7.

Vježbe : Konvekcija i difuzija

2. Zadatak

7. Vježbe iz kolegija računalna dinamika fluida

1. Zadatak

U ravninskom stacionarnom problemu provođenja topline, presjek detalja spoja zidova zadan
je slikom 1. Prema slici, lijevi i donji rub (plavo označeni) su adijabatski, tj. smatra se da su u
njihovim produžetcima (u konačnom rješenju) izoterme okomite na pripadni rub odnosno, da
se u nastavcima konstrukcije problem može razmatrati kao jednodimenzijsko provođenje
topline u smjeru debljine (u smjeru paralelnom smjeru pružanja pripadne granice) zida. S
vanjske i unutarnje strane detalja (zeleno označeni rubovi), toplinski je tok zadan
konvektivnim prijelazom topline:
 unutra: u = 8 W/(m2K); Tu = 293 K;
 vani: v = 25 W/(m2K); Tv = 273 K.
Materijal je puna opeka:  = 1 W/(mK);  = 1800 kg/m3; c = 1000 J/(kgK).
Primjenom metode konačnih volumena potrebno je odrediti temperaturno polje.
a) Diskretizaciju i proračun provesti pomoću računalnih programa Salome i paketa
OpenFOAM, (u nastavku: RDF - paket). Diskretizaciju detalja provesti pomoću 12
pravilnih konačnih volumena, poput onih prikazanih na slici 1.
b) Proračun provesti ručno, pritom se koristeći dostupnim rješavačem linearnih
algebarskih jednadžbi;
c) Primijeniti 5x finiju diskretizaciju, i provesti proračun uz pomoć RDF paketa;
d) Dati prikaz polja relativne pogreške polja temperature spram rješenja iz c), te odrediti
relativne razlike ukupnog toplinskog toka kroz detalj konstrukcije spram rješenja
dobivenog pod c)

Slika 1

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 1 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

1. Rješenje

a)
Postupak izrade zadatka može se pogledati na filmovima (vjezbe_7_01 i vjezbe_7_02), dok je
polje temperature prikazano na slici 2.

Slika 2
Toplinski tok na unutarnjem u i vanjskom rubu v iznose
u = 25.5349215 W; v = - 25.5349215 W ;  = v + u = -9.5210-13 W.

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 2 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

b)
Opća konvekcijsko-difuzijska jednadžba:

   
t  dV    v   j 
x j
 n j dS Q dV (1)
V S   V

primijenjena na temperaturnu jednadžbu za slučaj stacionarnog provođenja topline u

krutini, gdje nestacionarni i konvekcijski član iščezavaju glasi:

  x n j dS Q dV .
S j V

Primjena ove jednadžbe na konačnom volumenu daje izraz:


  x n j dS Q dV , (2)
S j V

gdje S označuje kontrolnu površinu konačnog volumena koja se sastoji od stranica ploštine
S, dok V označuje njegov obujam. Prema zadatku, izvorski član (Q [W/m3] ) jednak je nuli,
pa tako jednadžba (2) iskazuje nultu vrijednost ukupnog vanjskog (u smislu vanjske normale)
toplinskog toka po kontrolnoj površini S konačnog volumena.
Projekcija polja gradijenta temperature u smjer normale nj stranice:
 
nj 
x j n

smatra se konstantnom na pripadnoj stranici ploštine S i aproksimira se pomoću razlike u

vrijednostima temperaturnog polja u težištima susjednih volumena podijeljene udaljenošću
između težišta l.
Za konačni volumen označen indeksom i diskretizirana jednadžba (2) (uz Q = 0, kako je ranije
navedeno) glasi:
nbi
 Tk  Ti 
   S k 0 , (3)
k 1  lk 

gdje nbi označuje broj stranica tj. susjeda volumena indeksa i, Tk temperaturu u težištu
njegovog k – tog susjeda, Sk ploštinu stranice koja ih dijeli, a lk udaljenost između njihovih
težišta.
Jednadžba (3) se zapisuje pomoću koeficijenata:
nbi nbi
 S k   S k 
Ti       Tk  0 , odnosno
k 1  lk  k 1  lk 

nbi
S k nbC

 aC  i Ti    ak Tk  0 . ; ak  ; aC  ak (4)

k 1
lk k 1

Kada se jednadžba (4) zapiše za svaki od i=1, 2, ..., nv konačnih volumena dobiva se sustav nv
linearnih algebarskih jednadžbi za nv nepoznatih vrijednosti temperatura u težištima

