Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku

Strojarski Fakultet u Slavonskom Brodu

Zavod za strojarske konstrukcije










NUMERIKE METODE


- seminarski zadatak III -


METODA KONANIH VOLUMENA












Ime i prezime: Anita Jandri
JMBAG: 12138200
Datum predaje: 13.09.2014. god.
Pregledao:





Slavonski Brod, rujan 2014. god.
1

SADRAJ

1 UVOD ................................................................................................................................. 2
2 SEMINARSKI ZADATAK ............................................................................................. 4
3 RJEENJE ZADATKA S MINIMALNO MOGUIM BROJEM VOLUMENA ..... 5
3.1 GENERIRANJE GEOMETRIJSKE MREE ............................................................. 5
3.2 IZRAUN KOEFICIJENATA .................................................................................... 6
3.3 FORMIRANJE MATRICE ......................................................................................... 9
3.4 IZRAUN TEMPERATURA U VOROVIMA ..................................................... 11
3.5 RAUNANJE TEMPERATURE NA KONTROLNIM VOLUMENIMA .............. 11
3.6 PRORAUN TOPLINSKIH TOKOVA ................................................................... 12
4 RJEENJE ZADATKA POMOU GUE GEOMETRIJSKE MREE .............. 15
5 RJEENJA U PROGRAMU FLUIDSIM .................................................................... 22
6 ZAKLJUAK ................................................................................................................. 23
7 LITERATURA ................................................................................................................ 24














2

1 UVOD

Numerike metode nezaobilazne su u dananjim inenjerskim proraunima. Njihovo
poznavanje je nuno za postizanje dovoljne tonosti pri modeliranju fizikalnih sustava.
Rjeenja dobivena tim metodama u opem su sluaju priblina, a tonim vrijednostima mogu
se uz doputenu greku pribliiti samo pravilnim izborom proraunskog modela koji ukljuuje
odgovarajuu diskretizaciju diferencijalnih jednadbi koje opisuju fizikalni sustav. Postupak
rjeavanja inenjerskih problema primjenom numerikih metoda sastoji se od tri faze:
idealizacije ili matematikog modeliranja, diskretizacije matematikog modela i rjeavanja
sustava diskretiziranih jednadbi. Postupak je shematski prikazan na slici 1.1.

Slika 1.1 Rjeavanje inenjerskih problema primjenom numerikih metoda [1]

Idealizacija ili matematiko modeliranje je opisivanje fizikalnog sustava odgovarajuim
matematikim modelom. Matematiki model moe biti izveden u diferencijalnoj i
varijacijskoj formulaciji. Diferencijalna formulacija je opisana sustavom diferencijalnih
jednadbi u prostoru i vremenu, a moe biti i u prostoru i vremenu ukljuujui rubne i poetne
uvjete.
3

Za priblino rjeavanje problema primjenjuje se tzv. ublaena diferencijalna formulacija
(Weak Form) koja je opisana teinskim integralnim jednadbama koje su uvoenjem
odgovarajuih teinskih funkcija prosjenom smislu zadovoljene u odreenom podruju.
Primjenom matematikih transformacija mogue je u integralne jednadbe ukljuiti i
odreene rubne uvjete. Rjeenja diferencijalnih jednadbi aproksimiraju se pomou
pretpostavljenih funkcija i nepoznatih parametara, nakon ega se teinske integralne
jednadbe transformiraju u sustav algebarskih jednadbi ija su rjeenja nepoznati parametri.
Ti postupci spadaju u grupu metoda teinskog reziduala koje se razlikuju ovisno o izboru
teinskih funkcija.

Diskretizacija je postupak kojim se kontinuirani sustav zamjenjuje diskretnim sustavom koji
se opisuje s konanim brojem nepoznatih varijabli. Razlikuje se diskretizacija podruja i
diskretizacija jednadbi. Diskretizacija podruja predstavlja podjelu na konani broj
potpodruja za koja se izraunavaju nepoznate varijable. Relacije za izraunavanje tih
varijabli izvode se diskretizacijom jednadbi kojima se aproksimiraju kontinuirani sustavi.
Primjenom postupka diskretizacije, sustav diferencijalnih jednadbi zamjenjuje se sustavom
algebarskih jednadbi.

