2 n
E1t = E2t
2
ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 ⋅ cos β = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 ⋅ cos α 2 tgα 2 tgβ ε 2

(2). Iz (2) slijedi = (3), tgβ = tgα 2 r1 = tg25° ⋅ = 0,186 ⇒ β = 10,56°
E1 ⋅ sin β = E2 ⋅ sin α 2 εr2 ε r1 εr2 5
cos α 2 nC cos 25° nC
(4). Intenzitet vektora dielektričnog pomjeraja u prvom dielektriku je D1 = D2 ⋅ =5 2 ⋅ = 4, 609 2 (5),
cos β m cos10,56° m
C
4, 609 ⋅10 −9 2
D1 m = 260, 429 V (6).
a intenzitet električnog polja E1 = =
ε 0 ⋅ ε r1 8,85 ⋅10−12 ⋅ 2
F m
m

koncentričnom datoj sferi, a koja ima poluprečnik a / 2 . Sfera je napravljena od homogenog, linearnog, izotropnog
dielektrika ukupne dielektrične konstante ε.
31 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π 16 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π
A W= B W= ρ0
220ε 72ε
a
3 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π 31 ⋅ ρ02 ⋅ a 5 ⋅ π
C W= D W=
22ε 720ε a 2
E odgovor je:
Slika 4.1
(2 boda)
Rješenje:
1 1 1 2 1
V 2 V 2 2 V 2 V
dvije koncentrične sfere poluprečnika a/2 i a, pa je prvo potrebno izračunati intenzitet električnog polja u tom prostoru
∑Q k
∫ E ⋅ dS =
k
S
ε
sfere poluprečnika r koncentrično postavljenu sa sferema poluprečnika a/2 i a a / 2 ≤ r ≤ a . Električno polje je usmjereno
S

k
V
4
Naelektrisanje je prostorno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a / 2 ≤ r ≤ a pa je ∑Q = ∫ ρ
k
k 0 ⋅ dV = ρ 0 ⋅ r 3π (5).
3
V
4
ρ0 ⋅ r 3π
ρr
Uvrštavanjem (3) i (5) u (2) dobije se električno polje u traženoj oblasti E ( r ) = 3 = 0 (6). Elektrostatska
4r πε
2
3ε
energija je:
a
ρ r 1 4 ρ 2π 2 ρ 2π  r 5  2 ρ 2π a 5  1  31ρ 02 a 5π
a 2 a
1 1
We = ε ∫ E 2 dV = ε ∫  0  4r 2π dr = ε ⋅ 02 ⋅ ∫ r 4 dr = 0 ⋅   = 0 ⋅ 1 −  = (7).
2 V 2 a / 2  3ε  2 9ε a/2
9ε  5  a / 2 9ε 5  32  720ε
3
5. Ukupni mehanički rad A, koji se na račun vanjskih energetskih resursa obavi, da bi n tijela poprimilo električne naboje:
Q1, Q2, ..... Qn, odnosno električne potencijale V1, V2 ,....Vn dat je sa
n n
V ⋅ Q2 n n n n
V ⋅Q n n
V ⋅Q
A A = ∑ Ai = ∑ i i B A = ∑ Ai = ∑ Vi ⋅ Qi C A = ∑ Ai = ∑ i i D A = ∑ Ai = ∑ i i
i =1 i =1 2 i =1 i =1 i =1 i =1 2 i =1 i =1 3
(1 bod)
6. Tačke A, B, C, D, E i F (slika 6.1) su raspoređene u vrhovima pravilnog šestougla stranice a. Sredina je vazduh.
6.1. U tačkama B i D se nalaze naboji Q i Q . Koliki naboj Qx treba postaviti u tačku F, pa da intenzitet vektora
elektrostatskog polja u tački C bude jednak nuli?
a
Qx = −4Q 2Q
A B Qx = −
2 a a y
C Qx = − 2Q D Qx = −2Q
Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan a a x
odgovor je:
E a
Slika 6.1.
(2 boda)
Rješenje:
Vektori električnog polja u tački C koje formiraju naboji Q (tačka B) , Q (tačka D), Qx(tačka F) redom su:
1 3 
E1 =
1 Q
4πε 0 a 2
⋅ r01 =
Q
4πε 0 a 2 (
⋅ cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ ( − j ) =
Q
) ⋅ ⋅i −
2 
4πε 0 a  2 2
⋅ j 