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 3 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

volumena. U matričnom zapisu svaki i –ti redak matrice uz dijagonalni koeficijent  aC  i

sadrži i odgovarajuće izvan-dijagonalne koeficijente ak u skladu s globalnom numeracijom
njegovih susjeda. Koeficijenti se u svakom retku pojavljuju samo u stupcima koji odgovaraju
globalnim indeksima susjeda pa je matrica rijetko popunjena. Matrica je simetrična jer se
prilikom formiranja koeficijenata u jednadžbama dvaju susjednih volumena pojavljuju ista
ploština pripadne stranice i udaljenost između težišta, dok je toplinski tok za svaki volumen
definiran razlikom temperatura u težištima tih volumena, u smjeru vanjske normale (uvijek
razlikom između temperatura u težištima susjednog i pripadnog volumena)

Kako se u pojedinim točkama zadatka zahtijeva usporedba sa rješenjem dobivenim uz pomoć

RDF paketa, najbolje je označavanje (numeraciju) konačnih volumena uskladiti s tom
numeracijom (u ovom slučaju-prikazanom na slici 1 s početka zadatka).
U ovome je zadatku mreža pravilna pa je ploština svih stranica jednaka:
S = 0.1 m2
a udaljenost između težišta konačnih volumena iznosi:
l = 0.1 m.
Nadalje, kako je vrijednost koeficijenta toplinske vodljivosti  konstantna, izvan-dijagonalni
koeficijenti koji proizlaze iz definicija toplinskog toka na unutarnjim stranicama iznose:
S 0.1
ak  1 1 W/K . (5)
l 0.1

Primjerice, za konačni volumen 6 (prema slici 1 ), suma vanjskih toplinskih tokova (4)
zapisuje se kao:
−ak ( T 3 −T 6 ) −a k ( T 4 −T 6 ) −a k ( T 7−T 6 )−ak ( T 8−T 6 )=0 (6)
dok se ova jednadžba u sustavu jednadžbi upisuje u 11 retku, kao:
−T 3−T 4 + 4⋅T 6 −T 7−T 8 =0 (7)
Na rubnim stranicama toplinski tok (u jednadžbi (2)) je određen rubnim uvjetom.
U slučaju adijabatskog rubnog uvjeta (q=0) on je jednak nuli što prilikom sumacija u (3) tj.
(4) dovodi do nultog doprinosa dijagonalnom koeficijentu i desnoj strani sustava (u
jednadžbama oblika (6) za volumene 0, 2, 10 i 11, prema slici 1).
U slučaju zadanog konvektivnog prijelaza topline (svi volumeni osim volumena 6, prema slici
1) rubni se uvjet zadaje nametanjem kontinuiteta gustoće toplinskog toka kroz stanicu:
T
   Tb  T  , (8)
n b

gdje Tb označuje temperaturu rubne stranice.