U ovom seminarskom radu biti e prikazani koraci rjeavanja problema stacionarne izmjene
topline metodom konanih volumena.

4

2 SEMINARSKI ZADATAK

Tijekom stacionarne izmjene topline, blok je izloen uvjetima kako je prikazano na slici
2.1. U bloku je toplinski izvor ili ponor oznaen naranastom bojom (S
T
). Potrebno je odrediti
dvodimenzijsku temperaturnu raspodjelu u bloku te toplinske tokove po jedinici duljine bloka.

Rubni uvjeti po bojama:
a) Zeleno Robinov rubni uvjet
b) Crveno i plavo Dirichletov rubni uvjet
c) Crno von Neumannov rubni uvjet



Slika 2.1 Zadani podaci i rubni uvjeti







5

3 RJEENJE ZADATKA S MINIMALNO MOGUIM BROJEM VOLUMENA

3.1 GENERIRANJE GEOMETRIJSKE MREE

Prvi korak u metodi konanih volumena je diskretizacija prostora, odnosno definiranje
geometrijske mree. Pritom se formiraju konani volumeni koji se meusobno dodiruju i
potpuno ispunjavaju podruje prorauna. Skup formiranih volumena naziva se geometrijskom
mreom.
Na slici 3.1 prikazana je mrea generirana za zadani zadatak, koja se sastoji od minimalno
mogueg broja jednakih volumena. Vidljivo je da je mrea strukturirana, elementi imaju oblik
kvadrata, a vorovi se nalaze u njihovom teitu. Za generiranje mree koriten je drugi
pristup, dakle prvo su generirani konani volumeni, a zatim su u njihova teita postavljeni
vorovi.



Slika 3.1 Mrea konanih volumena











6

3.2 IZRAUN KOEFICIJENATA

U drugom koraku, nakon generiranja geometrijske mree slijedi izraun koeficijenata.
Prvo emo izraunati koeficijente a
N
na unutranjim rubovima konanih volumena.

Koeficijenti a
N
govore o utjecaju jednog vora na drugi, a proizlaze iz numerike sheme,
odnosno sheme diferencije. Shema diferencije definira (aproksimira) traenu vrijednost
derivacije na stranicama konanih volumena pomou vrijednosti u glavnim vorovima, a to je
potrebno jer se u numerikom postupku pamte i raunaju samo vorne vrijednosti polja.
Budui da su svi konani volumeni jedinine duljine i kvadratnog presjeka jednakih
dimenzija, biti e i koeficijenti na svim njihovim unutarnjim rubovima meusobno jednaki.

(3.1)

Gdje je:
koeficijent toplinske vodljivosti

Budui da toplinski izvor postoji samo u jednom konanom volumenu T
7
, i da je zadana
konstantna vrijednost toplinskog izvora, koeficijent b u jednadbi 3.2 jednak je nuli, te je
mogue izraunati koeficijent a izvorskog lana. Za sve ostale konane volumene, vrijednost
je jednaka nula.

(3.2)

Gdje je:
S
C
- srednja vrijednost izvorskog lana unutar volumena V
7

Slijedi raunanje koeficijenata na rubovima predmeta. Pritom e biti izraunati koeficijenti a
B

i a
eksplicitno
. Pregled izraza za rubne uvjete kod provoenja topline dan je u sljedeoj tablici 3.1.
Tablica 3.1 Rubni uvjeti kod provoenja topline


Izraun rubnih koeficijenata za donji srednji Robinov rubni uvjet:
Kao to je vidljivo na slici 2.1, uvjet na donjem srednjem rubu zadan je u obliku Robinovog
rubnog uvjeta, stoga e rubni koeficijenti a
B
i a
eksplicitno
biti izraunati prema izrazima za
Robinov rubni uvjet navedenima u tablici 3.1.