1 
⋅ ( cos 60° ⋅ i + sin 60° ⋅ j ) =
1 Q Q Q 3
E2 = ⋅ r02 = ⋅  ⋅ i + ⋅ j  (1)
4πε 0 a 2 4πε 0 a 2 4πε 0 a 2  2 2 
1 Qx Qx
E3 = ⋅ r03 = ⋅i
4πε 0 ( 2a ) 2
16πε 0 a 2
Q Qx
Ukupni vektor električnog polja u tački C je: E = E1 + E2 + E3 = ⋅i + ⋅ i = 0 (2), odakle je Qx = −4Q (3).
4πε 0 a 2
16πε 0 a 2
6.2. Ukoliko se u tačkama A i F (slika 6.1) redom nalaze naboji Q = 2 µC i −Q , odrediti ukupnu Kulonovu silu na
naboj q = 1nC u tački B. Poznato je: ε0 = 8,85·10-12 F/m, a = 5 cm.
A F = ( 2, 25i − 32, 6 j ) mN B F = ( 4,55i + 1,198 j ) mN C F = ( 5,115i − 1,198 j ) mN D F = ( 6,15i − 2, 4 j ) mN

(2 boda)
Rješenje:
Vektor Kulonove sile na naboj q (tačka B) se dobije sabiranjem vektora pojedinačnih Kulonovih sila koje djeluju na naboj
q od strane naboja Q (tačka A) i –Q (tačka F).
1 Q⋅q 1 Q⋅q
FQ , q = ⋅ r01 = ⋅ ⋅ i = 7, 2 ⋅ i [ mN ]
4πε 0 a 2 4πε 0 a 2
(1)
1 −Q ⋅ q −Q ⋅ q −Q ⋅ q  3 1 
F−Q , q = ⋅ r =
1
⋅ ⋅ ( cos 30 ° ⋅ i + sin 30 ° ⋅ j ) = k ⋅ ⋅  ⋅ i + ⋅ j  = − 2, 085 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ]
4πε 0 d12 4πε 0 a 3 2
( ) 3a 2  2 2 
02
Fq = F− Q , q + FQ , q ≈ 5,115 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ] (2).
4
6.3. Ukoliko se u tački A nalazi naboj Q , a u tački B naboj −Q , odrediti rad pri pomjeranju naboja −Q iz tačke C u
tačku D. Vrijednosti podataka su iste kao u zadatku 6.2.
A A = 0,157 J B A = 0,248 J C A = -0,157 J D A= - 0,248 J
(2 boda)
Rješenje:
Rad koji se izvrši pri premještanju naboja –Q iz tačke C u tačku D je: A− Q = −Q ⋅ (VC − VD ) (1), gdje je Q naboj koji se
premješta, a VC , VD potencijali tačaka C i D redom. Potencijale tačaka C i D računamo na osnovu naboja Q (tačka A) i –Q
Q −Q kQ kQ kQ  1 
(tačka B) i referentnu tačku nultog potencijala uzetu u beskonačnosti: VC = k ⋅ +k⋅ = − = ⋅ − 1 (2)
d1 a a 3 a a  3 
Q −Q kQ kQ kQ  1 1 
VD = k ⋅ +k⋅ = − = ⋅ −  (3). Rad pri pomjeranju naboja Q od tačke C do tačke D iznosi:
d2 a 3 2a a 3 a 2 3
Nm 2
9 ⋅109 2 ⋅ 2 ⋅10−6 C
kQ  3 2   3 2 
= −Q ⋅ (VC − VD ) = −Q  = 0, 248 [ J ] (4).
⋅− − −6 C
A− Q  = −2 ⋅10 C ⋅ −2
⋅ − +
a  2 3 5 ⋅ 10 m  2 3
7. Dva pločasta kondenzatora C1 i C2 istih dimenzija S=110 cm2 i d=0,1 cm spojena su serijski i priključena na izvor
istosmjernog napona U=100 V. Pri procesu nabijanja kondenzatora izvor daje naboj Q = 65 ⋅10−10 C . C1 je vazdušni
A εr2=4 B εr2=8 C εr2=12 D εr2=16
E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je: εr2=2
(2 boda)
Rješenje:
S S S
ε0⋅ε0 ⋅εr2 ε0 ⋅εr2
C ⋅C d d d
Kapacitet serijske veze navedenih kondenzatora C1 i C2 je Cekv = 1 2 = = (1). Kako je
C1 + C2 S S ( ε r 2 + 1)
ε0 + ε0 ⋅εr2
d d
Q
serijska veza kondenzatora spojena na izvor istosmjernog napona U koji pri procesu nabijanja daje naboj Q važi Cekv =
U
S
ε0 ⋅εr2
(2). Izjednačavanjem jednačina (1) i (2), dobije se d = Q (2), pa je relativna dielektrična konstanta drugog
(ε r 2 + 1) U
Q 65 ⋅10 −10 C
U 100V 65 ⋅10−12 F
dielektrika ε r 2 = = = ≈ 2 (3). NAPOMENA: ε r 2 je
S Q F 110 ⋅10 −4 m 2 65 ⋅10 −10 C 32,35 ⋅10 −12 F
ε0 ⋅ − 8,85 ⋅10−12 ⋅ −
d U m 10 −3 m 100V
bezdimenzionalna pozitivna veličina.
5
8. Koliki će biti ekvivalentni kapacitet između tačaka A i B (slika 8.1), ako su prekidači P2 i P3 zatvoreni, a P1 i P4
otvoreni.
A CAB=C B CAB=2C/3
C CAB=7C/6 D CAB=C/3