Vrijednost projekcije gradijenta temperature u vanjski smjer normale na stranici koja
sačinjava pripadnu granicu aproksimiramo izrazom:
T T T
 b C , (9)
n b l /2

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 4 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

što predstavlja shemu diferencije unaprijed koja je za razliku od centralne sheme diferencije,
koja se koristi u (3), prvog reda točnosti.
Jednadžbe (8) i (9) čine sustav jednadžbi za nepoznate vrijednosti projekcije gradijenta u
T
smjer vanjske normale n i temperature Tb na rubnoj stranici. Rješavanjem ovog
b

sustava, izraz za gustoću toplinskog toka na rubnoj stranici glasi:

T  
  TC  T ,
n b  l / 2    l / 2  

odnosno toplinski tok na predmetnoj stranici dan je jednadžbom

T 
 S abTC  abT ; uz ab  S . (10)
n b  l / 2  

Uključivanje ovog rubnog uvjeta odvija se tako da se u jednadžbi pripadnoj ovome konačnom
volumenu (ovdje označen općenito, sa C) u dijagonalni koeficijent pribraja koeficijent ab, dok
se vektoru desne strane pribraja član abT

U ovome je zadatku konvekcija zadana vrijednostima veličina a i T∞, kao konstantama za

vanjsku i unutarnju stranu. Osim toga, veličina prostornog koraka diskretizacije uz granice i
vrijednost koeficijenta l su konstantne, pa u tom slučaju koeficijente i doprinose u desnoj
strani iz izraza (10), za granice "unutra" i "vani" (obzirom na samo dvije vrijednosti koje mogu
poprimiti) možemo zapisati kao:
u 8 1
ab u au  S  0.1 0.571438571 W/K ; ab uTu bu 167.42857 W
 u l / 2   8 0.05  1

 v 25 1
ab v av  S  0.1 1.1111111 W/K ; ab vTv bv 303.33333 W
 v l / 2   25 0.05 1

U skladu s navedenim i numeracijom konačnih volumena prema slici 1 iz uvoda zadatka,

sustav jednadžbi za ovaj primjer glasi:

2a k +av −ak −ak . . . . . . . . . T0 bv

[ ][ ] [ ]
−ak 3a k +av . −a k −ak . . . . . . . T1 bv
−ak . 2a k +au . −ak . . . . . . . T2 bu
. −ak . 3a k +a v . −ak −ak . . . . . T3 bv
. −ak −ak . 3a k +au . −ak . . . . . T4 bu
. . . . 2a k +2a v . −ak . . . . T = 2b v
−a k 5
⋅
. . . −a k −ak . 4a k −ak −ak . . . T6 0
. . . . . −ak −ak 3a k +av . −a k . . T7 bv
. . . . . . −ak . 3a k +au −a k −a k . T8 bu
. . . . . . . −ak −ak 3a k +a v . −ak T9 bv
. . . . . . . . −ak . 2a k +au −ak T 10
bu
. . . . . . . . . −a k −a k 2a k +av T 11
bv

(11)

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 5 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

Ovdje valja napomenuti da smo se u ovome zadatku poslužili vrlo jednostavnim primjerom, s
prostornom diskretizacijom koja se sastoji od samo 12 konačnih volumena među kojima se
nalaze 11 rubnih te samo 1 "unutarnji" (koji nema niti jednu rubnu stranicu). Stoga smo dobili
skoro puni vektor desne strane sa samo jednom nultom vrijednošću, a u matrici samo jedan
"tipični" redak (koji uz dijagonalni član ima koeficijente preko svih svojih stranica (koje su
sve unutarnje) prema svim svojim susjedima (jednadžba za volumen broj 6)). Kod imalo većih
problema (veći broj konačnih volumena, poput npr. sustava u c) dijelu zadatka) najveći broj
jednadžbi je oblika jednadžbe (7), a tek manji broj pripada jednadžbama rubnih volumena
(broj unutarnjih volumena će biti znatno veći od broja rubnih). Tako se uglavnom dobivaju
matrice s većinom redaka oblika retka za 6. volumen u sustavu (11), dok je vektor desne strane
također popunjen većinom nultim vrijednostima.

Rješenje ovog sustava jednadžbi (dobiveno uz pomoć dostupnog linearnih algebarskih

jednadžbi poput: matlab, freemat, octave, scilab, fortran, c ..) glasi:

T0
277.1659

[ ][ ]
T1
276.6501
T2 282.3104
T3 275.4936
T4 281.3466
T 5 = 274.1812
K
T6 278.4201
T7 275.4936
T8 281.3466
276.6501
T9
282.3104
T 10 277.1659
T 11

i poklapa se s rješenjem dobivenim pod a) (usporedba sa slikom 2).