Izraun rubnih koeficijenata za donji desni Diricheltov rubni uvjet:
Uvjeti na donjem desnom rubu predmeta zadani su pomou Dirichletovog rubnog uvjeta,
odnosno zadana je temperatura ruba. Stoga e koeficijenti a
B
i a
eksplicitno
biti izraunati prema
izrazima za Dirichletov rubni uvjet iz tablice 3.1.

8

Izraun rubnih koeficijenata za gornji lijevi i desni Diricheltov rubni uvjet:
Uvjeti na gornjem lijevom i desnom rubu predmeta zadani su pomou Dirichletovog rubnog
uvjeta, odnosno zadana je temperatura ruba. Stoga e koeficijenti a
B
i a
eksplicitno
biti izraunati
prema izrazima za Dirichletov rubni uvjet iz tablice 3.1.

Budui da su gore u sredini te lijevo i desno (crno obojeni rubovi) zadani adijabatski rubni
uvjeti (koji su specijalni oblik Von Neumman-ovog rubnog uvjeta), kroz te granice predmeta
nema toplinskog toka, pa su koeficijenti a
B
= 0 W/K i a
eksplicitno
= 0 W.




9

3.3 FORMIRANJE MATRICE

Prema izrazu 2.3 bit e izraunate temperature u vorovima. Temperature e biti
izraunate matrinim raunom.
| |
C
eksplicitno
N B C N N
1 1
nb nb
N N
nb
nb
nb nb
a
a b a a a a
= =
| |
+ = + +
|
\ .

(3.3)
A T = B (3.4)
A
-1
A T = A
-1
B (3.5)
T = A
-1
B (3.6)
Matrica A koja e predstavljati lan a
c
u jednadbi izrazu 3.3 bit e formirana tako da e
lanovi glavne dijagonale biti jednaki zbrojevima koeficijenata a
B
i a
N
na svim granicama
konanih volumena i to tako da e element prvog retka i prvog stupca matrice biti jednak
zbroju svih koeficijenata na granicama prvog konanog volumena. Element drugog retka i
drugog stupca matrice bit e jednak zbroju koeficijenata a
B
i a
N
na granicama drugog
konanog volumena.
Ostali elementi matrice uvijek su negativni po iznosu, budui da predstavljaju tok svojstva
kroz granicu iz promatranog konanog volumena prema susjednom konanom volumenu.
Njihov apsolutni iznos u onim poljima matrice koja predstavljaju susjedne konane volumene
jednak je koeficijentu na dodirnom rubu izmeu dva konana volumena (a
N
).


10

Matrica A formirana je na gore predstavljeni nain i prikazana je u tablici 3.2.

Tablica 3.2 Formirana matrica A
200 0 -40 0 0 0 0 0 0 0
0 200 0 0 0 -40 0 0 0 0
-40 0 120 -40 0 0 -40 0 0 0
0 0 -40 120 -40 0 0 -40 0 0
0 0 0 -40 120 -40 0 0 -40 0
0 -40 0 0 -40 120 0 0 0 -40
0 0 -40 0 0 0 80 -40 0 0
0 0 0 -40 0 0 -40 127,2727 -40 0
0 0 0 0 -40 0 0 -40 127,2727 -40
0 0 0 0 0 -40 0 0 -40 240


Vektor B, prikazan u tablici 3.3, formiran je na nain da su njegovi lanovi jednaki zbroju
koeficijenata a
eksplicitno
i (ukoliko se radi o volumenu sa izvorom topline) a, koji se odnose na
odreeni volumen. Tako je prvi lan vektora B jednak zbroju tih koeficijenata za prvi konani
volumen, drugi lan jednak je zbroju tih koeficijenata za drugi konani volumen itd. Budui
da se u ovom sluaju radi o toplinskom izvoru u konanom volumenu 7, koeficijent a imat e
pozitivnu vrijednost.