Slika 8.1
(2 boda)
Rješenje:
Ako su prekidači P2, P3 zatvoreni, a prekidači P1, P4 otvoreni, tada će ekvivalnetni kapacitet između tačaka A i B biti
vezani sa kondenzatorom kapaciteta C (srednji desni kondenzator). Dalje je ekvivalentna veza navedena tri kondenzatora
C12s vezana paralelno sa serijskom vezom dva kondenzatora kapaciteta C (lijevi gornji i desni gornji kondenzator).
C ⋅C C ⋅C 2C ⋅ C C 2C C 7C
Vrijednost ekvivalentnog kapaciteta će biti Cekv = C12 s + C34 = 12 + = + = + = (1) gdje je
C12 + C C + C 2C + C 2 3 2 6
C12s kapacitet paralelno-serijske veze tri kondenzatora kapaciteta C , C12 kapacitet paralelne veze dva kondenzatora
kapaciteta C , C34 kapacitet serijske veze dva kondenzatora kapaciteta C .
9. Unutar elektrostatskog polja, napon između tačaka A i B se u opštem slučaju računa kao:
B B
A U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ dl B U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ d l
A A
A A
C U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ dl D U AB = V ( A) − V ( B) = ∫ E ⋅ d l
B B
(1 bod)
GRUPA D
Popunjava Popunjava
student student
Zadatak Zadatak
1. A 2 6.2. C 2
2. D 2 6.3. B 2
3.1. E 1 7. E 2
3.2. E 1 8. C 2
4. D 2 9. B 1
5. C 1
UKUPNO
6.1. A 2

Oeeee

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Oeeee

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Osnove elektrotehnike I parcijalni ispit 22.11.2015.

Prezime i ime: Broj indeksa:

Profesorov prvi postulat: “Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.“

A εr2=1 B εr2=2 C εr2=3 D εr2=4

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

A Energija se smanji za 56,25%. B Energija se poveća za 43,75 %.