Toplinski tok kroz unutarnji i vanjski rub područja mogu se dobiti pomoću izraza korištenog
pri ugradnji rubnih uvjeta (10), uz sumiranje po svim stranicama pripadne granice:
u = au(T2 + T4 + T8 + T10 – 4Tu) = - 25.5349 W;
v = av(T0 + T1 + T3 +2T5 + T7 + T9 + T11 – 8Tv) =25.5349 W ;
 = v + u = -3.197410-13 W.

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 6 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

c)
Rješenje je prikazano na slici 3 u nastavku, dok se postupak izrade ovog dijela zadatka može
pogledati na filmu vjezbe_7_03.

Slika 3
Toplinski tok na unutarnjem u i vanjskom rubu v iznose:
u = 25.9327515 W; v = - 25.9327515 W ;  = v + u = - 1.8110-11 W.

d) U ovim problemima od značaja je vrijednost razlike temperatura koje se ostvaruju u

području proračuna, pa se relativna pogreška dobiva normiranjem razlikom između
temperatura zadanih rubnim uvjetima (Smisleno bi bilo definirati ju i temeljem razlike između
izračunatih minimalne i maksimalne temperature u području.):
T a ( x i ) −T c ( xi )
∣
e T ( x i) =
T u−T v ∣ ⋅100

Polje relativne razlike temperatura prikazano je niže, na slici 4 dok se postupak izrade može
pogledati na filmu vjezbe_7_04.

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 7 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

Slika 4
Vidimo da u ovom primjeru, unatoč vrlo gruboj diskretizaciji, najveća pogreška iznosi svega
1.6%, i to u području (vidjeti na slici 3) s najvećom prostornom promjenom polja
temperature. Pri uvođenju aproksimacija u metodi konačnih volumena (u prijelazu sa izraza
(2) na (3)) srednja integralna vrijednost temperature u konačnom volumenu aproksimira se
vrijednošću u njegovom težištu, dok se raspodjela gustoće toplinskog toka po pojedinoj
stranici konačnog volumena smatra konstantnom. U ovome zadatku koristimo shemu
diferencije koja je drugog reda točnosti u unutrašnjosti te prvog na rubu područja. Za slučaj
linearne raspodjele temperature, vektorsko polje površinske gustoće toplinskog toka je
konstantno (uz konstantnu toplinsku provodnost), te za takav slučaj ove aproksimacije dovode
do egzaktnog rješenja. U drugim situacijama, u dijelovima područja gdje raspodjela
temperaturnog polja više odstupa od linearne i gdje su gradijenti veći, pojavljuje se i veća
pogreška (mjesta zakrivljenih i zgusnutih izotermi, u blizini volumena broj 6).

Relativne razlike toplinskog toka e (bilo vanjske bilo unutarnje uz referentnu prema
rješenju iz c)) iznose:
e = (va - vc)/vc = (25.534918 - 25.932752 - )/ 25.932752 = -0.0225.
Dakle, prema rješenju dobivenom na grubljoj mreži, toplinski tok koji prolazi konstrukcijom
je 2.25% manji.

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 8 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

2. Zadatak

Potrebno je naći nestacionarno numeričko rješenje za područje proračuna i rubne uvjete

zadane u 1. zadatku (prema slici 1), uz početni uvjet:
T(xi, t=0) = Tv
Proračun provesti primjenom RDF paketa koristeći finiju prostornu diskretizaciju – prema c)
dijelu 1. zadatka.
Zadano: debljina zidova u detalju konstrukcije (prema slici 1)  = 0.2 m.