Tablica 3.3 Formirani vektor B
44800
44800
0
0
0
0
11
2327,273
2327,273
72000



11

3.4 IZRAUN TEMPERATURA U VOROVIMA

Koritenjem tablinog kalkulatora Microsoft Excel izraunata je matrica A
-1
, te je
pomnoena s vektorom B. Rezultat mnoenja novi je vektor T, koji predstavlja iznose
temperatura u vorovima i to tako da je prvi lan vektora T jednak iznosu temperature u
prvom voru, drugi lan vektora T jednak iznosu temperature u drugom voru itd.
U tablici 3.2 prikazani su iznosi temperatura izraunati pomou Microsoft Excel-a.

Tablica 3.4 Temperature u vorovima izraunate pomou Microsoft Excel-a

TEMPERATURA
T1 288,5412 K
T2 295,754 K
T3 322,706 K
T4 343,4829 K
T5 358,5358 K
T6 358,7702 K
T7 336,094 K
T8 349,2069 K
T9 373,3542 K
T
10
422,0207 K



3.5 RAUNANJE TEMPERATURE NA KONTROLNIM VOLUMENIMA

Na adijabatskoj granici (crno, slika 2.1) temperatura na rubu e biti jednaka temperaturi u
prvom voru do granice (T
b
= T
C
) uz

.
Temperatura na granici gdje je zadan Robinov uvjet se dobije linearnom interpolacijom iz
temperature u prvom voru do granice i temperature okoline. U ovom primjeru je Tok = 320 K, pa
je prema tablici 3.1:

12

Koristei ovu formulu iznad temperatura na granici (zeleno) izraunata je pomou Microsoft
Excel-a i dobiveni su rezultati:

Tablica 3.5 Temperature na kontrolnim volumenima izraunate pomou Microsoft Excel-a
Volumen br. Tc, K TOK K Iznos temperatura, Tb, K
8 349,2069 320 346,5517369
9 373,3542 320 368,50383


3.6 PRORAUN TOPLINSKIH TOKOVA

Slika 3.2 prikazuje temperature u unutranjosti i rubu prorauna, te toplinske tokove kroz
stranice konanog volumena. Smjer toplinskog toka je od vie prema nioj temperaturi kako
pokazuju crvene strelice, a vrijednost toplinskog toka u W je upisana u tablici 3.6 kao
pozitivna veliina. Toplinski tok na unutarnjim stranicama se rauna se kao pozitivan, npr.
prema izrazu koji glasi :
Q

Toplinski tok kroz rubne granice se rauna prema izrazu:

Q

|

Na granici gdje je zadan Robinov rubni uvjet toplinski tok se moe izraunati jo na dva
naina. Nakon to je izraunata povrinska temperatura mora vrijediti:

Q

|
Q

|
13

Uvrtavanjem tonih vrijednosti za pojedine volumene dobiveni su rezultati toplinskih tokova.
Takoer su izraunati pomou programskog paketa Microsoft Office 2013, Excel-a. Tablica 3.6
prikazuje toplinske tokove na vanjskim granicama, dok tablica 3.7 prikazuje toplinske tokove na
unutarnjim granicama. Temperature na rubovima, te temperature u volumenima, kao i smjerove
toplinskih tokova prikazani su na slici 3.2.
Tablica 3.6 Toplinski tokovi na vanjskim rubovima
Vanjski rubovi aekspl aB Temp. u volumenu
Q1 683,296 W 22400 80 288,5412047
Q2 1260,32 W 22400 80 295,7540353
Q3 683,296 W 22400 80 288,5412047
Q4 1260,32 W 22400 80 295,7540353
Q5 2238,341 W 36000 80 422,0207316
Q6 212,414 W 2327,273 7,272727 349,2069106
Q7 388,031 W 2327,273 7,272727 373,354213
Q8 2238,341 W 36000 80 422,0207316

Tablica 3.7 Toplinski tokovi na unutarnjim rubovima
Unutarnji rubovi aN Tvia Tnia
Q9 1366,593 W 40 322,706 288,5412
Q10 2520,646 W 40 358,7702 295,754
Q11 831,075 W 40 343,4829 322,706
Q12 602,1146 W 40 358,5358 343,4829
Q13 9,376549 W 40 358,7702 358,5358
Q14 535,5177 W 40 336,094 322,706
Q15 228,9605 W 40 349,2069 343,4829
Q16 592,738 W 40 373,3542 358,5358
Q17 2530,022 W 40 422,0207 358,7702
Q18 524,5177 W 40 349,2069 336,094
Q19 965,8921 W 40 373,3542 349,2069
Q20 1946,661 W 40 422,0207 373,3542