C Energija se poveća za 56,25%. D Energija se smanji za 43,75%.

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

C U1=2 kV, U2=8 kV D U1=4 kV, U2=6 kV

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan ds11 ds22

A E2=107,936 (V/m) B E2=407,936 (V/m) ε r1 ε r 2

C E2=207,936 (V/m) D E2=307,936 (V/m) α1

6. Date su tačke u XoY ravni kao na slici 6.1. Sredina je vazduh.

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan a x

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

7. Naelektrisanje je ravnomjerno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a , sa zapreminskom gustinom naelektrisanja

akumulirana u zatvorenoj površi poluprečnika r je ∑ Q = ∫ ρ ⋅ dV

Prezime i ime: Broj indeksa:

Profesorov prvi postulat: “Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.“

1. Date su tačke u XoY ravni kao na slici 1.1. Sredina je vazduh.

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

C U1=8 kV, U2=2 kV D U1=6 kV, U2=4 kV

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan ds11 ds22

A εr2=4 B εr2=3 C εr2=2 D εr2=1

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

Q⋅d 29, 205 ⋅10−9 C ⋅1 ⋅10−3 m

5. Naelektrisanje je ravnomjerno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a , sa zapreminskom gustinom naelektrisanja

akumulirana u zatvorenoj površi poluprečnika r je ∑ Q = ∫ ρ ⋅ dV

A E2=307,936 (V/m) B E2=207,936 (V/m) ε r1 ε r 2

C E2=107,936 (V/m) D E2=407,936 (V/m) α1

A Energija se poveća za 56,25%. B Energija se poveća za 43,75 %.

C Energija se smanji za 56,25%. D Energija se smanji za 43,75%.

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

Prezime i ime: Broj indeksa:

Profesorov prvi postulat: “Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.“

A E1=57,74 (V/m) B E1=157,217 (V/m) ε r1 ε r 2

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

Fq = F− Q , q + FQ , q ≈ 5,115 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ] (2).

A εr2=4 B εr2=8 C εr2=12 D εr2=16

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

A Energija se smanji za 51,02%. B Energija se poveća za 51,02 %.

C Energija se poveća za 48,98%. D Energija se smanji za 48,98%.

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

C U1=0,6 kV, U2=0,9 kV D U1=1,3 kV, U2=0,2 kV

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan ds11 ds22

7. Naelektrisanje je ravnomjerno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a , sa zapreminskom gustinom naelektrisanja

akumulirana u zatvorenoj površi poluprečnika r je ∑ Q = ∫ ρ ⋅ dV

Prezime i ime: Broj indeksa:

Profesorov prvi postulat: “Što se ne može pročitati, ne može se ni ocijeniti.“

A Energija se smanji za 48,98%. B Energija se poveća za 48,98 %.

C Energija se poveća za 51,02%. D Energija se smanji za 51,02%.

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

C U1=0,2 kV, U2=1,3 kV D U1=0,9 kV, U2=0,6 kV

Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan ds11 ds22

A E1=157,217 (V/m) B E1=57,74 (V/m) ε r1 ε r 2

ε 0 ⋅ ε r1 ⋅ E1 ⋅ cos β = ε 0 ⋅ ε r 2 ⋅ E2 ⋅ cos α 2 tgα 2 tgβ ε 2

4. Naelektrisanje je ravnomjerno raspoređeno unutar sfere poluprečnika a , sa zapreminskom gustinom naelektrisanja

akumulirana u zatvorenoj površi poluprečnika r je ∑ Q = ∫ ρ ⋅ dV

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

Fq = F− Q , q + FQ , q ≈ 5,115 ⋅ i − 1,198 ⋅ j [ mN ] (2).

A εr2=4 B εr2=8 C εr2=12 D εr2=16

E Niti jedan od ponuđenih odgovora nije tačan. Tačan odgovor je:

You might also like