U zadatku je potrebno:
a) odrediti osnovni vremenski korak t0 kao maksimalni mogući prema kriteriju
stabilnosti za eksplicitnu metodu;
uz primjenu Eulerove i Gearove implicitne metode vremenske integracije dostupne u RDF
paketu, odrediti rješenje u trenutku tint1 = 1/8 c (T(xi, t= tint1):
b) uz vremenski korak t = t0 i metodu 1. reda točnosti;
c) uz vremenski korak t = t0 i metodu 2. reda točnosti;
d) uz vremenski korak t = 10t0 i metodu 1. reda točnosti;
e) uz vremenski korak t = 10t0 i metodu 2. reda točnosti;

f) Prikazati polja relativne razlike polja temperature dobivenih u proračunima pod

točkama b) do e). Pri tome uzeti rješenje prema c) kao referentno, a razliku u
rješenjima normirati razlikom temperatura danih rubnim uvjetima: T = Tu – Tv. Dati
komentar o točnosti rješenja.

g) Proračun zadan pod c) provesti do vremenskog trenutka tint2 -kada razlika u toplinskim
tokovima postane manja od 2% toplinskog toka stacionarnog rješenja dobivenog u 1.
zadatku, pod točkom c). Za tako određeno vrijeme, u jednom dijagramu prikazati
vremensku promjenu srednje temperature unutarnje i vanjske granice područja, a u
drugom vremensku promjenu toplinskog toka na tim granicama i njihovu razliku. Koliko
je bezdimenzijsko vrijeme progrijavanja pr = tint2/(c ) konstrukcije?

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 9 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

2. Rješenje

Opća konvekcijsko-difuzijska jednadžba (1) se za ovaj problem zapisuje kao:

   
t  c dV     x  n j dS Q dV .
V S  j  V

Vremenska i prostorna diskretizacija provode se odvojeno, gdje se prostorna provodi kao i

ranije shemom centralne razlike (prijelaz sa (2) na (3), odnosno (4)), a raspodjela izvorskog
člana Q i brzina promjene sadržaja energije    cT  t (obje veličine dane u jedinicama
3
[W/m ]) izražavaju se srednjom integralnom vrijednošću unutar konačnog volumena obujma
V. Uz konstantna svojstva materijala ovi izrazi glase:
 T
t  c dV  c t
V ; i Q dV Q V .
V
V

Kao i kod prostorne diskretizacije, srednje prostorne vrijednosti temperature aproksimiraju se

vrijednostima u težištima konačnih volumena, te se jednadžba , u polu-diskretiziranom obliku
(dovršena prostorna diskretizacija) za konačni volumen i može zapisati kao:

Ti nbi
S k nbC
 c V   aC  i Ti   ak Tk Q V . ; ak  ; aC  ak (12)
t k 1 lk k 1

Ova polu-diskretizirana jednadžba se za svaki pojedini konačni volumen promatra kao obična
diferencijalna jednadžba-prvog reda po vremenu, koju se može integrirati nekom od pogodnih
metoda za vremensku integraciju. U RDF paketima najčešće dostupne metode jesu:
 Eulerova implicitna metoda (Euler), gdje se derivacija po vremenu aproksimira
shemom diferencije unatrag, uz pomoć vrijednosti temperature u starom T(n) i novom
T(n+1) vremenskom trenutku, a vremenska srednja vrijednost toplinskih tokova za
vrijeme trajanja vremenskog intervala t aproksimira se vrijednostima u novom
vremenskom trenutku (putem vrijednosti temperatura u novom trenutku):

Ti  n 1  Ti n nbi
 c V   aC  i Ti  n 1  a k Tk n 1 Q V
t k 1

 Gearova implicitna metoda (backward), koja se od prethodne razlikuje po tome što je

derivacija po vremenu opisana shemom diferencije unatrag drugog reda točnosti, uz
uključivanje dodatno i vrijednosti temperatura u trenutku n-1:

3Ti  n 1  4Ti  n   Ti  n 1 nbi

 c V   aC  i Ti  n 1  a k Tk n1 Q V .
2t k 1

Obje su metode implicitne jer pri izračunu toplinskih tokova primjenjuju vrijednosti
temperatura u težištima konačnih volumena iz novog vremenskog trenutka n+1, koje su i same

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 10 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

nepoznanice. Kako vidimo, navedena metoda drugog reda točnosti zahtijeva pohranu dodatno i
vrijednosti temperature u trenutku n-1, te je tako memorijski zahtjevnija.