Provjera tonosti moe se izvriti na nain da je razlika izlaznih toplinskih tokova i ulaznog
toplinskog toka jednaka upravo snazi toplinskog izvora u volumenu 7:
(2238,341+2238,341)-( 683,296+1260,32+683,296+1260,32+212,414+388,031) = 11 W
to znai da vrijedi zakon ouvanja energije.
14


Slika 3.2 Prikaz temperatura u unutranjosti i na rubovima kontrolnih volumena, te toplinskih
tokova kroz stranice istih

15

4 RJEENJE ZADATKA POMOU GUE GEOMETRIJSKE MREE

Radi provjere uinkovitosti metode i dobivenih rezultata, napravljen je proraun pomou
gue geometrijske mree. Nova mrea podijeljena je na etrdeset volumena jednakih veliina
(slika 4.1).

Slika 4.1 Nova (gua) mrea konanih volumena

Svi su volumeni sada upola manjih dimenzija nego u prethodnom proraunu, stoga je
potrebno ponovno izraunati koeficijente po unutarnjim stranicama.
I) Postoji samo jedan koeficijent

koji iznosi:

.
II) Vrijednost toplinskog izvora jednaka je nuli u gotovo svim volumenima, osim u
volumenima s temperaturama

, gdje je zadana konstantna vrijednost

toplinskog izvora, pa je vrijednost koeficijenta u linearizaciji izvorskog lana jednaka nuli, a
koeficijent je:

.
16

III) Lijevi, desni i gornji srednji rub (zadano crno) je adijabatski (

, to znai da prema
tablici 3.1 vrijedi:

.

IV) Lijevo i desno gore (zadano plavo) je zadana temperatura

(Dirichletov rubni
uvjet), pa je prema tablici 3.1, koeficijent

jednak:

V) U desnom kutu dolje (zadano crveno) je zadana temperatura

(Dirichletov
rubni uvjet), pa je prema tablici 3.1, koeficijent

jednak:

VI) Izmjena topline na donjem srednjem rubu (zadano zeleno) je zadana koeficijentom
prijelaza topline i temperaturom okoline (

), to je Robinov rubni
uvjet. Ovdje je koeficijent

jednak:

17

Zbog svoje veliine matrice A, vektor B i inverzna matrica A se nalaze u Excel dokumentu.
Mnoenjem inverzne matrice A s vektorom B dobijemo sljedee rezultate:

Tablica 4.1 Temperature u vorovima izraunate pomou Microsoft Excel-a
T1 284,424 K T21 356,2355 K
T2 282,4852 K T22 365,0011 K
T3 284,7539 K T23 371,9888 K
T4 288,9404 K T24 380,3341 K
T5 295,211 K T25 329,374 K
T6 290,4869 K T26 333,114 K
T7 299,5833 K T27 340,4568 K
T8 311,0075 K T28 350,4647 K
T9 310,7221 K T29 363,0659 K
T10 314,7386 K T30 379,2311 K
T11 331,1912 K T31 400,4651 K
T12 342,6887 K T32 424,5145 K
T13 350,4911 K T33 332,7227 K
T14 352,5491 K T34 336,0025 K
T15 342,155 K T35 342,1022 K
T16 344,4989 K T36 351,9521 K
T17 322,2167 K T37 366,3325 K
T18 326,5539 K T38 388,392 K
T19 336,1465 K T39 426,1261 K
T20 346,3838 K T40 441,7734 K


Kako je ve reeno, na adijabatskoj granici e temperatura na rubu biti jednaka temperaturi u
prvom voru do granice (

). Temperatura na granici gdje je Robinov uvjet dobije se iz

izraza:

.
18

Vrijednosti dobivenih temperatura po rubovima, gdje je zadan Robinov uvjet, nalaze se u
tablici 4.2.
Tablica 4.2 Temperature na kontrolnim volumenima izraunate pomou Microsoft Excel-a
Volumen br. Tc, K TOK, K Iznos temperatura, Tb, K
35 342,1022 320 341,0496692
36 351,9521 320 350,4305518
37 366,3325 320 364,1261674
38 388,392 320 385,1352784


Na isti nain kao i kod prve mree raunamo vrijednosti toplinskih tokova na unutarnjim i
vanjskim rubovima i dobijemo sljedee rezultate:

Tablica 4.3 Toplinski tokovi na vanjskim rubovima
Vanjski rubovi

aekspl aB Temp. u volumenu
Q1 353,924 W 22400 80 284,4240488
Q2 198,813 W 22400 80 282,4851664
Q3 380,315 W 22400 80 284,7539429
Q4 715,229 W 22400 80 288,940363
Q5 198,813 W 22400 80 282,4851664
Q6 380,315 W 22400 80 284,7539429
Q7 838,956 W 22400 80 290,4869495
Q8 1566,66 W 22400 80 299,5832945
Q9 2038,837 W 36000 80 424,5145321
Q10 658,1246 W 36000 80 441,7734428
Q11 84,1987 W 1219,048 3,809524 342,1021527
Q12 121,722 W 1219,048 3,809524 351,9520794
Q13 176,505 W 1219,048 3,809524 366,3324757
Q14 260,541 W 1219,048 3,809524 388,3920424
Q15 1909,91 W 36000 80 426,1261245
Q16 658,1246 W 36000 80 441,7734428








19

Tablica 4.4 Toplinski tokovi na unutarnjim rubovima
Unutarnji rubovi

aN Tvia Tnia
Q17 77,5553 W 40 284,424 282,4852
Q18 167,4568 W 40 288,9404 284,7539
Q19 431,4792 W 40 295,211 284,424
Q20 320,0713 W 40 290,4869 282,4852
Q21 593,1741 W 40 299,5833 284,7539
Q22 882,6858 W 40 311,0075 288,9404
Q23 188,9632 W 40 295,211 290,4869
Q24 456,9686 W 40 311,0075 299,5833
Q25 620,4424 W 40 310,7221 295,211
Q26 970,0641 W 40 314,7386 290,4869
Q27 1702,869 W 40 342,155 299,5833
Q28 1339,654 W 40 344,4989 311,0075
Q29 160,6586 W 40 314,7386 310,7221
Q30 658,1077 W 40 331,1912 314,7386
Q31 459,8993 W 40 342,6887 331,1912
Q32 312,0949 W 40 350,4911 342,6887
Q33 82,31916 W 40 352,5491 350,4911
Q34 415,7623 W 40 352,5491 342,155
Q35 93,75398 W 40 344,4989 342,155
Q36 459,7838 W 40 322,2167 310,7221
Q37 472,615 W 40 326,5539 314,7386
Q38 198,2085 W 40 336,1465 331,1912
Q39 147,8043 W 40 346,3838 342,6887
Q40 229,7757 W 40 356,2355 350,4911
Q41 498,0815 W 40 365,0011 352,5491
Q42 1193,353 W 40 371,9888 342,155
Q43 1433,408 W 40 380,3341 344,4989
Q44 173,4898 W 40 326,5539 322,2167
Q45 383,7012 W 40 336,1465 326,5539
Q46 409,4951 W 40 346,3838 336,1465
Q47 394,0663 W 40 356,2355 346,3838
Q48 350,6249 W 40 365,0011 356,2355
Q49 279,5089 W 40 371,9888 365,0011
Q50 333,8097 W 40 380,3341 371,9888
Q51 286,294 W 40 329,374 322,2167
Q52 262,4035 W 40 333,114 326,5539
Q53 172,4146 W 40 340,4568 336,1465
Q54 163,2332 W 40 350,4647 346,3838
Q55 273,2171 W 40 363,0659 356,2355
Q56 569,1975 W 40 379,2311 365,0011
Q57 1139,052 W 40 400,4651 371,9888
Q58 1767,218 W 40 424,5145 380,3341
Q59 149,5992 W 40 333,114 329,374
20