Kada bi ovaj zadatak bilo potrebno riješiti ručno, tada bi se u svakom vremenskom koraku
rješavao sustav jednadžbi koji se spram sustava (11) iz točke b) 1. zadatka, razlikuje samo u
dijagonalnim koeficijentima i u vektoru desne strane.
Za slučaj Eulerove implicitne metode jednadžba za jedan konačni volumen označen indeksom
i bi glasila (uz Q = 0, kako je zadano zadatkom):

  c V 
nbi
 c V  n  S k nbC

  aC  Ti  n 1  a k Tk n1  Ti ; ak  l ; aC  ak , (13)

  t i k 1 t k k 1

a za slučaj Gearove:
nbi
 3  c V   c V S k nbC


 2 t
 aC  Ti  n 1 
i
 ak Tk n1 
k 1 2t

4Ti  n   Ti  n  1  ; ak  l
k
; aC  ak
k 1

Rješavanjem sustava dobiju se tražene nepoznate vrijednosti temperatura u težištima konačnih

volumena u novom vremenskom trenutku Ti  n 1 . Ukoliko ovime proračun nije dovršen, u
svrhu određivanja vrijednosti u idućem koraku, potrebno je samo odrediti nove vrijednosti
desne strane, dok matrica (koeficijenti) i vektor desne strane u dijelu koji se odnosi na rubne
uvjete (jer su u ovome zadatku oni stacionarni) ostaju nepromijenjeni.

a)

Za slučaj eksplicitne metode vremenske integracije (Eulerove eksplicitne metode), vremenska

derivacija u izrazu (12) aproksimira se također u jednom koraku, ali shemom diferencije
unaprijed, gdje se vremenska srednja vrijednost toplinskih tokova za vrijeme trajanja
vremenskog intervala t aproksimira vrijednostima u starom vremenskom trenutku n (putem
poznatih vrijednosti temperatura u starom trenutku). Tada jednadžba za jedan kontrolni
volumen i, u diskretiziranom obliku (za razliku od jednadžbe (13)) glasi:
nbi
  c V   n 1   c V   n n S k nbC

 
 iT   aC  Ti   ak Tk  ; ak  ; aC  ak (14)
 t  i  t i k 1 lk k 1

Vidimo da kod eksplicitne metode nije potrebno rješavati sustav jednadžbi, već se nove
n 1
vrijednosti temperatura Ti  određuju temeljem starih vrijednosti jednostavnim
algebarskim operacijama (dijagonalni sustav jednadžbi). Međutim, eksplicitne su metode
uvjetovane kriterijem stabilnosti. Svaki prirodni difuzijski proces teži ujednačavanju polja
predmetne fizikalne veličine. Ovo je iskazano negativnim koeficijentima difuzije u izrazima
(1) i (2), gdje pozitivan gradijent u smjeru vanjske normale (vrijednost u volumenu niža od
okolišne) u idućem koraku dovodi do povećanja vrijednosti (vrijednost vremenske derivacije
– pozitivna) u volumenu na neku vrijednost unutar raspona kojeg određuju maksimalna i

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 11 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

minimalna temperatura u promatranim volumenima u dva vremenska trenutka, i obrnuto. U

diskretiziranoj jednadžbi (13) ovo je uvijek osigurano.
Primjerice, ukoliko se u jednadžbi (13) temperatura okolnih volumena u novom vremenskom
trenutku poveća za Tk, odgovarajuća promjena temperature u volumenu i iznosi:
nbi

a
k 1
k
Ti Tk ,
 c V nbi
  ak
t k 1

odnosno uvijek je manja (ili jednaka za slučaj t ) od promjene temperature u okolnim
volumenima, pa vrijednost temperature u volumenu i ostaje unutar spomenutog raspona.
U jednadžbi (14) ovo je svojstvo sačuvano samo tada kada su svi koeficijenti uz temperature s
desne strane jednakosti istog predznaka. Primjerice, ukoliko su temperature u okolnim
volumenima u starom vremenskom trenutku za Tk veće od temperature u volumenu i, tada će
u novom vremenskom trenutku porast temperature u volumenu i iznositi:
nbi

a k
Ti Tk k 1
,
 c V
t

nbi
 c V
te bi se za slučaj a k 
t
temperatura u volumenu i u novom vremenskom trenutku
k 1

mogla naći izvan spomenutog raspona. Provedba ovakvog proračuna dovodi do oscilacija
temperatura s rastućim amplitudama te se on ne može završiti.

Dakle, kriterij stabilnosti za eksplicitnu metodu će biti zadovoljen ako se u proračunu uz

zadana svojstva materijala i veličinu prostorne diskretizacije odabere vremenski korak:
 c V
t 0  nbi

a
k 1
k

Kako su koeficijenti ak uvijek pozitivni a koeficijent aC označuje njihovu sumu, ispunjenost

ovog kriterija će značiti da je vrijednosti koeficijenta uz Ti  n  u jednadžbi (14) veća ili
jednaka nuli.
Kod eksplicitnih je metoda ovaj kriterij potrebno zadovoljiti u cijelom području proračuna što
znači da je za slučaj materijala konstantnih fizikalnih svojstava maksimalna vrijednost
vremenskog koraka određena veličinom najmanjeg konačnog volumena. U slučaju ovog
zadatka svojstva su konstantna, a svi su volumeni jednaki, oblika pravokutne prizme, pa uz V
= Sl, te prema definiciji koeficijenta ak (npr. u izrazu (5)) vrijedi:
1  cl 2
t 0  ,
4 

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 12 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

odnosno za zadana svojstva i finiju prostornu diskretizaciju (l = 0.02 m) maksimalno mogući

vremenski interval (korak) integracije iznosi:

t 0 180 s .

b)-f):

Proračune je potrebno provesti do vremenskog trenutka:

t int1 0.125  c 2  9000 s  = 2.5 h 

 točke b) i c) uz vremenski korak t t 0 180s i broj vremenskih koraka n = 50

 točke d) i e) uz vremenski korak t 10 t 0 1800s i broj vremenskih koraka n = 5.

Postupak provedbe ovih proračuna i izrade slike 5, može se pogledati na filmu vjezbe_7_05.

f)

Temperaturno polje pod c) Relativna razlika pod b)

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 13 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

Relativna razlika pod d) Relativna razlika pod e)

Slika 5

Slika 5 prikazuje temperaturno polje za trenutak tint1 (T(xi, t= tint1), kako je dobiveno
proračunom pod c) i relativne razlike u temperaturnim poljima za proračune provedene pod
točkama b), d) i e) spram proračuna provedenog pod c):
Vidimo da se u slučaju primjene vremenskog koraka koji nadilazi optimalni (sa stajališta
postizanja najveće točnosti) najveća razlika (pogreška) pojavljuje za slučaj primjene metode
vremenske integracije 1. reda točnosti. U slučaju primjene metode 2. reda točnosti, čak i za
tako veliki korak, pogreška je sličnog reda veličine poput one koju daje proračun metodom 1.
reda točnosti uz optimalni vremenski korak t0.

g)
Postupak izrade donjih slika, može se pogledati na filmu vjezbe_7_06.

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 14 / 15

7. Vježbe : Konvekcija i difuzija
2. Zadatak

Prema kriteriju 2% relativne razlike u toplinskim tokovima (tint2 očitan sa grafičkog prikaza, za
odgovarajući uk = 0.5047 W):
tint2 = 95600 s (= 26.56 h)
pr = 1.3278

Vježbe iz kolegija Računalna dinamika fluida 15 / 15