Tablica 4.4 Toplinski tokovi na unutarnjim rubovima (nastavak)
Q60 293,7123 W 40 340,4568 333,114
Q61 400,3137 W 40 350,4647 340,4568
Q62 504,0503 W 40 363,0659 350,4647
Q63 646,6053 W 40 379,2311 363,0659
Q64 849,3633 W 40 400,4651 379,2311
Q65 961,9758 W 40 424,5145 400,4651
Q66 133,9448 W 40 332,7227 329,374
Q67 115,5404 W 40 336,0025 333,114
Q68 65,81322 W 40 342,1022 340,4568
Q69 59,49658 W 40 351,9521 350,4647
Q70 130,6621 W 40 366,3325 363,0659
Q71 366,4395 W 40 388,392 379,2311
Q72 1026,439 W 40 426,1261 400,4651
Q73 690,3564 W 40 441,7734 424,5145
Q74 131,1948 W 40 336,0025 332,7227
Q75 243,9852 W 40 342,1022 336,0025
Q76 393,9971 W 40 351,9521 342,1022
Q77 575,2159 W 40 366,3325 351,9521
Q78 882,3827 W 40 388,392 366,3325
Q79 1509,363 W 40 426,1261 388,392
Q80 625,8927 W 40 441,7734 426,1261
















21

Na slici 4.2 prikazane su temperature u sreditima i na rubovima kontrolnih volumena, te
toplinski tokovi kroz stranice kontrolnih volumena.

Slika 4.2 Prikaz temperatura u unutranjosti i na rubovima kontrolnih volumena, te toplinskih
tokova kroz stranice istih


Razlika izlaznih toplinskih tokova i ulaznih toplinskih tokova je:


,
to znai da vrijedi zakon ouvanja energije.

22

5 RJEENJA U PROGRAMU FLUIDSIM

Toplinski tokovi i temperature u FluidSIM-u:


Slika 4.1. Toplinski tokovi s grubom mreom


Slika 4.2. Toplinski tokovi s finom mreom

23

6 ZAKLJUAK

Iz podataka o toplinskim tokovima, vidljivo je da je na svim konanim volumenima
toplinski tok koji ulazi u volumen jednak onome koji iz njega izlazi, osim u volumenima gdje
postoji toplinski ponor (izlazni toplinski tok manji je od ulaznih upravo za veliinu toplinskog
ponora). To znai da je zakon ouvanja energije vrijedi za svaki konani volumen - zakon
ouvanja energije zadovoljen je time i za cijeli volumen.
Metoda konanih volumena omoguava brzo i jednostavno odreivanje toplinskih tokova
kod stacionarne izmjene topline. Kao i kod svih ostalih numerikih metoda, njezina se tonost
takoer poveava sa smanjenjem koraka diskretizacije. Ako vrimo proraun na sve guim
mreama (npr. svaki put na dvostruko veoj mrei), kada nam se rjeenje prestane znaajno
mijenjati na dvije sukcesivne mree, onda govorimo o mreno neovisnom rjeenju, kojeg
prihvaamo za tono rjeenje. Takav posao iziskuje dosta vremena, te bi za proraun guih
mrea bilo poeljno koristiti neki od komercijalnih programa za generiranje mree (npr.
FLUENT). S ovim softverskim paketom smo u svega par minuta doli do rezultata.
Primjena MKV mogua je i za nestacionarne probleme izmjene topline, no u tom sluaju
je potrebno iterativno izraunavati temperature i tokove za svaki novi t.



24

7 LITERATURA

[1] Sori Jurica: Uvod u numerike metode u strojarstvu, Sveuilite u Zagrebu,
Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2009., 237 str.

[2] Numerike metode_SB.pdf, podloge za nastavu iz kolegija Numerike metode,
pdf dokument, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2013.,
42 str.